četvrtak, 14. ožujka 2013.

Koža


Važnost zdrave kože za čovjeka uviđamo tek kad upoznamo njezinu građu i brojne uloge koje obavlja. Većina ljudi ne zna koliko je koža važan organ (Integumentum cmmnune), između ostalog zbog svoje veličine - teška oko 3 kg i s površinom od 1,5 do 2 metra kvadratna (kod odraslog čovjeka) - koža je čovjekov najveći organ.

Kožu čine tri sloja različite debljine, a zovu se pousmina (1), usmina (2) i potkožni sloj ili podusmina (3). Pousminu čine različiti slojevi keratinocita, orožnjelih stanica međusobno povezanih staničnim izrascima i vlaknima. Od usmine je odvaja bazalni sloj (4). Stanice bazalnoga sloja neprekidno se dijele i prema površini kože uvijek izrazitije orožnjavaju. Medu bazalnim stanicama leže melanociti. To su stanice koje svojim dugim kracima dosežu do keranocita i stvaraju kožni pigment melanin. Melanin štiti nasljednu tvar u staničnim jezgrama od utjecaja zračenja, osobito od ultraljubičastih zraka (UV). Između keranocita rasute su i Langerhansove stanice, koje svojim dugim, razgranatim izdancima nalik na mrežu isprepleću pousminu i sežu u svaki kutak kože. Te stanice imaju važnu ulogu u obrambenom, odnosno imunološkom sustavu kože. I sami keranociti aktivno sprječavaju prodiranje mikroorganizama u kožu. Najviši sloj pousmine jest rožnati sloj mrtvih stanica ispunjenih keratinom (5). Na pojedinim dijelovima kože - na dlanovima i tabanima - pousmina je vrlo debela, ponegdje je vrlo tanka (usne) ili je uopće nema (sluznice). Obnavljanje pousmine, od nastanka bazalnih stanica do odumiranja u rožnatome sloju traje oko tri tjedna. U pousmini nema krvnih žila, njezinu ishranu preuzimaju kapilare (6) u usmini. Površinu kože štiti i kožni loj. Ta emulzija koja nastaje od raspadnutih stanica lojnica štiti kožu od isušivanja, prodiranja vode u organizam i od štetnih mikroorganizama. Daje koži lijep izgled i sjaj.

Pousmina i usmina spajaju se valovito; tako se povećava površina preko koje žile usmine hrane živi sloj pousmine. U starosti, kad ta veza slabi, žuljeve dobivamo brže nego u mladosti, a i tada slabi i prehrana gornjeg sloja. U usmini se nalaze krvne žile (6), živčana vlakna (7) i osjetila za pritisak, dodir, bol i toplinu (8). Kroz usminu prolaze izlazi znojnih žlijezda (9) i dlake (10).

Potkožni sloj ili podusmina sadrži masno tkivo (11), vezivno tkivo, veće krvne žile (12) i deblja živčana vlakna, manje mišiće, korijene dlaka s lojnim žlijezdama (13) i znojne žlijezde (14). Debljina masnog tkiva ovisi o spolu, starosti, hormonskom stanju, naslijeđu, radu organizma i, svakako, prehrani. Celulit ili narančina koža nije bolest ili upala kože, kako često čujemo, nego nastaje zbog prirođene građe vezivnoga tkiva potkožnoga sloja. Pojavljuje se u žena, osobito na bedrima i stražnjici. Vlakna vezivnog tkiva koja se rasprostiru metlu masnim tkivom u ženskog spola imaju karakterističnu povezanost. Celulit je čest u žena s vrlo naglašenim sekundarnim spolnim oznakama i s velikim količinama hormona estrogena. Zbog smanjene napetosti kože, povećane tjelesne težine i starosti, karakterističan izgled kože postaje još izrazitijim. Zadovoljavajućih metoda liječenja nema. Na kožu možemo utjecati samo očuvanjem primjerene tjelesne težine još od djetinjstva, sportskim aktivnostima, npr. vožnjom bicikla, te masažom i suhim četkanjem.

Koži pribrajamo i kožne tvorevine, kao što su dlake, nokti, žlijezde lojnice i znojnice. Na tijelu imamo približno 5 milijuna dlaka, od toga na glavi oko 100.000. Svakodnevno izgubimo do 70 vlasi. Životni je vijek pojedine dlake 3-5 godina, a trepavica samo 3-5 mjeseci. Zbog hormonalnih promjena i prirođene osjetljivosti folikula dlake neki muškarci mogu rano izgubiti kosu.

Nokti su promijenjena, orožnjela potismina. Debeli su oko 0,5 mm i kod dobre prokrvljenosti narastu do 3 mm na mjesec. Kad nokat ispadne ili nakon operacijskog odstranjivanja nokta, novi čekamo najmanje pet mjeseci.

Žlijezde lojnice u pravilu se izlijevaju u korijen dlake, samo rijetko neposredno na površinu kože (usne, genitalije). Njihova izlučevina, loj (približno 1-2 g na dan), masti kosu i kožu. Količina loja na pojedinim je dijelovima kože različita, a među ostalim ovisi o naslijeđenim osobinama, spolu i starosti. Muški spolni hormoni potiču, a ženski sprječavaju nastanak loja. Lojne žlijezde su najaktivnije u pubertetu; kasnije se njihovo izlučivanje smanjuje. U starosti zbog slabijeg izlučivanja žlijezda lojnica koža postaje suha, raspucana, ljušti se i svrbi. Razne masnoće, voda, sol, aminokiseline i mokraća (urea) čine masni omotač koji kožu šuti od isušivanja. Kad se izlazi lojnih žlijezda začepe stvrdnutim lojem, nastaju sujeđice (komedoni). Začepljene se lojnice mogu jako povećati, čak do veličine naranče. Do upala žlijezda lojnica osobito često dolazi u pubertetu: riječ o upaljenim, zagnojenim bubuljicama. Akna ili bubuljica uvijek nastaje na dijelovima tijela gdje imamo mnogo lojnih žlijezda. Njihov nastanak još nije posve objašnjen. Najprije dolazi do orožnjenja izlaza lojnih žlijezda i nastanka sujedica, koje se upale. Te upale uzrokuju jednostavne masne kiseline koje zbog djelovanja bakterijskih enzima nastaju od loja. Muški spolni hormoni dodatno potiču nastanak akni.

Poznajemo dva oblika žlijezda znojnica. Po cijelome tijelu raširene su znojnice koje su važne za regulaciju tjelesne temperature. Apokrine znojnice izlučuju znoj koji razgrađuju bakterije, a to uzrokuje karakterističan neugodan miris. Rasprostranjene su u području genitalija, pod pazuhom i na prsnim bradavicama. Katkad dolazi do začepljenja žlijezda znojnica i na koži se pojavljuju vođeni mjehurići. Čovjek obično izlučuje do dvije litre znoja na dan. Kod tjelesnog napora i visoke temperature ta se količina znatno poveća. 1 kod nekih oboljenja živaca, povećane tjelesne temperature, prejakog djelovanja žlijezde štitnjače, kod tuberkuloze pluća i u menopauzi dolazi do pojačanog znojenja.

lako nam se možda čini da su nam znoj i loj suvišni i da nam smetaju, moramo biti svjesni činjenice da je njihova uloga vrlo važna: te izlučevine štite kožu od gubitka vlažnosti, i od prodora vode i mikroorganizama u tijelo, a znoj nam pomaže i u reguliranju tjelesne temperature.

Melanociti, pigmentne stanice koje stvaraju smeđi kožni pigment melanin, smještene su u donjem sloju pousmine. U madežima je broj melanocita izrazito povećan. Svjetloputi i tamnoputi stanovnici Zemlje imaju jednak broj melanocita, samo kod tamnoputih te stanice proizvode više pigmenta. Melanin preko razgranatih krakova melanocita dolazi do keranocita, gdje se taloži u citoplazmi i štiti nasljednu tvar kožnih stanica od štetnog utjecaja UV zraka.

Masno tkivo kože i tekućine u njoj važne su rezervne tvari. Masno tkivo organizma štiti i od mehaničkih ozljeda.

Koža ima višestruke zadaće. U prvom redu štiti organizam od mehaničkih, kemijskih i fizikalnih utjecaja te od prodora mikroorganizama u tijelo. Od UV zraka koža se štiti tako da odbija dio škodljivih zraka i stvara više tamnog pigmenta melanina. Gornji sloj kože, pousmina, može odebljati te tako dodatno štiti dublje slojeve kože. Na povećanje topline izvana i iznutra koža reagira Sirenjem krvnih žila i pojačanim znojenjem. Obrnuto, pod utjecajem hladnoće, krvne se žile sužavaju.

I zdravu kožu često naseljavaju uzročnici bolesti koji postaju opasni tek kad koža izgubi svoj kiselinski i masni zaštitni omotač, ili kad se ošteti usmina. Iznimno važnu obrambenu ulogu imaju Langerhansove stanice: probavljaju klice bolesti koje su prodrle u kožu i o njima obavještavaju ostale obrambene stanice, kao što su T-limfociti (poseban oblik bijelih krvnih stanica).

Koža je važna i kao organ za izlučivanje. Kroz nju sa znojem izlučujemo različite soli, pa i lijekove, eterična ulja i brojne druge tvari. Kroz kožu, a osobito preko korijena dlake, tijelo prima i određene tvari kao što su hlapiva ulja i lijekovi. Neke lijekove tako koristimo u obliku melema, jer dobro prodiru kroz kožu. Koža je važan osjetni organ koji sadrži živčana vlakna s receptorima za pritisak, dodir, bol, toplinu i svrbež.

Zbog dojma koji ostavlja na okolinu, koža je uvijek pobuđivala veliko zanimanje, i to ne samo žena. Za razliku od unutarnjih organa, koža nam je lako dostupna. Kozmetička i farmaceutska industrija, proizvođači solarija, putničke agencije i lječilišta preporučuju nam mnoštvo stvari nužno potrebnih našoj koži. A njoj uglavnom treba samo njega, u skladu s količinom nečistoće na koži i starošću pojedinca. Za odstranjivanje suvišne masnoće i nečistoća najčešće su dovoljni samo topla voda i krpica za pranje. A mi i dandanas nerijetko pretjerujemo; imamo neprirodnu, koji put čak bolesnu potrebu za čistoćom i uporabom sredstava koja previše odmašćuju kožu. Tako prirodni sapuni kao i sintetična sredstva za pranje odlično čiste, ali pritom i odmašćuju pousminu. Unatoč dodacima koji kožu ponovno maste (maslinovo ulje, kokosovo ulje) najbolju zaštitu koži pruža tjelesni masni omotač. Zdrava koža poprilično dobro podnosi sve vrste sredstava za čišćenje i sposobna je u razmjerno kratkome vremenu obnoviti kiselinski i masni omotač. U povoljnim uvjetima lojni se sloj obnavlja najmanje dva sata. Kod prečestoga pranja i namakanja u kadi, iz pousmine odstranjujemo razne aminokiseline i druge tvari koje vežu vodu i čine prirodan faktor vlage u pousmini. Njega kože problematična je kod zanimanja kod kojih dolazi do izrazitog onečišćenja kože ili čestog doticaja s kemijskim sredstvima.

Temeljno pravilo za čišćenje kože: normalnu količinu masnoće nastojimo očuvati, višak oprezno odstranjujemo, a pomanjkanje nadomještamo mastima i kremama. Kod nepravilnog i prečestog korištenja sredstava za čišćenje i dezinfekcijskih sredstava može doći i do oboljenja zdrave kože.

Koža se tijekom života kod svakog čovjeka mijenja. Njezina debljina, količina masnoće i kiselinski omotač u starosti se smanjuju. Tome moramo prilagoditi i dnevno čišćenje kože, osobito običaje pranja. Svakodnevno tuširanje u mladosti ne škodi, dok u starosti kožu pretjerano isušuje i uzrokuje oštećenja. Liječenje kože kod najrazličitijih oboljenja prepuštamo liječniku, a sprječavanje kožnih bolesti na poslu, u kućanstvu i za slobodnog vremena u našim je rukama. Promišljenim pranjem i uporabom kozmetike za njegu kože, zdravom prehranom i redovitim spavanjem, možemo spriječiti mnogobrojna dugotrajna oštećenja kože. Upravo na tom području pravilno korištenje ljekovitoga bilja može biti najučinkovitije.

Koža i duševno stanje međusobno su tijesno povezani. Uzrok cijelog niza kožnih bolesti upravo su unutarnji, psihički sukobi. Nerijetko je teško utvrditi jesu li kožne bolesti nastale zbog psihičkog preopterećenja ili obrnuto. Razvija se začarani krug iz kojega je teško pronaći izlaz. Međutim, dok čovjek ne opaža bolesti unutarnjih organa, kožne promjene odmah su vidljive - ne samo bolesniku, već i njegovoj okolini, koja često reagira tako da bolesnika izolira, ako se on već i sam nije odvojio od ostalih.

Kožne bolesti uzrokuju virusi, bakterije i gljivice. Različite bradavice, herpes na usnama i herpes zoster posljedica su virusnih infekcija. Osobito herpes zoster, koji uzrokuje isti virus kao i vodene kozice, vrlo je dugotrajno i bolno oboljenje kože i živaca. Bakterije najviše uzrokuju upale folikula dlake, što nazivamo i furunkulom. Kad se upali više susjednih folikula, govorimo o karbunkulu. Pri raspadanju tkiva između pojedinih upalnih žarišta nastaje apsces ili gnojanica. Vrlo je opasno bakterijsko oboljenje crveni vjetar (erizipel), kod kojeg dolazi do upale limfnih žila i jakih oteklina.

Gljivična oboljenja (mikoze), koje izgledom nalikuju na ekceme, prerasla su u pravi problem suvremenog čovjeka. Najčešće se pojavljuju između nožnih prstiju, ali u drugim kožnim naborima. Zbog vlage, znoja i nedovoljne prokrvljenosti dolazi do pojačanog rasta gljivica, nakon čega često slijede infekcije bakterijama. Gljive kvasnice, koje su u uobičajenim okolnostima stalni stanovnici crijeva, pod određenim uvjetima uzrokuju kandidijaze u kožnim naborima, ispod noktiju, u ustima, donjem dijelu debelog crijeva i genitalijama. Kod uzimanja kontracepcijskih tableta do upale rodnice često dolazi upravo zbog kvasnica. Liječenje gljivičnih oboljenja dugotrajno je i povezano s brojnim recidivima.

Pri prodoru mikroorganizama i drugih kemijskih tvari kroz kožu, tijelo se brani svojim obrambenim mehanizmima. Pri normalnom radu stanica imunološkog sustava i protutijela, to i ne primjećujemo. Kad je imunološki sustav oslabljen, često dolazi do oboljenja kože i drugih organa. I prejake reakcije imunološkog sustava kože i sluznice dovode do bolesnih promjena kao što su koprivnjača ili urtikarija, peludna groznica i alergijska astma. Poseban je oblik alergije alergični kontaktni ekcem. Najčešće obole ljudi na poslovima na kojima često dolaze u dodir s tvarima koje uzrokuju alergije. Kod njih s vremenom dolazi do stvaranja povećanog broja obrambenih stanica, osobito T-Iimfocita, tako da se organizam razboli zbog prejakih reakcija vlastita obrambenog mehanizma.

Promjene na koži pojavljuju se tek nakon nekoliko sati ili dana. Takvi bolesnici najčešće su prirodno skloni alergijama. Najvažnije je izbjegavati tvari koje uzrokuju ekceme i pokušati očuvati kiselinski i lojni omotač, kao prirodnu zaštitu kože.

Poseban je oblik ekcema neurodermitis ili atopični ekcem. Najčešće obolijevaju djeca s urođenom sklonošću ekcemima, peludnoj groznici i astmi. Znakovi neurodermitisa nisu samo oštećenja kože, nego i poremećaji imunološke obrane stanica, sklonost infekcijama te poremećaji vegetativnog živčevlja. Djeca koju su majke dugo dojile rjeđe obolijevaju od neurodermitisa. Najvažniji su znakovi neurodermitisa jak svrbež i suha koža, kojoj treba posvetiti vrlo pomnu njegu, osigurati odgovarajuću odjeću i za svakog pojedinog bolesnika primjeren jelovnik.

Primjer neposredne alergijske reakcije kože jest alergična urtikarija. U nekoliko minuta iz posebnih se stanica ispuštaju histamin i druge tvari slična djelovanja. To dovodi do širenja žila (crvenilo), izlaženja tekućine (otekline) i svrbeža. Takve reakcije mogu prouzročiti gotovo sve tvari: lijekovi, hrana ili dodaci za konzerviranje, bojila, voće itd. Peludna groznica neposredna je alergijska reakcija sluznice na cvjetni prah ili na grinje i plijesni. Za nekoliko minu¬ta javljaju se kihanje, groznica, svrbež očiju, upala očne spojnice i kašalj. U težim slučajevima tako se može razviti i alergijska astma.

Mnoge kožne bolesti nastaju zbog raznih fizičkih utjecaja na kožu. Neprekidno trljanje ili pritisak često uzrokuju nastanak smeđih mrlja, nabora ili žuljeva. Poseban su oblik dekubitusi (rane od ležanja) kod nepokretnih bolesnika. Nastanak toga oštećenja kože spriječit ćemo čestim promjenama položaja, opreznom masažom i posebnom njegom. Pritom je njega pripravama koji sadrže aktivne tvari biljaka osobito učinkovita.

I nepravilno orožnjavanje kože uzrokuje različite tegobe povezane s kožom


Najpoznatije i vrlo rašireno oboljenje pri kojem dolazi do nepravilnog orožnjavanja jest psorijaza (psoriasis). Zbog prejake diobe stanica bazalnoga sloja dolazi do debljanja i ljuštenja pousmine. Ta bolest, koja se javlja u raznim oblicima, nije zarazna. Svakodnevna njega kože i briga za zdravlje tijela kod takvih bolesnika zahtijeva puno brižljivosti i strpljenja. Kao ni za rak, tako ni za psorijazu ne postoji čudesan lijek, iako ga neki često obećavaju. Biljnim pripravcima možemo poboljšati subjektivni osjećaj bolesnika i izgled kože.

Ubodi insekata (komaraca, buha, stjenica, uši, pčela, osa i krpelja) osim svrbljivih oteklina obično ne uzrokuju veće tegobe. Aktivne tvari biljaka ublažavaju svrbež i smanjuju otekline. Kod nekih ljudi zbog uboda kukaca, osobito osa i pčela, dolazi do pravih alergijskih reakcija s mučninom ili poremećajima optoka krvi opasnima po život. U takvim je slučajevima potrebna hitna liječnička pomoć.

Utjecaj sunca na kožu, osobito ultraljubičastih zraka (UV), u jednu je ruku poželjan. Potiče nastanak vitamina D u koži i daje joj zdrav, preplanuli izgled, koji mnogi ljudi smatraju najpoželjnijim. Međutim, sunce na koži izaziva i akutne opekotine te kronična oštećenja, npr. ostarjelu kožu i maligne kožne tvorevine. Kod opekotina od sunca ne nastaju samo oštećenja kože, kao što su crvenilo, osjećaj peckanja i mjehurići, nego dolazi i do oštećenja staničnih jezgra u stanicama usmine. Organizam ta oštećenja djelomično popravlja sam, osobito ako između pojedinih sunčanja postoje veći razmaci. Kod brojnih intenzivnih izlaganja suncu, godinama i desetljećima, tijelo ta oštećenja više ne može popravljati. Tako nastaju kronična oštećenja kože, koja su zbroj svih nastalih oštećenja. Koža prerano stari, dobiva bore i žućkaste čvoriće, razne poremećaje orožnjavanja, a u najtežim slučajevima nastaje i rak. Do sada su ta oštećenja bila poznata samo u ljudi koji su zbog posla bili vrlo izloženi suncu, dok su danas, kao posljedica »kulta sunca«, sve češća i kod šireg kruga ljudi. U proteklim stoljećima ideal ljepote bila je blijeda koža, dok je danas preplanula koža znak mladosti, sklonosti sportu, dinamičnosti i aktivnosti. Nema sumnje da će biti nužno već u ranoj mladosti mijenjati odnos prema sunčanju, ograničiti izlaganje sunčevim zrakama te posegnuti za pripravcima i sredstvima s visokim faktorom zaštite.

Sve promjene koje na koži nastaju pod utjecajem sunca i izazivaju svrbež, za laike su alergija na sunce. Kod mnogih ljudi u proljeće, za prvog izlaganja suncu, dolazi do nastanka svrhljivih čvorića i mjehurića. Uzrok te polimorfne svjetlosne dermatoze još nije poznat. Zna se samo da raznovrsni lijekovi i dodaci u kozmetičkim pripravcima u sudjelovanju sa suncem uzrokuju te promjene na koži.

Na neke bolesti, kao što je psorijaza, sunce utječe povoljno, dok na druge, npr. na razvoj herpesa na usnama, utječe negativno. Već je dulje vrijeme poznato da ultraljubičaste zrake slabe imunološki sustav.

Atrofija kože sa starenjem se javlja kod svakog čovjeka; određeni čimbenici, kao što su sunčeve zrake, neishranjenost kože zbog nedovoljne prokrvljenosti ili nedostatne prehrane te nepravilno korištenje krema s kortizonom, dodatno je potiču. Veza između pousmine i usmine, a time i ishrana pousmine, slabi. Stanice bazalnog sloja dijele se sporije, pa tako pousmina postaje tanjom. U starosti često dolazi do nepravilnog orožnjavanja kože. Napetost potkožnog masnog tkiva se smanjuje, koža postaje opuštena i naborana. Broj vlakana vezivnoga tkiva u usmini se smanjuje, a kapilare postaju krhke, pa se može pojaviti krvarenje. U starosti dolazi i do nepravilnog bojenja kože i nastanka staračkih pjega.

Biljni pripravci za njegu kože štite kožu od kemijskih i vanjskih utjecaja, reguliraju i stabiliziraju kiselinski, kao i masni omotač na koži. Neke aktivne tvari iz biljaka poboljšavaju prokrvljenost kože i tako sprječavaju oboljenja te prijevremeno starenje kože. Kako pripravci s aktivnim tvarima biljaka stimuliraju različite načine funkcioniranja kože, moramo utvrditi što postižemo pojedinim aktivnim tvarima. Za uspjeh liječenja najčešće je zaslužna odgovarajuća mješavina pojedinih aktivnih i pratećih tvari.

Zaštitne tvari biljaka koje utječu na kožu


Na kožu s vanjske strane prije svega djeluju sluzi, trjeslovine, eterična ulja, flavonoidi i saponinski glikozidi, različite organske kiseline te topiva kremena kiselina.

Biljne sluzi kožu prekrivaju zaštitnim slojem, štite ih od vanjskih utjecaja te sprječavaju isušivanje. Kožu umiruju, omekšavaju je, tako da postaje glatka i elastična. Djelomično ublažavaju i jak svrbež. Prikladne su za nježnu dječju i ostarjelu kožu.

Trjeslovine, koje reagiraju kiselo, pomažu očuvanju, odnosno obnavljanju kiselinskog omotača kože. S bjelančevinama se vežu u netopive komplekse i uništavaju mikroorganizme na površini kože. Djeluju protiv bakterija i gljivica. Zgušnjavaju sloj stanica pousmine, smanjuju nabreklost kože, pa ona postaje manje osjetljiva na vanjske utjecaje. Kod opeklina od sunca sprječavaju nastanak mjehura. Trjeslovine sužavaju pore na koži, koje služe kao izlazi žlijezda znojnica i lojnica te time smanjuju izlučivanje loja i znoja. Istodobno sužavaju i krvne žile i sprječavaju nastanak oteklina. Zbog blagog anestetičkog djelovanja na slobodne živčane niti u koži, ublažavaju bol i svrbež. Umiruju kožu. Osobito je važan učinak koji na kožu imaju trjeslovine (ružmarinska kiselina) biljaka iz porodice usnaća.

Hlapiva ili eterična ulja vrlo dobro prodiru kroz kožu i sluznice, iz kojih brzo prelaze u krv. Kod kupelji s eteričnim uljima naše tijelo dio tih tvari prima kroz kožu, a dio preko sluznice dišnih organa. I hlapiva ulja iz tijela izlučujemo kroz kožu, dišne organe i bubrege. U pripravcima za njegu koristimo ih u manjim količinama. Njihov utjecaj na kožu vrlo je raznolik, u rasponu od snažnog podraživanja do umirivanja. Neka ulja potiču prokrvljenost kože i time uzrokuju crvenilo, druga je umiruju, sprječavaju upale i poticanjem nastanka novih stanica (granulacija) pomažu u zacjeljivanju rana. Mnoga ulja suzbijaju bakterije i gljivice.

Flavonoidni glikozidi sprječavaju pucanje kapilara i smanjuju njihovu propusnost. Tako onemogućuju nastanak edema i potkožnih krvarenja.

Većina saponina povećava prokrvljenost kože. Pripravci od divljeg kestena sprječavaju razvoj edema. Vodene iscrpine iz sapunike imaju veliku moć čišćenja. Brojni glikozidi djeluju antibiotički.

Topiva kremena kiselina sprječava upale kože i sluznica. Potiče metabolizam kože i povećava njezinu otpornost.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi zadnjih 7 dana