subota, 15. lipnja 2013.

Vrtoglavica ili vertigo

Jedan od najčešćih razloga posjeta liječniku je vrtoglavica, koja se češće javlja u osoba ženskog spola i to uglavnom nakon četrdesete godine života.


Vrtoglavica (vertigo) je zapravo lažan osjećaj pokretanja ili vrtenja ili osjećaj da se predmeti pomiču ili vrte. Uz neugodan osjećaj vrtnje često se javlja gubitak ravnoteže, mučnina, povraćanje, a nerijetko i šum u uhu.

Vrtoglavica ili vertigo je subjektivan osjećaj te je važno razlikovati pravu vrtoglavicu od lažne vrtoglavice koja se javlja uslijed slabosti ili nesigurnosti u hodu i stajanju, uslijed omaglica, titranja i mračenja pred očima itd.

Osobe koje pate od tjeskobe, koje imaju izraženu slabokrvnost, opstrukcijsku plućnu bolest, srčane bolesti, ortostatsku hipotenziju, tj. pad tlaka prilikom ustajanja ili su kronično umorni i iscrpljeni često pate od lažne vrtoglavice. Kod tih osoba se simptomi jave iznenada, ali iznenada i prođu u trenutku kada se osoba umiri.

Prava vrtoglavica se javlja iznenada, a karakterizirana je mučninom, povraćanjem, bljedilom, znojenjem. Osobe imaju osjećaj da će propasti, predmeti se vrte oko njih ili one oko predmeta.

Neki ljudi koriste izraz omaglica da opišu nejasan osjećaj izvanprostornosti, gubitka svijesti ili slabosti, ali jedina prava vrtoglavica uzrokuje osjećaj pokretanja ili vrtnje. Može trajati samo nekoliko sekundi, a može se nastavljati satima i čak danima. Osoba sa vrtoglavicom ponekad se osjeća bolje kada mirno leži, međutim, vrtoglavica se može nastaviti čak i kada se osoba uopće ne pokreće.

Ukoliko je vrtoglavica nastala naglo, uz ponekad prisutan šum ili punoću u uhu ili oslabljen sluh, prvenstveno se sumnja na bolest unutarnjeg uha (centra za ravnotežu). Ako je razvoj postupan uz izražene i druge simptome uzrok je obično izvan uha. Vrtoglavica uzrokovana promjenama u središnjem živčanom sustavu najčešće je povezana i sa drugim znakovima.

Mehanizam nastanka vrtoglavice?


Da bi osoba imala pravilan osjećaj tjelesne ravnoteže važna su tri osjeta; osjet vida, statički osjet te vlastiti osjet koji zajedno sa živčanim sustavom utječu na skladno međudjelovanje naših mišića i ravnoteže.

Najvažniji od njih je statički osjet koji se nalazi u unutarnjem uhu. Naime, tamo se nalazi labirint kojeg čine tri dijela - pužnica sa slušnim organom, predvorje i polukružne cijevi. U predvorju se nalazi tekućina i stanice pomoću kojih smo svjesni promjena položaja glave. Iz tih organa živac odnosi informacije u mozak što omogućuje usklađivanje pokreta i tjelesne ravnoteže. I osjet vida također je vrlo važan pri usklađivanju rada živaca, mišića i uspostavi ravnoteže tijela. Mnogobrojna stanja koja dovode do poremećene ravnoteže među svim tim sustavima uzrokovat će pojavu vrtoglavice.

Kakve vrste vrtoglavica postoje?


Ovisno o načinu nastanka vrtoglavice dijelimo na centralne i periferne vrtoglavice. Važno je razlikovati o kojem tipu vrtoglavice se radi budući da je i terapija bitno drugačija. Najčešće prisutna, u preko 90% slučajeva je vrtoglavica perifernog porijekla, što znači da je uzrok poremećaja u srednjem uhu pa osoba uz vrtoglavicu ima smetnje sluha i šum u uhu.

Vrtoglavica centralnog podrijetla ima uzroke koji potječu iz određenih dijelova mozga (moždanog debla i malog mozga).

Uzroci nastanka vrtoglavice


Brojni su uzroci koji mogu dovesti do pojave vrtoglavice. Uslijed djelovanja toksičnih tvari (alkohol, razni lijekovi, otrovi), oštećenja određenih dijelova mozga, smanjenog dotoka krvi u određene dijelove mozga (bazilarna migrena), moždanog infarkta, krvarenja u mozak, traume mozga, tumora, bolesti koje uzrokuju propadanje živaca (multipla skleroza) te virusnih infekcija, poremećaja cirkulacije u vratnom krvnim žilama (zbog suženja krvnih žila u vratu masnim naslagama često se događa da mozak privremeno ostane bez kisika, što se može očitovati vrtoglavicom, međutim, slična se pojava ponekad događa i u zdravih ljudi nakon naglog ustajanja) može se javiti vrtoglavica centralnog porijekla.

Nažalost i tumori mozga koji su smješteni u određenom dijelu mozga s vremenom se mogu očitovati vrtoglavicom praćenom šumom u ušima, gubitkom sluha, zanošenjem i nestabilnošću. Tumor često pokazuje simptome tek kada naraste do velikih dimenzija, što loše utječe na prognozu bolesti.

Poput vrtoglavica centralnog porijekla i uzroci nastanka periferne vrtoglavice također su mnogostruki. Jedan od najčešćih uzroka nastanka periferne vrtoglavice je taloženje kristala kalcija u unutarnjem uhu te se očituje pojavom vrtoglavice pri određenim kretnjama glave (kao što je npr. zabacivanje, nagli okret glave u jednu stranu...). Obično je takva vrtoglavica dobroćudno stanje koje u velikoj većini slučajeva prolazi samo od sebe te se naziva položajna vrtoglavica.

Perifernu vrtoglavicu uzrokovat će i upale živca koji povezuje mozak i unutarnje uho, uzrokovane virusima, otrovanjima ili bolestima krvnih žila. Upala dijela unutarnjeg uha javlja se kod zaušnjaka, ospica, meningitisa i mastoiditisa. U 20% slučajeva nakon potresa mozga nastat će vrtoglavica zbog oštećenja unutarnjeg uha. Kao uzroci periferne vrtoglavice spominju se i Meniereova bolest kod koje se u unutarnjem uhu nakuplja previše tekućine te bolesti kretanja koje su sinonim za vrtoglavicu koja se javlja kod putovanja te se stoga ljudi mogu osjećati posebno omamljeni u automobilu koji se kreće ili na brodu koji se ljulja.

Klinička slika vrtoglavice


Vrtoglavica se najčešće javlja prilikom neprimjerenog pokreta ili položaja glave, primjerice pri lijeganju, okretanju u postelji ili zabacivanju glave unatrag. Ona se javlja naglo, a traje svega minutu ili kraće te obično nema drugih simptoma. Može se pojavljivati svakih nekoliko dana, ali i ponoviti nakon nekoliko mjeseci.

Vrtoglavica koja nastaje uslijed upale živca u unutarnjem uhu obično nastaje naglo, vrlo je jaka, praćena je obično mučninom i povraćanjem. Pri upali dijela srednjeg uha zaduženog i za sluh, uz vrtoglavicu se može javiti i gubitak sluha.

Vrtoglavica uzrokovana poremećenom cirkulacijom u krvnim žilama vrata pojavljuje se pri okretanju i zabacivanju glave unatrag, može bit praćena smetnjama kretanja očnih jabučica, poremećajima gutanja, promuklošću, mučninom te slabijim sluhom.

Bolesnici obično imaju osjećaj da im tlo izmiče pod nogama, osjećaju se kao da padaju ili imaju osjećaj da se soba okreće oko njih. Ukoliko je i vratna   kralježnica oštećena,   bolesnici se često žale i na bolnost u vratu te napetost vratnih mišića.

Vrtoglavica koja se javlja u sklopu Meniereove bolesti uz šum u ušima, praćena je osjećajem pritiska u uhu i gubitkom sluha, a obično traje od nekoliko minuta do nekoliko sati. Ako se ne liječi, Meniereova bolest može dovesti do teškog oštećenja sluha i sustava za ravnotežu. Kod bolesnika koji boluju od migrene vrtoglavica je česta popratna pojava, bilo da se javlja tik prije pojave glavobolje ili istodobno s glavoboljom. Vrtoglavica je često i prvi simptom u bolesnika s multiplom sklerozom.

Dijagnoza

U dijagnosticiranju uzroka vrtoglavice sudjeluju stručnjaci raznih specijalnosti: neurolog, otorinolaringolog, neurotraumatolog, fizijatar te kod djece neuropedijatar. Liječniku je od iznimne važnosti u postavljanju dijagnoze opis oboljelog o prirodi vrtoglavice, o njegovom radnom mjestu, aktivnostima neposredno prije napadaja, mogućim ozljedama glave i vrata te kroničnim bolestima. Važno je utvrditi o kojem tipu vrtoglavice se radi i pokušati otkriti uzrok nastanka. Bolesnik s vrtoglavicom mora biti temeljito pregledan, a posebna pozornost posvećuje se na pokrete očiju. Nenormalni pokreti očiju ukazuju na mogući poremećaj funkcije unutrašnjeg uha ili njegovih živčanih veza s mozgom, a očituju se kao brzo titranje očiju kao kad osoba prati odskok ping pong loptice brzo od desno na lijevo ili gore i dolje. Važno je i ispitati ravnotežu bolesnika pri mirnom stajanju, a zatim i pri hodu po ravnoj crti, najprije sa otvorenim, a zatim zatvorenim očima, ako to bolesnikovo stanje dopušta.

Često je bolesnikovo stanje izuzetno teško te ga prvo treba poleći dati mu terapiju, a tek nakon toga ga detaljno pregledati.

Osim pretraga krvi, kojima se mogu otkriti razne anemije, poremećaji zgrušavanja krvi, infekcije, poremećaji koncentracije elektrolita, koriste se i vizualizacijske tehnike kao što su rtg vratne kralježnice, CT ili MRI mozga. Pri sumnji na infekciju može se uzeti uzorak tekućine iz uha, sinusa ili prostora oko kralježničke moždine.

Ultrazvučno ispitivanje krvnih žila korisno je za procjenu cirkulacije u vratu. Pretrage sluha često otkrivaju bolesti uha koje zahvaćaju i ravnotežu i sluh.

Liječenje vrtoglavice


Liječenje vrtoglavice je usmjereno na smirivanje akutnih tegoba te na pokušaj pronalaska uzroka koji je doveo do nastanka vrtoglavice. Ako se radi o akutnom napadu vrtoglavice koji je praćen mučninom i povraćanjem tada je potrebna simptomatska terapija koja se sastoji od nadoknade tekućine na usta ili u infuziji, primjenom lijekova protiv mučnine i za smirenje. Ukoliko su tegobe izražene u tolikoj mjeri da bolesnik ima nemogućnost održavanja ravnoteže ili ukoliko se sumnja da je uzrok vrtoglavice moždani udar, bit će potrebno bolesnika primiti u bolnicu radi daljnje dijagnostike ili liječenja.

U slučaju upale uzrokovane bakterijama koriste se antibiotici. Kod tumorskih procesa liječenje je kemoterapijom, zračenjem ili kirurško.

Također je važno regulirati krvni tlak, prekinuti pušenje i uspostaviti zadovoljavajuću razinu šećera i masnoća u krvi. Ukoliko postoje smetnje od strane vratne kralješnice, potrebno je provoditi fizikalnu terapiju.

U bolesnika sa benignom paroksizmalnom vrtoglavicom provode se vježbe kojima se izaziva vrtoglavica postavljajući glavu u najnepovoljniji položaj i na taj način se tjera tijelo da se što prije privikne na vrtoglavicu kako bi je naučilo ignorirati.

U teškim slučajevima poseže se i za kirurškim zahvatima. Kod dugotrajnih vrtoglavica provode se različite vježbe koje imaju za cilj naučiti bolesnika kako da nadvlada simptome vrtoglavice.

Ukoliko se radi o smetnjama cirkulacije provodi se terapija lijekovima koji poboljšavaju cirkulaciju mozga i unutarnjeg uha.

U liječenju vrtoglavice u sklopu Meniereove bolesti primjenjuju se lijekovi koji smanjuju proizvodnju tekućine u unutarnjem uhu te je također bitno ograničiti unos soli u hrani te prekinuti konzumaciju crne kave i jakog čaja.

Mnogi od nas ne znaju prati zube!

Hrvatska ima dovoljan broj stomatologa, ali ne možemo se pohvaliti da smo nacija blistavih osmjeha, zdravih zubi i desni. Strašno je što gotovo svako dijete u dobi od 4-6 godina već ima karijes ili plombu.


Hrvatska komora Liječnika dentalne medicine broji više od 4500 Licenciranih doktora dentalne medicine. Od tog broja, oko 2000 Liječnika ima ugovor s HZZO-om, a ostali rade u privatnim praksama. Ako ove brojke razmotrimo, možemo zaključiti da svaki doktor dentalne medicine skrbi za 1000 stanovnika, stoje iznad europskog prosjeka. Međutim, ako uzmemo u obzir da se većina pacijenata liječi u ordinacijama koje imaju ugovor s HZZO-om, dobivamo podatak da svaki od ugovorenih doktora skrbi za otprilike 2200 do 2300 pacijenata. Ove brojke pokazuju da imamo dovoljne resurse, ali izgleda nedovoljno iskorištene, jer podaci kojima raspoLažemo govore da smo zemlja s velikom incidencijom karijesa, slično kao Južna Amerika — ističe dr. dent. med. Kaja Gmaz, zagovornica prevencije i stalne edukacije i predsjednica Udruge za prevenciju karijesa Zagrebačke županije. Udruga je tijekom 200Z godine provela istraživanje koje pokazuje da svako dijete u dobi od 4 do 6 godina ima karijes, plombu ili izvađeni mliječni zub. Karijes ima čak više od 84 posto djece te dobi. Kod 87 posto dvanaestogodišnjaka i 89 posto osamnaestogodišnjaka također je dijagnosticiran karijes. Pravu sliku oralnog zdravlja nacije upotpunjuje podatak da čak više od 67 posto dvanaestogodišnjaka ima različite ortodontske anomalije.

Takvo stanje neće se moći promijeniti u kratkom razdoblju, ali najvažnije je donijeti program prevencije karijesa i to na nacionalnoj razini. Svakako je važno provoditi ga. Jedino sustavno provođenje preventivnih programa može dati rezultate u bližoj budućnosti — ističe dr. K. Gmaz.

Svi smo pomalo krivci za takvo stanje. Čini se da smo nacija koja ne pere pravilno i redovito zube. Upravo zato važne su redovite kontrole jer omogućavaju pravodobno uočavanje karijesa u početnoj fazi, a tom se prilikom može ukazati pacijentu na potrebu za boljom oralnom higijenom. Važna je i stalna edukacija o oralnoj higijeni i izvan ordinacije. Primjerice, u roditeljskom domu, dječjim vrtićima, u školama... I velike i male valja naučiti da se zubi peru kružnim pokretima, svaki zasebno i da treba prati sve zubne plohe.

Valja znati da uz progresivni karijes idu upale tvrdih i mekih zubnih tkiva, a produkti su upale i bakterije koje se šire cijelim organizmom. Zbog toga se danas sa sigurnošću može ustvrditi da žene koje imaju mnogo nesaniranih zubi i jaku upalu desni rađaju prije termina i to djecu s manjom porođajnom masom. Također su neke krvožilne bolesti povezane s upalnim promjenama u ustima. Neki podaci govore daje sjeverozapadni dio zemlje odgovorniji, a istočni i kontinentalni dio zemlje manje pozornosti posvećuje oralnoj higijeni. Izgleda da nam je puno važnije kako smo odjeveni nego kakva su nam usta — kaže dr. Kaja Gmaz.

STRES UTJEČE I NA ZUBE


Karijes i parodontne bolesti nastaju zbog bakterija, a bruksizam ili trošenje zuba kao posljedica nagomilanog dnevnog stresa.

Problem s kojim se danas sve češće susrećemo je trošenje zuba (bruksizam). Ono nastaje kao posljedica proživljavanja nakupljenog dnevnog stresa, škripanjem i stiskanjem zuba noću. Visina se zuba pri tome smanjuje te nastaju ozbiljni estetski i funkcijski problemi. Primjenom udlaga, koje se nose noću, a sprečavaju izravan kontakt zuba gornje i donje čeljusti, moguće je jednostavno spriječiti daljnje trošenje. Problem predstavljaju i kisele erozije koje nastaju kao posljedica konzumiranja kisele hrane i pića, vrlo su česte kod osoba s želučanim tegobama. Ti pacijenti često, neposredno nakon konzumacije kisele hrane, grubo četkaju zube. S obzirom na to da je površina cakline zuba omekšana kiselinom, takvo se djelovanje manifestira gubitkom zubnog tkiva.

četvrtak, 13. lipnja 2013.

KIČICA - Erythraea centaurium

Ljekoviti dijelovi biljke: Nadzemna biljka - Centauru herba

Ljekovite i djelotvorne tvari: Najvažnija ljekovita tvar je gorki glikozid eritrocentaurin, nadalje eterično ulje u manjim količinama, palmitinska kiselina, stearin, sluz, šećer, eritarin. Bezbojni a kristaličan veoma gorki glikozid vjerojatno je najljekovitija supstanca.

Nadalje su utvrđeni još cerilni alkohol, fitosterin, guma, vosak, viši alkoholi, lagano hlapivo ulje, masne kiseline, kalij, škrob i magnezij.

Eritrocentaurin je sastavni dio gorkih kapi za želudac (Tinctura amara) i ekstrakta (Extractum Centauru).

Ljekovito djelovanje: Kičica je izrazita ljekovita biljka za bolesni želudac. Ona djeluje u prvom redu na sprečavanje vrenja i pobuđuje rad želučanih, crijevnih i pljuvačnih žlijezda. Otklanjanjem pojava vrenja, jačanjem preslabog ili tromog želuca kao i pospješenjem rada želučanih žlijezdi, naročito kod nedovoljnog izlučivanja solne kiseline u želucu, postiže se temeljita promjena cjelokupnog rada želuca i crijeva.

Prije svega pospješuje se stolica, otklanja začepljenje, a odstranjuje se, odnosno smanjuje zastoj u radu crijeva i smiruju želučani plinovi. Djeluje i na funkcije jetre i žuči.

Recept za želučani gorki napitak

1)            150 g kičice
2)            100 g korijena rabarbare
3)            100 g ploda borovice
4)            50 g stolisnika
5)            30 g podanka iđirota
6)            20 g biljke pelina

Dijelovi se korijena dobro usitne, a plodovi borovice se zgnječe. Ta se biljna mješavina stavi u bocu od 5 litara a na nju se nalije 2,5 litre 96%-tnog alkohola i ostavi stajati 2 dana. Tada se pripremi šećerna otopi na od 1,5 litre prokuhane i dobro rashlađene vode i 1 kg šećera.

Čim je otopina nakon prokuhavanja i hlađenja postala potpuno bistra, nalije se u biljni pripravak s alkoholom i dobro protrese.

Dobro zatvorena boca stavi se tijekom 4 tjedna na toplo mjesto i dnevno se 2 do 3 puta, dobro protrese. Nakon 4 tjedna sadržaj se boce procijedi, ostatak se dobro istiješti i tako dobiveni želučani gorki napitak napuni se u boce. Od toga napitka uzima se po 1 rakijska čašica (0,3 dl) prije ručka i večere kod slabosti želuca, probavnih smetnji, pečenja u želucu, žgaravice, pritiska u želucu, pomanjkanja apetita, nadutosti, začepljenja, otečene slezene, početne žutice, kod prekomjernog sekreta u želucu i kod smetnji sa žuči.

Pelin pomiješan s jednakim dijelovima kičice ljekoviti je napitak za šećerne bolesnike.

Recept za vino od kičice l

1)            60 g kičice
2)            40 g kamilice
3)            40 g sitno izrezane kore naranče.

Sok od 2 naranče i biljke stave se u 1,5 litre dobrog suhog, bijelog vina i stavi se na sunce macerirati tri tjedna, nakon toga se ocijedi i napuni u boce. Upotreba tog pripravka i doziranje je isto kao i kod želučanog gorkog napitka.

Recept za vino od kičice II

25 g kičice se kuha u 7,5 dl bijelog vina desetak minuta, zatim se procijedi i pije triput dnevno po 1 žličica nakon jela. Ovaj pripravak jača živce i mišiće, a pomaže i protiv groznice. Uzima se dva puta dnevno po 0,2 dl.

Recept za tinkturu

Tinktura se uzima triput dnevno po 10-15 kapi. Lijek protiv svih nabrojenih bolesti možemo pripremiti i tako da. bocu od 7,5 dl napunimo uvenulim listovima i cvijetom kičice, zalijemo do vrha jakom rakijom (45%), ostavimo je na suncu ili kraj peći 6-8 tjedana, a zatim procijedimo. Uzima se 2-3 puta dnevno po 20 kapi. Kao gorki tonik (amarum) kičice slično djeluje srčanih (Gentiana lutea), a pomaže i protiv slabokrvnosti.

Miješani recept l

Mješavina od po 20 g kičice, srčanika, iđirota, gorke djeteline (Menyanthes trifoliata), i usplođa (nedozreo plod naranče) kore naranče (Aurantii amari percarpium) moči se 8-10 dana, uz češće mućkanje, u litri rakije (45%). Pije se l rakijska čašica (0,3 dl) pola sata prije jela, triput dnevno.

Miješani recept II

Isto je tako korisna i mješavina od po 25 g kičice i trave ive (Teucrium montanum), srčanika i blaženog čkalja a priprema se i koristi kao i prethodna tinktura.

Miješani recept III

Protiv nadutosti i vjetrova koristi mješavina od 20 g kičice, gorke djeteline, kamilice, paprene metvice i matičnjaka (Melissa officinalis) sve u jednakim omjerima, a priprema se i koristi kao dvije prethodne tinkture.

KADULJA - Salvia officinalis

Ljekoviti dijelovi biljke: List — Salviae folium

Ljekovite i djelotvorne tvari: Kadulja sadrži eterično ulje, salviol, salven, tion, pinen, cineol, borneol,kamfor, tanin, gorke tvari, bjelančevinu, škrob, gumu, ljepljive pobliže neistražene tvari, zatim kalcijev oksalat, soli fosforne kiselina, kalijeve i kalcijeve soli.

Ljekovito djelovanje


Kadulja pročišćava krv, pospješuje izlučivanje sluzi iz organa za disanje, djeluje i na izlučivanje sluzi iz želuca, pa bolesnik ponovo dobiva izgubljeni apetit. Kod šećerne bolesti preporuča se mješavina jednakih dijelova kadulje i stolisnika. Kadulja, ne samo da djeluje protiv upala, nego i liječi sve upale crijeva, želuca, jetre, žuči i mokraćnih putova. Čaj od kadulje izvanredno je sredstvo za grgljanje kod katara grla i ždrijela kod upale krajnika i sluznice u usnoj šupljini.

Kadulja se upotrebljava kod raznih znakova oboljenja izmjene tvari, utječe na liječenje reumatizma i gihta, a ne manje i čitavog niza nervoznih smetnji koje prate ova oboljenja.

Čaj od kadulje je veoma važan za majke koje doje, jer povećano uživanje čaja kod odbijanja djece od majčinog mlijeka, umanjuje izlučivanje mlijeka. Uživanjem čaja od kadulje može se, pod stanovitim uvjetima, otkloniti sklonost pobačaju.

Kaduljin čaj, ako se češće pije, jača cijelo tijelo, sprečava moždani udar i djeluje jako povoljno kod oduzetosti. Jedina je ljekovita biljka, uz lavandu, koja pomaže kod noćnog znojenja. Liječi bolest koja prouzrokuje noćno znojenje, svojom iznenađujućom snagom otklanja slabost, povezanu s tom bolešću. Mnogi su liječnici upoznali dobra svojstva kadulje: s najboljim rezultatima koriste je kod grčeva, bolesti leđne moždine, oboljenja žlijezda, kao i drhtanja udova. U slučajevima navedenih bolesti popijemo u gutljajima dvije šalice čaja dnevno. Čaj izvrsno djeluje na bolesnu jetru, otklanja nadimanje i sve druge tegobe povezane s oštećenom jetrom. Pročišćuje krv, čisti sluz iz dišnih organa i želuca, jača tek i otklanja crijevne smetnje i proljeve. Kod uboda insekata na mjesto uboda stavljamo smrvljeno kaduljino lišće.

Za vanjsku primjenu posebno preporučujemo kaduljin čaj kod upale krajnika, bolova u vratu, gnojne upale zuba, upale ždrijela i usne šupljine. Mnoga djeca i odrasli bi izbjegli operaciju krajnika da su pravovremeno koristili kadulju. Kada nemamo krajnika, koji kao policajci tijela zadržavaju i prerađuju otrove, ovi izravno djeluju na bubrege. Kaduljin oparak pomaže kod krvarećih i klimavih zubi, paradentoze i čireva na zubnom mesu. Grgljamo ili stavljamo komprese od vate.

Recept

Kadulja kuhana u mješavini pola vode i pola vina čisti krv, jača živce i zaustavlja drhtanje ruku, a pije se tri puta dnevno po 1 do 1,5 dl.

Dodaju li se kadulji jednaki dijelovi bobica borovice (Fructus juniperi) i pelina (Artemisia absinthium), pa se to kuha u pola vode i pola vina, pije se triput dnevno po šalica (2 dl) prije jela, kao lijek protiv trbušnog tifusa. Protiv gripe i jake prehlade piju se 2 šalice toplog kaduljina čaja na dan.

Recept

U litri slatkog dalmatinskog vina moči se 8-10 dana, uz povremeno mućkanje, 80 g kaduljina lišća. Ljudi živčano rastrojeni i rekonvalescenti trebaju taj pripravak uzimati kao lijek, 1-3 velike žlice na dan, nakon jela. Djelovanje se osjeti već nakon dva sata, a traje i nekoliko dana nakon prestanka uzimanja. Protiv noćnog znojenja treba nešto prije spavanja uzeti 50 kapi tinkture od kadulje. Katkada kadulja nadomješta i antibiotike, a njezin se med cijeni više od ostalih vrsta.

JETRENKA - Anemone Hepatica

Ljekoviti dijelovi biljke: Biljka - Anemonae herba

Ljekovito djelovanje: Oblik listova poput jetre dao je srednjovjekovnoj nauci o signaturi dosta povoda da biljku protumači kao ljekovitu biljku za liječenje jetre. Paracelsus, Bock, Mattioli i drugi tvrdili su da jetrenka otvara jetra i slezenu te da djeluje na izlučivanje štetnih tvari iz tijela. To je potvrdila i moderna nauka o prirodnom liječenju. Ispravno pripremljen čaj od jetrenke upotrebljava se kod zastoja rada jetre, kod općih teškoća žuči i žučnih kamenaca, a osobito kod pijeska i kod otečene slezene te u bolestima bubrega i mjehura.

Recept

Tinktura od jetrenke priprema se jednostavno: šaka suhe jetrenke (cca 50 g) se nareže i stavi močiti u 5 dl rakije (45%) tijekom 3 tjedna na sobnoj temperaturi nakon čega se ocijedi. Kod bolesti jetara, žuči i bubrega uzima se 3 puta dnevno po 10-15 kapi te tinkture na polovini kocke šećera.

JAGODA ŠUMSKA - Fragaria vesca

Ljekoviti dijelovi biljke: Najviše se upotrebljavaju listovi (Fragariae folium) i svježi plodovi (Fragariae fructus), a ponekad i korijenje (Fragariae radix)

Ljekovite i djelotvorne tvari: Listovi šumske jagode sadrže tanine, malo eteričnog ulja i flavone. Tanina je u mladim listovima vrlo malo, a u razvijenima je njihova količina znatno veća. Najznačajnije ljekovite tvari u korijenu su, tanini, kojih može biti i do 10%. Svježi, zreli plodovi sadrže obilje vitamina C. Količina vitamina C ovisi o vremenskim prilikama i području gdje biljka raste. Prosječno ga ima 60 mg u 100 g ploda, što je mnogo više nego u većini drugoga voća. Osim toga, jagoda sadrži i dosta slabo istraženih voćnih kiselina, mineralnih tvari (kalij, magnezij, željezo, cink, mangan, bakar, kobalt, fosfor) i još neke vitamine.

Ljekovita svojstva i primjena: Korijenje i listove šumske jagode možemo upotrebljavati slično kao i druge ljekovite biljke koje sadrže tanine. Od njih priređujemo čaj za grgljanje i ispiranje upaljenih sluznica, pijemo ga i kod želučanih i crijevnih poteškoća, te za zaustavljanje proljeva. Prema nekim podacima taj bi čaj trebao pomagati i kod žutice. Svježe jagode su još u starom vijeku upotrebljavali za poticanje djelovanja jetre i žuči, a ljekovitost plodova jagode u liječenju tih tegoba potvrđuju i novije spoznaje. Njihovu ljekovitost možemo i sami iskušati. Svaki tjedan kad zri to šumsko voće imajte »jagodin dan« i pojedite 3 puta dnevno po 125 grama svježih jagoda. Taj postupak bit će koristan za opterećenu jetru.

Čaj od listova šumske jagode preporučuju za bolje izlučivanje mokraće i čišćenje krvi, a trebao bi pomagati i slabokrvnim i oboljelima na živce, jer djeluje okrepljujuće i umirujuće. Piju ga bolesnici koji boluju od astme i kroničnog bronhitisa. Cesto se koristi i čaj od korijena šumske jagode protiv proljeva i žutice.

IZOP - Hyssopus Officinalis

Ljekovite i djelotvorne tvari: Izop sadrži čitav niz ljekovitih tvari, tako medu ostalim eterično ulje (Aetheroleum Hyssopi), hesperidin, jabučnu kiselinu, gumu, smolu, šećer, malo tanina i još daljnje pobliže neodređene tvari.

Ljekovito djelovanje: Biljka izopa u cvatu ubrajala se još u biblijskim danima medu najvrednije ljekovite biljke. No, ne samo da se spoznala ljekovita vrijednost te biljke nego je čak dobila u ono doba religiozno - simbolično značenje, jer je prema Starom zavjetu u jednom od psalama David molio: »Oslobodi me grijeha putem izopa, da budem čist«, čime se simbolički htjelo reći da se djelovanje čišćenja izopom moglo protegnuti čak, po ondašnjem shvaćanju, i na čišćenje duše. Izop je prvi put kao ljekovita biljka u Europi naveden u poznatom djelu Hildegarde od Bingena oko 1500, godine. Ugodan i prijatan čaj od izopa otvara, te čisti krv i izlučuje sluz, pomaže kod kroničnog bronhijalnog katara, kod noćnog znojenja izazvanog tuberkulozom pluća, grčeva u prsima, kod prekomjerne sluzi u crijevima, slabosti probavnih organa, skrofuloze, vodene bolesti, žutice i drugo.

Svježe ubrani listovi i cvjetovi stavljeni u maslinovo ulje i držani neko vrijeme na suncu daju prokušano sredstvo za masiranje uzetih udova nakon udara kapi. To izopovo ulje upotrebljava se i protiv noćnog znojenja kod osjetljivih pluća, pa se u tu svrhu uzima dnevno 15 do 20 kapi tog ulja s malo vode ili još bolje s čajem od anisa. Izop kuhan s octom ublažuje zubobolju.

Ako se izop posipa po vrućoj ploči štednjaka i, ako se nastali dim pomoću lijevka uvodi u uho, to liječi bolove u uhu i otklanja zujanje u ušima.

Recept

Ako se izopom, kuhanim u ulju, namaže tijelo, odstranjuju se nametnici. U žestu ili jaku rakiju (45%-tnu) namočeni listovi i cvjetovi izopa pobuđuju apetit; uzimaju se manje količine 1/2 sata prije jela, tj. 10 do 15 kapi, razrijeđeno s malo vode.

IMELA - Viscum Album

Ljekoviti djelovi biljke: Listovi na završnim grančicama — Visci herba

Ljekovite i djelotvorne tvari: Imela posjeduje čitav niz ljekovitih tvari: još sporan glikozid viskalbin, viscin, hlapivi alkaloidi, poput smole visciflavin, uz holin i jedan ester holina i poput digitalisa djelujuću tvar koja snižava tlak krvi (čisti piridin), vitamin C, glukoza, inozit, škrob, ulje, kiseli i neutralni saponin, oleanolna kiselina, stearin, octena i palmitinska kiselina, dalje kalcij, kalij, dosta fosforne kiseline i drugo.

Ljekovito djelovanje: Iz mnoštva ljekovitih djelovanja imele treba kao prvo utvrditi da imela izaziva povećanu izmjenu tvari i pojačan rad žlijezda čitavog probavnog aparata. To znači da otklanja kroničnu začepljenost sa svim nepovoljnim popratnim pojavama (osjećaj težine, nadimanje, smetnje u duševnom i tjelesnom radu, osjećaj nevoljkosti i dr.), a otklanja i početke žutice, normalizira nepotpuno izlučivanje žuči, a gube se i uzroci nastanka šećerne bolesti. Imela djeluje protiv tzv. bolesti istrošenja: ovapnjenja žila i oštećenja srca, uvjetovane starošću. Kod smetnji u optoku krvi, ako je krvni tlak previsok ili prenizak, upotrebom imele on se normalizira.

Znanstveno je potvrđeno da je pučka medicina imala pravo kad je tvrdila da se niski ili visoki krvni tlak, uzrokovan smetnjama u krvotoku, u oba slučaja otklanja pomoću imele. Ova prividna suprotnost ljekovitosti imele, dizanje i snižavanje krvnog tlaka, objašnjava se time što ljekovite tvari imele djeluju tako da se kolanje krvi normalizira, a rad srca ojača što dovodi do ravnoteže. Naravno da se time odstranjuju i sve popratne pojave previsokog ili preniskog krvnog tlaka, kao što su nadiranje krvi u glavu, uzbuđenja, osjećaji vrtoglavice, glavobolje i zujanje u ušima. Poboljšanje optoka krvi donosi i kod žena normaliziranje menstruacije, otklanjaju se smetnje u maternici s često jakim bolovima.

Svježi sok iz mladih grančica i listova imele nalazi i danas primjenu u liječenju neplodnosti žena, ako su uzroci neplodnosti npr. krvarenje, ili otečenost maternice ili bijeli cvijet. Ne manje ljekovito djeluje imela kod naknadnih krvarenja u vrijeme babinja, a njome se liječi i krvarenje iz pluća i povraćanje krvi. Neki su autori (dr. Karl Anton Kass) u novije vrijeme i klinički utvrdili izričito ljekovitu moć imele u djelovanju protiv raka, a potvrđeno je, konačno, uz antineuralgično djelovanje i djelovanje na smirivanje krvarenja i izričito antikarcinomatozno djelovanje. Imela ima i jaka imunološka svojstva - jača imunitet i pomaže kod alergija.

Recept l

U 1 litru 45%-tne rakije najbolje lozovače ili komovice, dodamo narezane grančice s listovima imele koje smo prethodno dobro oprali u mlakoj vodi. U staklenu bocu možemo staviti cca 30-40 g listića imele. Staklenka se ostavi na tamnom mjestu dva do tri tjedna prije pijenja. Tako pripremljena rakija s imelom sadrži sva ljekovita svojstva imele, odnosno vinskog alkohola, a pije se 3 puta dnevno mala čašica po 0,2 dl. Preporučuje se i za obloge kod upaljenih vena, te za antireumatsku masažu.

Recept II

40 g sitno zdrobljene imele treba močiti (macerirati) 12 dana u litri bijelog vina i piti 3 puta dnevno po 1 čašicu (0,5 dl) prije jela.

Recept III

Za tinkturu od dvije najdjelotvornije biljke treba uzeti 200 g svježe imele i 100 g češnjaka, sitno isjeckati i močiti(macerirati) u litri komovice(45%) 10 dana uz povremeno mućkanje, zatim ocijediti i filtrirati. Pije se triput dnevno po jedna mala žlica.

Koji su simptomi bolesti prostate?

Kod pojave prvih simptoma važno je odmah posjetiti liječnika kako bi se pravodobno krenulo s pravom terapijom. Svako odgađanje nosi mogućnost dodatnih komplikacija.


Najčešće bolesti prostate su benigna hiperplazija prostate, kronični prostatitis te rak prostate. Sve ove bolesti, ali i mnoge druge, mogu prouzročiti slične simptome (tegobe) donjega mokraćnoga sustava. Urolog će razlučiti o kojoj je bolesti riječ te odlučiti o daljnjim dijagnostičkim postupcima i o liječenju.

U novorođenčeta prostata je jedva veličine graška i teži samo nekoliko grama. U pubertetu se počne povećavati l otprilike u dvadesetoj godini dosegne veličinu kestena l težinu od otprilike 20 grama. Iako ostaje do četvrtoga ili petoga desetljeća života, nakon čega se u većine muškaraca počinje opet povećavati. Od veličine kestena može narasti do veličine naranče, a i težina joj se može višestruko povećati.

Benigna hiperplazija prostate (BHP) jedna je od najčešćih dijagnosticiranih stanja u odraslih muškaraca i karakterizirana je porastom broja epitelnih i stromalnih stanica u periuretralnom području prostate.

Benigno povećanje prostate ili adenom prostate uzrokuje različite stupnjeve opstrukcije te otežava ili gotovo potpuno onemogućava pražnjenje mokraćnog mjehura. Rizična skupina su odrasli muškarci iznad 45 godina života kod kojih se javljaju simptomi oboljenja donjeg urinarnog trakta (LUTS). Više od 35% muškaraca u dobi od 50 do 60 godina boluje od BHP-a, u dobi od 60 do 70 godina oboljelih je više od 60%. Iznad 75 godina života bilježi se čak 80% oboljelih. Prostatitis je pak najčešća urološka dijagnoza u muškaraca mlađih od 50 godina života i smatra se da 9 do 16% muškaraca ima dijagnozu prostatitisa.

Gram-negativne Enterobacteriaceae i Enterococci odgovorni su za većinu slučajeva bakterijskog prostatitisa. Smetnje sindroma kroničnog prostatitisa/kronične bolnosti zdjelice čini se da su rezultat međuodnosa između psiholoških čimbenika i disfunkcije imunološkog, neurološkog i endokrinog sustava.

Najčešća smetnja su bolovi lokalizirani u donjem trbuhu ispod pupka, u preponama, vanjskom spolovilu, u području perineuma istraga u križima. Česta je bolna ejakulacija, kao i erektilna disfunkcija.

Iritativno-opstruktivne smetnje mokrenja uključuju učestalo mokrenje, otežano i bolno mokrenje sa slabijim, katkada i prekinutim mlazom. Po definiciji sindrom postaje kroničan nakon tri mjeseca trajanja tegoba.

Kod pacijenata s nezaraznom kroničnom upalom prostate često se nađu drugi problemi mokraćnog sustava koji pacijente čine sklonim za razvijanje ove upale. Rak prostate bolest je koja se javlja u 5-7% muškaraca starijih od 50 godina. Učestalost pojave ove bolesti raste s dobi muškaraca — 80% muškaraca iznad 80. godine života ima karcinom (rak) prostate. Epidemiološka istraživanja pojavnosti raka prostate pokazuju najveću učestalost pojave bolesti u crnaca, a najmanju u pripadnika žute rase. U Europi i Americi pripadnici bijele rase imaju srednji rizik za razvoj bolesti, izuzev Skandinavaca među kojima je učestalost ove bolesti najzastupljenija u Europi. Simptomi bolesti javljaju se kasno, znatno kasnije nego simptomi kod dobroćudnog povećanja prostate. Najčešći simptomi koji dovode pacijenta liječniku su: učestalo mokrenje, otežano mokrenje, isprekidano mokrenje (stane pa krene), krv u mokraći i spermi, bol i pečenje pri mokrenju, problemi s erekcijom, bolna ejakulacija, česta bol i ukočenost u donjem dijelu leđa, u kasnijoj fazi bolesti dolazi do mršavljenja, gubitka teka i slabosti.

srijeda, 12. lipnja 2013.

IĐIROT - Acorus Calamus

Ljekovito djelovanje biljke: Podanak iđirota - Calami rhizoma

Ljekovite i djelotvorne tvari: Podanak sadrži gorku tvar akorin, smolasti akoretin, nadalje, eterično ulje i kalamin-holin. Za vrijeme sušenja stvaraju se male količine tanina.

Ljekovito djelovanje: U službenoj je i propisanoj upotrebi podanak iđirota, njegovo ulje, ekstrakt (Extractum Calami) i tinktura (Tinctura Calami). Podanak iđirota u prvom redu služi za liječenje katara želuca, katara crijeva, dugotrajnih želučanih slabosti, pomanjkanja teka, kod osjećaja gladi koji se kod najmanjeg uzimanja hrane pretvara u odvratnost prema jelu, kod pojava vrenja u želucu i kod tromosti želučane muskulature. Osim toga, pospješuje izlučivanje mokraće, otklanja skupljanje plinova i normalizira rad žuči, gušterače, pomaže kod šećerne bolesti. Uklanjanjem svih tih bolesti otklanjaju se smetnje u izmjeni tvari, pojačava optok krvi i znatno smanjuje slabokrvnost.

Za sve navedene bolesti ili teškoće uzima se 20 do 30 kapi tinkture ili 3 do 5 g praška korijena. Sve nabrojeno uzima se tri puta dnevno.

Ako se osušeni korijen žvače, on stvara kod pušača lagani podražaj na povraćanje, a kod ponovljene upotrebe može doći i do odvikavanja od pušenja. Isto tako pospješuje ozdravljenje ako se tinktura stavlja na čireve, na otvoreno razjedanje i gnojenje kostiju.

Recept I

Za otklanjanje laganih seksualnih smetnji, u početnom stadiju kod muškarca, stavlja se u 1 litru čistog jabučnog mošta 20 g podanka iđirota pa se to pije tijekom 10 dana dnevno po 2,5 dl.

Recept II

Kod slabosti i poteškoća želuca i protiv nadimanja upotrijebiti: ekstrakt iđirota, 5 do 10 kapi na kocki šećera prema potrebi ili iđirotovo ulje 3 do 8 kapi na kocki šećera jedanput dnevno ili tinkturu 5 do 10 kapi na šećeru prema potrebi, ili iđirotovo vino 1 dl piti u gutljajima prema potrebi.

Recept III

Iđirotovo vino ili iđirotov mošt: 30 g osušenog iđirotova korijena ostavi se tijekom 6 do 8 tjedana u 1,5 litre dobrog, bijelog vina ili u 1,5 litre čistog jabučnog mošta, nakon čega se vino, odnosno mošt, procijedi u nove boce. Taj napitak djeluje na jačanje cijelog organizma a naročito je dobro sredstvo za jačanje slabog želuca. Koristi se dnevna doza do 3 dl u više navrata.

Recept IV

Iđirot je u močvarnim krajevima neprocjenjiv lijek protiv groznice. Uzme se 6-8 g usitnjena podanka iđirota i kuha u 5 dl vina 5 min, a zatim se stavi velika žlica meda, poklopi se i ostavi da stoji 10 min, pa se procijedi. Pije se triput dnevno po jedna čašica od 0,5 dl poslije jela. To ujedno jača želudac, i time uklanja podrigivanje, jača živce pa tako sprečava glavobolju i neraspoloženje, čisti krv, te liječi žuticu, upale žlijezda i kostobolju.

Recept V

Ekstrakt (tinktura): U slučajevima nesvjestice, podrigivanja i neraspoloženja pomaže i ovako pripremljen lijek: u 5 dl rakije (45%) moče (maceriraju) se 14 dana 2 velike žlice usitnjena podanka iđirota (cca 30 g), zatim se procijedi i filtrira. Pije se 15-20 kapi u malo vode, ili na kocki šećera, dvaput dnevno, ujutro i navečer poslije jela.

Recept VI

Izrada ekstrakta za jačanje apetita: Apetit pojačava mješavina ljekovitog bilja od po 20 g iđirota, kičice (Erythraea centaurium), srčanika (Gentiana lutea), gorke djeteline (Menyanthes trifoliata) i narančina usplođa (nedozreo plod naranče) (Pericarpium aurantii). Mješavina se moči (macerira) 8 dana u 1 litri rakije (45%) i povremeno promućka. Nakon toga pije se triput dnevno po 1 žlica, pola sata prije jela.

HREN - Armoracia lapathifolia

Ljekoviti dijelovi biljke: Korijen hrena (Radix Armoraciae) upotrebljava se samo u svježem stanju.

Ljekovite i djelotvorne tvari: Najvažnija ljekovita tvar u hrenu je glikozid sinigrin kojeg ima i u gorušici. Osim toga, sadržana su jaka eterična ulja koja u spojevima s ostalim djelotvornim tvarima uzrokuju prilikom ribanja korijena suzenje očiju i kihanje. Nadalje su sadržani asparagin, sumpor, arginin, glutamin, aloksurne baze, oksidaze, peroksidaze, organski spojevi sumpora, spojevi kalija i obilno vitamina C.

Ljekovito djelovanje: Korijen hrena je veoma poznat kao kuhinjski začin, kao prilog određenim mesnim jelima ili kao glavni sastavni dio umaka od hrena, koji osim dobrog začinskog okusa pobuđuje i apetit.

Hren se ipak u prvom redu smatra ljekovitom biljkom


Hren podražuje sluznicu želuca i crijeva i probavne žlijezde. On je ljekovita biljka koja pospješuje izlučivanje mokraće, no ne smije se najednom uzeti veća količina, jer može, uslijed velikog nadražaja bubrega, izazvati krvarenje. Veoma dobri uspjesi postignuti su kod upale mjehura i bubrežne nakapnice, ako su pravilno uzimane male količine hrena. Ako se dnevno uzimaju pune 3 do 4 jušne žlice svježe naribanog hrena, kojem je dodano nešto vinskog octa i sve pomiješano s groždanim šećerom, mokraća će uskoro postati čista i oslobođena štetnih sastojaka. Svježe istiješteni sok od hrena pomaže brzom uništenju koli bacila.

Uzimanje u malim količinama svježeg soka od hrena i to 15 do 20 kapi, tri puta dnevno između glavnih obroka, vrlo je dobar lijek kod upale debelog crijeva i svih onih crijevnih oboljenja, koja kroz ostatke truljenja i vrenja pružaju dobru podlogu koli-bacilima. Time se ujedno otklanjaju popratne pojave, kao nadimanje, tromost stolice ili proljevi, smetnje u stvaranju želučanog soka te se normalizira aktivnost crijeva. Bogatstvo vitamina C čini hren odličnim sredstvom protiv skorbuta.

Hren vrši koristan utjecaj na oboljela pluća. Uziman s medom ili šećerom on djeluje na rastvaranje sluzi te ublažuje podražaje na kašalj kod bronhitisa, astme pa čak i tuberkuloze.

Recept I

2 čajne žlice naribanog hrena, kuhane u 2,5 dl crvenog vina pospješuju menstruaciju.

Recept II

Da bi se pospješilo izlučivanje kamenaca, mokraće i menstruacija, namoči se 8 do 10 ploški hrena u šalicu od 2 dl bijelog vina, i to popije nakon 8 do 10 sati močenja.

Recept III

»Voda za zube« (ekstrakt) se koristi kod sklonosti gnojnoj upali zubnog mesa a priprema se: 50 g sitno naribanog svježeg hrena, 20 g sjemena komorača i 20 g paprene metvice moči se tijekom 3 mjeseca u jednoj litri 45 postotne rakije, a prema ukusu se razrijedi prije uporabe i time ispiru usta.

Recept IV

Kod pomanjkanja apetita uzima se 60 g svježe naribanog hrena i 40 g dragušca te se stavi močiti desetak dana u 2 litre bijelog vina. Od toga se pripravka dnevno natašte pije 1,25 dl.

Recept V

Kod čira na želucu pije se vino od hrena (50 g naribanog hrena ostavi se tijekom 8 dana u litri bijelog suhog vina) a uzima se dnevno 2 puta po 1,25 dl i to ujutro natašte i navečer.

Recept VI

Hren kao kozmetičko sredstvo: ocat od hrena (naribani hren stavlja se močiti tijekom 8 dana u vinski ocat). Kao razrijeđena otopina kozmetičko je sredstvo za uklanjanje sunčanih pjega, jetrenih mrlja i kožnih prištića.

GOSPINA TRAVA - Hypericum perforatum

Ljekoviti dijelovi biljke: Nadzemna biljka - Hyperici herba

Ljekovite i djelotvorne tvari: Čitav niz ljekovitih i djelotvornih tvari čini gospinu travu vrlo vrijednom ljekovitom biljkom. Ona sadrži u obilnoj mjeri gorku tvar, tanin, eterično ulje i ugljikohidrate a dokazani su i smola, bjelančevine, pektinska i miristinska kiselina, crvenilo hiperin, hiperizin, fitosterin i stearin.

Ljekovito djelovanje: Gospina trava ima mnogostranu ljekovitost te je već u starom vijeku bila veoma obljubljena. Paracelsus je bio veliki pristalica gospine trave i preporučivao ju je kao ljekovitu biljku za čišćenje rana i krvi. Gospina trava je biljka za rane jer ima svojstva da umiruje bolove i da steže; ona je hvaljena kao izvrstan lijek za živce, pomaže kod blažih oblika depresije, a djeluje na smanjenje grčeva kao i na rastvaranje sluzi. Prije svega se preporuča ulje od gospine trave protiv opekotina, svježih rana koje krvare, ozljeda mišića, izljeva krvi, zgnječenja tkiva i za liječenje prišteva, čireva i oteklina. Ulje od gospine trave vrlo je cijenjeno sredstvo za njegu kože, kod nečiste kože, napuklina, kod suhe ljuskave kože i drugo.

Priprema je jednostavna, a ulje od gospine trave treba biti na raspolaganju u svakom kućanstvu, tim više što njegova ljekovitost traje i do 2 godine.

Gospina trava se ubere i svježa donese kući. Da biste bili sigurni da ste ubrali zaista pravu biljku, a ne koju sličnu drugu vrstu koja nema ljekovitosti, treba listove pobliže promotriti, jer su oni kod gospine trave sitno izbušeni. Treba i cvjetove medu prstima stisnuti pa će se prsti obojiti krvavo-crvenom bojom.

Recepti

Nakon branja gospine trave treba oprezno otrgati listove i cvjetove staviti u prostranu bocu sa širokim grlom, i preko toga preliti 3-4 puta (težinski omjer) veću količinu najfinijeg maslinovog ulja. Nakon toga se boca dobro začepi i stavi na sunce tijekom 6 do 7 tjedana. Sadržaj boce se češće promućka. Nakon toga vremena ulje će poprimiti svijetlocrvenu boju. Sada se čitav sadržaj boce procijedi kroz čistu krpu i dobro istiješti ostatak biljke. Ako se sada, nakon ponovnog stajanja, pokaže na površini vodeni sloj, treba ga isisati gumenom cjevčicom. Time je, na tako jednostavan način, uvijek u kući na raspolaganju jedan od najboljih prirodnih lijekova sa velikim mogućnostima uporabe: izvana za masažu, a iznutra 3 x po 1 čajna žličica dnevno.

Osim već nabrojenih mogućnosti primjene ulja od gospine trave kao sredstva za rane i njegu kože, ono je i odlično sredstvo za masažu kod križobolje (lumbago), bolova izazvanih gihtom i reumatizmom, iščašenja i bolova u leđima. Tako se ulje od gospine trave upotrebljava i kod opekotina od sunca. Za ulje se također tvrdi da odstranjuje bolove na ožiljcima od rana nakon operacije i to tako da se uljem natopljeni tampon vate stavi na ožiljak.

Ulje od gospine trave može se uzimati i kao lijek iznutra i to 10-15 kapi na pola čajne žlice vode a ne na šećeru. U ovakvom obliku primjenjuje se kod bolova u trbuhu, kolika, upale crijeva, kod nekontroliranog mokrenja u krevet djece ili odraslih, kod prekomjerne sluzi u plućima, za jetru i žuč.

Recept II

Priprema tinkture: 10 g suhe gospine trave prelijemo s 50 g 70-postotnog alkohola. Nakon 10 dana maceracije tekućinu procijedimo i time je tinktura gotova za upotrebu.

Recept III

Postoji mogućnost dobivanja ulja gospine trave toplim načinom tako da se 500 g cvijeta i sitno isjeckana lišća namoči u staklenki s jednom litrom najboljeg stolnog ulja i pola litre bijelog vina, pa se to kuha na vodenoj pari dok vino ne ishlapi.

Pogledajte kako da sami sebi pripremite ljekovito ulje od gospine trave.

GLOG - Crataegus

Crataegus oxyacantha L. - crveni glog
Crataegus monogyna jacq. - bijeli glog


Ljekoviti dijelovi biljke: U proljeće za vrijeme cvatnje beru se cvjetovi sa cvjetnim stapkama (Crataegi flores), kao i cvjetni vršci s listovima (Crataegi summitates ).

Ujesen se sabiru plodovi bez peteljke (Crataegi fructus) pa se suše najprije u hladu da upola uvenu a iza toga se dosuše u toploj peći.

Ljekovite i djelotvorne tvari: Svježi listovi i cvjetovi sadrže, uz nešto eteričnog ulja, trimetilamin i glikozid oksiakantin. Obje navedene ljekovite i djelotvorne tvari gube s vremenom na ljekovitom učinku.

Plodovi sadrže eterično ulje, tanin, saponin, glikozide i fruktozu. Sadrže znatnu količinu aluminija, kalija, natrija, kalcija i soli fosforne kiseline.

Ljekovito djelovanje: U pučkoj medicini spominje se upotreba gloga kao sredstva protiv srčanih poteškoća što su tek u 19. stoljeću pobliže istražili i potvrdili francuski i engleski liječnici. Homeopatija je vršila vrijedne predradnje, no tek je 1924. godine tinktura od svježih plodova gloga uvrštena u homeopatsku knjigu lijekova W. Schwabea. Nakon toga je slijedio čitav niz sustavnih istraživanja a rezultat je potvrdio da je glog zaista jedna od najvrednijih ljekovitih biljaka za srce.

Glog jača i regulira rad srca. Treba imati u vidu činjenicu da je glog odličan regulator krvnog tlaka, koji može ne samo sniziti povećani krvni tlak, nego i povisiti preniski krvni tlak kod slabih srčanih mišića, što je slično djelovanju imele.

Glog je vrlo dobar u liječenju oštećenja i upale srčanog mišića u starosti, kod ovapnjenja žila (ateroskleroza) te kod nervoznih srčanih smetnji. Ako se pravovremeno primijeni liječenje i promijeni način života (ne biološka ishrana, preopterećenost radom, velika žurba, strahovanja, alkohol i pušenje) glog može liječiti tako mnogo spominjanu menadžersku bolest sa svim njezinim smetnjama funkcije srca.

Osim toga, kod liječenja glogom dolazi do općenitog umirenja, živčanog sustava, smanjenja stresa i boljeg spavanja.

Iz cvjetova i plodova izrađena tinktura vrlo je obljubljena ali mora je propisati liječnik ili fitoterapeut. Njeno djelovanje isto tako iziskuje liječničku kontrolu.

Tinktura se priprema od 20 g biljke na l dl alkohola (96%). Cvijet i list gloga moče (maceriraju) se u alkoholu 21 dan i zatim filtriraju.

Uzima se 3-5 puta dnevno na kocki šećera, ili u vodi 15 kapi, prije jela. Ako se tinktura razrijedi s pet dijelova vode, može se uzimati po 20 kapi prije objeda i prije večere, dakle po 40 kapi na dan, u tijeku 3 tjedna svaki mjesec, kao lijek protiv visokoga krvnoga tlaka.

Recept

Tinktura od zdrobljenih bobica ploda pripremljena na isti način u težinskom omjeru uzima se triput dnevno po 5 kapi, dakle ne više od 15 kapi na dan, kao lijek protiv bubrežnih kamenaca, gihta i bijeloga pranja u žena. Glog treba uzimati dulje vrijeme jer puno djelovanje pokazuje nakon 3-4 mjeseca.

GINSENG - Panax ginseng

Ljekarnički naziv: Radix ginseng (Žen-Šen)

Ljekovite i djelotvorne tvari: 0,5-3% smjese saponina ginsenozida, derivata oleanolske kiseline; aminokiseline: arginin, cistein, tirozin, glutaminsku i aminomaslačnu kiselinu, nekoliko vrsta šećera: saharozu, fruktozu i galaktozu, 3 rijetka trisaharida, škrob, pektine, kolin, fosfatide, vitamine C i B, oko 0,5% eteričnog ulja nazvanog panaksinol, a od minerala: arsen, kobalt, bakar, germanij, mangan, vanadij i cink.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje: Ginseng smatraju na Istoku lijekom »za sve«, što se očituje i u znanstvenom nazivu grčkog izvora, od riječi panacea = lijek protiv svih bolesti.

Najčešće se rabi u obliku gotovih preparata (tonik, kapsule, tablete), a u posljednje vrijeme može se i sam korijen nabaviti u biljnim ljekarnama.

Ginseng krijepi, čisti krv, pomaže protiv lošeg ili poremećenog metabolizma, skleroze, pomlađuje organizam time što poboljšava njegove funkcije. Sprečava infarkt, jetrene i bubrežne bolesti, hormonalne disfunkcije, koje su uglavnom endogeni uzroci većine bolesti, a pomaže i protiv anemije, grozničavih stanja zbog prehlade, slabe cirkulacije krvi, protiv bolesti živaca, depresivnog raspoloženja, umora i nemogućnosti koncentracije, što su sve znakovi starenja, pa time osvježava i produljuje život, povećavajući intelektualnu sposobnost i pamćenje.

Naravno, ginseng ne može od starca načiniti mladića, ali blagotvorno utječe na organizam ako se već pri prvim znacima gubitka vitalnosti i spomenutih stanja uzima tri mjeseca po jedna kapsula ili nekoliko kubičnih mililitara tonika dnevno, odnosno ekstrakta dobivenog maceracijom korijena u 45% rakiji.

Istočnjaci tvrde da ne ostavlja nikakvih štetnih posljedica u organizmu čovjeka. Zbog toga je njegovu primjenu prihvatila i europska medicina, uz preporuku da se nakon tri mjeseca uzimanja lijeka načini pauza, čije trajanje valja prilagoditi subjektivnom osjećaju zdravlja.

Najnovija su iskustva pokazala da ginseng snizuje šećer u krvi, pa ga dijabetičari mogu rabiti kao dopunsko ljekovito sredstvo.

Međutim, u slučaju hipoglikemije, odnosno premale količine šećera u krvi, ginseng se ne smije uzimati.

Recepti za ekstrakt

Korijen ginsenga (u prahu), 25 g, namočite (macerirajte) u 0,5 litre 45% rakije i ostavite 14 dana na toplom mjestu. Zatim macerat profiltrirajte i pijte 0,2 dl (mala čašica) 2-3 puta na dan neposredno prije jela.

GAVEZ - Symphytum officinale

Ljekoviti dijelovi biljka: Symphyti radix

Ljekovite i djelotvorne tvari: Gavez sadrži u podanku alantoin, tanine, flavonoide, Vitamin B, sluzi, različite organske kiseline, triterpene i manje količine brojnih pirolizidinskih alkaloida.

Ljekovito djelovanje: Ni jedna od domaćih ljekovitih biljaka ne sadrži u tolikoj mjeri ljekovitu tvar, alantoin, kao gavez, a ta je ljekovita tvar najviše potrebna za stvaranje stanica. Alantoin liječi teško zacjeljive rane, čak i gnojne. U korijenu biljke sadržani holin djeluje na optok krvi, jer proširuje krvne žile kože i time pospješuje snabdijevanje krvlju uz istovremeno povećanje crvenih krvnih tjelešaca. Ostale ljekovite tvari nadopunjuju ovo, tako povoljno, ljekovito djelovanje. Budući da kemijskim putem dobiveni alatoin ne djeluje na izlječenja rana, a pogotovu ne gnojnih rana, može se s pravom zaključiti, da su u alantoinu gaveza sadržane nemjerljive biološke snage.

Recept

Vino od korijena gaveza: Sušeni korijen gaveza(približno 40 g) stavi se u litru dobrog bijelog suhog vina i pusti močiti (maceracija) oko 5 do 6 tjedana. Tako pripremljeno macerirano vino služi za unutarnje jačanje kod krvarenja pluća, kod gubitka krvi nakon teških operacija i većih rana, kao i kod slabokrvnosti.

Recept

Tinktura korijena gaveza priprema se na sljedeći način: 20 g sitno izrezanog korijena gaveza stavi se u 1 dl 96-postotnog alkohola kroz 20 dana u dobro zatvorenoj boci. Boca treba stalno stajati na sobnoj temperaturi. Nakon 20 dana, korijen se procijedi i istiješti. Istiješteni sok korijena služi kao tinktura koja se konačno razrijedi sa 2,5 dl destilirane vode. Tinktura služi za liječenje rana. Lanena krpica natopi se tinkturom i položi na ranu ili se tinktura upotrijebi kao sredstvo za masažu, kako bi rana što prije zacijelila bez brazgotine.

Kod unutarnjih krvarenja, kod čireva na želucu, krvavog proljeva grize, uzima se 20 kapi tinkture na kocki šećera.

Naučite sami da pripremite ljekovitu mast od gaveza.

ĐUMBIR - Zingiber officinale

Ljekoviti dijelovi biljke: Podanak đumbira - Zingiberis rbizoma

Ljekovite i djelotvorne tvari: Sadrži 1-2% eteričnog ulja koje se sastoji od oko 60% zingiberena i zingerola, zatim kamfena, felandreana, cineola, borneola, citrala i seskviterpena. Aroma (ljuti okus) potječe od gingerola i metilgingerola. U podanku ima sluzi i škroba.

Okus je osobit i ponešto je ljut.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje: Upotrebljava se kao korigens mirisa i okusa u nekih lijekova neugodna mirisa i okusa i kao začin. Zbog ljutine malo grije, te u manjoj količini pospješuje probavu i jača želudac, poboljšava tek, a djeluje i kao sredstvo za umirenje. Najčešće se rabi kao tinktura. Protiv bolova u želucu i probavnom sustavu, te protiv nadimanja pomaže kad se 2-3 puta dnevno poslije jela uzme po 1 žlica vina (0,2 dl) u kome se 14 dana močio đumbir s malo kima.

Đumbir je odlično sredstvo za poticanje teka i pospješivanje probave. Njime ublažujemo želučane tegobe i uspješno ga primjenjujemo kod čira na želucu. Takvim bolesnicima liječnik obično propisuje ekstrakt od đumbira. Uzima se 3 puta dnevno po 20 kapljica. U posljednje se vrijeme koristi i prašak od đumbira protiv mučnine tijekom vožnje.

DUPČAC -Teucrium chamaedrys

Ljekoviti dijelovi biljke: Nadzemna biljka - Tencrii herba

Ljekovite i djelotvorne tvari: Sadrži 0,06% eteričnog ulja, treslovine, kolin, heterozide i saponozide, te gorki diterpen marubin.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje: Liječi, jača i potiče na rad probavne organe, a pomaže protiv žučnih tegoba, bijelog pranja, rana, hemoroida i kašlja. Biljka djeluje antiseptički, pa ubija bakterije u želucu i crijevima. Koristi i u slučaju grozničavih stanja, osobito crijevnih, pa i gripe.

Recept

Za tinkturu se uzme 20 g biljke i moči (macerira) u 100 g alkohola (96%) 8 dana, a zatim se filtrira. Upotrebljava se 30-50 kapi u malo vode prije svakog obroka.

Recept

Vino od dupčaca priprema se tako da se 200 g biljke moči 8 dana u litri crnoga vina. Vino liječi od opće slabosti i malokrvnosti, a može poslužiti i za ispiranje rana. Upotrebljava se i kao tinktura.

DIVLJI KESTEN - Aesculus hippocastanum

Ljekoviti dijelovi biljke: Kora - Hippocastani cortex, plod ili sjeme - Hippocastani semen, cvijet — Hippo-castani flos, list — Hippocastani folium.

Ljekovite tvari: Pupoljci sadrže kumarin, eskulin, cvjetovi: treslovine i kvercetin, zelena bodljikava ljuska: katehinske treslovine i 0,2-0,3% flavonolskih heterozida, smeđi plod sadrži škrob, ulje, bjelančevinu, eskulin, sterol, flavonolske heterozide; kvercetin i kemferol, vitamin B1, C i K, te nešto mineralnih soli. Kora sadrži eskulin, eskuletin i treslovinu. U svim dijelovima stabljike, kao i u plodu, ima saponina escina, koji liječi cirkulatorne smetnje, razrjeđuje krv i čini je manje ljepljivom, a uklanja i edeme.

Ljekovite i djelotvorne tvari: Fluorescirajući glikozid eskulin, koji se uglavnom nalazi u kori, ima svojstvo da upija ultravioletne zrake sunca.

Ta ljekovita tvar nalazi punu primjenu kod liječenja kroničnog tuberkuloznog oboljenja kože (lupus). Iz divljeg kestena dobivena tinktura isto je tako prikladna kao lijek koji brzo liječi hemoroide. Tekući ekstrakt također se s dobrim uspjehom upotrebljava u liječenju hemoroidnih teškoća te je nadalje vrlo koristan u liječenju lišajeva, ozeblina i proširenih vena. Osim navedenog glikozida eskulina nalaze se još neke ljekovite tvari u kori, plodu i cvjetovima, kao saponini, tanin, smola, ulja i gorka tvar. Plod osim toga sadrži i do 35% škroba. Spojevi masti, saponina i škroba čine divlji kesten prikladnim za liječenje crijevnih oboljenja, proljeva i katara dišnih organa.

Kod katara svih vrsta uzima se 2 puta dnevno na vrhu noža prah pripremljen od oguljenih plodova divljeg kestena.

Recept

Tinktura od cvjetova, koja se priprema tako da se šaka otpaloga cvijeta stavi na močenje (maceriranje) u 3 dl rakije (45%), pa taj pripravak daje ljekovito sredstvo za masiranje protiv reumatizma i gihta, a 15 do 20 kapi te tinkture uzete 2-3 puta dnevno, pomaže kod grčeva u želucu.

Pripremanje ekstrakta, primjena i djelovanje


Recept

Priprema ekstrakta I.

12-15 svježe ubranih i sitno naribanih kestena (plodova), zajedno s njihovom smeđom korom, sipamo polako u 2,5 dl kipućeg konjaka, čime se uništavaju fermenti i sprečava kvarenje otopine, pa kad se to ohladi, procijedimo i filtriramo, te dobivamo ekstrakt.

Recept

Priprema ekstrakta II.

Možemo ga napraviti i bez kuhanja tako da naribani kesten prelijemo hladnim konjakom ili komovicom prepečenicom, ostavimo da stoji u tamnoj boci široka grla, zatvorenoj staklenim čepom, 6-8 tjedana, a zatim ocijedimo i filtriramo.

Ekstrakti služe za unutarnju uporabu: piju se, u obliku kapljica, za liječenje vena i krvotoka.

Ekstraktom od divljeg kestena liječi se venozni sustav uopće, naročito hemoroidi, proširene vene na nogama, tromboflebitis i varikozna ulcera (otvorene rane puknutih vena na nogama).

Pomaže i u slučajevima katara nosne sluznice, bronhija, pluća i crijeva. U njemu ima vitamina P, koji povećava otpornost kapilara i smanjuje im propusnost.

Zbog trjeslovine koju sadrže, preparati divljeg kestena ne smiju doći u dodir sa željezom i limom, pa se pripremaju u emajliranim, porculanskim ili staklenim posudama, spremaju u boce od smeđeg stakla sa staklenim čepom, da ih zrak i svjetlo ne pokvare. Dugim stajanjem ti preparati gube ljekovitost, pa treba svake godine pripremati svježe.

Ekstrakt se pije triput na dan, po 15-20 kapi u vodi ili na kocki šećera, a u slučaju akutnih bolova od hemoroida čak i 6 puta na dan po 40 kapi.

Žutim uljem, koje sadrži velike količine provitamina A, te mašću od kestenovih cvjetova uz dodatak kamilice, liječimo se od sunčevih opeklina i pjega na koži. Mjesta otečenih i proširenih vena namazu se mašću od 20 g ekstrakta divljeg kestena, pomiješanog sa 60 g lanolina, pa se pokriju zavojem.

DIVIZMA - Verbascum thapsiforme

Ljekoviti dijelovi biljke: Cvijet — Verbasciflos

Ljekovite i djelotvorne tvari: Čitava biljka sadrži biljnu sluz. Ona se uz bijeli i crni sljez ubraja u ljekovito bilje s najobilnijim sadržajem sluzi. Cvjetovi osim toga sadrže do 10% šećera i eterično ulje. U listovima i korijenu dokazani su, uz sluzaste i gorke tvari, jedan saponin i mineralne tvari.

Ljekovito djelovanje: Cvjetovi su sastavni dio prsnog čaja (Speciespectorales). Upotrebu te biljke u pučkoj medicini u cijelosti je priznala i medicinska struka. Pučka medicina vidi ljekovito djelovanje u upotrebi čitave biljke, tj. cvjetova, listova i korijena. Upravo punovrijedni sastav ljekovitih tvari i to sluzi, gorkih tvari i saponina u svim tim biljnim dijelovima, čini ljekovitost ove biljke tako mnogostranom. Čaj je jedan od najboljih prirodnih lijekova za upalna oboljenja dišnih putova, bilo da se radi o promuklosti, kašlju, kataru bronha, bronhitisu ili hripavcu. Naročito je prikladan čaj od divizme za liječenje suhih katara, vezanih uz jaki podražaj na kašalj.

Ljekovita moć divizme da ublažuje bolove i da djeluje protiv upala, ima dobar utjecaj i na kataralna oboljenja želuca i crijeva i za umirenje grčeva probavnih organa.

Nadalje, ova ljekovita biljka služi za liječenje upalnih i gnojnih rana, apscesa, oteklina nakon udara, kožnih čireva, mokrih lišaja i ostalih upalnih i bolnih kožnih oboljenja.

Primjena u pučkoj medicini: Svježi listovi mogu se upotrijebiti izravno kao povoj na svježe rane. Korijen posjeduje lagano svojstvo da steže pa, ako se pije lagano kuhan u crvenom vinu, umiruje proljev a, ako je uz proljev prisutna i povišena temperatura, koristi se voda umjesto vina.

Taj uvarak dobro služi kod prijeloma ili unutarnjih ozljeda, a s dodatkom meda omiljeni je ljekoviti napitak kod kašlja. Lagano popareni cvjetovi divizme, zavijeni u platneni rupčić prethodno namočen u uvarak, odličan su oblog protiv svih upala očiju a time se mogu ublažiti, i čak izliječiti, upale kože i čirevi i bolno pečenje hemoroida.

Recept

Tinktura od divizme


Cvjetovi divizme stavljeni u rakiju (šaka cvjetova cca 50 g na litru rakije) sredstvo su za masažu dijelova tijela, oboljelih od gihta i reumatizma.

ČESTOSLAVICA - Veronica officinalis

Ljekoviti dijelovi biljke: Sabire se biljka u cvatu (Veronicae herba) i osuši u hladu pojedinačno rasprostrta. Tek nakon što je biljka dobro osušena, može se sitno izrezati.

Ljekovite i djelotvorne tvari: Veliko priznanje, koje se oduvijek iskazuje čestoslavici, ukazuje na to, da su u biljci sadržane mnoge ljekovite tvari. Osim gorke tvari, tanina, malo eteričnog ulja, masti i šećera, u biljci je još samo u manjoj mjeri sadržan glukozid aukubin, dok je sporan saponin, no unatoč tome je čestoslavica važna ljekovita biljka.

Ljekovito djelovanje: Čestoslavica je biljka za rane i kožne bolesti s izraženim svrbežom i ekcemom. Iznutra jača i izvanredno je sredstvo za prsa te sredstvo za pospješenje mokrenja i znojenja. Čestoslavica je odavno hvaljena kao univerzalno sredstvo za gotovo sve bolesti; danas se to i znanstveno priznaje, jer su poznate tvari koje ova ljekovita biljka krije u sebi. Ona najpovoljnije utječe na želudac, sredstvo je za čišćenje krvi i snižavanje kolesterola, liječi pluća i ljekovita je biljka za jetra, slezenu, bubrege i mjehur. Ljekovito djelovanje na sve te važne organe ljudskog tijela dalo je čestoslavici s pravom ime »lijek za sve«.

Tinktura od čestoslavice


Cvatuća biljka se stavlja (macerira) ujaku rakiju (45%) (1 dobra šaka, približno 80 g, sitno izrezane biljke u cvatu u litru rakije) i izlaže se suncu 2 do 3 tjedna, a onda se ocijedi. U pučkoj medicini tako dobivena tinktura služi kod reumatičnih bolesti za masiranje ili se uzima 3 puta dnevno 15 kapi na šećeru.

CRNI SLJEZ - Malva silvestris

Ljekoviti dijelovi biljke: Od biljke se u prvom redu beru listovi (Malvae folia) od druge polovine lipnja pa do sredine rujna, zatim cvjetovi (Malvae flores) za vrijeme cvatnje.

Ljekovite i djelotvorne tvari: Iako se crni sljez ubraja medu najstarije ljekovite biljke, njegova je ljekovitost samo djelomično poznata. Sve vrste i varijeteti sljeza sadrže obilnu sluz, zatim tanin i eterično ulje. U listu sadržani malvidin daje siringa kiselinu.

Ljekovito djelovanje


Sljez je prastara ljekovita biljka. Ona je pod imenom tungkueitze već prije 5000 godina kod Kineza bila veoma cijenjena ljekovita biljka za otklanjanje probavnih smetnji i za rastvaranje sluzi. Sljez se spominje i u Bibliji a i Pitagorini pristaše držale su sljez ljekovitom biljkom. Dioskurid i Plinije naglašavali su njegovo djelovanje za umirenje nadražaja, za rastvaranje i smekšavanje sluzi. Sljez je u Kapitularima Karla Velikoga preporučivan za uzgoj, a najveće priznanje nalazi i u svim Mlinarskim knjigama srednjeg vijeka. Sljezovi svih vrsta pripadaju bilju koje služi kao sredstvo za omekšavanje (emollientia) u vidu vlažnih obloga na stvrdnutu ili upaljenu kožu. I cvijet i list crnoga sljeza u službenoj su upotrebi te ih propisuje farmakopeja, tj. knjiga koja sadrži popis lijekova koji se moraju nalaziti u ljekarnama. Za pripremu čaja sljez se ne smije kuhati, nego se namače u vodi temperature do 40°C. Priprema čaja vrši se kao i kod bijelog sljeza hladnim putem. Sluzne tvari u crnom sljezu olakšavaju kašalj, jer povećavaju izlučivanje sluzi iz svih dijelova organa za disanje. Zato se ispravno pripremljen čaj upotrebljava kod kašlja, katara bronhija, promuklosti, upale ždrijela, nadutosti pluća (emfizem) i kod katara pluća. Radi omekšavajuće i rastvarajuće ljekovite moći crni sljez pokazuje veoma dobre rezultate i kod grča glasnica (laringospazam).

Iz pučke medicine


Biljka i korijen crnog sljeza kuhani u vinu s anisom i komoračem smiruju bolove u mjehuru i crijevima, smekšavaju stolicu i potiču stvaranje mlijeka kod majki koje doje.

Cvjetovi crnog sljeza kuhani u vinu s malo meda i sasvim malo stipse (alaun) daju dobro sredstvo za grgljanje i vodu za usta protiv gnojne upale zubnog mesa i čireva u grlu.

CIMET - Cinnamomum Zeyla nicum Bluma

Ljekoviti dijelovi biljke: Cinnamomi cortex

Ljekovite i djelotvorne tvari: Cimet ima 1-2% eteričnog ulja u kojem prevladava cimetni aldehid (65-75%), treslovine i šećer pa se zato primjenjuje i kao lijek protiv krvavih proljeva.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje: Cimet je aromatik, korigens, hemostatik, stomahik, adstringens i dezinficijens probavnih organa. Jača srce i želudac, snaži živce. Pomaže kod slabe probave, stvaranja previše kiseline i sluzi u želucu, kod grčevitog povraćanja, krvavih proljeva, krvarenja iz maternice od prejake i preduge menstruacije ili poslije poroda, ako su ta krvarenja posljedica opće slabosti i slabokrvnosti; stimulira mokrenje i djeluje protiv gihta; jača tjelesnu snagu poslije preboljelih teških bolesti.

Recept

Vino od cimeta dobiva se od 30 g cimetove usitnjene kore, namočene šest dana u 1/21 slatkog crnog vina. Pije se po mala čašica, (0,5 dl) triput dnevno, prije jela.

Recept

Tinktura od cimeta priprema se tako da se 100 g usitnjene kore cimeta namoči u 1/2 litre 80-postotnog alkohola, ostavi stajati 15 dana, a onda se procijedi i uzima 20-30 kapi, triput dnevno, prije jela.

Recept

Još je bolje cimetova vino kakvo se upotrebljava u pariškim bolnicama: sastoji se od 100 g crnog vina, 8 g cimetove tinkture, 6g tinkture matičnjaka (Melissa officinalis) i 30 g šećernog sirupa. Svakih 1-2 sata uzima se po 1 velika žlica (0,2 dl).

Ako se pomiješa 1 dio cimetove tinkture s 2 dijela konjaka i 2 dijela vode, pa pije triput dnevno, poslije jela, s vodom, uspješno djeluje protiv prethodno spomenutih bolesti.

Recept

Cimetova tinktura, napravljena od jednog težinskog dijela kore i pet dijelova konjaka (20% cimeta) uzima se 15-20 kapi triput dnevno, nakon jela, radi liječenja slabokrvnosti i slabih živaca.

BRĐANKA - Arnica montana

Ljekoviti dijelovi biljke: Najviše se upotrebljavaju cvjetovi (Arnicae flores), tu i tamo čitava biljka u cvatu (Arnicae herba). Često se kopa i korijen (Arnicae rhizoma).

Ljekovite i djelotvorne tvari: Brđanka sadrži arnicin, jednu gorku tvar, eterično ulje, smolu i jedan nestalni alkaloid. Korijen biljke sadrži najvećim dijelom arnicin i tanin. Cvjetovi nadalje sadrže masne kiseline, parafin, inulin, galnu kiselinu, mravlju kiselinu i vosak. Listovi prije cvatnje također sadrže te ljekovite tvari, ali manje arnicina i eteričnog ulja.

Ljekovito djelovanje: Brđanka je u prvom redu biljka za liječenje rana. Tinktura brđanke (Tinctura Arnicae) smatrana je najboljim lijekom kod ozljeda. Brđanka djeluje na smirivanje bolova i snažno pospješuje zacjeljivanje rana. Brđanku treba najtoplije preporučiti kod svih ozljeda koje nastaju ubodom ili udarcem. Isto se tako uspješno primjenjuje tinktura kod nagnječenja tkiva, prijeloma kostiju i uganuća. Budući da brđanka sadrži eterična ulja, oblog natopljen tinkturom može prouzročiti upalu kože, pa se tinktura kao oblog mora upotrebljavati oprezno i ne smije se češće ponavljati. Tinktura se razrjeđuje s dva dijela prokuhane hladne vode.

Kod umora grlenih i vratnih mišića pije se jednom do dva puta na dan po pet kapi tinkture razrijeđeno s malo vode. Vrlo uspješno djeluju oblozi s razrijeđenom tinkturom ili laganim čajem brđanke pripremljenim u obliku preljeva, kod gnojnih rana (abscessus), čireva na koži (furunculuš), gnojne upale prstiju (panaritium - kukac), upale limfnih čvorova nakon inficiranih rana, odnosno ozljeda nategnuća i iščašenja, upale staničnog tkiva te kod upala vena i reume. Dobar rezultat liječenja svodi se na stežuće i antiseptičko djelovanje već spomenutog eteričnog ulja kao i na sadržaj tanina u cvijetu.

Za čišćenje rana miješaju se, već prema veličini rane, 2-4 jedaće žlice tinkture brđanke s pola do jedne litre prokuhane hladne vode. Za brzo upijanje kod krvarenja mozga ili krvarenja kože upotrebljava se 20 mililitara tinkture pomiješane s 20 mililitara destilirane vode. Da bi se kod dulje upotrebe obloga izbjegla oštećenja kože, treba više puta dnevno te dijelove kože lako natrljati uljem.

Unutarnja upotreba brđanke kao tinkture (3 do 5 kapi u malo vode) preporuča se kao lijek za podražaj kod smetnji u optoku krvi uslijed slabosti srčanih mišića kao i kod napada nesvjestice. U malim količinama brđanka djeluje na proširenje krvnih žila, smirujući grčeve i regulirajući optok krvi. Preporuča se uzimanje brđanke peroralno, tj. na usta kod ateroskleroze koronarnih žila, kod grčenja žila, kod lošeg protoka krvi u srcu, ubrzanog i nepravilnog rada srca ali ova unutarnja davanja smije propisati samo liječnik. Odredaba liječnika treba se najtočnije pridržavati. Prekoračenje propisanih doza može prouzrokovati želučane grčeve, teškoće pri gutanju, pritisak stolice, proljev, glavobolju, čak i kolaps.

Recepti

Recept za vino od brđanke


U prah stučeni korijen (4 do 8 g u jednoj čaši vina) umiruje bolove u trbuhu i proljev. Brđanka djeluje protuotrovno i preporuča se kod trovanja gljivama.

Priprema brđankine tinkture


Posušene brđankine cvjetove prelijemo sa 70-postotnim alkoholom u težinskom omjeru 1:10, Nakon 14 dana maceracije smjesu moramo procijediti, a namočene cvjetove što bolje iscijediti. Tako dobivenu tekućinu nakon 10 dana još profiltriramo, čime se dobije bistra tinktura. Tinkturu brđanke možemo kupiti i u ljekarni. Iz nje priređujemo obloge i tekućinu za ispiranje i grgljanje, a po uputama liječnika možemo je uzimati i u obliku kapljica, 2 do 3 puta dnevno (3 do 5 kapi tinkture u čaši vode).

Priprema, alkoholnog ekstrakta od brđanke: Svježe cvjetove brđanke močimo tijekom 14 dana u težinskom omjeru 1:10 u 70-postotnom alkoholu. Ovu smjesu konačno dva puta procijedimo i dobro protisnemo kroz gustu tkaninu.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi zadnjih 7 dana