Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)


Posttraumatski stresni poremećaj je relativno novo priznato stanje bolesti kod čovjeka. Kako prepoznati PTSP, i koji su mu simptomi pročitajte u daljnjem tekstu.

PTSP se javlja nakon proživljenih strašnih i opasnih događaja, a oblika je proživljavanja tih osjećaja ponovno.

Ovaj strašni osjećaj se često vraća bez najave. Ljudi imaju noćne more i vraćaju im se strašna sjećanja na užasni događaj, ili više njih. Oni izbjegavaju mjesta koja ih podsjećaju na te događaje.

Ponekad ljudi strijepe i osjećaju se veoma uzbuđeno kad se desi nešto neočekivano. Teško im je vjerovati ili osjećati bliskost prema drugim ljudima. Lako se naljute.

Ljudi koji pate od PTSP-a se osjećaju krivima što su oni živi, dok su neki drugi smrtno stradali u nekom strašnom događaju. Inače, oboljeli od PTSP-a osjećaju krivnju zbog nečega.

Oni imaju poteškoće sa spavanjem, mišići su im napeti i jednostavno se ne osjećaju dobro.

Najčešće se PTSP vezuje uz rat i ratna događanja. Ljudi koji su sudjelovali aktivno, ili su proživjeli rat na neki drugi način, često obolijevaju od ove bolesti. Bolest se očituje na psihičkoj bazi, pa se veoma često kod većine bolesnika nikada ne dijagnosticira. Mnogi oboljeli se zatvore u sebe i ne traže liječničku pomoć.

Ukoliko imate PTSP, česte noćne more ili strašna razmišljanja o užasnom događaju koji ste doživjeli, nastojite izbjegavati sve što vas podsjeća na to užasno iskustvo. Bolest dovodi do osjećaja ljutnje ili nemogućnosti da se brinete ili vjerujete drugim ljudima. Uvijek ste na oprezu da ne iskrsne opasnost. Veoma ste uzbuđeni kada se nešto desi bez prethodne najave.

Kada počinje PTSP i koliko dugo traje?

Za većinu ljudi PTSP počne otprilike tri mjeseca nakon užasnog doživljaja. Kod nekih ljudi znakovi PTSP-a se dugo ne primjećuju, i po nekoliko godina.  PTSP se može desiti bilo kome bez obzira na starost. Mogu ga dobiti čak i djeca. Nekim ljudima se stanje popravi u roku od šest mjeseci dok drugi ovu bolest mogu imati mnogo duže.

Ukoliko smatrate da neki od ovih problema liči na vaš, moguće je da imate posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). PTSP je stvarna bolest koja se mora liječiti. Nije Vaša greška to što imate ovu bolest i zbog toga ne morate ispaštati. Možete naučiti kako da dobijete pomoć. Možete se osjećati bolje i vratiti se u normalan život!

Što je to posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)?

PTSP je stvarna bolest. Ljudi mogu dobiti PTSP nakon što dožive nešto užasno i strašno. Može se liječiti lijekovima i terapijom.

PTSP možete dobiti i nakon što ste bili žrtvom silovanja ili seksualnog zlostavljanja.

Da li sam ja jedina osoba s ovom bolešću?

Ne. Niste sami. Svake godine 5,2 miliona Amerikanaca ima PTSP.

Što mogu uraditi kako bih sebi pomogao/pomogla?

Porazgovarajte sa svojim ljekarom o užasnom doživljaju i svojim osjećanjima. Recite svom ljekaru ukoliko imate strašna sjećanja, depresiju, probleme sa spavanjem ili se ljutite. Recite svom ljekaru ukoliko vas ovi problemi sprječavaju u obavljanju svakodnevnih aktivnosti ili normalnog života. Kažite svom ljekaru kako se osjećate. Zamolite svog ljekara za pregled kako bi utvrdio da nemate kakvu drugu bolest. Pitajte svog ljekara da li je on ili ona pomogao/pomogla ljudima koji imaju PTSP. Posebna obuka pomaže ljekarima da na odgovarajući način liječe ljude sa PTSP. Ukoliko Vaš ljekar nije prošao posebnu obuku, tražite da vam daju ime ljekara ili psihologa koji jeste.

Što ljekar ili psiholog mogu uraditi da mi pomognu?

Ljekar vam može dati lijek koji će vam pomoći da manje osjećate strah i napetost. Ali, da bi lijek počeo djelovati, može biti potrebno da prođe i nekoliko tjedana. Razgovor sa posebno obučenim ljekarom ili psihologom pomaže mnogim ljudima koji imaju PTSP. Ovo se zove "terapija." Terapija vam može pomoći da prebrodite vaše užasno iskustvo.

Evo i priče jednog čovjeka:

„Nakon što su me napali, uvijek sam osjećao strah, depresiju i ljutnju. Nisam mogao dovoljno ni da spavam, ni da jedem. Čak i kad sam pokušao da prestanem razmišljati o tome i dalje sam imao noćne more. Bio sam zbunjen i nisam znao gdje da odem po pomoć. Prijatelj mi je reko da nazovem ljekara. Ljekar mi je pomogao da nađem posebnog ljekara koji zna o PTSP-u. Morao sam marljivo raditi, ali poslije nekih korisnih lijekova i terapije počeo sam se ponovo osjećati kao i prije. Drago mi je što sam napravio taj prvi potez i nazvao ljekara“.

Google oglasi

Popularni postovi zadnjih 7 dana

Google oglasi