Ljekovite biljke dobre protiv nesanice

Među ljekovite biljke koje smiruju, a često se upotrebljavaju u pripravcima, ubrajaju se, poredano po jačini od najslabijeg: kamilica, lipa, lavanda i pasiflora.

Pripravci od ljekovitih biljaka navečer opuštaju, kao i kupke od njih. Hmelj ili biljni jastuk djeluju pozitivno kod nekih ljudi. Važno je izdvojiti malo vremena za opuštanje, tako da radite nešto mirno nakon dnevnog posla, kao što su lagana tjelovježba, meditacija, joga, čitanje i slično.

Čaj je također dobar prije spavanja

Stavite žličicu smjese od sušene kamilice, matičnjaka i verbene u lonac i zalijte sa 6 dl zakuhale vode. Pustite da odstoji 10 minuta, procijedite i popijte šalicu nakon večere i još jednu prije spavanja. Za jaču mješavinu dodajte žličicu koncentrata dobivenog kuhanjem korijena odoljena ili pola žličice sušenih šišarica hmelja. Napomena: nikada ne uzimajte više od pola žličice sušenih šišarica hmelja na dan.

Terapija ljekovitom kupkom

Topla kupka s mirisom egzotičnog cvijeća i možda svijećom uz umirujuću glazbu je jeftina, jednostavna za pripremu, a ipak nenadmašna terapija za opuštanje u kojoj možemo uživati u vlastitom domu.

Osim brzih kupanja ili tuširanja radi održavanja higijene, trebali bismo često nagraditi sami sebe vremenom za opuštajuću kupku, upotrebljavajući eterična ulja kako bismo to kupanje učinili posebno blagotvornim doživljajem.

Ulijte 5 kapi ulja u vodu za kupku neposredno prije ulaska u nju. To će na površini vode stvoriti tanki sloj, a koža će lakše upiti ulje jer će se pore od topline otvoriti. Udisanje mirisa također terapeutski djeluje na um i na tijelo.

Osvježavajuća jutarnja kupka priprema se dodavanjem triju kapi ulja bergamota i dviju kapi geranijeva ulja.

Za opuštajuću večernju kupku pripremite tri kapi lavandina ulja i dvije kapi ylang-ylanga.

Za bolne mišiće u bilo koje doba dana upotrijebite tri kapi mažuranova ulja i dvije kapi eteričnog ulja kamilice.

Dobar čaj za ublažavanje simptoma menopauze

Upotreba ljekovitih dijelova biljaka kao što su bobice konopljike (Agnus castus), cvjetova lipe i listova kadulje, pomoći će održavati razine hormona na normalnim razinama.

Sredstva za jačanje ili tonici, pripremljeni od ljekovitog bilja također su korisni za oživljavanje izmorenog organizma.

Pijenje ružine vodice pripremljene uranjanjem ružinih latica u destiliranu vodu tradicionalni je lijek na Bliskom istoku za ublažavanje i najtežih simptoma menopauze.

U slučaju da imate bolnu menstruaciju, ili druge slične probleme sa menstruacijom preporučujemo da pratite ovaj link.

Matičnjak je dobar prirodni lijek

Matičnjak (Melissa officinalis) je odlična biljka, prirodni lijek za vraćanje osmijeha na lice. Za napetog čovjeka, izmučenog patnjom, bolešću ili životnim porazima u obitelji ili u društvu, matičnjak je pravi lijek. Ova biljka po svojim je ljekovitim svojstvima nadaleko poznata. Još od davnina slovi kao odličan prirodni lijek koji jača i oživljava srce, pomaže protiv noćnih strahova i depresije, te otklanja neraspoloženje i tugu.

Poznata travarka sv. Hildegarda iz Bingena govorila je kako će se rado smijati onaj tko jede ovu biljku, jer njezina toplina zahvaća slezenu i srce koje tako postaje radosno. lako pomaže i kod nekih drugih oboljenja, matičnjak je najpoznatiji kao prirodni lijek protiv psihičkih problema poput depresije, anksioznosti, napetosti i drugih poremećaja izazvanih stresom.

Posebno je dobar prirodni lijek protiv raznih strahova i hipohondrije.Za liječenje psihičkih poremećaja matičnjak se može kombinirati sa drugim ljekovitim biljkama koje imaju slično djelovanje poput gospine trave, valerijane, kamilice i lavande.

Kod nesanice i straha možete koristiti eterično ulje matičnjaka, no i sam čaj od matičnjaka povoljno djeluje na psihu. Često se upotrebljava kod psiholoških oboljenja, kao okrjepa u stresnim situacijama, kod depresivnih i tegobnih stanja, a pomaže i kod glavobolja uzrokovanih nervozom ili povraćanja na živčanoj osnovi. Uz to poboljšava pamćenje i priziva lijepe misli.

Priprema lijeka od matičnjaka: žličicu biljke prelijte s 2 dl vrele vode. Poklopite i pustite da odstoji 5 do 10 minuta. Procijedite i pijte svježe pripremljeni čaj. Kupelji i pranje odvarom ove biljke jačaju živce. Kada se uzima svakog sata po 1 žlica vina u kojem se je na četvrt litre 10 minuta kuhalo 8 grama lišća sa žlicom meda, obustavlja se lupanje srca, otklanja melankolija, histerija i živčano trzanje, slabost srca, nesvjestica i strahovanje.

Biljni čaj protiv kroničnog umora

Danas je poznato mnogo cvjetnih i biljnih tonika koji mogu osnažiti živčani sustav i spriječiti njegovo slabljenje do točke na kojoj se pojavljuje kronični umor ili živčana iscrpljenost. Protiv kroničnog umora oprobajte ljekovitu biljku ginseng, đumbir, echinaceu ili glog.

Energetski čajevi

Za borbu protiv kroničnog umora pomiješajte jednake količine ovih šest osušenih biljaka: zob, slatki korijen, grozničnica (Scutellaria lateriflora), cvjetovi boražine (Borago officinalis), ružmarin i ušljivac (Pedicularis palustris).

Stavite žličicu mješavine u čajnik te dodajte 6 decilitara zakuhale vode. Ostavite da odstoji 10 minuta i procijedite.

Pijte jednu do dvije šalice na dan oko dva tjedna ili dok iscrpljenost ne prođe. Verbena ili sporiš (Verbena officinalis) još je jedna tradicionalna ljekovita biljka na glasu kao biljka koja obnavlja i oporavlja živčani sustav nakon napetosti. Od nadzemnih dijelova ove biljke može se pripremiti gorak ali stimulativan čaj, koji se već stoljećima upotrebljava kao idealan tonik za oporavak od kroničnih bolesti.

Narodni lijek protiv depresije

Iz prirode kao lijek možete koristiti: Cvjetne esencije kao što su gorušica, slatki kesten i sirištarka (Gentiana cruciata). Ove biljke mogu djelovati na ljudsku depresiju, a divlja ruža i štipavac mogu se primijeniti kod beznađa i očaja.

Otopina valerijane još je jedan dobar prirodni lijek

Upotrijebite sušeni i narezani korijen odoljena, odnosno valerijane kako biste pripravili lijek za živce. Dvije žličice sastojaka kuhajte na laganoj vatri 20 minuta u 2,5 decilitara vode, u pokrivenom loncu. Ostavite da se ohladi, a zatim procijedite. Ponovno ugrijte i popijte neposredno pred spavanje kako biste smanjili živčanu napetost i tjeskobe koje ometaju san.

Ljekovito djelovanje salate na organizam

Uživanje u salati može se preporučiti osobama koje boluju od šećerne bolesti. Mala kaloričnost salate kao i mala količina bjelančevina i ugljikohidrata djeluje povoljno na acidozu dijabetičara.

Sirova, odnosno svježa salata siromašna je tvarima iz kojih nastaje mokraćna kiselina te može povoljno utjecati na liječenje gihta kao dopunsko sredstvo.

Salata smiruje i jača živce te djeluje blago uspavljujuće. Umiruje nervozu i lupanje srca, jača imunitet.

Sirova salata smiruje nervozu želuca i grčeve, dok dinstana smanjuje kiselinu želuca te pomaže kod čira na želucu.

Uživanje salate uzrokuje smanjenje stvaranja kiseline u krvi, reducira se postojeće prekomjerno stvaranje kiseline, mokraća reagira slabo kiselo ili alkalično, a rastu alkalične rezerve u krvi. Kod srčanih i bubrežnih bolesti, gdje nerijetko nastupa viša ili manja acidoza, salata utječe povoljno.

Salata potiče rad bubrega, tjera na mokrenje i izlučivanje nepotrebne vode iz organizma.

Svježi listovi salate kao oblozi pomažu kod natečenih zglobova.

Svježi listovi salate stavljaju se kao oblog pri upalama, čirevima, ranama i raznim oteklinama.

Salata smiruje kašalj i olakšava iskašljavanje omekšavanjem sluzi u bronhima - potrebno ju je uzimati oralno i stavljati obloge na prsa i leđa.

Uzimanje salate može se s uspjehom primijeniti za liječenje kroničnog začepljenja.

U svježim listovima salate ili u svježem soku iz listova nalazi se i djelotvorno sredstvo za zaštitu, odnosno čak i lijek, protiv štetnosti prouzročenim radioaktivnim zračenjem.

Od salate možete raditi i čaj (šaka svježeg lišća na litru vode).

Kožni tretmani ljekovitim biljkama

Tretmani kože uz pomoć ljekovitog bilja. Uklonite apscese i akne, liječite atletsko stopalo i druge kožne bolesti uz pomoć prirode.

Liječenje čira ili apscesa

Da bi ublažili vanjske apscese, potrebno je napraviti oblog dodavanjem ne više od 6 kapi eteričnog ulja bergamota, kamilice, lavande ili čajevca, posebno ili u kombinaciji, u lonac zakuhale vode i natopite oblog u njoj. Držite oblog na čiru do 30 minuta i obnovite kada se oblog ohladi.

Uklonite akne

Liječite akne antiseptičkim eteričnim uljima koja istodobno poboljšavaju obnavljanje kože, kao što su ulja čajevaca, geranija, lavande ili palmarose. To radite tako da umiješate nekoliko kapi spomenutih ulja u blaga bazna ulja. Biljni tretmani za vanjsku upotrebu uključuju otopine bazge, lavande, nevena ili hamamalisa. U oralnoj primjeni pripravci s crvenom djetelinom, čičkom ili echinaceom mogu osnažiti sustav.

Narodni lijek za atletsko stopalo

Za liječenje atletskog stopala upotrijebite eterično ulje čajevca ili lavande, ili češanj češnjaka koji se utrljava u kožu dva ili više puta na dan. Indijski začin kurkuma pomiješan s tinkturom nevena ili smirne može se nanositi između nožnih prstiju.

Domaći tonici za suhu kožu

Pripravite sami sebi tonik za kožu tako da umiješate eterična ulja u kremu za kožu bez dodataka mirisa (parfema). Stavite 3 kapi ružina i 3 kapi ulja sandalovine ili 4 kapi neroli ulja (od naranče) i 2 kapi ružina ulja u 25 grama kreme za kožu. Arnika (Arnica montana), neven, čajevac i hamamelis mogu se također koristiti u obliku paste ili kreme.

Tretman za lice od ruže i kamilice

Napunite široku posudu toplom vodom, dodajte 3 kapi ružina i 4 kapi eteričnog ulja kamilice. Glavu pokrijte ručnikom i ostanite licem nad posudom 5 minuta. Opustite se sljedećih 15 minuta, a zatim nanesite tonizirajući losion. Za suhu kožu: pomiješajte 5 žličica ružine vode i 2 žličice vode narančina cvijeta. Za masnu kožu: pomiješajte 6 žličica ružine vode i 2 žličice hamamelisa.

Ljekoviti pripravci na bazi grožđa

Ljekovita vinska rapsodija

Vino je u ovom tretmanu izvor mladosti koji koži daruje mladolik izgled i vraća vitalnost. Zbog toga se posebno preporučuje zreloj koži i osobama koje su često pod stresom. Tretman započinje luksuznom kupkom za opuštanje cijelog tijela, a nakon toga slijedi umatanje tijela s maskom od crnog vina koja ima izvrsno antioksidirajuće i antistresno djelovanje. Tretman kožu čini mekom, nježnom i pedantnom. Kako bi ova prava terapija za duh i tijelo što bolje djelovala, na kraju tretmana poslužit će vam i čašu vina!

Tretmani na bazi vina za lice i dekolte

Ritualni vino-terapijski tretman lica počinje sa šalicom toplog, pročišćavajućeg i stimulirajućeg čaja pripremljenog s pola žlice lišća crvene vinove loze. Nakon toga, mlijekom za čišćenje očisti se lice i dekolte te se nanese tonik. Zatim se stavlja piling od mošta i lavandinog meda koji se nakon masaže nježno uklanja. Slijedi stavljanje koncentriranog seruma sa sokom od crvenog grožđa, marelica i sicilijanskog grejpa na najosjetljivije dijelove kratkim masiranjem da koža upije sadržaj. Koncentrirani serum izuzetno je bogat koncentrat koji sadrži visoki udio C vitamina, mineralne soli i energizirajuće, stimulirajuće sastojke. Poslije se nanosi gel maska s grožđem, sokom šumskih jagoda, đumbirom i medom od malina na tretirane dijelove. Takav gel prekriven prozirnom folijom uklanja se nakon 15 do 75 minuta toplom vodom. Tretman se završava s malom količinom noćne kreme s grožđem i sojinim izoflavonima.

Vino-terapija za tijelo

Ovaj tretman potiče mikro cirkulaciju, odnosno izlučivanje otrova iz vezivnog tkiva te vlaži kožu koja postaje čvrsta i napeta. Pilingom od mošta uklanjaju se sve mrtve stanice s kože, a nakon toga se na čistu kožu stavlja poseban serum od soka crvenog grožđa koji stimulira kožu. Pred kraj tretmana, na tretirane dijelove tijela nanosi se pjena s termalnim blatom i grožđem. Ti dijelovi se prekrivaju prozirnom plastičnom folijom, a osoba se stavlja u termodeku ili parnu kupelj. Nakon pola sata uklanjaju se proizvodi toplom vodom, a klijent se istušira ili okupa u jacuzzi kadi. Tretman tijela završava masažom s malom količinom toplog ulja koštica grožđa i macerata ružmarina.

Tretman Tono di Vino

Ovaj božanski tretman njege lica vino-terapijom idealan je za atoničnu i opuštenu kožu tijela jer izvrsno energizira, stimulira te ima drenažni i tonificirajući učinak, a nastao je kao spoj znanstvenih otkrića i višestoljetne tradicije upotreba vina i proizvoda vinove loze za njegu, ljepotu i regeneraciju kože. Osobito se preporučuje osobama koje imaju probleme s celulitom i zastojem tekućine u tijelu. Nakon pripreme s mlijekom i tonikom izvodi se specijalni piling tijela sa vinskim sokom i lavandinim medom koji omogućuje bolje prodiranje aktivnih tvari u dubinu kože i koji ubrzava cirkulaciju tijela te istodobno bolje izbacivanje štetnih tvari iz organizma. Vinski nektar u tankom sloju nanosi se na najugroženije dijelove tijela kako bi se koža što bolje energizirala, a zatim se stavlja maska s termalnim djelovanjem, obogaćena ekstraktima grožđa sorte muškat. Tretman se završava drenažnom masažom s malom količinom ulja koštica grožđa i macerata ružmarina ugrijanog u kupelji. Na sličan način njeguje se i tijelo.

Za što nam služi koža?

Uloga kože je višestruka. Ona nije samo čvrst omotač koji čuva vašu unutrašnjost od vanjskih uvjeta. Koža je živi organ, koji je osjetljiv na dodir te koji je izravno povezan s velikim živčanim centrima u organizmu. Ona za prosječnu osobu predstavlja dva kvadratna metra tkiva specijaliziranog za različite životne funkcije. Ona vas štiti od gubitka topline u hladnoj okolini. U slučajevima pretjerane vrućine uzrokovane klimom, vrućicom ili naporom, koža vam ublažava stanje u tkivima tako što omogućuje vrućini da izađe kroz znoj. Osim toga, znoj može biti i reakcija kože na strah i na veliki emocionalni šok.

U slučaju pomanjkanja ili viška loja, koža može biti previše suha ili previše masna. U pubertetu spolne žlijezde utječu na stanje kože pomoću krvi i stimuliraju lojne žlijezde. To iznenadno povećanje lučenja može suziti pore i prouzročiti miteseri (crne točke), bubuljice i druge probleme. U preranom starenju, proizvodnja loja je smanjena, kožna vlakna gube dio svog tonusa i elastičnosti. To rezultira suhom, naboranom kožom bez sjaja.

Kiselost kože štiti organizam

Trebate znati da je površina kože normalno kisela, a ta kiselost stvara zaštitnu barijeru protiv invazije bakterija iz okoline. Perući se grubim i alkalnim sapunima vi potiskujete taj zaštitni sloj koji tijelo ponovno stvori tek nakon nekoliko sati.

Koža je prirodni filtar

Ljudska koža diše, uzimajući kisik izvana i izdišući nečistoće iz tijela. Velik dio otpadnih tvari eliminira se u obliku nevidljivog plina koji se zove "neprimjetna transpiracija". Bili vi toga svjesni ili ne, taj proces traje 24 sata dnevno. Manja količina toksina ukloni se vidljivim znojem, što formira sićušne kapljice na površini kože.

Proces apsorpcije kroz kožu

Slijedeća funkcija, koju je priroda namijenila koži, je apsorbiranje nekih tvari kao što su kreme i losioni koje možete nanijeti na nju. To znači da, ako vaša koža nije oprana i održavana na uobičajeni način, nečistoće koje se nagomilaju na njezinoj površini, mogu se reapsorbirati u tijelo i tako zatrovati organizam.

Pazite kako njegujete vašu kožu.

Voće i povrće u čaši

Odaberite voće i povrće za pripremu vašeg zdravog napitka.

Za kupnju zdravih namirnica, voća i povrća, otiđite do prve trgovine ljekovitim biljem ili dijetetske trgovine, jer u njima možete pronaći doista širok izbor namirnica - od đumbira do sirupa od javora (ili "sirupa od kadulje" koji je i vrlo koristan za kure čišćenja). Tako se, uz malo inicijative, sve može uvesti u ovaj svijet okusa koji je velik dar za organizam i puni ga energijom.

I ne zaboravite: nema limenki. Izbjegavajte zamrznute namirnice, osim u iznimnim slučajevima.

Umjesto  toga, ako je ikako moguće, uvijek birajte voće i povrće iz ekološkog uzgoja (organskog ili biološkog), to jest bez dodataka i ostataka fertilizatora, pesticida i štetnih kemijskih proizvoda. U najboljem slučaju, nisu preporučljivi.

U Europskoj uniji postoji zakon koji uređuje i štiti sve namirnice i proizvode ekološke agrikulture, koji se lako razlikuju od ostalih jamstvenom markicom. I, na kraju, namirnice i proizvodi biodinamičke agrikulture (koju su razvili sljedbenici učenja antropozofije Rudolfa Steinera) još su jedan mogući put u potrazi za najvećom kvalitetom, a u ovom slučaju na vrlo suptilnoj razini, u namirnicama.

Zašto je dobro piti prirodne sokove?

Jedemo više, ali smo sve manje u kontaktu s onim što jedemo. Sve je više novih okusa i više ili manje egzotičnih gastronomskih iskustava, ali svakodnevna hrana, hrana koja nas izgrađuje često je zamrznuta ili prepuna dodataka i pojačivača okusa. Izvorna namirnica, plod industrijski obrađene zemlje, izgubila je okus. Mislimo na "plod" u općem smislu: bilo to povrće, žitarice ili voće.

Najčešće pronalazimo izgovore poput: "To je posljedica suvremenog načina života... " Svakako, ali to se može promijenili. Možemo postupno uvoditi mala poboljšanja koja će za kraće ili duže vrijeme biti korisna za naše zdravlje i zbog kojih ćemo se bolje osjećati.

Suvremeni tempo života stvara paradoks: S mjesta uzgoja u polju, voće i povrće do nas svaki put stiže sa sve više ostataka štetnih kemijskih proizvoda, a sakuplja se nezrelo te je bezukusno (jedva da sadrži malo šećera i prirodnih sastojaka) i ne donosi vitalnost koju bi trebalo.

Kakve to veze ima sa sokovima? U svakodnevnoj prehrani sve su prisutnija gotova jela, a to znači da hranom unosimo sve više umjetnih sastojaka. S druge smo strane, među ostalim, uhvaćeni u igru ekstremnih okusa: sve je puno slađe i puno slanije... Prevelika količina pojačivača okusa, često umjetnih, dodaje se ovoj paklenoj igri koja šteti našem zdravlju. Isto je i sa ekstremnim temperaturama: počevši od zamrznutih proizvoda, preko juha koje jedemo toliko vruće da gotovo što ne opeku naše nepce, pijemo pića koja su svaki put sve hladnija.

Teško pronalazimo vremena za kuhanje ili za čašu vode koju naše tijelo traži i to nadomještamo napitcima punim šećera koji nam pomažu da izdržimo dan. A naše nas tijelo, budući tla nije naviklo na tu praznu energiju, upozorava umorom. Zato smo na kraju dana iscrpljeni i izgladnjeli. Kada takvi dođemo kući, pitamo se da li kuhati ili kupiti brzu hranu male hranjive vrijednosti? To je popi ribe koja grize vlastiti rep, vrti se u krug, ali ne mora bili tako.

Ovdje nastupaju svježi voćni sokovi i sokovi od povrća.

Lubenica, grožđe i borovnica pročišćavaju bubrege i urinarne traktove. Šparoge potiču rad bubrega i crijeva.

Sok od celera olakšava glavobolju. Sok od kivija, kao i od marelice i manga, idealan je za otklanjanje umora, stresa i povišene temperature. Grožđe je sedativ i pomaže pri uspavljivanju.

Salata, zahvaljujući siliciju koji sadrži, revitalizira kosu i kožu. Krastavac i paprika donose zdravlje i vitalnost kosi, koži i noktima.

Koromač se preporučuje se tretman za očne bolesti i migrenu. Mrkva je dobra za vid.

Mrkva, slatki krumpir i avokado sadrže vitamine koji su potrebni za zdravlje kože.

Sok od ananasa i sok od đumbira djelotvorni su u liječenju faringitisa i blagotvorno djeluju na glasnice.

Narodni lijekovi protiv kašlja

Neki od najbolji prirodnih lijekova protiv kašlja su mrkva, med, crni luk, čaj, sirup i đumbir. Sve su to odlični sastojci no treba ih znati spojiti, odnosno odlučiti se za liječenje s nekim od spomenutih sastojaka.

Kašalj muči mnoge ljude, a radi se zapravo o iritaciji grla koja dovodi do samog fizičkog čina kašljanja. Prilikom kašljanja iz grla izbacujemo razne bakterije, viruse, pljuvačku i slično. Da bi se riješili kašlja oprobajte neke od dole opisanih recepata:

Protiv kašlja je dobar sirup od mrkve i meda. Za pripremu ovog sirupa potrebno vam je pola kilograma mrkve i tri do četiri žlice meda. Napominjemo da je uvijek najbolje koristiti domaći i provjereni med za liječenje. Sirup se priprema na sljedeći način: Očišćenu mrkvu nasijecite na kolutiće, te ih u nekoj posudi zalijte vodom dok ih ne prekrijete i prokuhate dok mrkva ne omekša. Kada je mrkva kuhana, izvadite je i pasirajte pomoću viljuške ili blendera. U vodu u kojoj ste kuhali mrkvu, kada se ohladi, dodajte med i na kraju sve sjedinite sa pasiranom mrkvom. Lijek čuvati u staklenoj posudi na hladnom i tamnom mjestu.

Protiv kašlja je dobar i med od maslačka. Za ovaj dosta uspješan prirodni lijek protiv kašlja potrebno je oko 250 cvjetova maslačka, 2 limuna, 1 pomoranča, 1 kilogram šećera i 1 litra vode. Lijek pripremate tako da u 1 litru vode ubacite limun i pomoranču nasjeckane na komadiće, zajedno sa maslačkom. Sve to kuhate oko 2 sata, a nakon toga procijedite i sačuvate tekućinu. Gusti dio možete baciti, on nije potreban, a tekućinu je potrebno prokuhati još pola sata. Nakon toga u tekućinu dodajte šećer i kuhajte dok ne postigne gustoću meda. Kasnije ovaj med pretočite u staklene teglice, koje zatvorite celofanom i gumicom. Uzimati ga tri puta na dan po jednu žlicu.

Napomena: Maslačak prije pripreme nije potrebno prati, ali je važno da je ubran sa čiste livade, daleko od puta, automobila i gradskog smoga. Limun i pomoranča se kuhaju sa korom, a prije kuhanja ih je potrebno dobro oprati.

Čaj od crnog luka protiv kašlja. Ovo je možda i jedan od najstarijih provjerenih lijekova protiv kašlja, a dobro je poznat i u našim krajevima. Priprema čaja ide ovako: 3 glavice crnog luka osrednje veličine (zajedno sa ljuskom) oprati, a zatim svaku glavicu isjeći na četiri dijela i to kuhati u 1 litri vode sve dok jedna trećina vode ne ispari. Kada je to gotovo, luk izvaditi i baciti, a čaj od luka piti tijekom dana, polako u gutljajima.

Čaj od pomoranče se pravi tako da jednu pomoranču dobro operemo pa je zajedno sa korom nasjeckamo na sitne komadiće. Narezanu pomoranču staviti u odgovarajući sud, dodati dvije žlice šećera i sve preliti sa 1 decilitrom vode. Kuhati to dok se ne zgusne (oko pola sata). Ovaj sirup uzimati svaki put kada dobijete napad suhog kašlja i to po jednu žlicu.

Đumbir i med protiv kašlja. Čaj od đumbira sa medom je najpopularniji prirodni lijek za liječenje kašlja u Americi. Stoga i spominjemo ovaj prirodni lijek protiv kašlja, a pripremu čaja već i sami znate, samo ga na kraju zasladite medom. 

Stariji izgled upozorava na loše kardiovaskularno zdravlje

Danski su znanstvenici otkrili da osobe koje izgledaju starije u odnosu na svoje vršnjake spadaju u rizičnu skupinu koja ima predispozicije oboljeti od srčanih bolesti.

Istraživači ističu da 'Stariji izgled ukazuje na loše kardiovaskularno zdravlje'. Studija koja je obuhvatila 11000 Danaca započeta je još 1976.godine. Sudionici su na početku istraživanja imali 40 i više godina. Istraživači su pratili promjene u izgledu – bore na očima i druge znakove starenja. U idućih 35 godina 3400 sudionika oboljelo je od srca i 1700 pretrpjelo infarkt.

Opasnost od tih problema povećavala se sa svakim novim znakom starenja. To je važilo za oba spola i sve uzraste, čak i kada se u obzir uzimala nasljedna sklonost bolestima srca.

Osobe kod kojih su se pojavila tri do četiri znaka starenja te vrste – gubitak kose u visini sljepoočnica, ćelavost, nabori na ušnim resicama ili žućkaste naslage masti na kapcima – imale su 57% veće šanse dobiti srčani napad i 39% veći rizik od srčanih bolesti u usporedbi s osobama kod kojih se ti znaci nisu pojavili.

Žućkaste naslage na kapcima, koje mogu biti znak povišenog kolesterola, ukazuju na najveći rizik, pokazala je studija.

Masti i kreme

Potrebno je (za mast): 3 žlice svinjske masti 2 žlice dobro narezanih dijelova biljaka

Masti ne sadrže vodu, a u kremama se uvijek nalazi određena količina vode. Najjednostavnije sredstvo za pripremu masti jest svinjska mast (Adeps siiillus) iz područja potrbušnice i bubrega. Nekada se izbjegavala, jer prebrzo postaje užegla. Danas joj se dodaju antioksidativna sredstva te se koristi kao osnova za razne pripravke, budući da je koža dobro upija. U biljnim iscrpinama ima podosta tvari koje sprječavaju užeglost, tako da svinjsku mast možemo bez sustezanja koristiti za spravljanje jednostavnih domaćih masti namijenjenih i ljudima i životinjama. U tri žlice rastopljene, ne prevruće, masti dodamo dvije žlice sitno narezanih suhih biljnih dijelova. Mješavinu ostavimo da se ohladi i skrutne. Potom je ponovno lagano rastopimo i ohladimo. Postupak ponovimo još dva puta, a nakon toga mast ocijedimo u pripremljene posude. Tako spravljamo masti od nevena, kamilice, borovičinih smrekinja i drugih biljaka koje sadrže eterična ulja. Jedno od tradicionalnih pomagala za rane i raspucale ruke jest smrekova ili borova smola kuhana u svinjskoj masti. U narodnoj se medicini za spravljanje masti koristila i mast dabra, svisca i drugih životinja.

Vodica za kosu

Potrebno je: 4 jušne žlice narezane droge 200 ml vode 50 ml 90% alkohola 5 kapljica hlapiva ulja po želji

Vodicu za kosu koristimo za masažu vlasišta, osobito nakon ispiranja kose. Utrljavamo je u svježe oprano vlasište i više ga ne ispiremo, nego ostavljamo da se osuši. Odaberemo biljke koje sadrže trjeslovine, djeluju antibakterijski ili potiču prokrvljenost kože. Četiri jušne žlice sitno narezane suhe droge prelijemo sa 20 ml vruće vode. Sljedeći dan ocijedimo tekućinu i dodamo joj 50 ml 90%-tnog alkohola u koji po želji dodamo 5 kapi timijanova ulja, osobito ako imamo problema s peruti. Za izradu vodica za kosu rabimo mlado lišće breze ili pupoljke breze, korijenje i zelen koprive, timijan i majčinu dušicu, čičkov korijen i brojne druge biljke.

Ispiranje kose octom

Potrebno je: 200 ml voćnoga octa

3 jušne žlice svježih ili suhih dijelova biljke U krajevima s tvrdom vodom, nakon pranja kose šamponom na kosi ostaju ostaci sapuna koji kosi oduzimaju sjaj. Možemo ih odstraniti ispiranjem octom. U 200 ml dobrog voćnog octa namočimo tri jušne žlice raznih ljekovitih biljaka, osobito onih koje se odlikuju lijepim mirisom. Za tamnu kosu odabrat ćemo lavandu ili ružmarin, a za svijetlu kamilicu ili vratič koji će svojim aktivnim tvarima kosu malo posjediti. Mješavinu ostavimo da na suncu odstoji 3-4 tjedna. Prije korištenja količinu octa razrijedimo sa pet dijelova vode. Tim pripravkom masiramo opranu kosu i vlasište, a potom kosu još jednom isperemo.

Prirodni dezodorans

Potrebno je: 2-3 čajne žličice narezanih dijelova biljke 100 ml vruće vode 20 ml alkohola 2-3 kapljice hlapiva ulja po želji

To je pripravak za sprječavanje ili smanjivanje neugodnih mirisa na mjestima na kojima se nalaze apokrine znojne žlijezde, osobito ispod pazuha.

Kod dugotrajnog korištenja industrijskih dezodoransa nerijetko nastaju upalni procesi koji sprječavaju daljnju uporabu tih inače vrlo djelotvornih proizvoda. Biljne pripravke s njima ne možemo uspoređivati, ali ih vrijedi iskušati, i to prije nego što dođe do jakih upala i alergija. Dvije čajne žličice nasjeckanih cvjetova lipe i dvije žlice suhih listova bršljana prelijemo sa 100 ml vruće vode i ostavimo da stoji preko noći. Procijeđenoj tekućini dodamo 20 ml alkohola u kojem otopimo dvije do tri kapljice mirisna hlapiva ulja matičnjaka ili ruže. Na jednak način spravljamo vodene iscrpine od mješavine kadulje i ružmarina te mješavine srčenjaka i timijana ili majčine dušice, te im dodajemo alkohol s hlapivim uljem ružmarina, kadulje ili timijana.

Pripravak za njegu usana

Potrebno je: 2 g pčelinjeg voska 8 g kakaova masla 10 g uljne iscrpine 2-3 kapljice hlapiva ulja po želji

Zbog jakog sunca i vjetra, usne se isušuju, a zbog herpesa nastaju bolne raspukline i upalni mjehurići.

Primjerenom njegom te pojave možemo spriječiti ili ih ublažiti. U staklenoj ili porculanskoj posudi rastopimo 2 g pčelinjeg voska, 8 g kakaova masla i 10 g uljne iscrpine matičnjaka, kojoj možemo dodati još dvije do tri kapljice hlapiva ulja matičnjaka, te stavimo na vodenu kupelj. Tu mast čuvamo u manjim posudicama i više puta na dan nanosimo je na usne.

Pripravci za njegu ruku i nogu

Potrebno je: 2 jušne žlice maziva sapuna 30 ml uljne iscrpine 100 ml vodene iscrpine po želji

Najbolje je njezi ruku i nogu pozornost posvetiti već u mladosti, a ne u starosti, kad se već pojavljuju i prave tegobe.

Uz naboje i kurje oči, tvrda koža i gljivična oboljenja najčešće su tegobe. Za mazanje kože protiv gljivičnih infekcija spravljamo mazivi sapun s biljnim iscrpinama. Mazivi sapun (Sapo calinus albus) možemo nabaviti u ljekarni. Dvije jušne žlice mazivog sapuna izmiješamo u posudi sa 20-30 ml uljne iscrpine i različitih biljaka. Vrlo su prikladni listovi oraha, kadulje, ružmarina ili matičnjaka. Takav sapun dobro masti kožu i može se koristiti kod ručnog pranja posuda i rublja, čestog pranja raku na poslu, a prije svega za pranje nogu. Biljne tvari istodobno djeluju protiv bakterija i gljivica i sprječavaju znojenje i neugodan miris. Takvom sapunu možemo dodati i 100 ml prikladne vodene iscrpine. U tom ga slučaju pohranjujemo u polietilenskim staklenkama s nastavkom za prskanje.

Tonik za lice

Potrebno je: 3-5 čajnih žličica suhih ili svježih dijelova biljke 100 ml vruće vode 80 ml vodene iscrpine 20 ml 90% alkohola ili određene tinkture 2-3 kapljice eteričnoga ulja po želji

Namijenjen je oživljavanju kože lica i dekoltea, pa i cijelog tijela.

Na očišćenu kožu nanosimo ga komadićem vate i ostavimo da djeluje nekoliko minuta, a potom ga isperemo mlakom vodom. Tonik za lice sa sluzima neka se osuši na koži, sluzi na taj način djeluju najučinkovitije. Prema temeljnom receptu uzimamo 3-5 čajnih žličica suhe ili svježe biljke (nizine latice, zelen timijana ili majčine dušice, zelen poljske preslice, listovi matičnjaka, paprene metvice, oraha, stolisnika i brojnih drugih biljaka), koje prelijemo sa 100 ml vruće vode. Ostavimo pokriveno 10-15 minuta, a tekućinu zatim ocijedimo. 80 ml iscrpine pomiješamo sa 20 ml 90%-tnog alkohola kojem smo po želji dodali dvije do tri kapljice prikladnog hlapivog ulja. Druga je mogućnost da 80 ml vodene iscrpine pomiješamo sa 20 ml odgovarajuće tinkture. Vise puta međusobno miješamo i različite ljekovite biljke.

Za mirisni tonik za lice uzimamo mješavinu od po dvije čajne žličice lavandinih cvjetova te ružinih latica i jedne čajne žličice listova kadulje.

Vrlo učinkovita mješavina za nečistu kožu sastavljena je od po jedne čajne žličice čestoslavice i jedne ružmarina te dviju čajnih žličica cvjetova mauretanijskog sljeza. Dodajemo joj tinkturu od ružmarina. Ta mješavina pomaže u obnavljanju zaštitnog kiselinskog omotača i može se koristiti za cijelo tijelo.

Za umirivanje kože odlična je mješavina dviju čajnih žličica kamilice i jedne čajne žličice sljeza. Vodenoj iscrpini prema receptu dodamo 20 ml tinkture kamilice ili nevena.

Za vrlo suhu kožu preporučljiva je mješavina dviju čajnih žličica listova i jednako toliko korijena bijeloga sljeza. Preko noći drogu namačemo u hladnoj vodi, a potom dodamo tinkturu kamilice ili nevena. Umjesto bijeloga sljeza, možemo upotrijebiti sjeme dunje ili sjeme lana.

Kod nečiste kože, a osobito koti bubuljica u pubertetu, koristimo tonik za lice od poljske preslice, koja potiče metabolizam kože. Prikladan je i tonik od dviju čajnih žličica trputca, kojem po želji dodajemo još dvije čajne žličice paprene metvice, timijana, matičnjaka ili kamilice.

Za stariju, suhu kožu lica i cijelog tijela vrlo je prikladna mješavina od jedne čajne žličice glogovih cvjetova, ružinih latica, cvjetova mauretanijskog sljeza i korijena bijeloga sljeza. Mješavinu prelijemo hladnom vodom i ostavimo da stoji preko noći. Umjesto vode možemo uzeti ražinu vodicu ugodna mirisa koju je moguće nabaviti u ljekarni. Dodamo 20 ml tinkture gloga, kamilice ili nevena.

Tonik za lice u hladnjaku možemo čuvati oko 4 tjedna.

Mlijeko za kupelji

Potrebno je: 20 ml uljne iscrpine 100 ml vodene iscrpine 5 ml emulgatora ili 20 ml uljne iscrpine 20 ml tinkture 5 ml emulgatora

Koristimo uvijek svježe spravljeno mlijeko, kako bismo izbjegli primjenu konzervama.

U čaši za mjerenje izmiješamo 20 ml uljne iscrpine, 100 ml vodene iscrpine, 5 ml emulgatora i po želji nekoliko kapi čistog eteričnog ulja. Mliječnu tekućinu dodajemo kupelji. Slično spravljamo i vrlo učinkovit dodatak kupeljima od 20 ml uljne iscrpine, 20 ml tinkture i malo emulgatora. Osjećaj smirenosti daju kupelji od matičnjaka, lavande ili gospine trave. Obično ih koristimo navečer, jer olakšavaju san. Kupelji s iscrpinama ružmarina, borovice, timijana i paprene metvice okrepljuju optok krvi, pa ih koristimo kod iscrpljenosti ili niskog krvnog tlaka.

Ulje za kupelji

Potrebno je: 100 ml uljne iscrpine 15 ml emulgatora

Spravljamo ga na isti način kao i ulje za čišćenje, osim što mu dodajemo više emulgatora.

U 100 ml uljne iscrpine dodajemo 15 ml emulgatora. On omogućava da se ulje u vodi ravnomjerno rasporedi. Količina je dovoljna za 5-10 kupelji. Rok uporabe: oko 6 mjeseci. U dodiru s vodom nastaje mliječna tekućina koju koža dobro upija. Nakon uljne kupelji koristimo stare ručnike, jer na tijelu ostaje znatan dio ulja. Kod tople kupelji u kadi koža jako nabrekne i još brže prihvaća eterična ulja, koja u organizmu djeluju različito. Kupelj od lavande pobuđuje ugodan osjećaj opuštanja, pri čemu se unutarnja napetost i nervoza umanjuju ili nestaju, dok se krvni tlak stabilizira. I kod iscrpljenosti, bolesti zglobova i prehlada, primjenom odabranih ljekovitih kupelji ublažujemo tijek bolesti. Pri dodavanju čistih eteričnih ulja moramo biti osobito oprezni, jer u većim količinama nadražuju kožu i djeluju otrovno. Kod djece nikada ne koristimo pripravke s dodacima hlapivoga ulja paprene metvice. U trudnoći izbjegavamo pripravke s dodatkom kaduljina eteričnoga ulja. Svima koji imaju visok krvni tlak i slabo srce, kod ljekovitih kupelji savjetujemo oprez. Kod bolesti s povišenom tjelesnom temperaturom i tuberkuloze takve kupelji nisu prikladne.

Ulje za čišćenje

Potrebno je: 50 ml uljne iscrpine 3-5 ml emulgatora

Koristimo ga za odstranjivanje nanesene šminke. Spravljamo ga od uljne iscrpine, kojoj dodajemo malo emulgatora.

Nanosimo ga na vlažnu kožu. Pri tome na koži nastaje tanak mliječni sloj koji ispiremo mlakom vodom. Zajedno s uljem odstranjujemo i svu nečistoću, osobito onu koja se topi u masnoćama, a da koži pritom ne oduzimamo masnoću. Budući da dio ulja ostaje na koži, ona postaje elastična i mekana.

Ulje za masažu

Potrebna je: uljna iscrpina

Kod masaže ulje nam u prvom redu treba kao mazivo. Za masažu koristimo jednostavnu uljnu iscrpinu.

Ulja s biljnim iscrpinama, osobito eteričnim uljima, dodatno prokrvljuju kožu, uzrokuju blago crvenilo i osjećaj topline. Ulju po želji možemo dodati i čista eterična ulja (1-5%), čime dodatno povećavamo njegov utjecaj. ProkrvIjenost kože snažno potiču hlapiva ulja planinskog bora klekovine, smrekovih iglica, borovičinih smrekinja, ružmarina i paprene metvice. Na kožu umirujuće djeluju ulja matičnjaka, kamilice, gospine trave i nevena. Mrkvino ulje prikladno je za njegu dojenčadi. Čičkovo ulje staro je sredstvo za njegu kose. Ulja za masažu možemo koristiti i nakon kupanja, za utrljavanje u još mokru kožu.

Antrakinonski glikozidi

Osnovne su strukture antron, dihidroksiantron i antrakinon. Vezani su za šećere, pa su stoga glikozidi.

Koristimo ih kao purgativna sredstva, koja djeluju u debelom crijevu. Ondje se glikozidi pod utjecajem bakterija crijevne flore razlazu u jednostavne antrakinone, koji imaju veliku purgativnu snagu. Djeluju tako da podražuju sluznicu crijeva, pri čemu ispuštaju više histamina i ostalih medijatora npr. prostaglandina, povećavaju crijevnu peristaltiku i izlučivanje sluzi. Pri daljnjoj uporabi organizam se na njih navikava, a vrlo lako može doći i do oštećenja jetre i bubrega. Nikada ih ne koristimo kod djece, u trudnoći, za vrijeme menstruacije i kod hemoroida. Tako djeluju korijen rabarbare, kora obične trušljike i plodovi krkavine, i purgativna sredstva u aloju i seni sadrže iste aktivne tvari.

Trjeslovine

Trjeslovine su aktivne tvari koje se nalaze u brojnim ljekovitim biljkama trpka okusa (trnina, divlja kruška, nezreli kaki, koštice grožđa). Njihov širok opseg djelovanja ni danas nije dovoljno poznat.

Biljke s velikim količinama trjeslovina (hrast, jela, srčenjak) nekoć su se koristile za štavljenje kože i izradu kožnih predmeta. Danas imaju manje važnu ulogu. Nadomjestile su ih anorganske soli (stipsa, kromove soli). Međutim, vrlo je važno njihovo korištenje u zdravstvene svrhe te u kozmetici. Novim postupcima izolacije i spektroskopskim metodama, posljednjih je godina određivanjem točnog kemijskog sastava, izolirano više od 100 novih spojeva s trjeslovinama. Tako je bilo moguće utvrditi njihovu biološku aktivnost i specifično djelovanje.

Trjeslovine su polifenoli bez dušika, slabo kisele reakcije topivi u vodi ili topivi u obliku koloida. Njihova molekulska masa iznosi 500-3000. S bjelančevinama stvaraju netopive komplekse. Trjeslovine se dijele na trjeslovine koje hidroliziraju i na kondenzirane trjeslovine. U trjeslovine koje hidroliziraju ubrajamo galotanine, elagotanine i neke estere kavene kiseline. Galotanini, npr. tanin, esteri su galne kiseline s jednostavnim šećerima ili šećernim alkoholima. Elagotanini su esteri heksahidroksidifenske kiseline, najčešće s glukozom. Pri njihovu razlaganju nastaje elagna kiselina. Kondenzirane trjeslovine proantocijanidini sastavljeni su od flavanskih jedinica. Kada ih čine samo katehin i epikatehin, govorimo o procijanidinima. U trjeslovine u širem smislu ubrajamo i tvari koje tek dijelom imaju osobine trjeslovina; to su npr. klorogcnska kiselina, ružmarinska kiselina i florotanini. Klorogenska kiselina kod biljaka je vrlo raširena, a ružmarinska kiselina (ester dviju kavenih kiselina) karakteristična je za porodicu usnača (Lamiaceae). Trjeslovine toga tipa nazivamo i Lamiaceae trjeslovinama. Florotanini su trjeslovine alga.

Kod sušenja i pohranjivanja katehinske trjeslovine koje su topive u vodi prelaze u više polimerizirane flobafene netopive u vodi. U hrastovoj kori količina trjeslovina topivih u vodi smanjuje se nakon 15 mjeseci na pola, jer se kondenziraju u netopive, neučinkovite flobafene. Pritom kora postaje crvenkasta i manje vrijedna.

Kako su trjeslovine u vrućoj vodi izrazito netopive, čajeve u kojima ne želimo veću količinu trjeslovine uvijek spravljamo prelijevanjem vodom. Čajeve koji sadrže trjeslovine nikada ne zaslađujemo medom. U medu se nalaze bjelančevine koje trjeslovine zgrušaju, pa čaj postaje mutan. Kad nam trjeslovine izrazito smetaju, čaj spravljamo s hladnom vodom (čaj od medvjetke) ili mu okus poboljšavamo mlijekom (engleski način).

Trjeslovine najviše djeluju na kožu i sluznice. Kolagenska vlakna kože i sluznice trjeslovine vežu u svoju heliks-strukturu. Prema načinu vezivanja i prema količini ugrađenih trjeslovina, govorimo o adstrikciji. Taj je proces reverzibilan i smanjuje nabreklost kože ili sluznica pa tako povećava njihovu otpornost. Kad se u njih ugradi veća količina trjeslovina, kolagenska se vlakna potpuno promijene i više se ne mogu vratiti u prvotno stanje. Preko sluznica i otvorenih rana prevlaci se koagulacijska membrana. Prijelaz između tih postupaka je postupan. Manje koncentrirane otopine trjeslovina (5%) koristimo kao adstringense, dok jače koncentrirane oštećuju kožu i štave je. Trjeslovine djeluju protiv velikog broja bakterija i virusa. Trjeslovine iz pravog čaja sprječavaju nastanak zubnih naslaga i tako djeluju protiv karijesa. Neke trjeslovine (procijanidini) snizuju krvni tlak.

Droge koje sadrže trjeslovine koriste se u liječenju želučanog i crijevnog katara, jer djelaju kao adstringent protiv bakterija i povećanog izlučivanja sluzi. Zahvaljujući sužavanju kapilara, usporavaju crijevnu peristaltiku. Kod upala u usnoj šupljini i ždrijelu (angina, gingivitis, stomatitis) koriste se za ispiranje i grgljanje. Kod opekotina od sunca i drugih lakših opekotina vodene otopine trjeslovina ublažavaju bolove i sprječavaju nastanak mjehurića. U obliku kupelji pomažu kod raspucale kože, kod ozeblina, svrbeža kože, upale spolnih organa i anusa. Djelomično sprječavaju i jako znojenje ruku i nogu, jer sužavaju izlaze znojnih žlijezda i zbog antibakterijskog djelovanja sprječavaju nastanak neugodna mirisa. Trjeslovine su u manjim količinama sastavni dio najrazličitijih kozmetičkih pripravaka, jer povećavaju otpornost kože prema vremenskim utjecajima.

Unutarnje je korištenje trjeslovina u dopuštenim količinama neškodljivo, jer ih zdrava sluznica crijeva gotovo ne propušta. Izvana, kod otvorenih kožnih oštećenja i većih opeklina trjeslovine se ne smiju upotrebljavati.

Šta su ljute tvari?

Ljute tvari ili acria do sada su se rijetko, svrstavale u posebnu skupinu, poput gorkih tvari, iako im je skupni učinak bio poznat.

S obzirom na kemijsku gradu, do danas poznate ljute tvari dijelimo na: fenolne spojeve (miristicin, elemicin, izoeugenol, asaron, safrol), amide u papru i paprici, ulja gorušice kod krstašica i sulfidne spojeve u raznim vrstama luka. Kod podraživanja receptora za temperaturu i bol nastaju ljuti okus i osjet. Usto, neke aktivne tvari djeluju i kao lokalni anestetik, druge kožu nadražuju tako snažno da uzrokuju upalu, a neke djeluju antibiotički i baktericidno.

Ljute tvari potiču izlučivanje sline i, refleksnim putem, peristaltiku želuca i crijeva. Neke ljute tvari stimuliraju centar za disanje i vazomotorični centar. Kod unutarnje primjene poboljšavaju probavu i rastjeruju vjetrove. Koristimo ih kod reumatskih i mišićnih bolesti za utrljavanje u kožu. Zbog nadraživanja kože uzrokuju izlučivanje tkivnih hormona (npr. histamina, bradikinina, prostaglandina), pri čemu nastaje primarna upala. Posljedica tog lokalnog nadraživanja jest izlučivanje različitih unutarnjih medijatora, čiji je učinak poželjan. Na taj način ljute tvari stimuliraju obrambene mehanizme organizma i pojačavaju nastanak kortikoidnih hormona, čije je djelovanje usmjereno protiv upalnih procesa i bolesti mišića pri najrazličitijim vrstama reumatizma.

Ulja gorušice glikozidi su koji sadrže sumpor. U biljkama se nalaze u nehlapivim oblicima. Kod ozljede tkiva, iz glikozida pod utjecajem enzima mirozinaze nastaju hlapiva ulja gorušice oštra mirisa i nehlapive tvari oštra okusa. Pored utjecaja na probavne organe i kožu, hlapiva ulja gorušice djeluju snažno antibakterijski.

Šta su gorke tvari?

Raširene su u gotovo svim biljnim vrstama. Osobito mnogo ima ih u sirištarama, glavočikama i glavočikama jezičnjačama. Prateće tvari, kao što su sluzi (islandski lišaj), eterična ulja (pelin, stolisnik) ili trjeslovine često prati gorak okus. Dijelimo ih na terpenske i neterpenske gorke tvari. Terpenske gorke tvari, npr. iridoidi i sekoiridoidi (u sirištari, maslini, trolistu, broćiki) potječu od monoterpena. Iz seskviterpena potječu gorke tvari u porodici glavočika cjevnjača i glavočika jezičnjača (pelin, artičoka, maslačak). Diterpenske gorke tvari nalaze se u kadulji (pikrosalvin) i u tetrljanu (marubiin). Kukurbitacini iz bljuštca primjer su triterpenskih gorkih tvari. Neterpenske gorke tvari gorke su tvari hmelja, naranče i limuna, trisaharidni šećer gencianoza i razni alkaloidi.

Raspoznavanje gorka okusa nastaje nadraživanjem receptora za gorčinu na korijenu jezika. U receptorima se nalaze okusne bradavice, koje se obnavljaju svakih 6-8 dana. Odrasla osoba ima oko 2000 okusnih bradavica. Sa starošću se njihov broj smanjuje, pa se stoga i umanjuje osjetljivost okusa. Pušenje, stres, trudnoća i pretjerano korištenje lijekova mijenjaju osjetljivost na gorčinu.

Motoriku i izlučivanje žlijezda probavnog trakta reguliraju reflektorni mehanizmi i mehanizmi u centralnom živčevlju. I oblik (dobro prožvakana hrana) i kemijska svojstva hrane utječu na sluznice želuca i crijeva. Signale od receptora do probavnih žlijezda prenose hormoni probavnoga trakta: gastrin, Sekretin i drugi. Gorke tvari u probavnome traktu nemaju nikakav neposredan učinak, osim onog koji se temelji na njihovu gorku okusu. Preko živčanog sustava refleksno pojačavaju izlučivanje žlijezda slinovnica te, u želucu, ponajprije izlučivanje solne kiseline i pepsina. Kada dođu u želudac, potiču nastanak gastrina, koji utječe na izlučivanje probavnih žlijezda, osobito gušterače, te na motoriku želuca i crijeva. Gorke tvari povećavaju udio iskorištenosti hrane, potiču probavu. Gorke su tvari primjer diferenciranog djelovanja aktivnih tvari biljaka. U zdravih osoba gorke tvari jedva primjetno pojačavaju refleksnu sekreciju, dok u bolesnika izrazito pojačavaju izlučivanje žlijezda. Za liječenje koristimo gorke tvari u obliku tonika za pojačavanje apetita kod oslabljenosti, anemije, rekonvalescencije i u gerijatriji. Ne prevruć čaj s gorkim tvarima uvijek pijemo najmanje pola sata prije jela, manjim gutljajima. Brojni začini koje dodajemo masnoj, teže probavljivoj hrani na jednak način pomažu kod probave. U narodnoj se medicini gorke tvari koriste i kod povišene temperature. U tom smjeru i nije bilo važnijih istraživanja, jer na tržištu ima dovoljno sintetičkih lijekova.

Ljekovite biljke koje uz gorke tvari sadrže i veće količine eteričnoga ulja istodobno utječu i na pospješeno djelovanje jetre i žuči, na ublažavanje grčeva u probavnim organima te na bolje izlučivanje tekućine.

Šta su hidrokinonski glikozidi?

Najpoznatiji hidrokinonski glikozidi jesu arbutin i metilarbutin. U glikozidnome su obliku neučinkoviti. Tek prolaskom kroz bubrege, kad se odvoji šećer, hidrokinon razvija svoju antibakterijsku snagu.

Za optimalan učinak čaju ili gotovu lijeku dodajemo natrijev hidrogenkarbonat (soda bikarbona), kako bi urin postao bazičan. Najpoznatija droga s takvim učinkom jest medvjetka. Iako listovi brusnice imaju jednako toliko arbutina i mnogo manje trjeslovina, koji nadražuju sluznicu želuca, njihova je primjena gotovo nepoznata. Manje količine arbutina nalaze se u listovima borovnice, kruške i vrijeska.

Šta su saponini?

Saponini su triterpenski i steroidni glikozidi koji se u vodenoj otopini pjene poput sapuna (lat. sapo = sapun). Pri hidrolizi s kiselinama ili enzimima razlažu se na aglikon sapogenin i šećer.

Rasprostranjeni su u brojnim biljnim vrstama. Njihovo fungicidno djelovanje, kojim biljke štite od plijesni, vjerojatan je uzrok njihove općenite rasprostranjenosti. Triterpenski saponini česti su kod brojnih porodica dvosupnica. Steroidne saponine nalazimo kod suptropskih i tropskih jednosupnica, a kod dvosupnica samo u pusrikari (Digitalis) i piskavici (Trigonclla).

Zbog specifične građe molekula s izrazito hidrofilnim i hidrofobnim dijelom, saponini smanjuju površinsku napetost heterogenih sustava. Posljedice su pjenjenje, emulgiranje i dispergiranje. Više se ne koriste kao sredstva za pranje. Sapun iz sjemena divljeg kestena nekoć se koristio za pranje osjetljivih tkanina od svile i vune. Danas saponine koristimo u prehrambenoj industriji i kozmetici, kao emulgatore i stabilizatore.

Saponini djeluju hemolitički. Vežu se za proteine i lipide staničnih membrana eritrocita te ih oštećuju, tako da iz krvnih tjelešaca izlazi hemoglobin. Zbog hemolitičkog djelovanja, nikada ih ne koristimo intravenozno. Iznimka je escin, saponinski kompleks iz divljeg kestena. Pri unutarnjoj uporabi organizam saponine gotovo ne resorbira, ali se valja točno pridržavati preporučenih količina.

Farmakološko je djelovanje saponina višestruko. Olakšavaju iskašljavanje jer razrjeđuju gustu sluz. Istodobno podražuju i sluznice, pri čemu refleksno dolazi do povećanja produkcije sekreta iz žlijezda, kako u bronhijama tako i u probavnome traktu (jaglac, glatki sladić, sapunika, bršljan). Zbog podražavanja bubrežnog epitela pospješuju izlučivanje mokraće, a istodobno povećavaju diuretični učinak raznih flavonoiđa (zečji trn, preslica, zlatnica, divlja maćuhica, breza, divizma). Već je dugo poznato antibiotičko, antimikotičko i antivirusno djelovanje saponina, a osobito triterpenskih saponina iz sapunike, divizme, protivka i krivičice (Anagallis). Saponini divljega kestena i veprine sprječavaju nakupljanje tekućine u organizmu i djeluju na venozno ožilje. Saponini glatkog sladića djeluju protiv upala (antiflogistički) slično kao kortikoidi te djeluju kod virusnih oboljenja, osobito kod kroničnog hepatitisa. Saponini iz bršljana olakšavaju iskašljavanje i umiruju bronhijalne grčeve.

Koža

Važnost zdrave kože za čovjeka uviđamo tek kad upoznamo njezinu građu i brojne uloge koje obavlja. Većina ljudi ne zna koliko je koža važan organ (Integumentum cmmnune), između ostalog zbog svoje veličine - teška oko 3 kg i s površinom od 1,5 do 2 metra kvadratna (kod odraslog čovjeka) - koža je čovjekov najveći organ.

Kožu čine tri sloja različite debljine, a zovu se pousmina (1), usmina (2) i potkožni sloj ili podusmina (3). Pousminu čine različiti slojevi keratinocita, orožnjelih stanica međusobno povezanih staničnim izrascima i vlaknima. Od usmine je odvaja bazalni sloj (4). Stanice bazalnoga sloja neprekidno se dijele i prema površini kože uvijek izrazitije orožnjavaju. Medu bazalnim stanicama leže melanociti. To su stanice koje svojim dugim kracima dosežu do keranocita i stvaraju kožni pigment melanin. Melanin štiti nasljednu tvar u staničnim jezgrama od utjecaja zračenja, osobito od ultraljubičastih zraka (UV). Između keranocita rasute su i Langerhansove stanice, koje svojim dugim, razgranatim izdancima nalik na mrežu isprepleću pousminu i sežu u svaki kutak kože. Te stanice imaju važnu ulogu u obrambenom, odnosno imunološkom sustavu kože. I sami keranociti aktivno sprječavaju prodiranje mikroorganizama u kožu. Najviši sloj pousmine jest rožnati sloj mrtvih stanica ispunjenih keratinom (5). Na pojedinim dijelovima kože - na dlanovima i tabanima - pousmina je vrlo debela, ponegdje je vrlo tanka (usne) ili je uopće nema (sluznice). Obnavljanje pousmine, od nastanka bazalnih stanica do odumiranja u rožnatome sloju traje oko tri tjedna. U pousmini nema krvnih žila, njezinu ishranu preuzimaju kapilare (6) u usmini. Površinu kože štiti i kožni loj. Ta emulzija koja nastaje od raspadnutih stanica lojnica štiti kožu od isušivanja, prodiranja vode u organizam i od štetnih mikroorganizama. Daje koži lijep izgled i sjaj.

Pousmina i usmina spajaju se valovito; tako se povećava površina preko koje žile usmine hrane živi sloj pousmine. U starosti, kad ta veza slabi, žuljeve dobivamo brže nego u mladosti, a i tada slabi i prehrana gornjeg sloja. U usmini se nalaze krvne žile (6), živčana vlakna (7) i osjetila za pritisak, dodir, bol i toplinu (8). Kroz usminu prolaze izlazi znojnih žlijezda (9) i dlake (10).

Potkožni sloj ili podusmina sadrži masno tkivo (11), vezivno tkivo, veće krvne žile (12) i deblja živčana vlakna, manje mišiće, korijene dlaka s lojnim žlijezdama (13) i znojne žlijezde (14). Debljina masnog tkiva ovisi o spolu, starosti, hormonskom stanju, naslijeđu, radu organizma i, svakako, prehrani. Celulit ili narančina koža nije bolest ili upala kože, kako često čujemo, nego nastaje zbog prirođene građe vezivnoga tkiva potkožnoga sloja. Pojavljuje se u žena, osobito na bedrima i stražnjici. Vlakna vezivnog tkiva koja se rasprostiru metlu masnim tkivom u ženskog spola imaju karakterističnu povezanost. Celulit je čest u žena s vrlo naglašenim sekundarnim spolnim oznakama i s velikim količinama hormona estrogena. Zbog smanjene napetosti kože, povećane tjelesne težine i starosti, karakterističan izgled kože postaje još izrazitijim. Zadovoljavajućih metoda liječenja nema. Na kožu možemo utjecati samo očuvanjem primjerene tjelesne težine još od djetinjstva, sportskim aktivnostima, npr. vožnjom bicikla, te masažom i suhim četkanjem.

Koži pribrajamo i kožne tvorevine, kao što su dlake, nokti, žlijezde lojnice i znojnice. Na tijelu imamo približno 5 milijuna dlaka, od toga na glavi oko 100.000. Svakodnevno izgubimo do 70 vlasi. Životni je vijek pojedine dlake 3-5 godina, a trepavica samo 3-5 mjeseci. Zbog hormonalnih promjena i prirođene osjetljivosti folikula dlake neki muškarci mogu rano izgubiti kosu.

Nokti su promijenjena, orožnjela potismina. Debeli su oko 0,5 mm i kod dobre prokrvljenosti narastu do 3 mm na mjesec. Kad nokat ispadne ili nakon operacijskog odstranjivanja nokta, novi čekamo najmanje pet mjeseci.

Žlijezde lojnice u pravilu se izlijevaju u korijen dlake, samo rijetko neposredno na površinu kože (usne, genitalije). Njihova izlučevina, loj (približno 1-2 g na dan), masti kosu i kožu. Količina loja na pojedinim je dijelovima kože različita, a među ostalim ovisi o naslijeđenim osobinama, spolu i starosti. Muški spolni hormoni potiču, a ženski sprječavaju nastanak loja. Lojne žlijezde su najaktivnije u pubertetu; kasnije se njihovo izlučivanje smanjuje. U starosti zbog slabijeg izlučivanja žlijezda lojnica koža postaje suha, raspucana, ljušti se i svrbi. Razne masnoće, voda, sol, aminokiseline i mokraća (urea) čine masni omotač koji kožu šuti od isušivanja. Kad se izlazi lojnih žlijezda začepe stvrdnutim lojem, nastaju sujeđice (komedoni). Začepljene se lojnice mogu jako povećati, čak do veličine naranče. Do upala žlijezda lojnica osobito često dolazi u pubertetu: riječ o upaljenim, zagnojenim bubuljicama. Akna ili bubuljica uvijek nastaje na dijelovima tijela gdje imamo mnogo lojnih žlijezda. Njihov nastanak još nije posve objašnjen. Najprije dolazi do orožnjenja izlaza lojnih žlijezda i nastanka sujedica, koje se upale. Te upale uzrokuju jednostavne masne kiseline koje zbog djelovanja bakterijskih enzima nastaju od loja. Muški spolni hormoni dodatno potiču nastanak akni.

Poznajemo dva oblika žlijezda znojnica. Po cijelome tijelu raširene su znojnice koje su važne za regulaciju tjelesne temperature. Apokrine znojnice izlučuju znoj koji razgrađuju bakterije, a to uzrokuje karakterističan neugodan miris. Rasprostranjene su u području genitalija, pod pazuhom i na prsnim bradavicama. Katkad dolazi do začepljenja žlijezda znojnica i na koži se pojavljuju vođeni mjehurići. Čovjek obično izlučuje do dvije litre znoja na dan. Kod tjelesnog napora i visoke temperature ta se količina znatno poveća. 1 kod nekih oboljenja živaca, povećane tjelesne temperature, prejakog djelovanja žlijezde štitnjače, kod tuberkuloze pluća i u menopauzi dolazi do pojačanog znojenja.

lako nam se možda čini da su nam znoj i loj suvišni i da nam smetaju, moramo biti svjesni činjenice da je njihova uloga vrlo važna: te izlučevine štite kožu od gubitka vlažnosti, i od prodora vode i mikroorganizama u tijelo, a znoj nam pomaže i u reguliranju tjelesne temperature.

Melanociti, pigmentne stanice koje stvaraju smeđi kožni pigment melanin, smještene su u donjem sloju pousmine. U madežima je broj melanocita izrazito povećan. Svjetloputi i tamnoputi stanovnici Zemlje imaju jednak broj melanocita, samo kod tamnoputih te stanice proizvode više pigmenta. Melanin preko razgranatih krakova melanocita dolazi do keranocita, gdje se taloži u citoplazmi i štiti nasljednu tvar kožnih stanica od štetnog utjecaja UV zraka.

Masno tkivo kože i tekućine u njoj važne su rezervne tvari. Masno tkivo organizma štiti i od mehaničkih ozljeda.

Koža ima višestruke zadaće. U prvom redu štiti organizam od mehaničkih, kemijskih i fizikalnih utjecaja te od prodora mikroorganizama u tijelo. Od UV zraka koža se štiti tako da odbija dio škodljivih zraka i stvara više tamnog pigmenta melanina. Gornji sloj kože, pousmina, može odebljati te tako dodatno štiti dublje slojeve kože. Na povećanje topline izvana i iznutra koža reagira Sirenjem krvnih žila i pojačanim znojenjem. Obrnuto, pod utjecajem hladnoće, krvne se žile sužavaju.

I zdravu kožu često naseljavaju uzročnici bolesti koji postaju opasni tek kad koža izgubi svoj kiselinski i masni zaštitni omotač, ili kad se ošteti usmina. Iznimno važnu obrambenu ulogu imaju Langerhansove stanice: probavljaju klice bolesti koje su prodrle u kožu i o njima obavještavaju ostale obrambene stanice, kao što su T-limfociti (poseban oblik bijelih krvnih stanica).

Koža je važna i kao organ za izlučivanje. Kroz nju sa znojem izlučujemo različite soli, pa i lijekove, eterična ulja i brojne druge tvari. Kroz kožu, a osobito preko korijena dlake, tijelo prima i određene tvari kao što su hlapiva ulja i lijekovi. Neke lijekove tako koristimo u obliku melema, jer dobro prodiru kroz kožu. Koža je važan osjetni organ koji sadrži živčana vlakna s receptorima za pritisak, dodir, bol, toplinu i svrbež.

Zbog dojma koji ostavlja na okolinu, koža je uvijek pobuđivala veliko zanimanje, i to ne samo žena. Za razliku od unutarnjih organa, koža nam je lako dostupna. Kozmetička i farmaceutska industrija, proizvođači solarija, putničke agencije i lječilišta preporučuju nam mnoštvo stvari nužno potrebnih našoj koži. A njoj uglavnom treba samo njega, u skladu s količinom nečistoće na koži i starošću pojedinca. Za odstranjivanje suvišne masnoće i nečistoća najčešće su dovoljni samo topla voda i krpica za pranje. A mi i dandanas nerijetko pretjerujemo; imamo neprirodnu, koji put čak bolesnu potrebu za čistoćom i uporabom sredstava koja previše odmašćuju kožu. Tako prirodni sapuni kao i sintetična sredstva za pranje odlično čiste, ali pritom i odmašćuju pousminu. Unatoč dodacima koji kožu ponovno maste (maslinovo ulje, kokosovo ulje) najbolju zaštitu koži pruža tjelesni masni omotač. Zdrava koža poprilično dobro podnosi sve vrste sredstava za čišćenje i sposobna je u razmjerno kratkome vremenu obnoviti kiselinski i masni omotač. U povoljnim uvjetima lojni se sloj obnavlja najmanje dva sata. Kod prečestoga pranja i namakanja u kadi, iz pousmine odstranjujemo razne aminokiseline i druge tvari koje vežu vodu i čine prirodan faktor vlage u pousmini. Njega kože problematična je kod zanimanja kod kojih dolazi do izrazitog onečišćenja kože ili čestog doticaja s kemijskim sredstvima.

Temeljno pravilo za čišćenje kože: normalnu količinu masnoće nastojimo očuvati, višak oprezno odstranjujemo, a pomanjkanje nadomještamo mastima i kremama. Kod nepravilnog i prečestog korištenja sredstava za čišćenje i dezinfekcijskih sredstava može doći i do oboljenja zdrave kože.

Koža se tijekom života kod svakog čovjeka mijenja. Njezina debljina, količina masnoće i kiselinski omotač u starosti se smanjuju. Tome moramo prilagoditi i dnevno čišćenje kože, osobito običaje pranja. Svakodnevno tuširanje u mladosti ne škodi, dok u starosti kožu pretjerano isušuje i uzrokuje oštećenja. Liječenje kože kod najrazličitijih oboljenja prepuštamo liječniku, a sprječavanje kožnih bolesti na poslu, u kućanstvu i za slobodnog vremena u našim je rukama. Promišljenim pranjem i uporabom kozmetike za njegu kože, zdravom prehranom i redovitim spavanjem, možemo spriječiti mnogobrojna dugotrajna oštećenja kože. Upravo na tom području pravilno korištenje ljekovitoga bilja može biti najučinkovitije.

Koža i duševno stanje međusobno su tijesno povezani. Uzrok cijelog niza kožnih bolesti upravo su unutarnji, psihički sukobi. Nerijetko je teško utvrditi jesu li kožne bolesti nastale zbog psihičkog preopterećenja ili obrnuto. Razvija se začarani krug iz kojega je teško pronaći izlaz. Međutim, dok čovjek ne opaža bolesti unutarnjih organa, kožne promjene odmah su vidljive - ne samo bolesniku, već i njegovoj okolini, koja često reagira tako da bolesnika izolira, ako se on već i sam nije odvojio od ostalih.

Kožne bolesti uzrokuju virusi, bakterije i gljivice. Različite bradavice, herpes na usnama i herpes zoster posljedica su virusnih infekcija. Osobito herpes zoster, koji uzrokuje isti virus kao i vodene kozice, vrlo je dugotrajno i bolno oboljenje kože i živaca. Bakterije najviše uzrokuju upale folikula dlake, što nazivamo i furunkulom. Kad se upali više susjednih folikula, govorimo o karbunkulu. Pri raspadanju tkiva između pojedinih upalnih žarišta nastaje apsces ili gnojanica. Vrlo je opasno bakterijsko oboljenje crveni vjetar (erizipel), kod kojeg dolazi do upale limfnih žila i jakih oteklina.

Gljivična oboljenja (mikoze), koje izgledom nalikuju na ekceme, prerasla su u pravi problem suvremenog čovjeka. Najčešće se pojavljuju između nožnih prstiju, ali u drugim kožnim naborima. Zbog vlage, znoja i nedovoljne prokrvljenosti dolazi do pojačanog rasta gljivica, nakon čega često slijede infekcije bakterijama. Gljive kvasnice, koje su u uobičajenim okolnostima stalni stanovnici crijeva, pod određenim uvjetima uzrokuju kandidijaze u kožnim naborima, ispod noktiju, u ustima, donjem dijelu debelog crijeva i genitalijama. Kod uzimanja kontracepcijskih tableta do upale rodnice često dolazi upravo zbog kvasnica. Liječenje gljivičnih oboljenja dugotrajno je i povezano s brojnim recidivima.

Pri prodoru mikroorganizama i drugih kemijskih tvari kroz kožu, tijelo se brani svojim obrambenim mehanizmima. Pri normalnom radu stanica imunološkog sustava i protutijela, to i ne primjećujemo. Kad je imunološki sustav oslabljen, često dolazi do oboljenja kože i drugih organa. I prejake reakcije imunološkog sustava kože i sluznice dovode do bolesnih promjena kao što su koprivnjača ili urtikarija, peludna groznica i alergijska astma. Poseban je oblik alergije alergični kontaktni ekcem. Najčešće obole ljudi na poslovima na kojima često dolaze u dodir s tvarima koje uzrokuju alergije. Kod njih s vremenom dolazi do stvaranja povećanog broja obrambenih stanica, osobito T-Iimfocita, tako da se organizam razboli zbog prejakih reakcija vlastita obrambenog mehanizma.

Promjene na koži pojavljuju se tek nakon nekoliko sati ili dana. Takvi bolesnici najčešće su prirodno skloni alergijama. Najvažnije je izbjegavati tvari koje uzrokuju ekceme i pokušati očuvati kiselinski i lojni omotač, kao prirodnu zaštitu kože.

Poseban je oblik ekcema neurodermitis ili atopični ekcem. Najčešće obolijevaju djeca s urođenom sklonošću ekcemima, peludnoj groznici i astmi. Znakovi neurodermitisa nisu samo oštećenja kože, nego i poremećaji imunološke obrane stanica, sklonost infekcijama te poremećaji vegetativnog živčevlja. Djeca koju su majke dugo dojile rjeđe obolijevaju od neurodermitisa. Najvažniji su znakovi neurodermitisa jak svrbež i suha koža, kojoj treba posvetiti vrlo pomnu njegu, osigurati odgovarajuću odjeću i za svakog pojedinog bolesnika primjeren jelovnik.

Primjer neposredne alergijske reakcije kože jest alergična urtikarija. U nekoliko minuta iz posebnih se stanica ispuštaju histamin i druge tvari slična djelovanja. To dovodi do širenja žila (crvenilo), izlaženja tekućine (otekline) i svrbeža. Takve reakcije mogu prouzročiti gotovo sve tvari: lijekovi, hrana ili dodaci za konzerviranje, bojila, voće itd. Peludna groznica neposredna je alergijska reakcija sluznice na cvjetni prah ili na grinje i plijesni. Za nekoliko minu¬ta javljaju se kihanje, groznica, svrbež očiju, upala očne spojnice i kašalj. U težim slučajevima tako se može razviti i alergijska astma.

Mnoge kožne bolesti nastaju zbog raznih fizičkih utjecaja na kožu. Neprekidno trljanje ili pritisak često uzrokuju nastanak smeđih mrlja, nabora ili žuljeva. Poseban su oblik dekubitusi (rane od ležanja) kod nepokretnih bolesnika. Nastanak toga oštećenja kože spriječit ćemo čestim promjenama položaja, opreznom masažom i posebnom njegom. Pritom je njega pripravama koji sadrže aktivne tvari biljaka osobito učinkovita.

I nepravilno orožnjavanje kože uzrokuje različite tegobe povezane s kožom

Najpoznatije i vrlo rašireno oboljenje pri kojem dolazi do nepravilnog orožnjavanja jest psorijaza (psoriasis). Zbog prejake diobe stanica bazalnoga sloja dolazi do debljanja i ljuštenja pousmine. Ta bolest, koja se javlja u raznim oblicima, nije zarazna. Svakodnevna njega kože i briga za zdravlje tijela kod takvih bolesnika zahtijeva puno brižljivosti i strpljenja. Kao ni za rak, tako ni za psorijazu ne postoji čudesan lijek, iako ga neki često obećavaju. Biljnim pripravcima možemo poboljšati subjektivni osjećaj bolesnika i izgled kože.

Ubodi insekata (komaraca, buha, stjenica, uši, pčela, osa i krpelja) osim svrbljivih oteklina obično ne uzrokuju veće tegobe. Aktivne tvari biljaka ublažavaju svrbež i smanjuju otekline. Kod nekih ljudi zbog uboda kukaca, osobito osa i pčela, dolazi do pravih alergijskih reakcija s mučninom ili poremećajima optoka krvi opasnima po život. U takvim je slučajevima potrebna hitna liječnička pomoć.

Utjecaj sunca na kožu, osobito ultraljubičastih zraka (UV), u jednu je ruku poželjan. Potiče nastanak vitamina D u koži i daje joj zdrav, preplanuli izgled, koji mnogi ljudi smatraju najpoželjnijim. Međutim, sunce na koži izaziva i akutne opekotine te kronična oštećenja, npr. ostarjelu kožu i maligne kožne tvorevine. Kod opekotina od sunca ne nastaju samo oštećenja kože, kao što su crvenilo, osjećaj peckanja i mjehurići, nego dolazi i do oštećenja staničnih jezgra u stanicama usmine. Organizam ta oštećenja djelomično popravlja sam, osobito ako između pojedinih sunčanja postoje veći razmaci. Kod brojnih intenzivnih izlaganja suncu, godinama i desetljećima, tijelo ta oštećenja više ne može popravljati. Tako nastaju kronična oštećenja kože, koja su zbroj svih nastalih oštećenja. Koža prerano stari, dobiva bore i žućkaste čvoriće, razne poremećaje orožnjavanja, a u najtežim slučajevima nastaje i rak. Do sada su ta oštećenja bila poznata samo u ljudi koji su zbog posla bili vrlo izloženi suncu, dok su danas, kao posljedica »kulta sunca«, sve češća i kod šireg kruga ljudi. U proteklim stoljećima ideal ljepote bila je blijeda koža, dok je danas preplanula koža znak mladosti, sklonosti sportu, dinamičnosti i aktivnosti. Nema sumnje da će biti nužno već u ranoj mladosti mijenjati odnos prema sunčanju, ograničiti izlaganje sunčevim zrakama te posegnuti za pripravcima i sredstvima s visokim faktorom zaštite.

Sve promjene koje na koži nastaju pod utjecajem sunca i izazivaju svrbež, za laike su alergija na sunce. Kod mnogih ljudi u proljeće, za prvog izlaganja suncu, dolazi do nastanka svrhljivih čvorića i mjehurića. Uzrok te polimorfne svjetlosne dermatoze još nije poznat. Zna se samo da raznovrsni lijekovi i dodaci u kozmetičkim pripravcima u sudjelovanju sa suncem uzrokuju te promjene na koži.

Na neke bolesti, kao što je psorijaza, sunce utječe povoljno, dok na druge, npr. na razvoj herpesa na usnama, utječe negativno. Već je dulje vrijeme poznato da ultraljubičaste zrake slabe imunološki sustav.

Atrofija kože sa starenjem se javlja kod svakog čovjeka; određeni čimbenici, kao što su sunčeve zrake, neishranjenost kože zbog nedovoljne prokrvljenosti ili nedostatne prehrane te nepravilno korištenje krema s kortizonom, dodatno je potiču. Veza između pousmine i usmine, a time i ishrana pousmine, slabi. Stanice bazalnog sloja dijele se sporije, pa tako pousmina postaje tanjom. U starosti često dolazi do nepravilnog orožnjavanja kože. Napetost potkožnog masnog tkiva se smanjuje, koža postaje opuštena i naborana. Broj vlakana vezivnoga tkiva u usmini se smanjuje, a kapilare postaju krhke, pa se može pojaviti krvarenje. U starosti dolazi i do nepravilnog bojenja kože i nastanka staračkih pjega.

Biljni pripravci za njegu kože štite kožu od kemijskih i vanjskih utjecaja, reguliraju i stabiliziraju kiselinski, kao i masni omotač na koži. Neke aktivne tvari iz biljaka poboljšavaju prokrvljenost kože i tako sprječavaju oboljenja te prijevremeno starenje kože. Kako pripravci s aktivnim tvarima biljaka stimuliraju različite načine funkcioniranja kože, moramo utvrditi što postižemo pojedinim aktivnim tvarima. Za uspjeh liječenja najčešće je zaslužna odgovarajuća mješavina pojedinih aktivnih i pratećih tvari.

Zaštitne tvari biljaka koje utječu na kožu

Na kožu s vanjske strane prije svega djeluju sluzi, trjeslovine, eterična ulja, flavonoidi i saponinski glikozidi, različite organske kiseline te topiva kremena kiselina.

Biljne sluzi kožu prekrivaju zaštitnim slojem, štite ih od vanjskih utjecaja te sprječavaju isušivanje. Kožu umiruju, omekšavaju je, tako da postaje glatka i elastična. Djelomično ublažavaju i jak svrbež. Prikladne su za nježnu dječju i ostarjelu kožu.

Trjeslovine, koje reagiraju kiselo, pomažu očuvanju, odnosno obnavljanju kiselinskog omotača kože. S bjelančevinama se vežu u netopive komplekse i uništavaju mikroorganizme na površini kože. Djeluju protiv bakterija i gljivica. Zgušnjavaju sloj stanica pousmine, smanjuju nabreklost kože, pa ona postaje manje osjetljiva na vanjske utjecaje. Kod opeklina od sunca sprječavaju nastanak mjehura. Trjeslovine sužavaju pore na koži, koje služe kao izlazi žlijezda znojnica i lojnica te time smanjuju izlučivanje loja i znoja. Istodobno sužavaju i krvne žile i sprječavaju nastanak oteklina. Zbog blagog anestetičkog djelovanja na slobodne živčane niti u koži, ublažavaju bol i svrbež. Umiruju kožu. Osobito je važan učinak koji na kožu imaju trjeslovine (ružmarinska kiselina) biljaka iz porodice usnaća.

Hlapiva ili eterična ulja vrlo dobro prodiru kroz kožu i sluznice, iz kojih brzo prelaze u krv. Kod kupelji s eteričnim uljima naše tijelo dio tih tvari prima kroz kožu, a dio preko sluznice dišnih organa. I hlapiva ulja iz tijela izlučujemo kroz kožu, dišne organe i bubrege. U pripravcima za njegu koristimo ih u manjim količinama. Njihov utjecaj na kožu vrlo je raznolik, u rasponu od snažnog podraživanja do umirivanja. Neka ulja potiču prokrvljenost kože i time uzrokuju crvenilo, druga je umiruju, sprječavaju upale i poticanjem nastanka novih stanica (granulacija) pomažu u zacjeljivanju rana. Mnoga ulja suzbijaju bakterije i gljivice.

Flavonoidni glikozidi sprječavaju pucanje kapilara i smanjuju njihovu propusnost. Tako onemogućuju nastanak edema i potkožnih krvarenja.

Većina saponina povećava prokrvljenost kože. Pripravci od divljeg kestena sprječavaju razvoj edema. Vodene iscrpine iz sapunike imaju veliku moć čišćenja. Brojni glikozidi djeluju antibiotički.

Topiva kremena kiselina sprječava upale kože i sluznica. Potiče metabolizam kože i povećava njezinu otpornost.