Češnjak - Allium Sativum

Ljekoviti dijelovi biljke - podanak (lukovica) Bulbus Alii sativi

Djelotvorne i ljekovite tvari: Dušične supstance, biljna mast, polioze poput inulina, mineralne tvari, eterično ulje s dialildisulfidom, alicin, alin, organski vezana kremična kiselina.

Ljekovito djelovanje: U službenoj je upotrebi lukovica češnjaka (Bulbus Allii sativi). Velika ljekovitost češnjaka počiva uglavnom na tri organske tvari koje se nalaze u soku lukovice. To su: eterično ulje koje sadrži sumpor, poznata mirisa, velike nepostojanosti i osjetljivosti, male količine organski vezane kremične kiseline. Te tvari sadržane su u lukovici u tako koncentriranom obliku, da ma koliko djeluju ljekovito u razrijeđenom stanju, mogu isto tako uzrokovati neprilike ako se uzmu odjednom u većim i nerazrijeđenim količinama. Navedene tvari djeluju na sluznicu i na kožu te izazivaju nadražaje i upale. U malim i razrijeđenim količinama djeluju na povišeni optok krvi u sluznici, čime se pobuđuje povećana aktivnost probavnih organa. To će dobro djelovati kod nedovoljne djelatnosti probavnih žlijezdi što uzrokuje pojavu vrenja, začepljenost, proljev, grčeve i mučnine. Osim toga, sok češnjaka normalizira nedovoljnu djelatnost jetre i žuči, što treba pripisati povećanom dovodu krvi. Navedene djelotvorne tvari imaju i izrazitu snagu dezinfekcije i sposobnost da spriječe, odnosno suzbiju razvoj bakterija koje uvjetuju truljenje u crijevima.

Budući da je stanje krvnog tlaka od velikog utjecaja na rad srca, to se djelovanje češnjaka proširuje i na taj organ.

Poboljšani protok krvi, odstranjivanje otrovnih tvari u želucu, crijevima i krvi, mora imati kao posljedicu i normalizaciju rada srca: bilo postaje usporeno, a izdašniji protok krvi u srčanim mišićima čini ga jačim i zdravijim. Također ublažava nesanicu, živci postaju jači, a gubi se i premorenost, razdražljivost, glavobolja, neraspoloženje i duševna potištenost. Wagner Jauregg, austrijski neuropsihijatar i dobitnik Nobelove nagrade, pokušao je djelomično objasniti shizofrenične pojave, tj. jedan oblik mladenačkog ludila, prisustvom toksina u crijevima. Ako sok češnjaka te otrove u crijevima čini neškodljivima i, ako ih odstranjuje, neće se mnogo pogriješiti ako se potvrdi staro pučko saznanje da češnjak pomaže čak i u liječenju duševnih bolesti.

Nabrajanje bogatog ljekovitog djelovanja češnjaka ne bi bilo potpuno, ako ne bismo podsjetili na još jednu skupinu organa u tijelu, na koje se isto tako putem češnjaka veoma povoljno utječe — preventivno i u liječenju. Već spomenute ljekovite tvari češnjaka, ako se odmah ne razlože u crijevima, izlučuju se dijelom kroz pluća a dijelom kroz kožu. Tako sok od češnjaka djeluje kod svih oboljenja organa za disanje. Sok od češnjaka jedan je od najdjelotvornijih lijekova kod suzbijanja tuberkuloze i snižavanja povišenog kolesterola u krvi. Češnjak se ubraja u najstarije ljekovite biljke te je i u najvećim literarnim djelima uvijek spominjan, bilo to u sanskrtu starih Indijaca bilo u Bibliji, kod Homera, Plinija, Vergilija ili u Eddi kod Nordijaca i drugdje.

Recept

Tinktura se priprema na način da se oguli 250 g lukovica češnjaka, nareže ih se i stavi tijekom 14 dana u l litru vinske žeste ili jake 4,5%-tne rakije na oko 30°C. Pomoću voska dobro začepljena, za zrak nepropusna boca stavi se danju na sunce ili u blizini štednjaka. Sadržaj boce treba tijekom dana više puta promućkati. Nakon 14 dana sadržaj boce se procijedi, a tinktura može stajati i više od godinu dana.

U vrijeme pošasti ili epidemije - bila to gripa, dijareja, tifus i dr., uzima se dnevno 10-15 kapi jedan sat prije ručka. Ako je netko već obolio od neke od tih bolesti, uzima se dodatno još po 20 kapi prije podne i poslije podne. Ta tinktura dezinficira i čisti krv. Kod žutice se prokuha u mlijeku nekoliko režnjeva češnjaka, pije se to mlijeko i dobro se sažvače u mlijeku kuhani češnjak. Ista se kura primjenjuje kod vodene bolesti i kod malarije.

Kod upale vrata i hripavca izriba se češnjak s lojem tako da postane kao mast, pa se sa tom mašću češće dnevno natrlja vrat i prsa ili se upotrijebi razrijeđena tinktura češnjaka.

Kod bronhitisa, kašlja ili inače kod prehlade zgnječi se češnjak što je moguće sitnije i pomiješa s medom. Od toga se svaki sat uzima po l čajna žlica, a može se upotrijebiti i tinktura češnjaka i to 5-10 kapi 3 puta dnevno.

Kod nesvjestice za vrijeme trudnoće trlja se čelo i bilo tinkturom češnjaka. Kod bolnih uboda insekata, kod ugriza psa ili zmije, kao prva pomoć kaplje se na ranu sok ili tinktura od češnjaka.

Kod podlijevanja krvi pomažu oblozi od kaše dobivene od sitno stučenog češnjaka, pomiješanog s medom ili svitak vate namočen u tinkturu češnjaka. Uspješno liječenje teško zacjeljivih rana, gnojnih i zloćudnih čireva, vrši se oblozima koji se više puta na dan mijenjaju i to svitkom vate natopljenim u tinkturu češnjaka ili u čisti sok ili u mješavinu meda sa sokom od češnjaka. Svitak vate ne smije se upotrijebiti drugi put, nego ga treba odmah spaliti.

Kod kronične kožne bolesti (Lupus erythematodes) kapa se na oboljela mjesta kože tinktura češnjaka. Kod prehlade želuca, nadutosti, grčevitih bolova u utrobi trlja se trbuh razrijeđenom i ugrijanom tinkturom. Nečistoće na licu, pristići i bubuljice nestaju ako se lice trlja razrijeđenom tinkturom češnjaka. Kod kamenaca, bolnog mokrenja i povišenog kolesterola narežu se tri režnja češnjaka te se uzima s gutljajem toplog vina.

Kod nesanice pije se uvečer l čaša mlake vode u kojoj je otopljeno 25 kapi tinkture češnjaka i 1 do 2 čajne žlice meda.

Djeci koja imaju gliste daje se sok češnjaka u mlijeku, a odrasli najbolje da uzimaju tinkturu češnjaka i to 15-20 kapi, tri puta dnevno s nešto vode.

Otklanjanje mirisa i okusa po češnjaku: Da bi se smanjio često neugodan i odbojan miris češnjaka, treba tinkturi češnjaka dodati oko 10% kapi ulja od paprene metvice. Pritom češnjak ne gubi svoju ljekovitost.

Anis - Pimpinella anisum

Ljekoviti dio biljke: Upotrebljava se zrelo sjeme (Fructus Anisi vulgaris Semen Anisi) koje se sabire samo po suhom vremenu. Anis se smije uzgajati opet na istom mjestu tek nakon 3 godine.

Ljekovite i djelotvorne tvari koje sadrži anisovo sjeme: Eterično ulje, mast bjelančevina, šećer. Eterično ulje sastoji se uglavnom od anetola.

Ljekovito djelovanje: Sjeme anisa djeluje protiv nadimanja, umiruje grčeve, jača želudac i pospješuje probavu. Kneipp stavlja djelovanje anisovog sjemena kao sredstva protiv nadimanja ispred komorača (Foeniculum vulgare). Anis pospješuje izlučivanje mlijeka i menstruaciju kod žena, pospješuje mokrenje i istjeruje gliste kod djece.

Umirujuće djelovanje anisa prelazi dijelom putem majčinog mlijeka i na dojenče.

Anisovo ulje (Aetheroleum Anisi), 2-6 kapi otopljeno u vinskoj žesti jača želudac i djeluje umirujuće kod grčeva, a u obliku masti postiže dobre rezultate protiv ušiju u kosi i svraba. Mast od anisa se priprema tako da se jedan dio anisovog ulja pomiješa s 10 dijelova svinjske masti.

Anis u vinu

Od suhog sjemena istuče se 6g praha, moči se 12 sati u mješavini 1,5 dl vode, 1,25 dl vina i 2 velike žlice meda, zatim se sve prokuha 5 minuta i pije po 2 šalice tijekom dana, svakih 1/2 sata po žlica, radi čišćenja krvi, izlučivanja štetnih sokova iz tijela, podraživanja živaca na rad, odstranjivanja sluzi iz pluća, čišćenja želuca, mjehura i bubrega, ili reguliranja neuredne mjesečnice.

Anis se često koristi u proizvodnji alkoholnih pića. Destilat sjemena anisa priprema se tako da se mljeveno sjeme prelije 40-postotnim alkoholom i destilira u destilacijskom uređaju. Koristi se srednja frakcija destilata koja čini približno 70% ukupnog destilata. Kao i kod macerata korijena anđelike, destilat sjemena koristi se u proizvodnji gorkih likera.

Glavni je nositelj okusa i mirisa u poznatim alkoholnim pićima, primjerice mastici (raki u Turskoj, ouzo u Grčkoj), aquavit (Danska) itd. Za pripremu 10 l mastike potrebno je najmanje 500 g sjemena anisa za destilat.

Priprema čaja od anisa: Do vrha punu čajnu žličicu plodova anisa, prethodno sasjeckanih ili zdrobljenih u mužaru, prelijemo s 1/4 l kipuće vode, te nakon 10 minuta procijedimo čaj. Kod kašlja pijemo 2 do 3 puta dnevno po l šalicu medom zaslađena čaja. Taj čaj je osobito prikladan za manju djecu. Kod napinjanja i za jačanje želuca pijemo svaki dan dvije do pet šalica neslađena čaja.

Poseban savjet: Iako je anis u usporedbi s kimom ili komoračem manje djelotvoran, ima pred njima veliku prednost, jer je od svih najukusniji. Najpovoljniju kombinaciju djelovanja i ugodnog okusa postižemo mješavinom s kimom i komoračem.

Anđelika - Angelica arhangelica

Ljekoviti dijelovi biljke: U ljekovite svrhe upotrebljava se podanak s korijenjem (Radix Angelicae). Sabiru se listovi (Folia Angelicae) prije cvatnje i suše na sjenovitom mjestu. Sjeme (Semen Angelicae) bere se u kasnoj jeseni i oprezno se osuši. Eterično ulje iz listova i sjemena smatra se mnogo finijim nego eterično ulje iz korijena.

Ljekovite i djelotvorne tvari: Od ljekovitih tvari treba spomenuti smolu, vosak, gorke tvari, od organskih kiselina angelika kiselinu, nadalje jabučnu, valerijansku, octenu, oksalnu i jantarnu kiselinu, kumarinske oblike kao angelicin i pektin, šećer šećerne trske i eterično ulje s veoma aromatičnim mirisom.

Ljekovito djelovanje: Korijen anđelike upotrebljava se, kod oboljenja probavnih organa, protiv nadimanja i kao sredstvo za pospješenje teka. Osim toga, postižu se vrlo dobri rezultati u liječenju upale sluznice želuca (gastritis), crijevnog katara (enteritis), upale debelog crijeva (colitis), kod napuhanosti trbuha uslijed plinova (meteorizam), u početnom stadiju kod čira na želucu (ukus ventriculi), i kod čira na dvanaesniku (ulcus duodeni). Pospješuje rad bubrega i iskašljavanje sluzi.

Recepti

Vino od anđelike prvi recept: 60 g sitno rezanog korijena anđelike moči se 2 dana u 1 litri bijelog vina. Nakon 48 sati, tome se pridoda 2 g anisa, ostavi se stajati još 2 dana i nakon toga se procijedi. Kod želučanih ili probavnih teškoća pije se to vino 1-2 puta dnevno po 0,2 dl.

Vino od anđelike na drugi način: Sitno izrezano korijenje anđelike, 50-70 g moči se 3 dana u 1 i vina, a zatim se sve prokuha oko 10 minuta, pa se tome doda mješavina jednakih dijelova po 2 grama od svakoga korijena odoljena, pelina i tinkture iđirota. Tako dobivamo izvanredan lijek za različite bolesti. Pije se 2 puta dnevno po 0,2 dl neposredno prije jela.

Macerat anđelike ima izraženu medicinsku učinkovitost a koristi se u poznatim želučanim apera-tivima i gorkim likerima (Boonekamp, Chinabitter, Stonsdorfer, Angelika liker itd.).

Ljekovita svojstva korijena anđelike bila su cijenjena u Europi u srednjem vijeku. Naročito je bio popularan »napitak protiv svih bolesti« »theriaks«. Recept za theriaks potječe iz Stare Grčke, a zapisao ga je liječnik M. Eucator (živio je od 111. do 63. godine prije Krista).

Theriaks se pripremao kuhanjem u crnom vinu sljedećih biljaka: maka, korijena anđelike, šafrana, odoljena, zatim cimeta, kardamona i rujevine (myrrhe). Tijekom kuhanja dodavao se željezni sulfat i med.

Narodna je medicina mnogo koristi. Rado je primjenjuju kod svih već navedenih bolesti i tegoba, a osim toga njome liječe i kolike kod djece, trovanja alkoholom i nikotinom, reumatske bolesti i giht. Za olakšavanje i pospješivanje probave od podanka anđelike priređuje se posebno vino koje bi trebalo služiti kao nadomjestak želučanih probavnih sokova.

Aloja (Aloe barbadensis)

Jedan od tajnih sastojaka kojim se služila Kleopatra kako bi održala ljepotu bila je aloja. Mnoge suvremene kozmetičke tvrtke još je uvijek odabiru kao sastojak u kremama za lice i ruke, losionima za sunčanje i šamponima. Aloja je privukla zanimanje i mnogih vlada zbog svoje sposobnosti da zaliječi opekline izazvane zračenjem, a govori se da američka vlada stvara zalihe ove biljke kako bi je mogla primijeniti u slučaju eventualne nuklearne katastrofe. Ono što liječi kožu i opekline jest sok biljke, no on vrlo brzo gubi učinkovitost ako se čuva izdvojen, pa se stoga priređuje posebnim postupkom.

Uzgoj aloje

Položaj: Potpuno sunčan ili blagi hlad u području bez mraza. Tlo: Pješčano i dobro drenirano.

Razmnožavanje: Sije se u proljeće pri temperaturi od 21°C. Izdanke koji izlaze iz zemlje odvojite ljeti i sušite dva dana prije sadnje u zemlju pripremljenu od dva dijela komposta i jednog dijela grubog pijeska.

Uzgoj: Održavajte temperaturu od najmanje 5°C. Aloja vera je izvanredna za uzgoj u zatvorenom prostoru (stanu ili stakleniku).

Skupljanje: Listove odsijecajte prema potrebi. Najbolji su ako je biljka stara barem dvije godine.

Čuvanje: Za sada nijedna metoda nije poznata kao dugotrajna premda se može naći proizvod pod nazivom »Aloe Vera gel«. On sadrži 99,9 posto aloje i prodaje se u tamnim bocama s uputama da se drži u hladnjaku.

Uporaba biljke

Kozmetika

List: Sok lista služi za pripremu umirujuće i ljekovite hidratantne kreme, posebno dobre za suhu kožu. Umiješajte sok iz lista u šampon kako biste njegovali suhu kožu ili ako vas svrbi vlasište. Losio-nima je dodajte za sunčanje zbog umirujućeg i ljekovitog djelovanja.

Liječenje

List: Iscijedite sok iz svježeg lišća ili ga narežite i stavite kao oblog na oštećenu kožu u slučaju dermatitisa, osipa ili opeklina. Za manje opekline otrgnite komadić lista i sok stavite na ranu. Kod većih opeklina, narežite i otvorite list, stavite sok na oštećenu kožu i lagano sve povežite. Ako je potrebno, postupak ponovite.

Upozorenje: Kod ozbiljnijih opeklina, uvijek potražite liječničku pomoć ili pomoć liječnika - fito-terapeuta.

Ljekovite i djelotvorne tvari, smole i gorke tvari

Aloe vera bogata je vitaminima skupine B (B1, B2, B6, B12, niacinom, folnom kiselinom, biotinom i pantotenskom kiselinom) te vitaminima A, C i E s dokazanim antioksidativnim učinkom.

U optimalnim količinama zastupljeni su kalcij, natrij, kalij, magnezij, cink, bakar, krom, mangan i željezo. Aloe vera sadrži čak dvadesetak aminokiselina, od ugljikohidrata su zastupljeni celuloza, manoza, glukoza.

Vrijedni sastojci biljke su encimi (oksidaza, amilaza, katalaza, lipaza, celulaza...), lignini, trigliceridi, kolesterol te urička i salicilna kiselina.

Jedan od biološki aktivnih sastojaka biljke je i aloin, gorka tvar koja se nalazi u kori lista, s jakim laksativnim djelovanjem. Ako dijetetski pripravci s alojom sadrže aloin, kod prevelikih doza može doći do učestalih proljeva, grčeva pa čak i elektrolitskog disbalansa. Stoga je izuzetno važna stroga kontrola svih dijetetskih i prehrambenih pripravaka koji sadrže Aloe veru. Međunarodni znanstveni savjet za aloju (International Aloe Science Council) strogo kontrolira kakvoću pripravka s Aloe verom. Samo pripravci proizvedeni iz biološki uzgojenih biljaka, bez aloina ili s aloinom u dopuštenim bezopasnim količinama, i visoke kakvoće imaju IASC certifikat o čistoći i kvaliteti.

Ljekovita svojstva i primjena

Aloja je jako sredstvo za čišćenje koje djeluje brzo, prvenstveno u debelom crijevu. Dolazi kao sastavni dio različitih sredstava za čišćenje (kapljice, tablete, čepići), pripremljenih od drugih ljekovitih biljaka. Tinktura od aloje i ekstrakt su značajni gorki pripravci za poticanje rada želuca i izlučivanje žuči.

Sokovi i dijetetski pripravci s alojom obogaćuju prehranu prirodnim izvorima vitamina, mineralnim i biološki vrijednim hranjivim tvarima. Oni pročišćavaju organizam na prirodan način.

Aloja se često preporučuje kao dodatak prehrani za ublažavanje tegoba izazvanih hemoroidima, analnim fisurama te nakon operacija anorektalnog područja. Studijama »In vivo« (»u živo«) je dokazano da Aloe vera ima baktericidno, virucidno i fungicidno djelovanje. Stoga se uzimanjem aloje u svakodnevnoj prehrani povećava imunitet i otpornost organizma na štetne utjecaje uzročnika infekcija. OPREZ: Aloja može izazvati kapilarno krvarenje i grčeve u maloj zdjelici pa se ne preporučuje trudnicama.

Sok aloje vere s brusnicama (originalni ljekoviti proizvod). Proizveden je ručnom obradom, od unutarnjeg dijela lista aloje. Ne sadrži konzervanse, boje, umjetne arome, a ni šećer. Patentiranom metodom iz soka je uklonjen aloin. Radi se o prirodnom proizvodu kojem je dodan sok brusnica, jer je izvorni okus aloje manje privlačan za uzimanje u obliku napitka.

Sok aloje (u obliku »gela« - originalni proizvod) može se uzimati čist, ili razblažen u čaju, vodi ili voćnom soku. Preporučljivo je sok Aloe vere piti u malim tzv. »aperitiv dozama« oko 15-20 ml, jednom do tri puta na dan.

Iako ne sadrži konzervanse, takav sok od aloje može se čuvati na sobnoj temperaturi godinu dana, a od trenutka otvaranja boce treba ga držati u hladnjaku i utrošiti u roku 4 do 6 tjedana.

Vinova loza (Vitis Vinifera L.)

Ljekoviti dijelovi biljke

Upotrebljavaju se u prvom redu plodovi, a za ljekovite svrhe i cvjetovi, listovi i vitice. Miris i okus grožđa je toliko mnogostran koliko ima odlika. Cvjetovi imaju posebno ugodan miris. Ljekovite i djelotvorne tvari i ljekovito djelovanje toliko je različito da ga treba nabrojiti prema vrstama.

Ljekovite i djelotvorne tvari

Listovi i vitice vinove loze uz tanin sadrže: vinsku, jabučnu i jantarnu kiselinu, vosak, šećer i mineralne tvari, te razne komplicirane organske spojeve. Listovi vinove loze (Folia Vitis vinifera) primijenjuju se u pučkoj medicini, a veoma su cijenjeni kao lijek protiv reume, gihta, povraćanja i krvavog ispljuvka.

Zrelo svježe grožđe sadrži daleko više nego listovi, tanin, vinsku, jabučnu i jantarsku kiselinu, mineralne tvari, razne komplicirane organske spojeve, a od svega najobilnije grožđani šećer i razne vitamine. Grožđe se preporuča onima koji se oporavljaju od bolesti, jer ono stvara krv, jača, izgrađuje tkivo i veoma je ukusno. Iako se čovjek osjeća zdravim, trebalo bi da se svaku godinu podvrgne kuri čišćenja krvi, pogotovu kuri s grožđem.

Kod postojanja jačih srčanih bolesti ili kod smetnji u optoku krvi, jednako tako nastupa poboljšanje zdravstvenog stanja, no tada kura mora trajati dulje vrijeme, a poduzima se samo pod liječničkim nadzorom.

Svježi grožđani sok: Bezalkoholni groždani sok može se također upotrijebiti za groždanu kuru. On dovodi tijelu najveće količine vitamina (A, B i C) i mineralnih tvari. Svježim ili pasteriziranim groždanim sokom, ne samo da se pospješuje apetit, jačaju probavni organi i bolešću oslabljeno tijelo, nego se i zdravo tijelo oslobađa otrovnih tvari, pobuđuje se izmjena tvari, obnavlja krv, a sadržaj šećera u krvi dovodi se u ravnotežu, čime se stvara otpornost protiv najrazličitij ih bolesti.

Suhe grožđice: Zrelo osušeno grožđe potječe većinom iz Grčke pa u prodaju dolaze sitne sušene grožđice pod imenom rozine ili korinte (Passulae minores), ili krupne pod imenom »cibebe« (Passulae majores). Pod imenom »sultanine« označene su po veličini najveće, a proizvode se u Maloj Aziji.

U pučkoj medicini preporučuju se grožđice kod slabokrvnosti, za jačanje srca, pa se u tu svrhu jedan sat prije ručka ili večere jede puna jedaća žlica grožđica. Ova kura djeluje na otvaranje i pomaže izlučivanje suvišnih sokova iz tijela. Za ublažavanje kašlja pije se u gutljajima mlačno vino u kojem su kuhane sitne grožđice. Veće grožđice, tj. »cibebe i »sultanine«, djeluju na omekšavanje tvrdog trbuha, na začepljenje, i ublažuju tvrdu stolicu pa se u tu svrhu između glavnih obroka jede po jedna puna čajna žlica.

Vino: Vino je prevreli groždani sok sa sadržajem alkohola od 9 do 14%. Sadržaj alkohola i kiseline u vinu ovisi o klimatskim prilikama, načinu prerade, sortama vinove loze, porijeklu i dr.

Kod odraslih osoba, kao i kod onih koji se oporavljaju od bolesti, vino oživljuje, pobuđuje i jača organizam ako se umjereno uzima, pa je u tom smislu lijek. Trpka i crvena vina dobra su protiv proljeva. Staro bijelo vino tjera na mokrenje a gusta vina, bez obzira jesu li slatka ili kiselkasta, pomalo zatvaraju, a crvena vina više nego bijela.

Topli oblozi od bijelog vina s nešto šafrana umiruju bolove kod reumatizma i gihta. Pranje vinom oživljuje i jača a rane se ispiranjem čiste.

Medicinska vina za razna oboljenja su:

•             vinum aromaticum (aromatično vino),

•             vinum antichloroticum (vino za liječenje bljedoće),

•             vinum tartari emetici (vino za povraćanje),

•             vinum chinae (kinavino), vinum diureticum

•             (diuretično vino), vinum chinae ferratum

•             (željezno kinavino), vinum stomachicum

•             (vino za jačanje želuca), vinum Absinthi

Neko se ljekovito bilje može močiti (macerirati) u vinu, jer time se, pod određenim preduvjetima, povećava njegova ljekovitost, a osim toga u vino se mogu staviti i raznovrsni plodovi pa se dobiju razna vina, kao na primjer vino od borovnice, bazge, ribiza, brusnice i dr.

Kao najjače sredstvo za jačanje daje se katkada, naročito slabim bolesnicima koji se oporavljaju, i pjenušavo vino, no sadržaj ugljične kiseline mora nastati od prirodnog vrenja. Jeftina pjenušava vina, kojima se dodaje na umjetan način izrađena ugljična kiselina, ne mogu se upotrebljavati u te svrhe.

Vinska žesta (alkohol 9,6%): u službenoj upotrebi nazvana Spiritus vini, dobiva se destilacijom vina te se upotrebljava kao sredstvo za otapanje mnogih lijekova, a u razrijeđenom stanju (70%) i za čišćenje rana. Razrijeđena vinska žesta veoma je dobra kao oblog ili kao sredstvo za pranje bolesnika koji su prisiljeni dugo ležati i koji su uslijed dugog ležanja dobili rane po tijelu (dekubitus).

Malo razrijeđena (70%), i ugrijana vinska žesta, upotrebljava se za liječenje opekotina; svježe se rane od opeklina navlaže tako pripremljenom vinskom žestom. To vlaženje treba ponavljati dok se bolovi ne smanje. Oblozi s razrijeđenom vinskom žestom nisu djelotvorni ako je na opekotinu prije toga stavljena hladna voda, što je potpuno krivo u liječenju ovakvih rana.

Najrazličitije ljekovito bilje stavlja se u vinsku žestu za unutarnju i vanjsku upotrebu: brđanka, srčanik, komorač, borovnica, crni ribiz, iđirot, trešnje i višnje, kim, orah, brusnica, borovica i pelin. Detaljnije o tome u drugom dijelu knjige.

Vinski ocat: U službenoj upotrebi (Acetum vini) dobiva se octenim vrenjem iz dobroga vina. Vinski ocat hladi i steže, umiruje proljeve i krvarenja, bilo da se pije razrijeđen, bilo da se stavlja kao oblog.

Ljekoviti komorač

Komorač (Foeniculum vulgare) još nazivaju prijatelj želuca, a u kuhinji i medicini se koristi od pamtivijeka. Odavno se znalo za umirujući učinak komorača na sluznicu i djelotvornost protiv povraćanja i nadimanja. Stari recepti preporučuju upotrebu komorača i za bolju probavu ribe, graha, graška, sira i zelja.

U doba naših baka, u pojedinim se krajevima tradicionalno konzumirala bljutava i lagana hrana. Uz obroke se uzimalo 4 do 5 čaša ukusnog čaja od komorača dnevno u slučaju želučanih tegoba. Davali su jednu ili dvije žlice bebama kako bi im ublažili kolike. Sjemenke su se također koristile kako bi se uravnotežili nepoželjni učinci laksativa i purgativa.

Potvrđeno je da teško probavljiva hrana, poput masne ribe, ne predstavlja nikakav problem kada je poslužena s umakom od komorača.

Priprema umaka od komorača: Sitno koso narezani komorač staviti u kipuću vodu, kuhati oko 10 minuta. Procijediti i dodati topao otopljeni maslac.

Pripremite čaj od komorača: Stavite dvije žličice sjemenki komorača u šalicu vruće vode. Poklopiti i kuhati jednu minutu, te procijediti i ostaviti čaj da se lagano ohladi.

Ljekoviti đumbir

Đumbir (Zingiber officinale) je stara biljka podrijetlom iz Azije. Biljka je komercijalizirana u Jamajci, Africi, Japanu, Kini, Indiji i Indoneziji. Đumbir koji dolazi iz Jamajke čuven je po vrhunskoj kvaliteti.

Neki kineski kuhari u ustima drže komad đumbira da bi spriječili mučninu izazvanu kuhinjskim mirisima. U Kini siromasi provjeravaju kvalitetu svoje hrane dodajući kolut đumbira u tavu: ako korijen pocrni to znači da je hrana loša.

Evo jedne kineske tajne koju prati glas da odlično djeluje na želudac i probavu

Stavite šalicu riže u plitku zdjelu, nalijte vodu tako da pokrije rižu i ostavite da stoji cijelu noć kako bi se potpuno apsorbirala. Ako je ostalo nešto vode odstranite je. Stavite rižu u suhu tavu i postupno zagrijavajte neprestano miješajući kuhačom. Kada riža bude suha, zlatne boje i kad se ohladi, stavite je u staklenku i čvrsto zatvorite kako biste je zaštitili od vlage. Dobili ste lijek.

Konzumiranje lijeka: zagrijte pola šalice vode da proključa, te u nju dodajte žličicu suhe riže, koju ste prethodno pripremili i komadić đumbirovog korijena. Kuhajte jednu minutu, maknite s vatre i pustite da stoji 5 minuta, te ocijedite.

Uzimajte jednu žličicu jednom do dva puta na dan.

Kinezi tvrde da je ovaj lijek posebice preporučljiv zimi jer umiruje i grije želudac i da je blagotvoran za čitav organizam. 

Bamija potpomaže probavu

Bamija  nosi latinski naziv Hibiscus esculentus. Ova biljka se zbog svoje neutralnosti i sluzavih svojstava smatra izvrsnim sredstvom protiv tvrde stolice. Namirnice ovog tipa cijenjene su zbog svojih zaštitnih svojstava i njihova unutarnja upotreba ima za cilj smiriti iritaciju na sluznici. Bamija također sadrži i dragocjene minerale.

Bamija se može konzumirati u obliku praška s vodom ili drugom neutralnom hranom poput mlijeka ili nekih juha. Bamija u prahu dobra je za ljude koji imaju čir na želucu.

Ljekoviti zeleni anis

Biljka zeleni anis (Pimpinella anisum) dolazi sa istoka, a danas se uzgaja svugdje u svijetu. Od zelenog anisa upotrebljavaju se listovi i sjemenke.

Zeleni anis nosi reputaciju aromatične biljke i kao sredstvo za iskašljavanje.

Davno kroz povijest Grci i Rimljani su upotrebljavali ovu biljku u svim vrstama umaka i alkohola, kao što i mi danas činimo. Žvakali su sjemenke da bi osvježili dah i otvorili apetit. Rimljani su spravljali svadbeni kolač jako namirisan anisom kako bi pokušali smanjiti efekte preobilne gozbe.

Sjemenke anisa su preporučljive kao djelotvorne protiv podrigivanja i povraćanja.

Samonikla paprat, muška paprat, narola

Dryopteris filix-mas

Biljka osim trijeslovine i gorkih tvari sadrži i spojeve floroglucina koji su prisutni samo kod ove vrste. Oni su za toplokrvne životinje jako, a za beskralješnjake iznimno otrovni i već od starog vijeka se koriste kao sredstvo protiv crijevnih parazita (trakavica, askaridi). Točno doziranje je jako teško. Kura protiv crijevnih parazita smije se provoditi samo prema uputama liječnika s gotovim preparatima. Krivo doziranje dovodi od oštećenja vida do sljepila i do teškog nadraženja probavnih organa s kolikama. Biljka se nekad smatrala muškim dijelom (Blix -mas) srodne ženske paparati (filix femina).

Orlovska bujad

Pteridium aquilinum

Listovi orlovske bujadi sadrže flavonoide, saponine, glikozide i velik broj drugih tvari jake biološke djelotovornosti. Djelotvornost poticanja, izlučivanja mokraće prije se iskorištavala u narodnoj medicini. Pripravci se danas upotrebljavaju samo u gotovim lijekovima kod reume i probavnih smetnji. Biljka zbog otrovnosti nije prikladna za samoliječenje. Mladi listovi ne smiju se spravljati kao samoniklo povrće kao što je uobičajeno u nekim područjima. Orlovska bujad otrovna je i za životinje biljojede i divljač ga većinom izbjegava.

Poljska preslica

Equisetum arvense

Poljska preslica sadrži razne flavonoide, saponin, tragove alkaloida i veliku količinu kremene kiseline. Kod liječenja se prije svega koristi djelotvornost poticanja izlučivanja mokraće kod tegoba s bubrezima i mokraćnim mjehurom te kod reumatskih tegoba zglobova. Većinom se ne upotrebljava sam, nego zajedno s timijanom, crnim sljezom, cvjetovima lipe, suličastim trputeom, komoračom i bazgom, kao sastojak u čajevima za čišćenje krvi i poticanje izlučivanja mokraće. Osušena zelen ponekad se zbog velike količine kremene kiseline koristila i za poliranje posuđa od kositra.

Islandski lišaj

Cetraria islandica

Ovaj lijepi i u Njemačkoj jako rijedak listasti lišaj sadrži sluzi i razne lišajne kiseline koje određuju okus. Kao biljka kod koje djeluju sluzi upotrebljava se za ublažavanje nadraženosti kod katara i sličnih oboljenja dišnih puteva i kod upalnih procesa u želučanocrijevnom traktu. Prisutne gorke tvari pojačavaju apetit. Islandski lišaj može se nabaviti u ljekarni. Prisutan je u raznim gotovim pripravama. Oparak (2 čajne žličice lišaja/šalica, ostaviti da odstoji samo kratko, eventualno začiniti s medom) se može preporučiti kod hripavca i suhog kašlja.

Ljekoviti islandski lišaj

Iđirot

Acorus calamus

Iđirot sadrži eterično ulje u kojem se nalaze razne hlapljive sastavne tvari aromatičnog mirisa i gorke tvari. Iđirot je aromatičan tonik koji poboljšava apetit i potiče probavu. Kod tegoba želuca i probavnih tegoba živčane prirode dobar je opa-rak (2 čajne žličice isitnjenog pripravaka/šalica, ostaviti 15 minuta da odstoji) koji se ne smije koristiti neograničeno, tj. kao svakodnevni napitak. Iđirot je osim toga j sastojak u gotovim pripravcima za navedena područja primjene te raznih biljnih rakija. Homeopatija biljku također primjenjuje kod sličnih tegoba.

Ljekovita biljka - Iđirot

Mjehurasti bračić

Fucus vesiculosus

Ova morska alga osim neobičnih ugljikohidrata (alginska kiselina, šećerni alkohol manit) sadrži i spojeve joda koji su u strukturi slični hormonima gušterače. Zato potiču aktivnost gušterače i to može dovesti do gubitka težine. Ova terapija nije neproblematična i trebala bi se provoditi pod nadzorom liječnika. Biljka zbog toga ipak nije prikladna za samoliječenje. Homeopatija mjehurasti bračić primjenjuje na sličan način. Sluzi koje ne sadrže jod višestruko se upotrebljavaju u kozmetici te u tehnologiji živežnih namirnica kao sredstvo za učvršćivanje.

Kozlac

Arum maculatum

Listovi sadrže aroin, tvar jako ljutog okusa koja peče u ustima i ždrijelu. Narodna medicina ne upotrebljava biljku. Homeopatija kozlac preporučuje kod upala u usnoj šupljini, infekcija kao što su zaušnjaci, ospice i šarlah, te kod promuklosti. Biljka zbog otrovnosti nikako nije prikladna za samoliječenje. Konzumiranje privlačnih crvenih plodova lagano slatkastog okusa ovisno o količini može izazvati tegobe u želucu i crijevima, odnosno jake grčeve. Pricvjetni list je zamka koja opkoli i zadržava prispjele oprašivače.

Četverolisni petrov križ, križanca

Paris quadrifolia

Za ljekovito djelovanje ove biljke između ostalog odgovorni su saponini. Pripravci od zeleni ili bobica su prije bili prisutni i u narodnoj medicini, no u današnje vrijeme križarica se upotrebljava samo još u homeopatiji kod zubobolje i drugih neuralgija u području glave i lica. Biljka nije prikladna za samoliječenje. Crno-smeđe bobice su otrovne i nakon jela izazivaju napadaje vrtoglavice, te teške kolike i to posebno kod djece koja plodove mijenjaju s plodovima borovnice. Ptice ih mogu pojesti bez posljedica i navodna otrovnost za ptice pjevice nije dokazana.

Divlji pelin

Artemisia vulgaris

Biljka sadrži gorke tvari, trjeslovine i eterično ulje u kojem se nalaze cineol, tujon i druge sastavne tvari. Divlji pelin time potiče funkciju želuca i druge aktivnosti probave, ali isto tako istjeruje vjetrove i djeluje kod proljeva. Djeluje blaže nego srodni pravi pelin, nije tako gorkog okusa i sadrži znatno manju količinu tujona. Oparak (1-2 čajne žličice zeleni/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta, ne sladiti) djeluje kod probavnih tegoba. Pelin se upotrebljava kao začin za prevenciju i poboljšanje okusa kod jako masnih jela (jegulja, patka, guska, ovčetina).

Mirisni pelin

Artemisia abrotanum

Biljka između ostalog sadrži gorke tvari i eterično ulje u kojem se nalazi tujon i artemisiaketon koji su odgovorni za blagu začinsku aromu koja podsjeća na limun. U lijekovima se upotrebljava slično kao divlji pelin ili pravi pelin za poticanje izlučivanja probavnih sokova i za lakšu probavu masnih jela. Kućni lijek za ovu primjenu je oparak (1-2 čajne žličice zeleni/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta, piti nezaslađeno, eventualno pomiješano s istom količinom divljeg pelina, kima ili komorača). Homeopatija biljku koristi kod nateknuća žlijezda i anoreksije.

Obični bršljan

Hedera helix

Obični bršljan osim manjih količina alkaloida prije svega sadrži triterpenske saponine. U lijekovima se ove sastavne tvari upotrebljavaju kao sredstvo koje razrjeđuje sluz i ublažava grčeve kod oboljenja dišnih puteva, prije svega bronhitisa, hripavca, astme i suhog kašlja. Homeopatija također upotrebljava biljku, primjerice kod upala sluznica u području sinusa. Biljka nije prikladna za samoliječenje. Okrugle, malo spljoštene bobice su otrovne. Oštećuju probavne organe i izazivaju grčeve opasne po život. Ptice ih jedu bez posljedica. Bršljan je zbog svoje relativno korisne cvatnje zadnja važna sezonska medonosna biljka.

Obična breza

Betula pendula

Listovi breze sadrže flavonske glikozide, trijeslovinu i saponin. Smatraju se pouzdanim sredstvom koje potiče znojenje i izlučivanje mokraće, a da pri tome ne oštećuje bubrege. Oparak (2 čajne žličice/šalica, ostaviti da odstoji 5 minuta) je prikladan kućni lijek za proljetnu kuru čišćenja krvi. Pripravak se u kuri ne bi trebao koristiti duže od par dana. Listovi breze sastojak su velikog broja gotovih preparata protiv tegoba mjehura i bubrega, a upotrebljavaju se i u homeopatiji. Djelovanje soka od kore stabla na rast kose je upitno. Pelud breze izaziva alergije.

Lomljiva vrba

Salix fragilis

Kora vrbe osim trjeslovina sadrži i razne fenolne glikozide, među njima salicin koji je kemijski vrlo sličan glavnoj aktivnoj tvari aspirina (acetilsalicilna kiselina) i koji se u probavnom traktu razgrađuje u njegov predstadij. Salicilna kiselina snižava tjelesnu temperaturu, sprečava upale i ublažava bolove. Oparak (1-2 čajne žličice kore, ostaviti da odstoji 15 minuta) koristi se kod neuralgije i bolesti popraćenih vrućicom. Vrbina kora više ne igra neku posebnu ulogu kao ljekovito sredstvo jer se acetilsalicilna kiselina sintetički može lako proizvesti. Kora sličnih vrsta upotrebljavala se na sličan način.

Crveni bljuštac

Bryonia cretica

Svi dijelovi biljke sadržavaju triterpenske alkaloide koji nakon jela izazivaju povraćanje, kolike, oštećenje bubrega, a u teškim slučajevima i paraliziranost. Biljka isto kao i crni bljuštac nije prikladna za samoliječenje. Homeopatija upotrebljava posebne pripravke kod reumatskih oboljenja i katara. Zadebljalo korijenje u narodnoj medicini koristilo se kao drastični i opasan laksativ. U srednjem vijeku je zbog neobičnog i razgranjenog oblika bio nadomjestak za tajanstvenu mandragoru. Prašnici međusobno nepravilno zarastaju.

Krkavina, trušljika

Rhamnus frangula

Svježi dijelovi krkavine sadrže spojeve antrona koji izazivaju povraćanje. Prikladno skladištena kora krkavine medicinski se upotrebaljava kao laksativ nakon što se antroni razgrade u antrakinone koji svoje djelovanje razvijaju u debelom crijevu. Pripravak bi se trebalo upotrebljavati prema uputama liječnika kao gotov preparat ili čajnu mješavinu koja često sadrži kim i malu kićicu. Krkavina se naziva i barutno drvo jer se od njega proizveden drveni ugljen koristio za produkciju baruta ili eksploziva. Listovi su hrana za gusjenice leptira žućka.

Ljekovita biljka krkavina ili trušljika

Crni ribiz

Ribes nigrum

Na donjoj strani listova nalaze se žlijezde listova s eteričnim uljem karakterističnog mirisa i trijeslovinama. Oparak (1-2 čajne žličice isitnjenih listova/šalica, ostaviti da odstoji 3-5 minuta) djeluje tako što povećava izlučivanje mokraće i potiče znojenje. Koristi se kod reumatskih tegoba i kod lakših proljeva. Listovi ribiza često su sastojak gotovih čajeva. Jedan svježi list preporučljiv je uz obični crni čaj koji time dobija zanimljivu posebnu aromu. Plodovi vrlo bogati vitaminima upotrebljavaju se na početku prehlade kao sok ili u drugim pripravcima.

Pasji trn, vučji trn

Hippophae rhamnoides

Mesnati dio ploda nalik na bobice i ugodnog kiselkastog okusa kod pasjeg trna razvija se iznimno iz časke, a ne iz tučka. Bobice pasjeg trna u sebi sadrže veću količinu vitamina C i brojnih drugih vitamina, nego bilo koje samoniklo ili kultivirano voće. Upotrebljavaju se kao sok ili u voćnim kompotima kod nedostatka vitamina, slabog apetita i kao preventiva oboljenjima prehlade. Pasji trn često je sastojak multivitaminskih napitaka, Plodovi se kod ubiranja pojedinačno odsijeku škarama, jer se inače jako lako zgnječe.

Pasji trn

Imela

Viscum album

Imela sadrži kompleksnu mješavinu tvari s velikim brojem sastavnih dijelova, između ostalih i lektine. Iako je jako popularna farmaceutska i simbolična biljka (Asterix), njenu dokazanu ljekovitost ne može se iskoristiti jednostavno u čajnim pripravama i kućnim lijekovima, već samo u specifičnim pripravama i primjenama. Homeopatska medicina biljku također upotrebljava kod raznih tegoba, na primjer kod epilepsije. U svakom slučaju biljka nije prikladna za samoliječenje. Jako sluzave bobice imele komplicirane su strukture i otrovne.

Ljekovita biljka Imela

Suličasti trputac, uskolisni trputac

Plantago lanceolata

Suličasti trputac sadrži skoro iste sastavne tvari kao veliki trputac i upotrebljava se kod sličnih tegoba, uglavnom kod oboljenja bronhija popraćenih vrućicom. Dokazan kućni lijek je oparak (2 čajne žličice zeleni/šalica, ostaviti 15 minuta da odstoji, te potom zasladiti s medom). Suličasti trputac sastojak je gotovih preparata djelotvornih kod navedenih tegoba , ali isto tako i u sokovima za iskašljavanje i vodici za ispiranje usta koja se grglja kod upala ždrijela i zubnog mesa. Svježi sok od listova sprečava svrbež kod uboda insekata, a mladi listovi mogu se spravljati kao samoniklo povrće.

Mala bokvica ili suličasti trputac

Obični trputac, veliki trputac

Plantago major

Obični trputac sadrži sluzi, trijeslovine, i glikozid aukubin s antibakterijskim svojstvima. Droga se upotrebljava kao sredstvo za razrjeđivanje sluzi i ublažavanje nadraženja kod katara gornjih dišnih puteva, ponekad i kod upala sluznica probavnih organa. Kao kućni lijek preporučljiv je oparak (2 čajne žličice isitnjene zeleni/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta, eventualno zasladiti s medom. Homeopatija obični trputac upotrebljava kod bolova u srednjem uhu i bolova nakon liječenja zuba. Narodna medicina svježe izmrvljene listove upotrebljava za liječenje rana.

Visoka kopriva, obična kopriva

Urtica dioica

Zelen koprive sadrži velik broj tvari koje potiču izlučivanje mokraće i ispiranje upalnih procesa, a upotrebljava se kao oparak (1-2 čajne žličice isitnjene zeleni/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta) kod reumatskih tegoba ili prema preporuci liječnika kod tegoba prostate. Kopriva je sastojak u velikom broju gotovih preparata za olakšavanje tegoba prostate. Homeopatija više primjenjuje srodnu malu koprivu (Urtica urens). Svježi listovi mogu se spravljati kao samoniklo povrće. Od stabljike su se nekad proizvodila vlakna. Listovi su prehrana za gusjenice velikog broja danjih leptira, npr. za danje paunče i malog koprivara.

Obična kopriva

Obična krkavina, pasji dren, pasjakovina

Rhamnus catliartica

Plodovi sadrže flavonske glikozide i antrakinone koji utječu na debelo crijevo i djeluju laksativno isto kao i kora trušljike. Plodovi krkavine ipak su znatno blaži i upotrebljavaju se za liječenje djece. Primjena: 8-12 osušenih bobica pojesti zajedno s jednom jabukom zbog ublažavanja neugodnog okusa. Postoje i gotovi pripravci za djecu, na primjer sirup. Nezreli plodovi ili veće količine su opasne i mogu izazvati trovanja s povraćanjem ili kolikama. Kod kroničnih tegoba nužno jc posjetiti liječnika.

Ljekovita biljka - Pasji dren

Obična kurika

Euonymus europaea

Svi dijelovi biljke sadrže srčane glikozide i alkaloide. Nakon konzumiranja plodova jarko crvene boje pojavljuju se teške kolike u području želuca i crijeva, te smetnje u krvotoku koje mogu izazvati smrt. Medicinski se u današnje vrijeme gotovi pripravci upotrebljavaju još samo rijetko kao laksativ i za liječenje rana. Nekad je bila proširena uporaba protiv gamadi i moljaca. Od tvrdog drveta izrađivane su igle za štrikanje ili vreteno. Izvrsna je i za ugljen za crtanje visoke kvalitete.

Tisa

Taxus baccata

Iglice i sjemenke sadrže glikozide i nekoliko alkaloida. Jako su otrovni za ljude, posebno za životinje, oštećuju bubrege i izazivaju paraliziranost srčanog mišića. Homeopatija pripravke od iglica upotrebljava kod osipa na koži i oboljenja reume. Germani su od tise spravljali jako djelotvoran otrov za strijele. Aktivna tvar takso! iz kore tise obećavajuće djeluje kod terapije raka. Karmin crveni sjemeni ovoj (arilus) ne sadrži otrove i slatkastog je okusa s jakim trpkim okusom u ustima i zbog toga tisa i nije baš preporučljiva kao divlje voće.

Planinski bor, klekovina

Pinus mugo

U iglicama se osim smole nalazi i eterično ulje ugodnog mirisa koje sadrži pinen, kadinen, silvestren i felandren. Ulje od klekovine izvana se upotrebljava kao pripravak za utrljavanje kod reumatskih tegoba i iscrpljenosti, za inhalaciju kod oboljenja dišnih putova ili u kapima za ublažavanje hunjavice. Sastojak je i mnogih kozmetičkih preparata na tržištu. Aromatični i pomalo neobičan sirup od mladih izbojaka bora može se koristiti kao namaz: 150 g izbojaka kuhati 15 minuta u 1l vode i naposljetku pariti s 1kg šećera dok ne postane gusto kao sirup.

Zapadna tuja

Thuja occidentalis

U ljuskastim listovima prisutno eterično ulje s glavnim sastojkom tujonom jako nadražuje kožu i nakon konzumiranja dolazi do teških trovanja sluznice usta, bubrega i jetre. Biljka zbog toga nikako nije prikladna za samoliječenje. Ljekovita svojstva biljke koriste se samo u gotovim preparatima i pod nadzorom liječnika, izvana za utrljavanje kod reumatskih oboljenja, iznutra skoro samo u homeopatiji kod sličnih tegoba s organima za kretanje. Druge vrsta drveća porijeklom iz Sjeverne Amerike i istočne Azije danas se sade kao ukrasno drveće, a također su otrovne na sličan način kao zapadna tuja.

Obična smreka, smreka

Picea abies

Iglice osim smole između ostalog sadrže i eterično ulje s pinenom, limonenom, karvonom i borneolom. Ljekovita svojstva koriste se izvana u pripravcima za utrljavanje koji potiču prokrvljenost kod bolova u mišićima, gihta i reume. Francuski konjak od iglica smreke djeluje na sličan način. Aroma je također prisutna i u mirisnim osvježivačima prostora i bombonima protiv kašlja. Ulje od iglica ariša i jele primjenjuje se na sličan način. Za skupljanje veće količine svježih mladih izbojaka potrebno je pravovremeno ishoditi dopuštenje kod nadležne šumarije.

Obična borovica

Juniperus communis

Mesnati češeri s trokutastim urezima nazivaju se smrekinje (plodovi, bobice), a sadrže trijeslovine, flavonoide, i eterično ulje s terpineolom, pinenon, kadinenom i kamferom. Plodovi se prema preporuci liječnika iznutra upotrebljavaju u raznim pripravcima kod upalnih procesa mokraćnih putova, izvana za utrljavanje kod reume i bolova u zglobovima. Plodovi se zbog jakog nadraženja bubrega ne smiju konzumirati duže vremena i u većim količinama. Koriste se i za aromatiziranje raznih rakija (džin, genever) ili kao začin za kiseli kupus te jela od divljači.

Miloduh

Hyssopus officinalis

Biljka sadrži eterično ulje s pinenom i pinokapfenom te manje količine flavonoida, trijeslovina i gorkih vtari. Ljekovita svojstva biljke slična su kao kod kadulje i upotrebljavaju se na sličan način. Oparak (1-2 čajne žličice isitnjene zeleni/šačica, ostaviti da odstoji 5 minuta) je prikladan kućni lijek za grgljanje kod tegoba u grlu ili kod bronhitisa. Ugodna začinska aroma u kulinarstvu se upotrebljava za poboljšanje okusa jela od mesa i krumpira, i ne tako često uz salate, variva i jela od sira. Miloduh je preporučljiv i za mirisne bukete ili mirisne mješavine s mirišljavim listovima i cvijećem. Dekorativna biljka u vrtu mora biti na sunčanom, relativno suhom mjestu i mora se redovno obrezivati.

Ljekovita biljka - Miloduh

Ružmarin

Rosmarinus officinalis

Sastavni dijelovi eteričnog ulja (cineol, borneol, kamfor) i njihova ljekovita svojstva koriste se kod smetnji u prokrvljenosti, migrene, reume, manje kod slabog apetita, a u homeopatiji ih se koristi kod sličnih tegoba. Oparak (1 čajna žličica listova/šalica, ostaviti da odstoji 10 - 15 minuta) se upotrebljava kao kućni lijek kod iscrpljenosti i slabe cirkulacije. Ružmarin je sastavni dio poznate mješavine začinskog bilja "Herbes de Provence". Mješavina ide odlično uz janjetinu, jela od peradi, odreske, gljive, omlete i jela od ribe. Biljka se može uzgajati i u lončićima na prozorskoj dasci.

Ljekovita biljka - Ružmarin

Ljekovita kadulja

Salvia officinalis

Eterično ulje sadrži cineol, kamfor, borneol i tujon, a njihova količina drukčija je kod svake vrste. Sadrži i manje količine trijeslovina i gorkih tvari. Kadulja smanjuje znojenje, opušta grčeve i sprečava nastanak upala. Kod upala u usnoj šupljini ili području želuca i crijeva kao kućni lijek upotrebljava se oparak (1-2 čajne žličice isitnjenih listova/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta). Biljka se zbog prisutne količine tujona mora upotrebljavati samo štedljivo i ne neprestano. Isto vrijedi i za kulinarstvo. Svježi ili osušeni listovi kadulje idu uz ribu, jela od peradi, kobasicu ili sir.

Ljekovita kadulja ili žalfija

Lavanda, despik

Lavandula angustifolia

Eterično ulje karakterističnog mirisa prije svega sadrži linelalol i linolacetat. Ljekovita svojstva iskorištavaju se u oparku (1-2 čajne žličice cvjetova/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta), kao sredstvo za smirenje kod živčanosti i uznemirenosti, te nesanice, migrene i tegoba žuči. Velike količine lavandinog ulja upotrebljavaju se u kozmetičkoj industriji za proizvodnju parfema i za aromatiziranje sapuna. Biljka se u kulinarstvu upotrebljava jako rijetko. Grmove lavande u vrtu obrezuje se odmah nakon cvatnje i to skroz prema dolje, a time se postiže grmolik rast biljke.

Ljekovita biljka - Lavanda

Dobričica

Glechoma hederacea

Biljka pri trljanju lagano neugodnog mirisa zbog prisutnih trijes! ovi na i gorkih tvari tradicionalno se upotrebljava kod proljeva, slabog apetita i pokvarenog želuca. Oparak (2- 3 čajne žličice isitnjene zeleni/šalica, ostaviti da odstoji 5 minuta) se može upotrijebiti za grgljanje kod upala ždrijela ili izvana kod slabijih ozljeda kože. Listovi sakupljeni u proljeće jako su aromatičnog okusa i njima se mogu začiniti salate od divlje zeleni, jela od krumpira, povrće ili jela od sira. Cvjetovi su dostupni samo insektima s dugim sisaljkama.

Ljekovita biljka dobričica

Plavi jedić

Aconitum napellus

Plavi jedić je najotrovnija biljka u Njemačkoj. Alkaloid akonitin, prisutan u svim dijelovima biljke najprije nadražuje, poslije toga izaziva osjećaj hladnoće i utrnulosti, a naposljetku smrt izazvanu paralizom centra za disanje ili zastojem srca. Aktivna tvar unosi se već kroz neozlijeđenu kožu. Biljka i njoj srodne zbog toga nikako nisu prikladne za samoliječenje. Homeopatija biljku upotrebljava protiv bolova, kod bolesti popraćenih vrućicom i palpitacija. Cvjetovi su se specijalizirali za jake bumbare jer gornju usnu u obliku šljema samo oni mogu pritisnuti prema gore.

Divlja maćuhica

Viola tricolor

Saponini, flavonoidi i glikozidi biljke upotrebljavaju se u raznim gotovim pripravcima iznutra i izvana kod kroničnih oboljenja kože (seboroični dermatitis kod dojenčadi), također i u homeopatiji kod oboljenja kože i reumatskih tegoba. Oparak (1-2 čajne žličice/šačica, ostaviti da odstoji 10 minuta), pripremljen od iste količine zeleni divlje maćuhice, korijena maslačka, cvjetova lipe i plodova komorača, preporučljiv je kućni lijek kod prehlada i za čišćenje krvi. Biljka se zbog rijetkosti ne prikuplja u prirodi. Upotrebljava se uzgojena.

Divlja maćuhica

Mirisna ljubica

Viola odorata

Podanak mirisne ljubice sadrži saponine i glikozide. Narodna medicina njihovo svojstvo poticanja izlučivanja sluzi i olakšavanja iskašljavanja upotrebljavala je kod prehlada i bronhijalnog katara. Oparak (1 čajna žličica isitnjenog podanka/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta) se upotrebljava za grgljanje kod promuklosti i kod kašlja. Mirišljavi cvjetovi ljubice nekad su se koristili za aromatiziranje i dekoriranje slastica. Podanak njemačke perunike (Iris germanica) danas se ne upotrebljava kao lijek, a zbog mirisa ulja sličnog ljubici, njen podanak se također naziva i podanak ljubice.

Radič, obična vodopija, cikorija

Cichorium intybus

Cikorija je poznata biljka koja sadržava gorke tvari i smatra se sredstvom koje potiče izlučivanje žuči i podupire probavu. Za povećavanje apetita ili kod osjećaja sitosti upotrebljava se oparak (2- 3 čajne žličice zeleni ili korijena/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta). Od mladih listova prikupljenim do srpnja mogu se spravljati salate od divlje zeleni. Lijepa biljka divlji je oblik važnih kultiviranih biljaka radića, endivije i malog radića od čijeg se prženog korijena proizvodi nadomjestak za kavu. Cvjetovi nebesko plave boje sastoje se samo od jezičastih cvjetova, otvaraju se prijepodne i uvenu već u rano poslijepodne. Slijedećeg dana otvaraju se novi cvjetovi.

Ljekovita biljka cikorija ili vodopija

Pravi lan

Linum usitatissimum

Uzgaja se više vrsta lana i to prema svrsi uporabe: lan koje se najviše uzgaja zbog proizvodnje vlakana i za izradu platna i lan koji se za proizvodnju ulja uzgaja zbog velike količine nezasićenih masnih kiselina u sjemenkama. Cijele i neisitnjene ili svježe izmrvljene sjemenke lana zbog enormnog povećanja volumena blago su, neštetno i djelotvorno laksativno sredstvo. Upotrebljavaju se osim toga i za ublažavanje nadraženja kod upala u području želuca i crijeva. Kao kućni lijek ujutro se uzima 2 čajne žličice lagano isitnjenih sjemenki s malo vode.

Ljekoviti ili pravi lan

Jetrenka

Hepatica nobilis

Listovi oblika jetre prema srednjovjekovnim farmakopejama pomažu kod bolesti jetre. Budući da je rijetka u mnogim područjima, ne bi se trebala prikupljati u prirodi. Jetrenka je zbog količine prisutnih alkaloida otrovna i ionako nikako nije prikladna za samoliječenje. Homeopatija pripravke preporučuje kod tegoba probavnih organa i prehlada. Nebesko plavi cvjetovi s dugom stabljikom razvijaju šest do sedam latica iznad tri pricvjetna lista.

Ljekoviti plućnjak

Pulmonaria officinalis

Svi nadzemni dijelovi biljke sadrže sluzi, trijeslovine i saponine koji ublažavaju nadraženja i potiču iskašljavanje kod oboljenja dišnih organa. Kod oboljenja prehlade upotrebljava se oparak (2- 3 čajne žličice isitnjene zeleni ili listova/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta, zasladiti s medom). Listovi s bijelim mrljama prema srednjovjekovnim farmakomejama pomažu i kod liječenja tuberkuloze pluća. Mlade listove može se spravljati kao samoniklo povrće.

Ljekovita biljka - Plućnjak

Ljekoviti volujak

Anchusa officinalis

Biljka sadrži alkaloide, trijeslovine i sluzi. U narodnoj medicini se kod smetnji u crijevima i kao sredstvo za poticanje iskašljavanja upotrebljava opa-rak ( 1-2 čajne žličice isitnjene zeleni ili cvjetova/šalica, ostaviti da odstoji 5 minuta). Ljekoviti volujak u starom vijeku smatran je pouzdanim univerzalnim sredstvom protiv depresije. Biljka je ime dobila po dlakavim srcolikim listovima. Njen znanstveni naziv porodice i vrste ukazuje na prisutnost obojenih tvari u korijenju koje su se do izuma sintetičkih pigmenata upotrebljavale kao crvena boja za slikanje.

Borago, borač

Borago officinalis

Sastavne tvari prisutne u biljki (sluzi, trijeslovine, sapononi i flavonoidi) blago potiču izlučivanje mokraće i znojenje te sprečavaju upale. Oparak (2 čajne žličice zeleni/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta) se upotrebljava kod reumatskih tegoba, za čišćenje krvi i kod oboljenja grla. Borac se u homeopatiji upotrebljava kod navedenih tegoba i kod depresije. Fina aroma slična aromi krastavaca jako je cijenjena u kulinarstvu, a svježa ili zamrznuta odlično ide uz salate, omlete, jela od kupusa, graška i leće. Kvalitetna aroma nestaje pri sušenju biljke.

Ljekoviti borač

Gorkoslad, paskvica

Solanum dulcamara

Poznate su razne vrste gorkoslada koje se međusobno razlikuju po sastavnim i aktivnim tvarima. Ljekovita svojstva biljke koriste se u pripravama, tj sokovima za ublažavanje kašlja i preparatima za čišćenje krvi. Homeopatski pripravci djeluju kod tegoba reume i oboljenja prehlade. Biljka nikako nije prikladna za samoliječenje. Malo izdužene, na početku zelene, kasnije narančasto-žute i na kraju jarko crvene bobice isprva slatkastog, a kasnije gorkog okusa ubrzo nakon konzumiranja izazivaju grebanje u ustima i ždrijelu, kasnije povraćanje i obamiranje dišnog sustava. Ptice plodove podnose bez ikakvih posljedica.

Čestoslavica

Veronica officinalis

Biljka sadrži trijeslovine, gorke tvari i iridoidni glikozid aukubin koji uzrokuje crnilo osušenih dijelova biljke. Čestoslavica se rijetko upotrebljava sama, već većinom kao sastojak čajnih mješavina i raznih gotovih pripravaka protiv pokavarenog želuca, kašlja, bronhitisa, bolesti jetre i svraba. Narodna medicina čestoslavicu upotrebljava više kao univerzalno ljekovito sredstvo i to većinom kao oparak (1 čajna žličica isitnjene zeleni/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta). Od četiri svijetloplava lista ocvjećja, donji je uži i kraći nego ostala tri. Svjetla mrlja u sredini služi kao pomoć za slijetanje oprašivača.

Ljekovita biljka - Čestoslavica

Brdski vrisak

Satureja montana

Biljka trpkog ali ugodnog mirisa sadrži eterično ulje s cimolom, karvakrolom i velikim brojem drugih sastavnih tvari. Upotrebljava se u kućnim lijekovima za jačanje želuca (1-2 čajne žličice/šalica, ostaviti da odstoji 5-10 minuta), ali i slično kao timijan kod oboljenja gornjih dišnih putova. U kulinarstvu je posebno cijenjen kao začin za variva od mahunarki ili jela od mesa. Biljke uzgajane u lončićima ili gredicama moraju se redovno obrezivati da bi se malene stabljike gusto razgranale i razvile dovoljan broj svježih mladica.

Okruglolisna metvica

Mentha suaveolens

Eterično ulje sadrži velik broj komponenata i ima više voćnu aromu nego druge metvice. Zelen se upotrebljava isto kao od paprene metvice za poticanje apetita i kao potpora probavi (1-2 čajne žličice/šalica, ostaviti da odstoji najviše 5 minuta). Svježi listovi služe za aromatiziranje osvježavajućih napitaka, voćnih sokova, voćnih salata, želea i marmelada. Nijedna vrsta metvice nije prikladna kao svakodnevni napitak tj. za trajnu uporabu. Kao privremeni nadomjestak može se piti čaj od matičnjaka, kamilice, komorača, kopra ili origana.

Vodena metvica

Mentha aquatica

Eterično ulje jako aromatične biljke sadrži manje mentola, ali više mentofurana nego paprena metvica. Kao lijek se može upotrebljavati na isti način kao paprena metvica koja se uzgaja i potječe od vodene metvice. Oparak (1-2 čajne žličice/šalica, ostaviti da odstoji najviše 5 minuta) potiče apetit. Za dobivanje japanskog ulja od metvice bogatog mentolom uzgaja se i poseban oblik blisko srodne poljske metvice (Mentha arvensis). Eterično ulje čupave metvice (Mentha spicata) skoro ne sadrži mentol i prisutno je pastama za zube, žvakaćim gumama i vodicama za ispiranje usta. Vodena metvica prikladna je kao močvarna biljka u gredici kod umjetnog jezerca u vrtu.

Paprena metvica, menta

Mentha x piperita

Paprena metvica križanac je dviju vrsta, vodene metvice (Mentha aquatica) i čupave metvice (Mentha spicata). Eterično ulje intenzivnog mirisa sadrži mentol, menton, cineol i nekoliko drugih tvari. Listovi metvice najčešće sv korištena čajna droga. Oparak (2 čajne žličice/šalica, ostaviti da odstoji najviše 5 minuta) je sredstvo za poticanje metabolizma, opuštanje grčeva i istjerivanje vjetrova kod slabog apetita i problema s probavom. Biljka sa sterilnim sjemenkama u biljnom vrtu razmnožava se samo stolonima.

Paprena metvica ili menta

Prava majčina dušica, timijan

Thymus vulgaris

Eterično ulje biljke (sadrži timol, karvakrol, cimol, borneoi, cincol) opušta grčeve i razrjeđuje sluz. Kod liječenja se upotrebljava kod hripavca, zagušujućeg kašlja i kroničnog bronhitisa, te probavnih tegoba. Kod kašlja se upotrebljava naljev (1 čajna žličica zeleni/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta, eventualno pomiješano s istom količinom aniša, visokog jaglaca i velecvjetne divizme), a za jačanje želuca naljev od iste količine timijana, kima i paprene metvice. Timijan je začinska biljka prisutna u velikom broju mješavina zeleni za jela od mesa, ribe ili tjestenine.

Ljekovita biljka - Timijan ili prava majčina dušica

Obična majčina dušica

Thymus pulegioides

Biljka aromatičnog mirisa sadrži između ostalog cimol, timol, karvakrol, citral, pinen i druge sastavne tvari. Ljekovita svojstva poticanja izlučivanja sluzi i opuštanje grčeva iskorištavaju se kod kašlja ili kod oboljenja želuca i crijeva, pri čemu djeluju i prisutne trijeslovine i gorke tvari. Oparak (2 čajne žličice isitnjene zeleni/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta i piti nezaslađeno) je kućni lijek za poticanje probave ili kod katara gornjih dišnih putova. Obična majčina dušica može se koristiti kao začinska biljka te u namazima, uz jela od divljači, jela od mesa peradi, krumpira i rajčice.

Ljekovita biljka - Obična majčina dušica

Obična srčenica

Leonurus cardiaca

Svježa biljka pomalo je neugodnog mirisa i sadrži gorke tvari, glikozide, alkaloide i flavonoide. Upotrebljava se na sličan način kao ljekoviti odoljen, kod straha, živčanosti, nesanice i klimakterijskih tegoba, isto tako i u homeopatiji. Oparak (2 čajne žličice isitnjene zeleni/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta ili kao naljev, po mogućnosti nezaslađen) je posebna preporučljiv kućni lijek za starije osobe kao sredstvo za smirenje. Ova dekorativna i pomalo zaboravljena biljka zaslužuje više pažnje, jer je vrlo prikladna za svaki vrt.

Ljekovita biljka - Obična srčenica

Ljekoviti čistac

Stachys officinalis

Nekad kao univerzalno ljekovito sredstvo hvaljena biljka ne pojavljuje se u modernim farmakopejama unatoč svom vrlo obećavajućem imenu. Trijeslovine i gorke tvari prisutne u biljci u knjigama o ljekovitom bilju 16. i 17. stoljeća bili su izričito preporučivani kod proljeva, katara dišnih putova ili za liječenje rana, no danas se upotrebljava jako rijetko. Čistac je primjenjivan i kod krvarenja nosa i rana na glavi nastalih udarcem. Biljku se danas u prirodi ne bi trebalo prikupljati jer je jako rijetka, ali zato je znatno obogaćenje u biljnom vrtu. Cvjetove bogate nektarom oblijeću različiti mali leptiri i osolike muhe.

Obični mravinac, origan

Origanum vulgare

Biljka ugodnog aromatičnog mirisa sadrži eterično ulje koje se sastoji od bisabolena, timola i karvakrola, te gorke tvari i trijeslovina. Iako se obični mravinac ili njegovo etrično ulje često upotrebljavaju u gotovim pripravcima, njegovo klasično područje primjene ipak je kulinarstvo jer se i tu razvija pozitivno djelovanje na probavne organe. Origan (mediteranska vrsta) je prisutan na svakoj pizzi i u većini jela od mesa i tjestenine. Mravinac je također sastojak mješavine zeleni "Herbes de Provence". U biljnom vrtu predstavlja izvrsnu medonosnu biljku za pčele i leptire.

Divlji origano

Obični sporiš, železarka

Verbena officinalis

Sporiš je stoljećima bio jako cijenjen kao čarobna biljka za napitke od zeleni. Nekad je bio jako cijenjen kao univerzalno ljekovito sredstvo, a danas se jedva primjenjuje. Oparak (1-2 čajne žličice/šalica, ostaviti da odstoji 5 minuta) je kućni lijek protiv umora, malaksalosti i depresije. Homeopatija sporiš između ostalog upotrebljava kod epilepsije. Biljku privlači dušik i često je prisutna na ruševinama zamaka i devastiran im zemljištima. Običan sporiš jedini je europski predstavnik u tropima.

Crveni naprstak

Digitalis purpurea

Atraktivna i općepoznata biljka sadrži velik broj srčanih glikozida koji se kao čisti upotrebljavaju u gotovim pripravcima gdje je količina aktivnih tvari standardizirana. Biljka s druge strane nikako nije prikladna za samoliječenje. Ako se mladi listovi nakon konzumiranja ne ispovraćaju, sastavne tvari izazivaju poremećaje osjetila, nepravilno disanje i poremećaje funkcije srca. Cvjetovi u dugačkom grozdu otvaraju se od dolje prema gore i uvijek su okrenuti prema svjetlosti. Najvažniji oprašivači su bumbari. Upadljive mrlje na vrhu cvijeta izgledaju kao prašnici, no zapravo su varka jer se pravi prašnici nalaze dalje gore, u cijevi vjenčića.

Šareni grašar

Coronilla varia

Šareni grašar u svim dijelovima između ostalog sadrži i jedan glikozid koji djeluje slično kao sastavne tvari naprstka. Kod uporabe koja nije u skladu s preporukama pojavljuju se mučnina, povraćanje, grčevi, smetnje u kretanju i obamiranje dišnog sustava. Biljka zbog toga nikako nije prikladna za samoliječenje. Otrovna je i za životinje biljojede. Danas se rijetko upotrebljava za izradu lijekova zbog povoljnijeg podupirućeg djelovanja na srce drugih ljekovitih biljaka s prisutnim supstancama aktivnim u krvotoku. Lijepi cvjetovi nektar izlučuju na vanjskoj strani debele časke.

Mrazovac

Colchicum autumnale

Mrazovac možemo smatrati ekstremno otrovnom, rano cvatućom biljkom, jer su njegovi cvjetovi otvoreni već dugo prije zime i pupanja. Svi dijelovi biljke sadrže vrlo otrovan alkaloid kolhicin koji ometa diobu stanica i nakon jakih kolika paralizom centra za disanje izaziva smrt. Biljka zbog toga nikako nije prikladna za samoliječenje. U homeopatiji se preporučuje kod gihta, reume, te katara probavnih organa. Druge sastavne tvari upotrebljavaju se u gotovim pripravcima za liječenje leukemije. Crvenkasti ljevkasti cvjetovi s dužinom od 20 cm najveći su u njemačkom biljnom svijetu.

Obični čičak

Arctium lappa

Djelotvorne sastavne tvari prisutne u biljci, te u srodnom pustenastom čičku (Arctium tomentosa) i malom čičku (Arctium minor) su eterično ulje, masno ulje, sluzi, trijeslovina i poliini. Uljni naljev pripremljen u apoteci od korijena biljke upotrebljava se kod kroničnih čireva na koži. Homeopatija pripravke preporučuje kod ak-ni i ekcema. Naljev (1-2 Čajne žličice korijena/šalica, ostaviti da odstoji više sati u hladnoj vodi i tek onda zagrijati) je prikladan kućni lijek za čišćenje krvi. Mladi izdanci mogu se spravljati na isti način kao šparoga, dok se od plodova može proizvesti svijetlo jestivo ulje.

Ljekoviti čičak obični

Luk vlasac

Allium schoenoprasum

Eterično ulje biljke sadrži glikozide češnjakova ulja ljutog i aromatičnog okusa. Njegova aroma slična je češnjaku i potiče izlučivanje probavnih. sokova i osim toga potiče izlučivanje mokraće. Popularna biljka u kulinarstvu se upotrebljava za poboljšanje okusa juha i umaka, te jela od krumpira, sira ili jaja. Listovi pri sušenju gube aromatičnost i zbog toga se upotrebljavaju svježi ili zamrznuti. Uzgajanje na prozorskoj dasci jednostavno je tijekom cijele godine. Posude ili lončići moraju uvijek biti lagano vlažni.

Konopljuša

Eupatorium cannabinum

Biljka između ostalog sadrži gorke tvari, trijeslovine i saponine. U narodnoj medicini se zbog toga koristila kao sredstvo za poticanje funkcije žuči i izlučivanja mokraće. Spada u porodicu glavočika u kojoj su prisutni pirolizidinski alkaloidi štetni za jetru i zbog toga bi je trebalo izbjegavati kod samoliječenja. Homeopatija konopljušu upotrebljava ja jačanje obrambenog mehanizma tijela. Cvjetovi u gustim nakupinama cvatu relativno kasno, oblijeću ih razne vrste pčela, bumbara i leptira. Biljka je zbog toga prikladna za prirodni vrt bogat raznim vrstama.

Crni lopuh, lepuh

Petasites hybridus

U srednjem vijeku vjerovalo se da jak miris cvatova, koji se do sazrijevanja ploda izduže više nego dvostruko, može spriječiti kugu. Medicinski se zbog regulirajućeg i umirujućeg djelovanja upotrebljava kod smetnji probavnih organa. Ovu staru ljekovitu biljku, ipak bi zbog prisutnosti za jetru štetnih pirolizidinskih alkaloida u podanku, trebalo upotrebljavati suzdržano kao oparak ili samoniklo povrće. Također nije preporučljivo ni liječenje rana svježim listovima. Homeopatska uporaba biljke je izuzetak. Listovi su najveći u njemačkoj flori.

Obična kiselica

Rumex acetosa

Biljka je dobila ime po ugodnom kiselkastom okusu koji dolazi od oksalne kiseline prisutne u listovima (usporedi sa zečjom kiselicom). Oparak (1-2 čajne žličice isitnjenih listova/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta) se upotrebljava izvana kod oboljenja kože i iznutra kod upalnih procesa sluznice usta. Homeopatija biljku upotrebljava na sličan način. Svježi listovi mogu se spravljati kao samoniklo povrće ili dodatak juhama i umacima. Prevelike količine ili trajna uporaba problematični su zbog velike količine oksalne kiseline. Običnu kiselicu bolje je ne upotrebljavati kod reume, gihta ili tegoba jetre.

Mala kičica, grozničava trava

Centaurium erythraea

U svim dijelovima biljke prisutne su gorke tvari koje podupiru probavu poticanjem izlučivanja sluzi, probavnih sokova i poticanjem otjecanja žuči. Biljka je u današnje vrijeme jako rijetka zaštićena vrsta i zbog toga se ne smije prikupljati u prirodi. Od biljke nabavljene u ljekarni može se pripremiti aperitiv djelotvoran kod slabog apetita: otprilike 25 g kičice, 10 grama paprene metvice i nekoliko oguljenih kriški jabuke pristaviti u litri suhog bijelog vina, procijediti nakon tjedan dana i ponovno napuniti bocu.

Ljekovita kičica

Crni gavez, veliki gavez

Symphytum officinale

Brojne sastavne tvari u korijenju biljke iskorištavale su se od starog vijeka kod lomova kostiju, upala pokosnice (periost), nagnječenja, masnica i istegnuća. Kod navedenih tegoba upotrebljavaju se naljevi kao paste ili stavljeni kao oblog. Biljka ipak nije prikladna za samoliječenje jer su u gavez u također pronađeni pirolizidinski alkaloidi opasni za jetru. Gotovi pripravci (krema) upotrebljavaju se samo izvana kod neoštećene kože, a ne više iznutra. Bumbari s kratkim sisaljkama cvjetove zagrizu sa strane i tako kradu nektar bez obavljenog oprašivanja.

Ljekoviti crni gavez

Pasji jezik

Cynoglossum officinale

Biljka pri trljanju oslobađa neugodan miris, a prije cvatnje sadrži velike količine pirolizidinskih alkaloida otrovnih i za životinje na ispaši. Cvatuća biljka dugo vremena se upotrebljavala kao i crni gavez, iznutra i izvana, no danas se upotrebljava samo rijetko u homeopatiji. Nije prikladna za samoliječenjc. Čudnovati smeđe-crveni cvjetovi imaju jako dugačku cijev vjenčića iz kojih zalihe nektara mogu prikupljati samo insekti s dugim sisaljkama. Apokarpni plodovi (cjepavac) jako neugodnog mirisa u nekim područjima koristili su se kao otrov za miševe.

Divlja ruža, pasja ruža

Rosa canina

Duguljasti, brašnasto-mekani šipci su nepravi, sočan, jagodast plod. Nastaju povećavanjem cvjetišta, a dlakave sjemenke zapravo predstavljaju prave oraščiće. Šipkov čaj (2-3 čajne žličice/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta) potiče izlučivanje mokraće i djeluje blago laksativno, te kod prehlada zbog bogatstva vitamina (posebno vitamin C). Pri spravljanju ukusne voćne kaše ili marmelade potrebno je pažljivo odstraniti sjemenke jer njihove bjelkaste kukaste dlačice koje ih okružuju izazivaju nadraženja u crijevima. Također se mogu koristiti i drugi zreli šipci ostalih prisutnih domaćih divljih ruža.

Divlji šipak ili pasja ruža

Velebilje

Atropa bella-donna

Listovi uglavnom sadrže alkaloid hiosciamin, a crni sjajni plodovi atropin. Ove tvari paraliziraju vegetativni živčani sustav i smiju se upotrebljavati samo prema uputama liječnika kao sredstvo za ublažavanje grčeva u probavnim organima i kod težeg oblika astme. Nakon konzumiranja bobica pojavljuju se tipični znakovi trovanja kao što su crvenilo u licu, otvorene zjenice koje ne reagiraju, ubrzano bilo, fantaziranje i mahnitost, nakon kojih dolazi do nesvjestice i obamrlosti dišnog sustava. Biljka je jako važan sastojak u farmaceutskoj industriji - no ipak je potpuno neprikladna za samoliječenje.

Borovnica, crna borovnica

Vaccinium myrtillus

Veća količina svježih plodova djeluje laksativno, a osušene bobice sadrže trijeslovine i djeluju na suprotan način. Oparak (2-3 čajne žličice osušenih plodova ili 1-2 čajne žličice listova/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta) se koristi kod smetnji u crijevima ili za grgljanje kod upala u usnoj šupljini i ždrijelu. Osušeni plodovi pristavljeni u crnom vinu pomažu kod oboljenja proljeva. Borovnica ili crna borovnica iznimno su omiljeno divlje voće - i za ljude i za velik broj malih životinja.

Ljekovita biljka borovnica

Livadni dvornik

Polygonum bistorta

U srednjovjekovnim farmakopejama navedeno je da čudno spleten podanak navodno pomaže kod ugriza zmije. Zbog velikih količina trijeslovina ipak je preporučljiviji za upotrebu kod proljeva. Kod upala u usnoj šupljini i ždrijelu za grgljanje je preporučljiv naljev (2 čajne žličice isitnjenog podanka/šalica, pristaviti u mlakoj vodi i ostaviti da odstoji više sati). Valjkasti, jako gusti cvatovi izgledaju kao četkice za zube i izvrsni su za medonosne pčele. Mladi listovi jako su ukusno samoniklo povrće.

Ptičja trava, troskot, oputina

Polygonum aviculare

Biljka sadrži sluzi, trjeslovine i kremenu kiselinu. U narodnoj medicini se kod lakših katara gornjih dišnih putova i sluznice usta upotrebljava kao oparak (1-2 čajne žličice osušene, isitnjene zeleni/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta), a izvana u oblozima za liječenje rana. Ptičja trava potiče izlučivanje mokraće i zbog toga je sastojak čajeva za čišćenje krvi. Smatra se i da steže krvne žile i kapilare. Ptičja trava je jako otporna biljka i česti pionir u području naseljavanja i u današnje vrijeme rasprostranjena je u cijelom svijetu.

Ljekovita biljka troskot

Crni sljez, šumski sljez, divlji sljez

Malva sylvestris

Listovi crnog sljeza, prikupljeni samo u toplim danima i osušeni što je moguće brže, sadrže sluzi i trijeslovine. Iznutra se upotrebljava kao oparak (2 čajne žličice listova ili cvjetova/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta) kod katara i upala u usnoj šupljini i ždrijelu, kod opeklina ili nadraženih sluznica probavnog trakta, a izvana kod čireva i ekcema. Cvjetovi se mogu koristiti i kao dekoratvini sastojak u čajnim mješavinama. Mladi listovi crnog sljez a mogu se jesti u salatama od divljeg bilja. Prašnici zarastaju u centralni šuplji stup koji tijesno obuhvaća vrat.

Crni sljez

Ljekoviti odoljen, valerijana

Valeriana officinalis

Biljka sadrži eterično ulje s umirujućim valepotriatima i valerensku kiselinu koja opušta grčeve. Tipičan miris osušenih dijelova biljke potječe od izovalerenske kiseline - djeluje specijalno na mačke jer odgovara mirisu mačaka koje se tjeraju. Odoljen se kod živčanosti, uznemirenosti, nesanice i živčanih tegoba srca, želuca i crijeva upotrebljava kao naljev (2 čajne žličice isitnjenog podanka ostaviti da odstoji u hladnoj vodi) ili kao tinktura (Hoffmannove kapi - izumio Friedrich Hoffmann). Odoljen se ipak ne bi trebao koristiti više od propisane količine i ne predugo vremena. Biljka je prikladna za vrt.

Ljekoviti odoljen ili valerijana.

Vriština

Calluna vulgaris

Sebastian Kneipp nanovo je otkrio već dugo poznato djelovanje čišćenja krvi i preporučivao je vrištinu kao sredstvo za poticanje izlučivanja mokraće, Upotrebljava se oparak (1-2 čajne žličice osušene zeleni/šalica, ostaviti da odstoji 10-15 minuta). Čaj od cvjetova vrištine zaslađen medom djeluje blago smirujuće i zbog toga se rado koristi kao napitak za spavanje. Smije se piti samo u dozvoljenim količinama i ne previše dugo vremena! Upadljivost cvjetova u krajoliku objašnjava se svjetlogrimiznim cvjetovima. Časke su kraće i tamnogrimizne boje. Vriština je za pčele važna medonosna biljka.

Obični likovac

Daphne mezereum

Svi dijelovi biljke iznimno su otrovni. Nakon konzumiranja odmah izazivaju jaku nadraženost sluznica, jake zagušujuće bolove u grlu, uz to još i povraćanje te kolike probavnih organa. Jaka nadraženja kože moguća su i pri dodiru odsječenih grana. Obični likovac zbog toga nikako nije prikladan za samoliječenje. Jarko crveni plodovi biljke s druge strane mogu se jesti bez ikakvih posljedica. U raznim homeopatskim pripravcima, kremama protiv oboljenja kože, npr herpes zoster, upotrebljavaju se sastavne tvari iz kore grana. Obični likovac u Njemačkoj je jedini primjer za sjedeće plodove.

Vrbolika kiprovina

Epilobium angustifolium

Listovi sadrže trijeslovine i u narodnoj medicini smatraju se sredstvom djelotvornim kod tegoba prostate. Upotrebljava se kao oparak (1-2 čajne žličice isitnjene zeleni/šalica, ostaviti da odstoji 10-15 minuta) koji se tradicionalno pije kao nadomjestak za crni čaj. Mladi izdanci mogu se pripremiti na isti način kao šparoga. Listovi ili izdanci nadopunjavaju okus i salate od divljih biljaka. Cvjetovi sadrže otrovne fenole i zbog toga se ne bi trebali upotrebljavati. Vrbolika kiprovina važna je medonosna biljka za pčele.

Vrtni mak, opijumski mak

Papaver somniferum

Jaki poznati opijum osušen je mliječni sok zelenih makovih glavica. Sadrži brojne visoko djelotvorne alkaloide, medu njima morfin i kodein. Morfin se ilegalno pretvara u halucinogenu drogu heroin, no ipak je prijeko potrebno sredstvo protiv bolova kod najtežih oboljenja. Kodein je i sastavni dio nekih sirupa protiv kašlja. Biljka nije prikladna za samoliječenje. Sjemenke bogate mašću ne sadrže alkaloide. Od njih se može proizvesti vrijedno ulje bogato esencijalnim masnim kiselinama koje se koriste za spremanje raznih peciva (makovica).

Mala krvara

Sanguisorba minor

Biljka se u nekim područjima naziva bedrenika (pripazio na mogućnost zamjene s velikom bedrenikom), a zbog količine prisutnih trijeslovina u narodnoj medicini se upotrebljava kod smetnji u crijevima, te u homeopatiji kod zgrušavanja krvi u venama. Mladi listovi pri trljanju oslobađaju aromatično-začinski miris i malo podsjećaju na krastavce. Koriste se za salate, jela od gljiva, mahunarke i biljni ocat. Biljka se po ljekovitim svojstvima može usporediti s velikom krvarom (Sanguisorba officinalis) koja naraste do visine od 1m, uspijeva na vlažnim livadama i ima tamnosmeđe cvjetove.

Poljski mak

Papaver rhoeas

Od bezmirisnih cvjetova poljskog maka kao tradicionalni kućni lijek protiv prehlade i za smirivanje male djece upotrebljava se oparak (1-2 čajne žličice/šalica, ostaviti da odstoji 5- 10 minuta). Cvjetovi maka također se upotrebljavaju u velikom broju ljekovitih čajnih mješavina zbog dobivanja ljepše boje. Poljski mak ne sadrži otrovne alkaloide opijuma (usporedi s vrtnim makom). Male količine drugih alkaloida ne smatraju se opasnim. Mak je tipičan peludni cvijet: njegovih više od 150 prašnika zajedno produciraju otprilike 2,5 milijuna peludnih zrnaca. Oni pčelama i bumbarima služe kao hrana.

Poljski mak.

Livadna režuha

Cardamine pratensis

Nadzemni dijelovi biljke sadrže puno vitamina C i glikozide gorušičina ulja koji određuju okus. Iako se više ne spominje u modernim farmakopejama, biljka se kao kućni lijek može upotrebljavati na isti način kao vrtni borovnjak, npr. u oparku (2 čajne žličice isitnjene zeleni/šalica, ostaviti da odstoji 5 minuta) ili kao iscijeđeni sok (1 žlica, dva puta dnevno) kod proljetne kure čišćenja krvi.

Žuti kokotac

Melilotus officinalis

Biljka osim saponina, trijeslovina i flavonoida sadrži i glikozid melilotin iz kojeg nastaje kumarin, a time kod osušene zeleni nastaje aroma mirisne lazarkinje. Ljekovita svojstva upotrebljavaju se u gotovim pripravama kao što su npr. kreme kod oboljenja vena, za poticanje cirkulacije krvi, proširenih vena i preventivno protiv tromboze. Na sličan način upotrebljava se i srodni visoki kokotac (Melilotus altissimus). Kao kućni lijek preporučljiv je oparak (1-2 čajne žličice/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta) kojeg se zbog kumarina ipak ne smije piti duže vremena u velikim količinama.

Ljekovita biljka žuti kokotac.

Obični lanilist

Linaria vulgaris

Cvjetovi sadrže razne flavonske glikozide koji se u narodnoj medicini upotrebljavaju kod hemoroida i upala vena. Homeopatija biljku između ostalog koristi kod slabog mjehura i određenih oblika upala crijeva. U nekim područjima nekad se upotrebljavao kao plava boja za bojenje kose. Djelotvornost biljke ne čini se dovoljno ispitana ili sigurna i zbog toga ipak nije prikladna za samoliječenje. Biljku bi u vrtu trebalo saditi zbog lijepih cvjetova bogatih nektarom koje nadlijeću mnogo insekata.

Zlatna kiša

Laburnum anagyroides

Svi dijelovi biljke sadrže jako djelotvorne alkaloide koji izazivaju jako povraćanje, grčeve, eventualno i smrt izazvanu obamiranjem dišnog sustava. Zlatna kiša zbog toga nije nimalo prikladna za samoliječenje, a pripravci se upotrebljavaju samo još u homeopatiji, između ostalog kod oboljenja probavnih organa i astme. U parkovima i vrtovima najčešće se sadi križanac zlatne kiše i planinske zlatne kiše (Laburnum alpinum) koji ima posebno obilne cvjetove. Ne predstavlja nikakvu opasnost ni u javnim zelenim nasadima ako se djecu (i odrasle) uputi na otrovnost biljke.

Pravi oman

Inula helenium

Podanak biljke sadrži eterično ulje s mješavinom supstanci i gorkih tvari. Ublažava nadraženja, razrjeđuje sluz i potiče iskašljavanje, a ta djelovanja koriste se kod kašlja, hripavca i astme i to u gotovim pripravcima ili čajnim mješavinama, na primjer s anišom ili jaglacom. Kao provjeren kućni lijek preporučljiv je oparak (1-2 čajne žličice mješavine zeleni/šalica, ostaviti da odstoji 5-10 minuta). Kod svih pripravaka mora se pridržavati preporučene količine, ne predozirati! Pravi oman sastojak je bonbona protiv kašlja ili aromatskih biljnih likera i rakija. Ova biljka visoka rasta u vrtu izgleda vrlo dekorativno.

Ljekoviti neven

Calendula officinalis

Cvjetovi nevena osim svjetlećih obojanih tvari sadrže i čitav niz supstanci, među njima saponine, flavonoide i jednu gorku tvar. Biljka se nekada koristila za unutarnju uporabu, a danas se njeno korištenje ograničava na vanjsku uporabu kod ozljeda kože, čireva, nagnječenja, masnica. Možemo je koristiti umjesto brđanke, jer je punovrijedni nadomjestak. Ljekoviti neven sastojak je gotovih pripravaka i nanosi se kao krema. Njih možemo pripremiti sami na sljedeći način: zagrijati 150 grama osušenih cvjetova i 500 grama masti, ostaviti da se ohladi, opet zagrijati nakon tri dana i filtrirati preko krpe. Kremu čuvati na hladnom mjestu.

Neven.