Visibaba kao toksično i ljekovito bilje

Visibaba se može koristiti u liječenju mnogih bolesti, ali u isto vrijeme sadrži i otrovne alkaloide.

U ljekovite svrhe koriste se lukovice i lišće visibabe. Lukovice se iskapaju u početku cvjetanja, očiste se od zemlje i korijena, pa operu pod mlazom hladne vode i obrišu. Odmah se upotrebljavaju za pripremu tinkture ili masti. Listovi se beru od početka cvjetanja do stvaranja sjemena jer tada sadrže najviše ljekovitih tvari. Suše se na hladnom, sjenovitom i prozračnom mjestu,a čuvaju se u papirnatim vrećicama na suhom, tamnom i hladnom mjestu.

Svi dijelovi visibabe sadrže otrovne alkaloide. Najzastupljeniji alkaloid je galantamin kojega najviše ima u lukovicama. Galantamin je vrlo otrovan i uzrokuje povraćanje. S druge strane on je u malim količinama vrlo ljekovit. Po tome je visibaba i otrovna i ljekovita biljka.


Visibaba se može koristiti u liječenju mnogih bolesti. Nalazi primjenu u narodnoj i službenoj medicini. Primjenjuje se izvana i iznutra, najčešće lokalno. Upotrebljava se za liječenje kožnih bolesti, bolesti kostiju i zglobova, gljivičnih infekcija, neuralgija i drugih bolesti i to u obliku masti, tinktura i kupki. Mast se priređuje na specifičan način iz svježih lukovica.

Mašću se mažu oboljela mjesta u slučaju neuralgije, išijasa, vratobolje, križobolje, spondiloze i osteoartritisa. Tinktura se pravi od listova i svježih lukovica. Koristi se kod gljivičnih infekcija kože i noktiju, svraba, čira, akni, rana i bolova u zglobovima. U kupke od listova namaču se noge u svrhu liječenja gljivičnih infekcija.