Cimet i med napitak i čaj

Cimet je jedan od najstarijih poznatih začina, spominje se već 2800 godina prije Krista u Bibliji i u rukopisima na sanskrtu, a prva zabilješka o cimetu dolazi iz stare Kine. Između 50 i 250 vrsta cimeta dvije su glavne vrste: cejlonski cimet (Cinnamomumzeylanicum) i kasija (Cinnamomum cassia).

Ljekovit je i ima jako široku primjenu kod raznih bolesti kao i u kuhinji, u slatkim i slanim jelima.

Priprema nekih ljekovitih pripravaka od cimeta

ARTRITIS (upala zglobova)
Uzme se jedan dio meda na dva dijela mlake vode, te doda jedna mala čajna žlica cimetovog praha. Napravi se masa i polako masira na bolne dijelove tijela. Primijećeno je da se bol smanjuje u roku od jedne do dvije minute. Osobe koje boluju od artiritisa mogu ujutro i navečer uzeti jednu šalicu vruće vode sa dvije žlice meda i jednom malom čajnom žlicom cimetovog praha.

Ako se pije redovito, čak i kronični artritis može biti izliječen. U nedavnom istraživanju Univerziteta u Kopenhagenu, otkriveno je da su doktori tretirali svoje pacijente sa mješavinom jedne žlice meda i pola čajne žlice cimetovog praha prije doručka. Rezultat je bio da je u roku od tjedan dana od 200 ljudi koji su tretirani, njih 73 bilo totalno oslobođeno bola, a u roku od jednog mjeseca skoro svi pacijenti koji nisu mogli hodati ili se kretati zbog artritisa su počeli da hodaju bez bolova.

GUBITAK KOSE
Oni koji pate od gubitka kose ili ćelavosti mogu primijeniti masu od vrućeg maslinovog ulja, jedne žlice meda i jedne čajne žlice cimetovog praha prije kupanja i držati otprilike 15 minuta, a nakon toga oprati kosu. Vrlo je učinkovito ako se drži čak i 5 minuta.

INFEKCIJE MOKRAĆNOG MJEHURA
Treba popiti dvije žlice cimetovog praha i jednu čajnu žlicu meda u čaši mlake vode, ovo uništava klice u mokraćnom mjehuru.

ZUBOBOLJA
Napraviti masu od jedne čajne žlice cimetovog praha i pet čajnih žlica meda te staviti na bolni zub. Ovo možete ponavljati 3 puta dnevno dok vam traje zubobolja.

KOLESTEROL
Ako se pacijentu koji ima povišen kolesterol daju dvije žlice meda i tri čajne žlice cimetovog praha pomiješane sa 4 - 5dcl čaja, to će smanjiti nivo kolesterola u krvi za 10% u roku 2 sata.
Kao što je navedeno za pacijente koji boluju od artritisa, ako se uzima 3 puta dnevno, liječi se bilo koje kronično povišenje kolesterola.

PREHLADE
Ljudi koji pate od uobičajenih prehlada trebaju uzeti 3 dana po jednu žlicu mlakog meda sa 1 čajnom žlicom cimetovog praha dnevno. Ovaj proces će izliječiti većinu kroničnih kašljeva, prehlada te iščistiti sinuse.

NERVOZA I BOLOVI U TRBUHU
Med uzet sa cimetovim prahom liječi bolove u trbuhu te također otklanja čireve u korijenu.

NADUTOST
U skladu sa studijama provedenim u Indiji i Japanu, otkriveno je da se, ukoliko se uzme med sa cimetovim prahom, smanjuje nadutost.

BOLESTI SRCA
Napraviti smjesu od meda i cimetovog praha i mazati na kruh umjesto želea ili marmelade i jesti redovno za doručak. Ovo smanjuje kolesterol u arterijama i spašava pacijenta od srčanog udara, također, oni koji su već preživjeli srčani udar jako su daleko od slijedećeg udara, ako primijene ovaj proces dnevno. Redovna upotreba navedenog smanjuje gubitak daha i jača otkucaje srca. U Americi i Kanadi različiti domovi za brigu tretirali su svoje pacijente uspješno, te su otkrili da su arterije i vene koje gube svoju elastičnost i postanu začepljene starenjem, bile revitalizirane.

IMUNOLOŠKI SISTEM
Svaki dan upotreba meda i cimetovog praha jača imunološki sistem i štiti tijelo od bakterija i napada virusa. Znanstvenici su pronašli da med sadrži različite vitamine i željezo u velikim količinama. Konstantna upotreba meda jača bijela krvna zrnca u borbi sa bakterijama i virusnim bolestima.

PROBAVA
kada se cimetov prah posut u dvije žlice meda uzme prije jela, to smanjuje kiselinu i pomaže u probavi čak i “najtežih” jela.

GRIPA
Znanstvenik iz Španjolske je dokazao da med sadrži prirodni sastojak koji ubija klice početka gripe i sprječava da pacijent dobije gripu.

DUGOVJEČNOST
Kada se redovito uzima čaj napravljen sa medom i cimetovim prahom to produžava dugovječnost. Uzeti 4 žlice meda, 1 žlicu cimetovog praha i 3 šalice vode te prokuhati i napraviti u obliku čaja. Popiti 1 šalicu, 3 do 4puta dnevno. To održava kožu svježom i nježnom te sprječava starenje. Životni vijek se također povećava tako da čak i osoba stara 100 godina počne obavljati rutinske poslove nekoga mlađeg 20 godina.

PRIŠTEVI
Od tri žlice meda i jedne čajne žlice cimetovog praha napravi se masa. Primijeniti ovu masu na prišteve prije spavanja i oprati ujutro toplom vodom, ako se to radi svaki dan, u roku dva tjedna prištevi će nestati.

INFEKCIJE KOŽE
Lišajevi, ekcemi, te sve vrste kožnih infekcija se liječe primjenom meda i cimetovog praha u jednakim dijelovima na oboljela mjesta.

MRŠAVLJENJE
Svako jutro, pola sata prije doručka, na prazan želudac i navečer prije spavanja popiti 2 žlice meda i 1 čajnu žlicu cimetovog praha prokuhano u jednoj šalici vode. Ako se uzima redovno, smanjuje težinu čak i najdeblje osobe. Također, uzimanje ove mješavine redovno ne dozvoljava masnoćama da se akumuliraju u tijelu čak i ako je osoba na visokokaloričnoj dijeti.

RAK
Nedavno istraživanje u Japanu i Australiji otkrilo je da se uspješno liječi uznapredovani rak želuca i kostiju. Pacijenti koji boluju od ovih oblika raka trebaju dnevno uzimati jednu žlicu meda sa jednom čajnom žlicom cimetovog praha 3 puta dnevno u toku jednog mjeseca.

UMOR
Studije nedavne su pokazale da je šećer sadržan u medu više koristan nego štetan za snagu tijela a ljudi srednje dobi koji uzimaju med i cimetov prah u jednakim dijelovima su pokretljiviji i fleksibilniji. Dr. Milton koji je radio istraživanje kaže da uzimanje pola žlice meda u jednoj čaši vode sa posutim cimetovim prahom, ujutro te nakon tri sata popodne kada vitalnost tijela počinje da opada, povećava vitalnost tijela u roku tjedan dana.

DIJABETES
Samo pola žličice cimeta dnevno znatno smanjuje razinu šećera u krvi kod dijabetičara budući da aktivni sastojci kompleksa oligomera katehina i epikatehina cimeta aktiviraju inzulin i djeluju zajednički sa inzulinom.

GUBITAK SLUHA
Trebalo bi ali redovito svakog jutra i večeri uzimanje jednakih dijelova meda i cimeta vraća sluh.

Liječenje proširenih vena

Jabukov ocat - dar prirode i eliksir zdravlja.

Primjena lijeka: Ujutro i uvečer se maže mjesto gdje ima proširenih vena sa jabukovim octom, a dva puta dnevno se pije čaša voda sa dvije žlice jabukovog octa. Tijekom noći stavljaju se obloge natopljene u jabukov ocat, a preko obloga se obmotava neka krpa da ne cijedi okolo. Terapija traje 30 dana.

Sastojci: Po potrebi jabukov ocat i upornost

Med sa orasima protiv kašlja

Ovaj lijek slovi kao jako efikasan starinski lijek, ali samo za odrasle protiv kašlja.

Priprema lijeka: Orahe ubrati u 06. mjesecu do Sv.Ivana (24.06), prepoloviti ih i staviti u staklenku te posuti šećerom, zatvoriti te ostaviti na suncu 40 dana. Od dobivene tekućine izdvojiti 250ml i 9 oraha te umiješati u jedan kg domaćeg meda.

Uzimati ujutro jednu malu žličicu.

Potrebni sastojci: 12 zelenih oraha, 0.5 kg šećera, 1kg meda

Lijekovi za Crohnovu bolest - Koje su nuspojave azatioprina?

Naime, azatioprin je dokazano vrlo koristan lijek u liječenju upalnih bolesti crijeva, ali tijekom liječenja mogu se pojaviti i određene nuspojave koje treba na vrijeme opaziti i na njih reagirati.

Koje su nuspojave azatioprina?

1.            nespecifične smetnje tipa mučnine, nelagode i grčeva u trbuhu;

2.            simptomi poput gripe - bolovi u mišićima, povišena temperatura, proljevi;

3.            smanjenje broja bijelih krvnih stanica (leukocita) i/ili krvnih pločica (trombocita) i/ili crvenih krvnih stanica (eritrocita) u krvi što je posljedica toksične reakcije koštane srži na lijek;

4.            upala gušterače (alergijski pankreatitis)

5.            povišene vrijednosti jetrenih testova (toksični hepatitis).

Najčešće nuspojave azatioprina su nespecifične smetnje probavnog sustava koje se očituju mučninom, nelagodom u trbuhu, a ponekad i grčevima. Kod većine bolesnika ove nuspojave mogu se prebroditi uvođenjem male doze i vrlo postupnim povećanjem doze lijeka. Kako bi se ove tegobe smanjile, treba svakako obratiti pažnju da se tablete azatioprina uzimaju za vrijeme obroka ili neposredno nakon njega. Smanjenje broja krvnih stanica u krvi, odnosno toksična reakcija koštane srži, najozbiljnija je komplikacija uzimanja azatioprina koja zahtjeva ukidanje azatioprina ili smanjivanje doze lijeka. Upala gušterače nuspojava je koja zahtjeva ukidanje Imurana. Zabrana korištenja azatioprina za te bolesnike vrijedi doživotno. Ako su povišene vrijednosti jetrenih testova manjeg intenziteta, zahtijevaju redukciju doze, a ako se radi o izraženom toksičnom hepatitisu, potrebno je ukinuti lijek. Iako se radi o vrlo moćnom lijeku za liječenje upalnih bolesti crijeva, nažalost, ponekad ga je nemoguće upotrijebiti zbog nuspojava.

Koje laboratorijske nalaze treba kontrolirati tijekom liječenja azatioprinom?

Prvih mjesec dana nakon što je uveden lijek obavezno je jednom tjedno bolesniku kontrolirati kompletnu krvnu sliku i jetrene testove (bilirubin, ALP GGT, AST, ALT). Ako su nalazi redovito uredni, bolesnici nastavljaju kontrolirati ove laboratorijske pretrage jednom mjesečno tijekom prve godine liječenja. Kasnije, ako su nalazi stabilni, moguće je kontrolirati ih svaka tri mjeseca.

Normalna vrijednost leukocita u krvi je 4x109/l, a trombocita 150x109/l. Sniženje broja krvnih stanica u krvi zahtijeva kontrolni pregled liječnika i, ovisno o stupnju sniženja, smanjenje doze lijeka, a ponekad čak i ukidanje (privremeno ili trajno). Posebnu važnost u odluci ima i sniženje određenog tipa leukocita (granulociti, limfociti). Za izrazita sniženja krvnih stanica (leukociti manje od 1x109, trombociti manje od 50x109/l) potrebno je ne samo ukidanje azatioprina, nego i hematološko liječenje pripravcima koji mogu nadoknaditi uništene stanice ili lijekovima koji predstavljaju čimbenike rasta potaknuti koštanu srž na pojačanu proizvodnju krvnih stanica.

Iznimno je važno da bolesnik uzima pravilnu dozu lijeka. Dnevna doza azatioprina za bolesnike s upalnim bolestima crijeva iznosi između 2 i 3 mg lijeka po kilogramu tjelesne težine. To znači da bolesnik težak 75 kg treba uzimati u punoj dozi najmanje 150 mg azatioprina, odnosno tri tablete od 50 mg/dan. Ako bolesnik dobiva ili gubi na tjelesnoj težini treba mu prilagoditi i dozu Imurana. Često bolesnici iz neznanja ili straha, kad pročitaju moguće nuspojave lijeka, samoinicijativno smanje dozu lijeka i na taj način se izlažu daljnjem pogoršanju bolesti, ali i mogućim nuspojavama lijeka bez mogućnosti postizanja pozitivnog efekta na upalnu aktivnost crijeva. Na taj način bolesnik šteti samom sebi jer se širenjem upale razvijaju komplikacije i gubi dragocjeno vrijeme u kojem se bolest može zaustaviti primjenom nekog drugog moćnijeg lijeka. Osim toga ranije se smatralo da se u mirnoj fazi bolesti može smanjiti doza lijeka. Danas znamo da se doza Imurana ne smije smanjivati kada se postigne remisija (mirna faza) bolesti jer je upravo nužna za održavanje mirne faze bolesti.

Još jedan lijek za Crohnovu bolest - Metotreksat

Metotreksat je lijek koji se upotrebljava u istim situacijama kao i azatioprin, ali kod onih bolesnika koji ne podnose Imuran ili su na njega postali otporni. Doza od 25 mg/tjedan primjenjuje se tijekom 12 do 16 tjedana, a potom, ako je postignuta remisija, nastavlja se liječenje u dozi d 15 mg/tjedan. Lijek se primjenjuje u obliku injekcija. Praćenje laboratorijskih nalaza jednako je kao i za azatioprin, a moguće su nuspojave toksičnost koštane srži, i na sreću, rijetko, poremećaj jetre ili pluća. Uz metotreksat obavezno je svakodnevno uzimati folnu kiselinu - 5mg/dan (Folacin).

Ciklosporin za liječenje Crohnove bolesti

Ciklosporin (Neoral, Sandimmune) je lijek otkriven 1972. godine, a u kliničku praksu uveden je krajem 70-ih godina prošlog stoljeća. Po svom je sastavu antibiotik izoliran iz jedne vrste gljive. Može se upotrijebiti u liječenju bolesnika s vrlo teškim ulceroznim kolitisom, isključivo venski i u bolničkim uvjetima.

Dnevna doza lijeka određuje se prema koncentraciji ciklosporina u krvi. I ciklosporin, kao i drugi imunosupresivi, može imati neželjene posljedice. Najteža je i najozbiljnija od njih oštećenje bubrega.

Što su antibiotici? Kakvu oni ulogu imaju kod liječenja Crohnove bolesti?

Antibiotici su lijekovi koji mogu potpuno uništiti patogene mikroorganizme ili spriječiti njihov rast i razmnožavanje, a da pri tom ne učine značajniju štetu organizmu kod kojega se primjenjuju.

U suvremenoj medicini upotreba antibiotika osobito je važna za liječenje zaraznih bolesti. U liječenju upalnih bolesti crijeva upotrebljavaju se dva antibiotika: ciprofloksacin (Ciprinol, Ciprobay) i metronidazol (Medazol, Efloran).

Najveća im je važnost u liječenju septičkih komplikacija i perianalnih fistula. Mogu se primjenjivati vrlo dugo, čak i šest mjeseci, ali uz pažljivo praćenje mogućih nuspojava. Najčešća je nuspojava metronidazola metalan okus u ustima. Važna je nuspojava i pojava periferne neuropatije (trnci u prstima, gubitak osjeta) zbog koje treba prekinuti terapiju Medazolom. Uz ciprofloksacin može se pojaviti ruptura i upala Ahilove tetive.

Što su biološki lijekovi?

Naziv „biološki" lijekovi nastao je na temelju činjenice da ovi lijekovi djeluju izravno na funkciju određene upalne tvari koja se izlučuje tijekom upalnog procesa u organizmu. Biološki lijekovi vrlo su snažni, uspješniji i moćniji u liječenju upalnih bolesti od dosadašnjih lijekova. Koji im je princip djelovanja? Djeluju ciljano tako da potiskuju izlučivanje neke upalne tvari ili sprečavaju njezino djelovanje.

Koji su biološki lijekovi za liječenje upalnih bolesti crijeva dostupni u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj su registrirana dva biološka lijeka za liječenje upalnih bolesti crijeva - infliksimab (Remicade) i adalimumab (Humira). I Remicade i Humira nalaze se na Listi lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Infliksimab (Remicade) je lijek dobiven genetskim inženjeringom, a predstavlja antitijelo usmjereno prema jednoj od najvažnijih upalnih tvari koja sudjeluje u upalnom procesu -čimbeniku tumorske nekroze ili „tumor nekrosis faktoru-alfa". Za oznaku ovog upalnog medijatora, odnosno citokina, najčešće se upotrebljava skraćenica TNF-alfa. Prema sastavu antitijelo je kimeričko što znači da je sastavljeno od dva dijela; jedan je dio mišjeg porijekla, a drugi humanog.

Adalimumab (Humira) je također antitijelo koje blokira TNF-alfa, ali je isključivo humanog porijekla.

Kada se primjenjuje infliksimab?

Infliksimab se koristi za liječenje Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa. U slučaju Crohnove bolesti njime se liječi luminalni upalni oblik bolesti otporan na primjenu klasičnih imunosupresiva (azatioprina i/ili metotreksata) ili ovisan o kortikosteroidima, što znači da bolesnik ne može prekinuti liječenje kortikosteroidom bez vraćanja simptoma bolesti.

Infliksimabom se također liječe bolesnici koji ne podnose kortikosteroide, azatioprin ili metotreksat. Osim kod luminalnog oblika bolesti, infliksimab je važan i za liječenje fistulirajućeg oblika bolesti. U slučaju fistulirajuće bolesti vrlo je važno prije započinjanja terapije biološkim lijekovima isključiti MSCT-om postojanje apscesne kolekcije (nakupine gnoja) u trbuhu i/ili MR-om u maloj zdjelici. Dapače, ako se radi o kompleksnim fistuloznim kanalima, potrebno je prije započinjanja terapije infliksimabom učiniti kiruršku drenažu aplikacijom setona. Seton je deblji konac koji kirurg provlači kroz fistulozni kanal od otvora na koži do otvora na crijevu i time omogućava kontinuirani izlazak upalnog sadržaja iz kanala ili drenažu gnojne nakupine vezanu uz fistulu. Na taj je način održana drenaža upalnog sadržaja i omogućeno postupno zacjeljivanje biološkim lijekom čitavom dužinom fistuloznog kanala. Biološki lijekovi također su vrlo važni u liječenju ekstraintestinalnih manifestacija bolesti poput pioderme gangrenozum.

I kod fistulirajućeg i kod luminalnog oblika bolesti lijek se primjenjuje prema indukcijskom protokolu u tri aplikacije (1. doza, 2. doza nakon dva tjedna, 3. doza nakon četiri tjedna). Ako se registrira pozitivan klinički i laboratorijski odgovor, nastavlja se terapija održavanja svakih 8 tjedana. Lijek se primjenjuje u infuziji, u bolničkim uvjetima, u dozi od 5 mg/kg tjelesne težine tijekom dva sata. Stanje bolesnika prati se mjerenjem krvnog tlaka, pulsa i tjelesne temperature tijekom infuzije i dva sata nakon nje.

Ukupna dužina liječenja infliksimabom prema Europskim preporukama za liječenje Crohnove bolesti nije ograničena, nego ovisi o individualnim karakteristikama bolesti i bolesnika. S obzirom da je antitijelo kimeričko može potaknuti nastanak novih antitijela u organizmu bolesnika i tako potencirati razvoj alergijskih reakcija ili, s vremenom, gubitak odgovora na lijek. Stoga se preporučuje paralelno uz infliksimab barem 6 mjeseci liječiti bolesnike imunosupresivom tipa azatioprina ili metotreksata. Ipak, u posljednje vrijeme, zbog opreza po pitanju povećanog rizika za razvoj maligne bolesti limfnih čvorova, moguće je lijek primijeniti, osobito kod djece i mladih ljudi, kao monoterapiju.

Infliksimab se koristi i za liječenje teškog ulceroznog kolitisa, u istoj dozi i prema istom protokolu liječenja kao i za Crohnovu bolest.

Kada se primjenjuje Humira?

Humira je prema sastavu i svom djelovanju također anti-TNF lijek. Razlikuje se prema infliksimabu u dvije ključne karakteristike. Prvo, lijek je isključivo humanog porijekla pa primjena ne zahtijeva paralelnu primjenu azatioprina ili metotreksata, a drugo, primjenjuje se u obliku supkutanih injekcija u kožu trbuha.

Humira se primjenjuje u Crohnovoj bolesti u istim indikacijama kao i infliksimab, za liječenje srednjeteškog ili teškog oblika bolesti, otpornog na primjenu klasičnih imunosupresiva (azatioprina i/ili metotreksata) ili u bolesnika ovisnih o kortikosteroidima. Njome se također liječe bolesnici koji ne podnose kortikosteroide, azatioprin ili metotreksat. Kod bolesnika koji izgube odgovor na Remicade ili razviju nuspojave na taj lijek, može se primjeniti Humira.

Humira se u Crohnovoj bolesti primjenjuje u sljedećim intervalima: 1. doza od 160 mg, potom 2. doza za dva tjedna od 80 mg, a nakon toga svaka dva tjedna injekcija od 40 mg. Ako bolesnik pozitivno odgovori na terapiju, nakon indukcije nastavlja se terapija održavanja primjenom injekcije Humire svaka dva tjedna, što ne zahtjeva bolničku primjenu kao u slučaju infliksimaba, već je moguća i ambulantna primjena.

Što se može postići primjenom anti-TNF-lijekova?

Anti-TNF lijekovi su iznimno moćni lijekovi za smirivanje upalne reakcije koja dovodi do gubitka simptoma bolesti, smanjivanja potrebe za bolničkim liječenjem i povećanja kvalitete života bolesnika. Nedvojbeno je iznimno važna sposobnost ovih lijekova da zacijele crijevo, što može promijeniti prirodni tijek bolesti i spriječiti ili barem odgoditi razne potencijalne komplikacije bolesti.

Koje su nuspojave anti-TNF lijekova?

Nuspojave se najčešće odnose na alergijske reakcije: infuzijske reakcije uz infliksimab koji se primjenjuje u obliku infuzija, odnosno kožne reakcije na mjestu uboda kod adalimumaba koji se primjenjuje u obliku potkožnih injekcija. Kako ovi lijekovi snažno potiskuju obrambeni sustav organizma, najneugodnija potencijalna opasnost su infekcije, a posebno reaktiviranje tuberkuloze. Stoga se svim bolesnicima prije započinjanja liječenja treba učiniti probir na tuberkulozu (PPD test, rendgen pluća, Quantiferon test u krvi). Druge važne pretrage prije započinjanja liječenja biološkim lijekovima su testiranje na hepatitis B i C, HIV te za žene PAPA test s testiranjem na HPV infekciju.

Osim alergijskih i infektivnih komplikacija, treća su važna skupina nuspojava potencijalne maligne bolesti. Prema dosadašnjim podacima registrirano je da je uz terapiju anti-TNF-om nešto povećan rizik razvoja limfoma, osobito kod istodobne primijene kombinirane terapije anti-TNF-om i azatioprinom.

Kod pojave nuspojava na anti-TNF lijek treba se javiti liječniku koji će odlučiti je li moguće modificirati terapiju ili je potrebno prekinuti je. Iako za većinu lijekova iz ove skupine nisu dokazane malformacije ploda, i njih je poželjno, kao i brojne druge lijekove, isključiti prije začeća i tijekom trudnoće i dojenja.

Rak - Što je rak i kako protiv njega?

Ima mnogo različitih vrsta raka, ali, u osnovi, svi oblici ove bolesti uključuju abnormalno razmnožavanje ćelija. Da biste razumjeli šta je to rak i zbog čega predstavlja takvu prijetnju, tražim od vas da zamislite svoj organizam kao veliku tvornicu koja zapošljava milijarde radnika: u ovom slučaju, radnici su svaka pojedinačna ćelija. Ćelije su tegleći konji organizma, sastavni su dijelovi praktično svih tjelesnih funkcija. Tokom našeg života, ćelije neprestano rastu, obnavljaju se, transformiraju unesenu hranu u energiju i popravljaju štetu nanesenu organima i tkivima organizma. Srž ove aktivnosti jeste smrt i regeneracija miliona ćelija svakog dana. Normalne ćelije se umnožavaju i razlikuju po specijaliziranim individualnim vrstama programiranim za izvođenje specifičnih zadataka unutar određenih tjelesnih sistema. Na primjer, ćelije pluća imaju određenu ulogu u disanju, dok su ćelije srca dizajnirane tako da održavaju neprekidno kucanje ovog vitalnog organa. Unutar ovih sistema, ćelije „gledaju svoja posla", što znači da se svaka ćelija pridržava svog mjesta, veličine i odgovornosti. Kancerozni proces počinje zastranjivanjem jedne ćelije, koja doživljava mutaciju, to jest, podleže promjeni i počinje divlje da se umnožava. Ove „loše" ćelije zaboravljaju na svoju namjenu i, rastući, ugrožavaju susjedne grupe ćelija, lišavajući ih dragocjenih hranljivih sastojaka. Ukoliko se dozvoli da ove abnormalne ćelije nesputano rastu, one naposljetku poubijaju zdrave ćelije, uništavajući tako kompletne sisteme važnih organa. Da se vratimo na analogiju sa velikom tvornicom: to je kao kada bi jedna grupa radnika sa montažne trake krenula da zauzima druge dijelove te trake, ne dozvoljavajući radnicima koji na njima rade da obavljaju svoj posao. U stvarnom životu, montažna traka bi na kraju bila zatvorena i ne bi više radila. U vašem tijelu, rak svojim rasprostiranjem može da napadne različite sisteme organa, čineći nemogućim normalno funkcioniranje vašeg organizma.

Zašto i kako ove kancerozne ćelije podivljaju, jeste pitanje vrijedno 64.000 dolara. Postoji mnogo teorija o tome zašto ćelije postaju maligne (zloćudne), ali tek nekoliko konkretnih odgovora. Znamo da su neki tipovi raka nasljedni. Kod žena, na primjer, gen poznat kao BRAC 1 i 2, identificiran je kao pokazatelj povećanog rizika od raka dojke, a isti taj gen povezuje se i sa rakom prostate kod muškaraca. Međutim, za većinu slučajeva raka se vjeruje da nemaju veze sa genetskim nasljeđivanjem. U stvari, Nacionalni institut za rak procjenjuje da je najmanje polovina svih slučajeva raka prouzrokovana faktorima iz životne sredine, kao što su pušenje, prekomjerno piće, ishrana i način života. Ono što je naročito intrigirajuće jeste činjenica da je tokom posljednjih pet godina sprovedeno veoma mnogo istraživanja posvećenih ulozi koju razne vrste namirnica i dodataka mogu da imaju u držanju raka na odstojanju.

Hrana kao lijek - Postoje novi, uzbudljivi dokazi o tome da vitamini, minerali i jedinjenja koja su prirodan sastojak voća i povrća, fitohemikalije, mogu da spriječe mnoge različite bolesti, uključujući i razne oblike raka. (Za više informacija, upućujemo vas na Eri Mindelovu ishranu kao lijek, izdanje „Fajersajda" 1994.) Na primjer, mnoge namirnice sadrže prirodne antioksidante koji mogu da doprinesu zaštiti od kancerogenih elemenata u našoj životnoj sredini, koji podstiču formiranje slobodnih radikala u organizmu. Kao što sam već ranije objasnio, slobodni radikali su nestabilni atomi kisika koji se spremno vezuju za druge atome. Kad se slobodni radikali vežu sa drugim atomima, emitiraju energiju koja može da nanese štetu zdravim ćelijama i navede ih na mutaciju. Postoje dvije vrste antioksidanta, neki se umiješaju u različitim stadijima kako bi spriječili formiranje slobodnih radikala, dok drugi, zvani skupljači otpada slobodnih radikala, pročešljaju sve ono što bi slobodni radikali mogli da pronesu kroz organizam prije nego što uspiju time da mu nanesu štetu. Za duhanski dim, zagađivače, rastvarače i pesticide se vjeruje da doprinose formiranju slobodnih radikala. Armija antioksidanta puna je poznatih imena, kao što su vitamin C, vitamin E, selen, cink i bakar, kao i neka jedinjenja sa nazivima egzotičnog prizvuka, kao što su likopen i lutein, oba članovi porodice karotenoida, grupe koja sadrži više od 600 jedinjenja koja se u prirodnom stanju nalaze u voću i povrću. U namjeri da prirodnim putem uzimate što više antioksidanta, dnevno morate da konzumirate bar pet obroka koji sadrže voće i povrće. (Kada je riječ o voću, kao jedan obrok uzima se voćka srednje veličine ili 2 decilitra sveže pripremljenog voćnog soka. Što se tiče povrća, jednim obrokom smatra se šalica sirovog lisnatog povrća ili 2 decilitra soka od povrća). Mnogi antioksidanti kojih ima u namirnicama sada su dostupni i u formi dodataka. Vjerujemo da bi svako trebalo da uzima jedan vitaminsko-mineralni dodatak sa antioksidantima, širokog spektra, koji sadrži alfa i beta-karotin, vitamine C i E, selen i glutation, aminokiselinu. Uz to, u zavisnosti od vaših godina, spola, osobne medicinske povijesti i genetskog nasljeđa, možda ćete htjeti da dodate toj kombinaciji određene dodatke koji mogu da pomognu u prevenciji specifičnih oblika raka.

Kako protiv vaginalnih gljivičnih infekcija?

Borna kiselina — Odnedavno, travari koji se bave ženskim bolestima naglašavaju dobra svojstva praha borne kiseline u borbi protiv gljivica. Rozmeri Gledstar, autorica Ženskog herbarija nudi sljedeći prijedlog. Gledstarova preporučuje pakovanje borne kiseline u takozvane ,,o" kapsule (mogu da se nabave u većini trgovina zdrave hrane), bez nekog pretjerano preciznog određivanja količine. Jednu takvu kapsulu potom treba svakog jutra i večeri stavljati u vaginu, tokom pet do sedam dana. (Ukoliko zaključite da vam tretman ne odgovara (svrab i sl.), prekinite ga. Nadražaj bi trebalo da prođe za dan ili dva). Ako nećete sami da pravite kapsule, u većini apoteka možete da naručite da vam ih naprave.

Ulje Čajnog drveta - Ulje čajnog drveta se pokazalo kao dobro sredstvo protiv gljivičnih infekcija. Djelotvorno je i kao dodatak vodi za kupanje i kao tamponi natopljeni rastvorom ovog ulja. Preparati od Čajnog drveta prodaju se u trgovinama zdrave hrane.

Kaprilna kiselina — Kaprilna kiselina je zasićena masna kiselina za koju se pokazalo da ima antigljivično djelovanje. Prodaje se bez recepta, pod raznim nazivima, pošto je ima od raznih proizvođača.

Po d'arko (Pau d'arco) - Ovu biljku, poznatu i pod nazivom tahibo, od davnina upotrebljavaju američki Indijanci za liječenje gljivičnih infekcija svih vrsta.

Savjet protiv gljivičnih infekcija

Pustite gljivice da umru od gladi — Gljivicama prijaju prosti ugljeni hidrati. Među njih spadaju derivati šećerne trske i šećerne repe, kukuruzni i javorov sirup i melasa. U početnoj fazi gljivične infekcije izbjegavajte hranu s visokim sadržajem prostih ugljenih hidrata i namirnice koje sadrže mnogo gljivica ili plesni, kao što su napici u kojima ima alkohola, sirevi, sušeno voće, dinje i kikiriki. Ograničite konzumiranje povrća sa mnogo ugljenih hidrata, kao što je krumpir, kukuruz, i slične namirnice.

Među namirnice koje možete slobodno da jedete spadaju sve vrste zelenog povrća i izvori bjelančevina (mahunarke, riba, piletina i meso). Šitake pečurke i bijeli luk su dobri za jačanje imunološkog sistema. Integralne žitarice, integralna pšenica, smeđi pirinač, grašak, grah i povrće se sporije vare i stoga je manja vjerojatnost da pospješuju razvoj gljivica.

Gljivične infekcije se možda teško liječe, ali neke jednostavne mjere su dovoljne da se održe na odstojanju. Nosite komotan donji veš od prirodnih materijala, s tim da su mu porubi i dijelovi koji dolaze između nogu obavezno od pamuka. Izbjegavajte helanke, hulahopke, uzan zimski donji veš sa nogavicama i uske traperice. Fizičke vježbe izvodite u odjeći u kojoj vaše tijelo može normalno da diše. Istuširajte se i presvucite neposredno po završetku vježbanja. Nemojte da sjedite pored bazena u mokrom kupaćem kostimu, jer klor iz vode u bazenu može da utiče na vaginu, tako što dovodi do kemijski indukovane iritacije koja može da podstakne gljivičnu infekciju. Izbjegavajte vruće kupke, pogotovo po javnim ustanovama (saune, sportski klubovi i tome slično). Kada patite od gljivičnih infekcija, veš obavezno iskuhavajte.

Žene bi trebalo da ispitaju mogućnost da se liječenju gljivične infekcije istovremeno podvrgne i njihov seksualni partner, jer ta vrsta infekcije se prenosi seksualnim kontaktom. Ne koristite tampone kada je prisutna Infekcija, oni će apsorbirati lijek koji koristite za liječenje gljivica.

Recept protiv gljivičnih infekcija

Evo municije pomoću koje možete da dobijete u ratu protiv gljivičnih infekcija!

Acidofil: Jedna kašika tečnosti ili jedna kapsula (6 milijardi organizama), pola časa prije svakog jela.

Ehinacea: Jedna kapsula od 500 mg tri puta na dan tokom dvije nedjelje, potom jedna kapsula dnevno nedjelju dana.

Bijeli luk: Tablete od sirovog, zrelog bijelog luka od 500 mg tri puta na dan tokom mjesec dana, a potom jedna dnevno.

Kaprilna kiselina: Jedna kapsula tri puta na dan.

Po d'arko: Jedna kapsula tri puta na dan.

Savjeti za borbu protiv gihta

Izbjegavanjem pogrešnih namirnica možete mnogo da učinite u prevenciji gihta. Namirnice bogate purinom trebalo bi da su za vas jednostavno zabranjene: tu su uključene suve mahunarke, džigerica, skuše, sardine, račići, brizle, špargle, mekinje, karfiol, jegulja, morske ribe, mahunarke, meso, spanać i integralne žitarice. Neke namirnice mogu da vam smetaju vise nego druge. Pokušajte da vodite dnevnik ishrane kako biste vidjeli koja vam hrana izaziva najgore simptome.

Smanjite ukupno svakodnevno unošenje proteina. Pijte mnogo tečnosti kako biste iz organizma isprali mokraćnu kiselinu i spriječili stvaranje kamena u bubregu; također izbjegavajte suvišne količine alkohola.

Prekomjerna tjelesna težina može da pogorša giht; smršajte ako je potrebno, ali ključ svega je umerenost. Prebrzo gubljenje težine može čak da poveća nivo mokraćne kiseline. Zdrava ishrana s naglaskom na namirnicama koje sadrže malo masnoće i šećera, kao i fizičko vježbanje, pomoći će vam da održite odgovarajuću tjelesnu težinu.

Recept protiv gihta

Ispijajte po jednu čašu soka od trešanja do tri puta na dan, i pokušajte da uzimate sljedeće dodatke.

Ekstrakt groždanog sjemena: Uzimajte po 100 mg tri puta na dan.

Vitamin B-kompleks: Jedna tableta ili kapsula od 50 mg dva do tri puta na dan, uz jelo.

Vitamin B6: Jedna kapsula od 50 mg tri puta na dan.

Multi-antioksidantski preparat: Potražite kombinaciju koja sadrži alfa i betakarotin, superoksid dismutazu, vitamine C, E i selen. Uzimajte dva do tri puta na dan.

Uzroci anemije, simptomi, liječenje, posljedica i krvna slika

Anemija je bolest koja se često javlja kod ljudi. Baš zbog toga je bitno znati kako izgleda krvna slika kod anemije i kako se sprovodi liječenje, te postoje li neke posljedice uzrokovane anemijom?

Uzroci anemije i simptomi su sljedeći:

Anemija nastaje kada se u krvi nalazi manji broj crvenih krvnih stanica od normalnog, uobičajenog broja. Crvene krvne stanice prenose kisik u sve dijelove tijela. Kada je broj tih stanica nizak, manje kisika dolazi u dijelove tijela, što uzrokuje umor i malaksalost.

Uzroci anemije mogu biti:

• problem sa načinom na koji tijelo koristi željezo i ostalu hranu

• nedovoljno konzumiranje hrane bogate željezom

• krvarenje u ustima, jednjaku, želucu ili crijevima

• preobilne menstruacije ili vaginalno krvarenje

Kod novorođenčadi anemiju mogu uzrokovati hranjenje mlijekom u prahu koje nije obogaćeno željezom i hranjenje kozjim ili kravljim mlijekom.

Najčešći simptomi anemije su:

• umor i malaksalost

• blijeda koža, usne, desni, nokti i kutovi očnih kapaka

• otežano razmišljanje i pamćenje i osjećaj zbunjenosti

• vrtoglavica i nesvjestica

• bol u prsima i otežano disanje

• ubrzan rad srca

Neophodno je piti dovoljno tekućine i to najviše vode, 6-8 čaša na dan. Treba se zdravo hraniti, sa što više lisnatog povrća, mahunarki i orašastog voća. Prehrana mora biti bogata voćem, povrćem, mliječnim proizvodima, ribom i crvenim mesom, a ako imate priliku posavjetujte se i sa liječnicima, u cilju planiranja zdravih obroka.

Ako želite ukratko definirati anemiju, tada će te kazati da je anemija stanje koje je definirano smanjenim volumenom crvenih krvnih stanica (eritrocita) u cirkulaciji i/ili smanjenom količinom hemoglobina (proteina koji nosi kisik u crvenim krvnim stanicama).

Kao posljedica toga je smanjena sposobnost krvi da prenosi kisik do tkiva. Hemoglobin mora biti prisutan da bi osigurao adekvatnu oksigenaciju svih tjelesnih tkiva i organa.

Među tri glavna uzroka anemije spadaju prekomjeran gubitak krvi (hemoragija), prekomjerno uništenje crvenih krvnih stanica (hemoliza) ili nedostatna proizvodnja crvenih krvnih stanica (nedostatna eritropoeza).

LIJEČENJE ANEMIJE

Ukoliko osoba primijeti neke od navedenih simptoma, trebala bi se javiti liječniku, koji će na osnovu simptoma i laboratorijske analize krvi doći do točne dijagnoze. Ako se anemija ne liječi na vrijeme, može dovesti i do poteškoća sa srcem, neuroloških problema, te mentalnih poteškoća. Neophodno je liječenje prvobitnog uzroka anemije. U težim oblicima anemije potrebno je primijeniti i transfuziju koncentriranih eritrocita kako bi se stanje pacijenta moglo poboljšati.

Najbolji prirodni preparati protiv anemije su:

bijeli luk - svjež ili tinktura, kopriva - svježa, u obliku čaja ili kapi, pa zatim kakao, med, polen, matična mliječ, medljikovac (šumski med). Protiv anemije dobar je i maslačak kao list, a može i korijen, cvekla, kupina, šipak, čaj od petrovca, pelin i orasi.

Bitno je kroz ishranu u tijelo unijeti adekvatnu količinu željeza, pa tako za doručak možete konzumirati:

Pet do šest žlica ovsenih pahuljica preliti sojinim mlijekom. Dodati dvije žličice kakaa, žlicu mljevenih oraha i cimet po želji. Prije obroka popiti sok od iscijeđene pomorandže sa kašičicom meda.

Alibidimija, spolna hladnoća ili frigidnost

Alibidimija je stručni izraz za pojavu poznatu kao spolna hladnoća ili frigidnost, a koja se javlja kod žena. Opisano stanje odnosno bolest može biti na psihičkoj ili fizičkoj bazi.
 

Razlikujemo dvije različite pojave ove bolesti, primarnu koja traje od mladosti i sekundarnu, koja je posljedica nekog događaja u kasnijem životu. Frigidnost kod žena u većini slučajeva postaje problematična tek kada se nađu u partnerskoj vezi, kada bi trebalo doći do spolnog odnosa.
 

Kako liječiti frigidnost?
 

Frigidnost ili spolna hladnoća javlja se u širokom rasponu, od potpunog nereagiranja žene na seksualne draži i situacije do nemogućnosti da se postigne orgazam. Moderna seksualna terapija s psiho-analitičkog kauča na kojem se analiziraju eventualne dublje psihološke potrebe žene, seli se na "banalni" teren, na kojem se odvijaju razni procesi. Tijekom ovih seansi, prije svega, razmjenjuju se informacije, žena stječe nova znanja o seksualnosti, pomaže joj se da stekne samopouzdanje, ona uči kako komunicirati s partnerom.
 

Također, na ovakvim seansama sprovode se terapije redukcije straha i anksioznosti od seksualnih draži i situacija.
 

U nastavku teksta slijedi program najpoznatijeg američkog seksualnog terapeuta Lo Piccola, koji kroz zadatke sažima sve faze današnje modeme seksualne terapije frigidnosti.
 

Prvi zadatak koji vodi ka izlječenju frigidnosti je da žena razvija svijest o vlastitom tijelu. Savjetuje se uporaba ručnog ogledala pomoću kojeg žena i upoznaje svoj spolni organ. Daje se zadatak da se počne s Kegelovim vježbama (cilj ovih vježbi je jačanje orgazmičnih sposobnosti žena), koje se izvode na taj način što žena počinje mokriti — pa prekine i to ponavlja.
 

Drugi zadatak je da žena dodirom upoznaje vlastite genitalne organe pri čemu se ne inzistira da ona doživi orgazam. Cilj ovog zadatka je razvijena svijest o tijelu i suzbijanje strahova.
 

Dalje slijedi korak u kojem žena dodirom svojih senzitivnih zona (genitalni organi i dojke) osjeti prijatnost.
 

Četvrti zadatak koji vodi ka izlječenju spolne hladnoće jeste taj da žena upražnjava masturbaciju. Daju joj se informacije o različitim načinima masturbacije i podrška u eksperimentiranju.

Peti zadatak, još jedn korak do izlječenja spolne hladnoće a radi se o tome da žena pojača intenzitet masturbacije (ukoliko do tada nije doživjela orgazam) i da masturbira dok ne doživi umor, averziju ili orgazam.
 

Novi korak do izlječenja je da žena uporabi vibrator. Istraživanja su pokazala da kod većine žena (90 posto) stimulacija klitorisa vibratorom tri puta tjedno po 15 minuta obvezno izaziva orgazam. Ukoliko žena i poslije tri tjedna ne doživi orgazam, odustaje se.
 

I na kraju ako je žena postigla orgazam masturbacijom, uključuje se partner, u početku kao promatrač sa ciljem da žena smanji strahove i anksioznost.
 

Za primjenu ovih seksualnih tehnika preporučuje se pozicija žene iznad muškarca, bočni položaj ili bilo koji drugi položaj koji partneri eksperimentiranjem ustanove kao najprijatniji.