Bolji vid znači zdravije oči

Većina nas zna da možemo poboljšati svoje zdravlje i živjeti duže tako što ćemo se zdravo hraniti, redovno vježbati, kloniti se stresa i pravilno odmarati. Međutim, kad su u pitanju naše oči, kao da smo naučeni da tu nema pomoći. Rijetko da netko vjeruje da postoji bilo koja stvar koja može poboljšati naš vid i naše oči učiniti zdravijim. Ipak, činjenica je da je ono što pomaže zdravlju našeg tijela, isto tako dobro i za naše oči.

Oko nije tek neko mehaničko oruđe. Poput svih drugih dijelova tijela, i ono potpuno zavisi od stanja našeg uma. Danas je pak popularan stav, za koji ne postoje nikakvi dokazi, da se vid može samo pogoršati, a da se nikako ne može poboljšati. Statistika pokazuje da ljudi sa lošim vidom nikada nisu poboljšali svoj vid kasnije u životu, naime, njihov vid se samo sve više pogoršava. Ali, ova statistika bi se umnogome promijenila da smo učeni kako da vodimo računa o zdravlju svojih očiju, i još važnije, da smo znali da sami možemo poboljšati svoj vid.

Još ćemo pisati o vidu, i zdravlju naših očiju, pa slobodno pretražite ovaj blog u potrazi za tekstom vezanim za organ vida.

Osnovna načela liječenja vida na prirodan način

Postoje mnogi načini kojim možete pomoći svojim očima. Neke od tehnika služe samo za točno određen dio funkcije vida, neke služe za zdravlje očiju, dok druge za vaše cjelokupno zdravlje. Idealno je kada dnevno vježbanje obuhvati sva ova tri elementa, ali da biste što bolje razumjeli ovaj program, grupisat ćemo sve vježbe u tri osnovne kategorije:

-              Relaksacija

-              Prilagođavanje svjetlosti

-              Podešavanje vašeg vida

Relaksacija

Oči su organi koji najviše rade, i ljudi koji ih mnogo koriste brže postanu umorniji od drugih. Ovo djelomično objašnjava kako jedan daktilograf ne kraju radnog vremena može biti umoran isto koliko i jedan drvosječa. Svoje oči koristimo svakog trenutka dok smo budni - obično oko 17 sati dnevno.

Zamislite u kakvom stanju bi bili vaši mišići ako biste ih koristili bez prestanka, svo vrijeme dok ste budni. Ako kao većina nas imate posao koji zahtjeva da neprekidno i uporno koristite svoje oči, zamislite samo kako bi se osjećalo vaše tijelo ako biste hodali cijeli dan, svaki dan, i to pod nekim teškim teretom. Tako otprilike izgleda pritisak na naše oči.

Možda mislite da svoje oči odmarate nekoliko sati tokom spavanja. Činjenica je da se tokom većeg dijela sna naše oči ne odmaraju u dovoljnoj mjeri. Dok sanjamo, optički nerv se stimulira i naše oči se pomjeraju ispod kapaka. Ustanovljeno da se mnogi ljudi ovako ponašaju nekoliko sati tijekom noći. Pored toga, mnogi ljudi se ne odmaraju dok spavaju, već održavaju aktivnost tijela, naročito njegovog gornjeg tijela i lica.

Idealno je kada biste mogli da poboljšate svoj vid i njegovom upotrebom i odmorom. Sve što radite sa očima treba da služi njima na dobro. Jedna od najvažnijih stvari koju možete uraditi jeste da jednostavno djelujete protiv stvari koje obično štete vašim očima. A najlakši način da to postignete jeste putem relaksacije.

Vaše oči su sastavni dio vašeg tijela. Nemoguće je odmarati oči dok vam je ostatak tijela napregnut. To je razlog što ovaj program liječenja vida započinje samomasažom i drugim tehnikama relaksacije.

Prilagođavanje svjetlosti

Svjetlost je prijevozno sredstvo svih vizualnih informacija do vaših očiju. Ljudi koji najveći dio svog vremena provode radeći napolju na blistavoj, prirodnoj svjetlosti, imat će bolji vid od onih koji su skoro stalno u kući. To je tako jer su ovi prvi naviknuti, a i odgovara im jače svjetlo. Oni primaju i koriste svjetlost u svoj njenoj punoći. Što više vremena provedemo pod slabim, neprikladnim i vještačkim osvjetljenjem, naše oči će teže moći da se izbore sa prirodnom svjetlošću. Tada će nam normalni sunčevi zraci izgledati kao da nam je neko uperio reflektor u lice.

To se djelomično dešava zbog toga što kada smo u zatvorenom prostoru mi prisiljavamo svoje zenice da stalno budu raširene, one se šire što je moguće više kako bi primile svu svjetlost koju mogu primiti. Očni mišići se onda skupljaju kako bi smanjili bol od odsjaja. Mnogi ljudi se stoga danas šetaju sa naočalama za sunce ili stalno i nesvjesno žmirkaju očima kako bi se zaštitili od „prejake" prirodne svjetlosti.

Žmirenje donekle pomaže očima, ali privremeno. Međutim, na duže staze, njegovi efekti su vrlo štetni za vid. Ono uzrokuje da se očni mišići stalno grče, što dalje mijenja oblik očne jabučice. Također i velikim dijelom smanjuje periferno vidno polje, prisiljavajući oči da ostanu fiksirane za vrlo mali prostor. Naočale za sunce su u ovom slučaju od pomoći isto koliko i invalidska kolica za osobu koja ima slabe mišiće noge: one nam pružaju trenutno olakšanje, ali na kraju služe samo da još više oslabe sposobnost očiju da se izbori sa svjetlošću.

Naravno, ne kažemo da treba da se zauvijek otarasite svojih naočala za sunce. Možda će vam zatrebati ako se nađete u situaciji da vozite kola prema zapadu tokom zalaska sunca. Ali, ako redovno budete radili po uputama koje donosimo, biće vam sve manje potrebne. Vaše oči će tada primati više svjetlosti, sa sve manje tegoba. Vaše zenice će postati fleksibilnije, moći će brzo i lako da se šire i skupljaju, čineći prelazak iz tamnog u svjetlo manje bolnim. Nećete više žmirkati i vaše vidno polje će se proširiti. Više vas neće zasljepljivati dnevna svjetlost.

Podešavanje vašeg vida

Ljudi sa lošim vidom uglavnom čine dvije pogrešne stvari koje dovode do neuravnotežene upotrebe očiju: dopuštaju da jedno oko ima dominantniju ulogu i koriste se samo centralnim vidom, dok zanemaruju periferni. Ovakvo ponašanje je naravno nesvjesna radnja, ali se ono može promijeniti svjesnim treniranjem.

Većina nas ima jedno oko koje je bolje od drugog. Oni koji pate od miopije znaju za ovu pojavu, zato što lijek koji uzimaju obično više pomaže jednom oku. Kada jedno oko ima dominantniju ulogu, to je isto kao kada bismo koristili samo nekoliko mišića za određeni posao koji iziskuje upotrebu cijelog tijela. Slabije oko koje se manje koristi postaje još slabije, a jače oko radi dobro bez prestanka, sve dok i ono ne počne gubiti svoju snagu.

Rad sa perifernom vidom je tijesno povezan sa uravnoteženjem između jačeg i slabijeg oka. Kada gledamo ispred sebe sa oba oka, lako je nesvjesno dopustiti da jedno oko obavlja sav posao. Međutim, kada se koristimo perifernim vidom, mi time stvaramo vidno polje za svako oko pojedinačno, te ćemo tako i lakše primijetiti ako jedno oko ne funkcionira kako treba. Vježbanje sa perifernim vidom također pomaže da se odbace loše navike koje ste možda usvojili pri pretjeranom korištenju samo centralnog vida. Još jedan odličan razlog što treba upražnjavati periferni vid jeste taj da se time poboljšava noćno osmatranje upotrebljavaju se pritom iste ćelije mrežnjače.

Suvremena optometrija samo 70% perifernog vida smatra za normalan - drugim riječima, većina nas ne iskorištava 30% svog vida. Drevni Rimljani su imali zabave u amfiteatrima u kojima su njihovu pažnju odvlačili objekti sa različitih mjesta u širokom vidnom polju. Za današnje vrste razonode uglavnom je potrebno da gledate pravo ispred sebe: u televizor, kino platno ili pozornicu. Pretjerana upotreba tog centralnog vida uzrokuje povišen očni tlak: tečnost stiže u oko brže nego što ono može da se osuši, postepeno stvarajući pritisak na optički živac. Drugo ime za ovo stanje jeste glaukom.

Šta je vid, i koji su uzroci lošeg vida?

Vid predstavlja sveukupnost osjećaja, opažanja i poimanja. Možemo reći da naša mrežnjača posjeduje oko 126 miliona ćelija osjetljivih na svjetlost, koje stvaraju oko milijardu slika svakog minuta. Mozak ne može od svih njih da stvori jednu jasnu sliku, već vrši selekciju. Mozak zapravo odlučuje koliki dio slike ćete vidjeti, a koliki ne. Funkcija mozga je velikim dijelom u tome koliko će vaš vid biti dobar ili loš.

Zapadnjačka medicina teži ka tome da ignorira postojanje ovih složenih interakcija između očiju i mozga. Ona se najviše bavi liječenjem simptoma. Ako imate kataraktu, liječnici će vam otkloniti leće. Ako imate visok očni tlak, oni će ga ublažiti. Ako imate loš vid, dat će vam naočale. Oni ne zalaze dublje u uzroke takvih stanja.

Ipak, kratkovidost, na primjer, očito je rezultat mentalnog stresa i činjenice da vaš mozak svijet vidi kao neko maglovito mjesto.

Većina kratkovide djece dođu u takvo stanje u trećem razredu osnovne škole, kada prvobitno uzbuđenje polaska u školu opada i kada počinju da uviđaju nepromjenljive školske šablone u godinama koje su pred njima. Oni koji ne počnu da nose naočale tada, uglavnom počnu onda kada krenu na fakultet, kada je neizvjesna budućnost pred njima i naizgled vječite studije.

S druge strane, dalekovidnost se obično javlja kod 40-godišnjaka i 50-godišnjaka, kada je najveća stopa razvoda brakova i kada se ljudi pitaju: „Da li bih mogao da živim nekim drugačijim životom?" Nakon trideset godina rada sa problemima vida, nemam nikakve sumnje u to da je očni vid dio vašeg mentalnog stanja. Samo odbacivanje naočala ne može da poboljša vaš vid, već se morate pozabaviti svojim cjelokupnim mentalnim, emocionalnim i fizičkim stanjem.

Uzroci lošeg vida

Problemi sa vidom se obično ogledaju u tome što se ili bliski ili daleki objekti slabije vide. Fizički čin gledanja stvari koje su blizu razlikuje se od onog kod gledanja istih na većoj udaljenosti. Pogledajmo za primjer kako kamera funkcionira. Kada svjetlosni zraci od promatranog objekta dostignu leću kamere, oni moraju da se saberu tako da se fokusiraju na film iza leće. Da bi se to uradilo, treba da dobro podesite razdaljinu između filma i leće. U suprotnom, objekt neće biti fokusiran točno na film i slika će biti zamagljena.

Na isti način i vaše oko treba da sabere svjetlosne zrake objekta koji promatrate i da ih fokusira na mjesto iza leće. Umjesto filma mi imamo mrežnjaču - jednu mrežu nervnih ćelija koja svjetlosne zrake pretvara u neuronsku informaciju. Ona se putem optičkog živca šalje do mozga. Kao što kamera mijenja rastojanje između leće i filma, tako i oko, samo što ono mijenja oblik leće.

Kada je cilijarni mišić, koji podržava leću, opušten, leća je relativno ravna i omogućuje gledanje udaljenih objekata. A kada je objekt koji promatrate bliži od šest metara, taj mišić se grči i leća poprima više sferičan oblik. Ovaj proces se naziva akomodacija.

Kako neka osoba vidi, smatra se, zavisi od još jednog faktora - oblika očne jabučice. Nepravilan oblik očne jabučice smatra se uzrokom dva najčešća problema sa vidom: miopija i hiperopija. Miopija (kratkovidost) znači da osoba ne može jasno vidjeti udaljene objekte, jer je njena očna jabučica previše horizontalno izdužena. Zbog toga leća ne može da fokusira svjetlosne zrake od udaljenih objekata na mrežnjaču, dok to može kad je riječ o bližim objektima. Hiperopija ili hipermetropija (dalekovidost) znači da osoba ne može jasno vidjeti bliske objekte. U tom slučaju očna jabučica je previše sužena. Svjetlosni zraci od udaljenih objekata se fokusiraju na ispravan način, ali leća ne može da sabere zrake prije nego što stignu do mrežnjače. Kada bi mogli da je prođu, zraci bi se vjerojatno fokusirali iza mrežnjače.

Objasnili smo pod kojim uvjetima nastaje loš vid, ali zbog čega nastaju baš takvi uvjeti?

Jednom riječju, odgovor je naprezanje (stres). Oči su osjetljive na stres poput svih drugih dijelova tijela i na sličan način reagiraju. Dvije komponente vizualnog stresa -dugotrajno, napregnuto gledanje bliskih objekata i vršenje radnji koje zahtijevaju velik intelektualni napor - često se javljaju istovremeno u školi i na poslu. Pojavom kompjutera problem se još više iskomplicirao, stvorivši jednu vizualnu/umnu ponavljajuću deformaciju zvanu sindrom kompjuterskog vida (computer vision syndrome ili CVS). Njeni simptomi su: napregnutost očiju, opći umor, bol u vratu i ramenima, suve oči i poteškoće pri koncentraciji. Sam kompjuterski ekran predstavlja vizualni stresor. Pošto oko ni na koji način ne može da odredi fokusno rastojanje kompjuterskih piksela, ono se nađe u takvom stanju da cilijarni mišić neprestano podrhtava bez ikakve svrhe. Vizualni stres CVS-a može da prouzrokuje miopiju ili da je pogorša.

Mnoge od naših akcija i reakcija - kao i veći dio naše memorije - rezultat su mentalnih slika, svjesnih i podsvjesnih slika događaja koje imaju za nas određen emocionalni značaj. Naše oči postaju napregnute čak i onda kada se te slike nalaze samo u našoj glavi. Svi događaji na koje se one odnose nalaze se u našem mozgu, čiji su sastavni dio i oči. Zbog toga, i zato što koristimo oči što god da radimo, oči snažno reagiraju na naše misli i osjećaje. Pošto rade bez prekida i sa naporom, one su također veoma osjetljive na fizički bol i umor.

Loš vid nastaje iz složenih uzajamnih djelovanja uma i tijela. To je razlog zbog koga kad počnemo da radimo na poboljšanju svog vida treba da oprezno pristupimo takvom zadatku. To je također i razlog što tada počinjemo otkrivati stvari o sebi kojih do tada nismo bili svjesni.

Savjet kako se boriti protiv degeneracije žute mrlje

Prestanite da pušite. Pušači su izloženi većem stepenu rizika od makularne degeneracije nego nepušači. Zbog čega? Vjerojatno zbog toga Što svako „pućkanje" dima proizvodi formiranje slobodnih radikala koji mogu da unište delikatno tkivo oka.

 Vodite računa šta jedete. Osobe sa povišenim kolesterolom imaju veće šanse za razvoj makularne degeneracije nego one sa normalnim nivoom kolesterola. Zbog čega? Verovatno zbog toga što povišeni kolesterol prouzrokuje zakrečavanje arterija, što može da pogorša dotok krvi u oči.

Erlov recept za borbu protiv degeneracije žute mrlje

 Ovi moćni antioksidanti bi trebalo da vam pomognu da i dalje jasno vidite!

Antioksidantni multivitaminsko-mineralni preparat sa B-kompleksom: Dvije tablete na dan (jednu ujutru, jednu uveče), uz jelo.

Ginko biloba: Tri kapsule od 60 mg na dan.

Ekstrakt od kombinacije grožđanog sjemena i zelenog čaja: Dvije do tri kapsule na dan.