Droge tek rijetko koristimo neprerađene (kim), žvačemo ih (borovnice, korijen bijeloga sljeza) ili uživamo cijele (sjeme lana). Od njih najčešće pravimo različite pripravke. Određeni sastojci u gotovu pripravku koncentrirani su s obzirom na spravljanje i vrstu upotrijebljena otapala. Najčešći su pripravci čaj, tinktura, uljna iscrpina, iscrpina s voćnim octom, svježi sok i sirup.
Čaj je najčešći pripravak. Poznajemo više načina spravljanja, a oni ovise o drogi, aktivnim tvarima i željenom učinku. Razlikujemo oparak, uvarak, provarak i naljev.
Čajeve uglavnom spravljamo kao oparak. Ako nema drugih uputa, dvije čajne žličice droge prelijemo sa 200 ml vrele vođe (može i 250 ml), promiješamo i ostavimo da pokriveno stoji deset minuta. Kod pojedinih droga, ako se razlikuju od osnovnog recepta, navodimo upute za potrebnu količinu droge i vrijeme ekstrakcije. Tako spravljamo prije svega napitke od droga koje sadrže hlapiva ulja. Zajedno s vodenom parom u zrak isparavaju i hlapiva ulja. Kad je posuda pokrivena, vodena para i hlapivo ulje na poklopcu se kondenziraju i kapaju natrag u čaj. Time čuvamo veću količinu aktivnih tvari u čaju.
Kod uvarka (dekokt) drogu stavimo u hladnu vodu i promiješamo. Polagano ga zagrijavamo dok ne zakuha, skinemo s plamena i pustimo da pokriven stoji još deset minuta ili prema uputama.
Provarak koristimo za droge iz kojih je teže ekstrahirati aktivne tvari. Taj je način spravljanja pogodan za kuhanje čajeva iz korijenja i kore. Dvije žlice droge prelijemo sa 250 ml hladne vode, zagrijavamo dok ne zakuha te pokriveno lagano kuhamo još 20-30 minuta ili prema uputama.
Naljev koristimo kod droga koje sadrže sluzi i druge na toplinu osjetljive sastojke. Dvije čajne žličice droge prelijemo hladnom vodom i promiješamo. Ostavimo pokriveno određeno vrijeme, obično šest sati. Prije uporabe čaj zagrijemo do temperature ugodne za pijenje. Tako spravljamo i čajeve kod kojih nam smetaju neki, u vrućoj vodi topivi sastojci.
Za spravljanje čajeva služimo se posudama od stakla, emajla ili porculana. Valja izbjegavati posude od legiranog čelika, aluminija i željeza, jer u tom slučaju može doći do neželjena međudjelovanja s biljnim sastojcima.
Važan je i sam način pijenja čaja. Ne smijemo ga popiti brzo, u nadi da ćemo se tako hrže osloboditi neugodna okusa. Pijemo ga polagano, u gutljajima.
Čaj za znojenje i protiv prehlada pijemo koliko je moguće vrući, a čaj protiv želučanih i crijevnih oboljenja umjereno topao. Ljekovite čajeve ne sladimo, osim kad je to posebno navedeno. Ne koristimo umjetna sladila, osim u slučaju dijabetesa.
Čajeve protiv prehlada i kašlja sladimo medom ili voćnim sirupima i sokovima. Dodavanjem meda čaj postaje mutan. Većina biljaka, naime, barem u malim količinama sadrži trjeslovine. One talože i zgrušnjavaju bjelančevine koje se nalaze u medu. Iz istog razloga pravom čaju dodajemo mlijeko. Bjelančevine iz mlijeka se talože vezanjem na trjeslovine, zbog čega čaj postaje »lakšim« za želudac.
Čajeve protiv proljeva, koji sadrže puno trjeslovina, nikada ne sladimo medom jer bismo time smanjili i količinu aktivnih tvari. Ne sladimo ni čajeve s gorkim tvarima, jer je za njihovo djelovanje važan upravo gorak okus.
Čaj s gorkim aktivnim tvarima pijemo uvijek najmanje pola sata prije jela. Kod želučanih i crijevnih upala čaj pijemo između pojedinih obroka, čajeve za umirenje ujutro i navečer, a čaj za spavanje sat vremena prije odlaska na počinak.
Čajeve spravljamo uvijek svježe, osim ako trebamo samo jednu šalicu za cijeli dan. Za pripravu čaja trebamo odvojiti potrebno vrijeme i ne smijemo žuriti. Po mogućnosti ne koristimo čajeve u filtar vrećicama, premda nam u reklamama preporučaju njihovu praktičnost. Zbog sigurnosti, čaj ne prokuhavamo dvaput, osim ako je tako navedeno u receptu. Preporučene količine droga ne povećavamo u nadi da ćemo postići brži i jači učinak. U takvim slučajevima čak i kod neškodljivih droga može doći do neželjena djelovanja.
Čajeve i druge pripravke uzimamo samo određeno vrijeme. Ako su pogodni za dulju uporabu, to je kod svake droge ili čajne mješavine posebno naznačeno. Vrlo je djelotvorna primjena u obliku ljekovite kure koja treba trajati od jednog do šest tjedana. Čajeve kod probavnih smetnji i poremećaja metabolizma pijemo obično 4-6 tjedana. Nakon takve kure potrebno je napraviti barem jednako dugačak prekid.
Vanjska uporaba razrijeđenog ili nerazrijeđenog, uvijek nezaslađenog, čaja raznovrsna je i važna. Koristimo ga za grgljanje, ispiranje usne šupljine, utrljavanje u desni, ispiranje rana i vanjskih spolnih organa, za ovoje, obloge te kao parne, djelomične ili kupelji u kadi.
Drugi je način prerade droga je tinktura. Tinkturu spravljamo od suhih droga sa 70 postotnim alkoholom (etanolom). Općenito se smatra da tinkture djeluju bolje od čajeva. Ta dva pripravka ne možemo neposredno međusobno uspoređivati. Razrijeđenim alkoholom (70% alkohola i 30% vode) izoliramo aktivne tvari koje se dobro tope u alkoholu, ali se slabo tope u vodi ili su posve netopive u vodi, sastojke topive u vodi tek u mnogo manjim količinama. Iz droga koje obiluju sastojcima topivima u vodi, npr. sluzi, ne spravljamo tinkture.
Dvadeset grama droge (kod lakih droga poput brđanke ili nevena samo deset grama) prelijemo sa 100 ml 70 postotnog etanola i čuvamo u dobro zatvorenim staklenkama. Staklenke više puta na dan protresemo kako bismo poboljšali ekstrahiranje. Nakon dva do tri tjedna tekućinu ocijedimo i nakon toga je čuvamo u tamnim staklenkama, može i više godina.
Tinkture koristimo kod unutarnje uporabe u kapljicama. Obično uzimamo 15-20 kapljica, triput na dan na šećeru ili u pola čaše vode. Izvana tinkture koristimo na neoštećenoj koži za utrljavanje, protiv bolova mišića i zglobova, kod reume, sportskih ozljeda i glavobolje, uglavnom dvaput na dan. Ako nema drukčijih uputa, razrijeđene tinkture u omjeru jedan dio tinkture i četiri dijela vode koristimo kao obloge. Za izradu pripravaka za njegu kože koristimo manje koncentrirane tinkture.
U pučkoj medicini tinkture se obično spravljaju s domaćom rakijom (približno 45% alkohola). Njezina je uporaba slična kao kod pravih tinktura.
Poseban su oblik tinktura homeopatske tinkture i njihove potencije. Spravljaju se po uputama homeopatske farmakopeje.
Iscrpci s voćnim octom u uporabi su u narodnoj medicini. Važni su za njegu kože i kose.
Unatoč naglašavanju činjenice da se djelovanje biljaka u prvom redu temelji na međudjelovanju više sastojaka, »vodeću« ulogu ipak možemo pripisati određenim skupinama sastojaka ili pojedinim sastojcima. Kratak opis kemijskog sastava aktivnih tvari biljaka i njihova djelovanja u organizmu namijenjen je boljem razumijevanju uporabe pojedinih ljekovitih biljaka. Na taj način lakše ćemo shvatiti zašto se određenom biljkom katkada služimo kod različitih oboljenja. Glavne su skupine aktivnih tvari: ugljikohidrati, masnoće, flavonoidi, saponini, kumarini, antrakinonski i srčani glikozidi, gorke tvari, ljute tvari, trjeslovine, eterična ulja i vitamini.
Nema komentara :
Objavi komentar