Vitamin D - izvanredni borac protiv raka

Vitamin D jedan je od najmoćnijih boraca protiv raka. Receptori koji reagiraju na vitamin D pronađeni su u gotovo svakom tipu ljudske stanice, od kostiju do mozga.

Naša jetra, bubrezi i druga tkiva su sposobni pretvoriti vitamin D u kalcitriol - hormonsku, ili aktiviranu verziju vitamina D. Organi ga zatim koriste da poprave nastala oštećenja i iskorijene stanice raka. Vitamin D je sposoban ući u stanice raka te izazvati apoptozu - programiranu smrt stanica raka. Kada je JoEllen Welsh, istraživačica na Državnom sveučilištu New Yorka u Albanyju ubrizgavala oblik vitamina D u ljudske stanice raka dojke, polovina njih se smežurala i umrla unutar nekoliko dana. Vitamin D je djelovao na ubijanje stanica raka s istom učinkovitošću kao i toksičan lijek protiv raka dojke Tamoxifen, no bez ikakvih štetnih nuspojava, te uz manji trošak. Ako su vam dijagnosticirali rak, čvrsto preporučujem da osigurate da vaša razina vitamina D bude u granicama 70 do 100 ng/ml (nanogram po mililitru). To možete postići direktnim izlaganjem suncu ili ako to nije moguće, uzimanjem vitamina D3 u obliku dodatka prehrani. Vitamin D djeluje u sinergiji sa svakom poznatom terapijom za rak, bez štetnih učinaka.

Mnogi karcinomi nestaju sami od sebe

Prema Susan Love, kirurginji koja vrši operacije raka dojke na UCLA-u, najmanje 30 posto tumora dijagnosticiranih mamogramima nestalo bi samo od sebe.

Ti tumori se pojavljuju, neko vrijeme rastu, zatim se smanjuju te čak u potpunosti nestaju. To nameće pitanje – koliko je uistinu slučajeva raka izliječeno zahvaljujući modernim intervencijama poput kemoterapije i zračenja, a koliko zbog djelovanja našeg imunološkog sustava koji se sam po sebi oslobađa tumora? Nemoguće je dati točan odgovor na to pitanje. Ali sigurno se može reći da je snaga vašeg imunološkog sustava jedan od glavnih čimbenika koji određuje hoćete li pobijediti karcinom. Skoro svatko u svom tijelu ima kancerozne i prekancerozne stanice, no ne dobije svatko rak. Razlika leži u otpornosti vašeg imunološkog sustava. Dr. Barnett Kramer s Nacionalnog instituta za zdravlje, kaže kako postaje sve jasnije da karcinomi za napredovanje ne trebaju samo mutaciju. Oni trebaju suradnju okolnih stanica, određene imunološke odgovore, te hormone kao gorivo. Kramer opisuje rak kao dinamičan proces, koji se kreće u više smjerova.

Što to znači za vas? Što se bolje brinete o vašem imunološkom sustavu, to će se i on bolje pobrinuti za vas. Jedno od rješenja je smanjiti izlaganje mamogramima i drugim izvorima ionizirajućeg zračenja. No, to nije sve. SVAKODNEVNO morate izgrađivati vaš imunološki sustav uz pomoć pravilne prehrane i zdravog načina života. Jedan od najboljih načina da to učinite je optimiziranje razine vitamina D u organizmu.

Mamografija i rak

Ovaj popularni postupak je prošle godine utrostručio rizik od raka za 1,65 milijuna ljudi 'Korist je neznačajna, uzrokovana šteta je znatna, a nastali troškovi su ogromni...' - The Lancet (poznati medicinski časopis).

Gomilaju se dokazi protiv rutinskog korištenja mnogih uobičajenih skrining metoda kao što su mamografija i CT skeniranje. Nedavna izvješća otkrivaju da se na odraslima provodi prevelik broj takvih ispitivanja. Njih u stopu prate nova izvješća koja upozoravaju da neke od tih pretraga, ne samo da mogu uzrokovati rak, nego mogu izazvati i nove karcinome kod osoba koje su već liječene od raka. Zračenja prsa u djetinjstvu doprinose kasnijem razvoju karcinoma dojke.

Istraživači s Memorijalnog Sloan-Kettering centra za rak su nedavno predstavili svoja otkrića na godišnjem sastanku Američkog udruženja za kliničku onkologiju u Chicagu. Naveli su da djevojke koje prime zračenje prsnog koša za liječenje raka u djetinjstvu, kasnije imaju visok rizik za razvoj raka dojke. Istraživači su analizirali podatke o gotovo 1.300 osoba koje su preživjele rak (The Childhood Cancer Survivor Study). Kao što je izvijestio MedPageToday: 'Kod 175 od 1300 osoba koje su preživjele rak, kasnije se razvio rak dojke u starosti od 38 godina.' Sveukupno, učestalost raka dojke među njima je bila 24 %, u usporedbi sa stopom od 4 % među ostalim ženama prijavljenim u bazi podataka SEER. Za žene koje su bile izložene većim razinama zračenja (20 Gy ili više) učestalost je bila veća za 31 %, rekla je Moskowitz. To je slično incidenciji od 30 % koja je opažena kod osoba s BRCA1 mutacijom.' Prilično žalosno! Ponuđeno "rješenje" - započeti što prije s mamografijom kod žena koje su u svojoj mladosti primile liječenje zračenjem, još više povećava njihov rizik od raka!

Izdanci brokule nas štite od stanica raka

Ovo povrće je veoma značajno zbog svojih antikancerogenih svojstava.

Izdanci brokule u sebi sadrže sulforofane koji ne samo da ubijaju stanice raka nego i zaustavljaju njihov rast i širenje po tijelu i to za mnoge vrste raka.

Postoje na stotine poznatih prirodnih lijekova protiv raka koji spašavaju bezbrojne ljudske živote širom svijeta. Naravno, izlječenje od raka obavezno obuhvata i zdravlje tijela u cjelini. Promijene u ritmu i načinu života i prehrambene navike su esencijalne za pobjedu nad ovom bolešću jer je RAK SIMPTOM, A NE UZROK!

Ulje lana i mladi neiscijeđeni sir

Dr. Johanna Budwig, njemačka bio-kemičarka i liječnica je žena koja je osmislila prirodni način liječenja raka sa stopom izlječenja od čak 90% u periodu od 50 godina.

Kombinacija lanenog ulja i mladog neiscijeđenog sira donosi tijelu esencijalne masne kiseline i lipo-proteine koje reduciraju tumore i obnavljaju zdravlje.

Jednostavni prirodni lijekovi protiv raka

Ovom prilikom upoznat ćemo vas sa nekim odličnim prirodnim lijekovima za borbu protiv karcinoma.

Iako se rak smatra kompleksnom bolešću, važno je shvatiti da su kancerogena oboljenja „simptomi“ i vrh ledenog brijega. Da bi tijelo dozvolilo ukorjenjivanje i rast kancerogenih stanica, potrebno je da se oslabi imunološki sistem, poveća toksičnost organizma i također je potreban značajan nedostatak hranjivih sastojaka u tijelu.

Dokazi dobavljeni naučnim istraživanjima pokazuju kako postoji na stotinu poznatih i efektivnih lijekova protiv raka. Evo nekoliko vrlo jednostavnih protokola koji mogu učiniti čudo u liječenju kancerogenih oboljenja.

Soda bikarbona

Jedna jušna žlica sode bikarbone i sok jednog organskog limuna sa dva i po decilitra vode nekoliko puta na dan, uspješno će smanjiti kiselost tijela. Stanice raka ne mogu rasti u lužnatoj (alkalnoj) okolini.

Ljekovita biljka Sanguinaria canadensis

Je višegodišnja biljka koja sadrži alkaloid pod nazivom Sanguinarin. Ovaj alkaloid ubija stanice raka ne uništavajući pri tome zdrave stanice u tijelu. Može se uzimati oralno i nanositi na kožu kao lijek protiv kožnih i drugih vanjskih oblika raka.

Gljiva Chaga ili Čaga

Gljiva koja se u laboratorijima izučava godinama. Pokazalo se da čaga mijenja imunološki sistem i da ima mnoga, antikancerogena svojstva.

Vitamin D je dobar protiv raka

Provjera količine vitamina D u krvi i njegovo balansiranje može pomoći u preventivi kancerogenih oboljenja i kao pomoć u borbi protiv raka. Studija iz 2006. godine je pokazala kako su niske količine vitamina D povezane sa smanjenom stopom preživljavanja raka kod pacijentica koje se bore s rakom u postmenopauzi.

Biljni čaj Essiac

Originalna mješavina čaja je stari recept Indijanaca domorodaca koji se u ovoj populaciji koristio stotinama godina. Kanadska medicinska sestra je od Indijanaca saznala za njihovu čajnu recepturu koju je počela dijeliti s pacijentima koji su se borili s rakom, nakon čega su se pacijenti počeli nevjerojatno brzo oporavljati i liječiti. Čaj je kombinacija nekoliko antikancerogenih biljaka i biljaka koje čiste tijelo. Sve što pacijenti trebaju uraditi je da uzimaju ovaj čaj nekoliko puta na dan.

Prirodni sok gorke dinje liječi i najopasnije tumore

Sok ove egzotične biljke može da potisne rast raka gušterače i to bez ikakvih nuspojava. Sok dinje Momordice charantije također djeluje i protiv raka dojke, prostate, debelog crijeva, jetre, želuca i nazoždrijelnih tumora, kao i kod leukemije i neuroblastoma.

Nedavno provedena studija pokazala je da sok gorke dinje, poznatog povrća u Aziji i Africi, znatno smanjuje rast tumora gušterače u miševa jer ometa metabolizam glukoze u stanicama raka, te ih doslovno izgladnjuje i ostavlja bez šećera. Šećer je pogonsko gorivo bez kojeg te zloćudne stanice ne mogu preživjeti.

Ova biljka, lat. naziva Momordica charantia, naširoko se uzgaja i jede u jugoistočnoj Aziji, Africi, Kini, Japanu pa čak i na Karibima. Posebno je popularna među Japancima s Okinave, koji su poznati po dugovječnosti.

Iako se jede već stoljećima, mnoge zdravstvene prednosti kao što je antivirusno ili antioksidantsko djelovanje, tek su nedavno postale poznate u zapadnoj medicini. Ova biljka sprečava i nastanak dijabetesa.

U posljednje četiri godine intenzivno se istražuje djelovanje ove biljke protiv raka. Antikancerogeno djelovanje vidljivo je i kod raka dojke, prostate, debelog crijeva, jetre, želuca i nazo-ždrijelnih tumora, kao i kod leukemije i neuroblastoma. Najnovija studija pokazala je da gorka dinja djeluje citotoksično na rak gušterače.

Istraživači s University of Colorado Cancer Center kupili su dinje (kineska sorta) u lokalnoj trgovini, uklonili pulpu i sjeme i pomoću kućnog sokovnika napravili sok. Krute tvari su uklonjene, a preostali sok korišten je pri testiranju na dva načina. Izravno na kulturama stanica ili tako što je smrznut pa samljeven u fini prah, koji je kasnije korišten za hranjenje miševa.

Sok gorke dinje (razrijeđen samo 5% u vodi) djelovao je snažno na smanjenje svih četiriju karcinoma gušterače staničnih linija. Naime, nakon 72 sata testiranja AsPC-1 i Capan-2 stanice tumora smanjene su za 90%, a BxPC-3 i MiaPaCa-2 za 98%.

Sok je izazvao programiranu staničnu smrt (apoptozu) i što je još važnije, aktivirao AMPK, što ukazuje da ometa metabolizam glukoze i doslovno izgladnjuje stanice raka ostavljajući ih bez šećera.

Nakon što su miševi bili hranjeni prahom smrznutog soka, došlo je do 64-postotnog smanjenja. Djelovanje je dakle slično kao i kod kemoterapije (52% nakon 18 dana), koja se daje u liječenju raka gušterače, ali bez vidljivih nuspojava.

To bi značilo da ljudi koji imaju 75 kilograma trebaju uzimati šest grama ovog praha. Slična doza od 4,8 grama praha smrznutog soka koristila se u sklopu nedavne studije. Naime, tri mjeseca su je davali oboljelima od metaboličkog sindroma. Lijek je djelovao i svi su ga pacijenti uglavnom dobro podnosili.

Pročitajte još neke naslove na temu liječenja raka:

Liječiti rak dojke
Graviola uništava stanice raka
Hrana koja liječi rak

Posjet ginekologu i važnost pregleda kod žena

O pregledu dojke

Postoje neki rani simptomi (znaci i pojave) kod kojih zaista više ne treba razmišljati nego odmah, ali odmah, otići na pregled.

Dojka

Usprkos tome što je dojka dostupna za pregled, na liječenje dođe tek 2/3 žena - tek kad je bolest uznapredovala!

Neoštro ograničen, čvrst, bezbolan „čvor" u dojci.

Iscjedak iz bradavice.

Vrat maternice

Već naglašena redovita i jednostavna kontrola!

Iscjedak iz rodnice.

Tragovi krvi na rublju.

Kontaktna krvarenja (postkoitalno).

Tijelo maternice

Rak tijela maternice je prije svega oboljenje žena u postmenopauzi. Usprkos anatomskom položaju maternice može se već rano raspoznati ako smo dovoljno pažljivi i ne zanemarimo znakove!

Povremeni iscjedak iz rodnice neugodnog mirisa.

Manji tragovi krvi na rublju.

Veća krvarenja (poput menstruacije).

Bolovi slični menstrualnima.

Jajnici

Rak jajnika vrlo dugo ne uzrokuje poteškoće, tako da se oboljenje u polovine bolesnica ustanovi tek kad se već raširi, stoga jedino redovite kontrole ginekologa omogućuju pravilan nadzor nad tom bolesti!

Osjećaj težine i napetosti u donjem trbuhu.

Bolovi u donjem trbuhu.

Vanjsko spolovilo

Ova lokalizacija je najčešća kod žena u kasnoj postmenopauzi.

Promjene na koži stidnice.

Izraženiji svrbež kože stidnice.

Izrasline na stidnici.

Ove   obavijesti   i upute ne bi trebale djelovati zastrašujuće, već  naprotiv! Prihvaćajući ovaj „vodič" žene bi trebale optimističnije gledati na ono što donosi život te tako čuvati svoje zdravlje i vratiti ga ako je već narušeno.

Konačno: kada i koliko često odlaziti na pregled!?

GINEKOLOŠKI PREGLED

Posjet - potrebno je obaviti odmah na početku spolnog života, a najkasnije u 20-oj godini života. Ostali - svaka žena taj pregled treba do svojih visokih godina obavljati barem jednom godišnje - eventualno učestaliji posjeti ginekologu ovise o nalazu, dogovoru te odluci ginekologa, a i citologa.

PREGLED DOJKI

Žene bez pojave raka dojke u bliže rodbine od 20 do 35 godina. Samo-pregled dojki 1 put mjesečno, klinički pregled dojki svake 2-3 godine, UZV po odredbi liječnika.

Od 35 do 40 godina samo-pregled dojki 1 put mjesečno, UZV pregled 1 put godišnje i klinički pregled 1 put godišnje. Mamografiju treba obaviti svake dvije godine.

Više od 40 godina samo-pregled dojki 1 put mjesečno, UZV pregled 1 puta godišnje, klinički pregled 1 put godišnje i mamografija svake dvije godine.

Žene s pojavom raka dojke u bliže rodbine samo-pregled dojki 1 put mjesečno, klinički pregled 2 puta godišnje, UZV pregled 2 puta godišnje i prva mamografija s 35 godina.

Rak debelog crijeva i rektuma

Istraživači smatraju da nije nimalo slučajno što je rak debelog crijeva i rektuma praktično prerastao u epidemiju zapadnog sveta, dok je u Aziji i Africi veoma rijetka pojava. Nepobitne činjenice snažno ukazuju na to da ishrana bogata masnoćama i siromašna vlaknima, koja je tipična na Zapadu, mora biti da na neki način povećava rizik od razvoja raka na debelom crijevu i rektumu.

U stvari, nekoliko ispitivanja je potvrdilo da osobe čija je ishrana bogata masnoćama spadaju u kategoriju sa povećanim rizikom od razvoja ove vrste raka. Na primjer, Zdravstvena škola na Harvardu sprovela je jedno ispitivanje, kome je bilo podvrgnuto sedam hiljada muškaraca i kojim je utvrđeno da su oni, čija je ishrana sadržavala najviše masti i najmanje vlakana, imali četiri puta veće šanse da se kod njih razviju polipi na debelom crijevu, koji predstavljaju pretkancerozno stanje. Obimna epidemiološka ispitivanja kojima je bilo obuhvaćeno na hiljade ljudi u ćelom svetu potvrdila su da ishrana sa visokim sadržajem masnoće i niskim sadržajem vlakana uveliko povećava izglede za razvoj kancera na debelom crijevu i rektumu.

U onim zemljama u kojima vlakna tradicionalno imaju veliki udio u načinu ishrane, ljudi jedu mnogo raznog voća i povrća tokom dana. Voće i povrće ne samo da je krcato vlaknima, nego i ostalim antikanceroznim jedinjenjima, koja također predstavljaju zaštitu od raka debelog crijeva i rektuma.

Folna kiselina - Folna kiselina, na primjer, B-vitamin za koji se pokazalo da smanjuje rizik od cervikalnog raka, također može da pruži zaštitu i od raka debelog crijeva. Tokom jednog ispitivanja, istraživači su nadgledali ishranu 372 osobe sa rektalnim rakom i ishranu isto toliko zdravih osoba. Otkrili su da žene, koje konzumiraju 300 mcg ili više folne kiseline na dan, umanjuju sebi rizik da obole od raka debelog crijeva za vise od 50 procenata, a da se kod muškaraca koji konzumiraju 385 mcg folne kiseline rizik umanjuje za jednu trećinu. Jedna zanimljiva usputna napomena koja se tiče ove studije ističe da samo pola šalice spanaća dnevno može da vam obezbijedi dovoljno folne kiseline da smanjite rizik od pojave rektalnog raka! Ukoliko niste ljubitelji spanaća, uzimajte svakodnevno dodatke folne kiseline.

Biljna kiselina - Godine 1970. dr Denis Barkit objavio je studiju u kojoj je zabilježio da ljudi koji žive u zemljama u kojima je ishrana tradicionalno bogata vlaknima zaprepašćujuće rijetko obolijevaju od kancera debelog crijeva. Od tog zapažanja dr Barkita naovamo, mnogi su naučnici pokušavali da otkriju taj „magični metak" koji vlakna sadrže, a koji bi mogao da bude uzrok tog antikanceroznog djelovanja. Neki su nagađali da se tu uopće ne radi o samo jednom sastojku, nego o činjenici da vlakno tjera hranu da mnogo brže prolazi kroz želudac i crijeva, čime se smanjuje trajanje izloženosti potencijalno karcinogenim materijama iz namirnica. Sve veći broj naučnika, međutim, danas podozreva da vlakna možda sadrže jedan određeni sastojak, koji je vrlo jak antikancerogen, po imenu biljna kiselina. Biljna kiselina je antioksidantno jedinjenje koje se nalazi u mnogim biljkama, medu koje spadaju proizvodi od soje, cerealije, koštunjavi plodovi i mahunarke. Biljna kiselina vezuje se sa određenim metalima koji doprinose razvoju tumora, blokirajući na taj način njihovo negativno djelovanje. U laboratorijskim testovima, biljna kiselina je pokazala svojstvo da smanjuje veličinu i broj tumora kod laboratorijskih životinja koje su bile hranjene potencijalnim kardnogenima.

Inhibitori proteaza — Nalaze se u namirnicama od soje. Inhibitori proteaza su jedinjenja koja blokiraju enzime koji pojačavaju rast tumora. U laboratorijskim eksperimentima, pacovi su hranjeni karcinogenima za koje je poznato da izazivaju rak debelog crijeva, a potom inhibitorima proteaza. Rezultati testova ohrabrujuće pokazali su potiskivanje formiranja tumora kod 100% životinja, što snažno nagovještava da inhibitori proteaza mogu da budu moćno oružje protiv raka debelog crijeva i kod ljudi.

Kalcij — Ovaj mineral, poznat po svojoj osobini da jača kosti, također može i da umanji rizik od pojave raka debelog crijeva. U stvari, devetnaest godina dugo proučavanje više od dvadeset pet hiljada osoba u Čikagu pokazalo je da je kod onih koji su konzumirali 1200 mg kalcija dnevno rizik od pojave raka na debelom crijevu manji za 50 procenata. Neke druge studije pokazale su da osobe čija je ishrana bogata kalcijem proizvode manje količine žučnih kiselina nego osobe čija je ishrana siromašna vlaknima i kalcijem. Visok nivo žučnih kiselina povezuje se sa visokim rizikom od pojave kancera na debelom crijevu.

Erlov recept protiv raka debelog crijeva

Folna kiselina: Dvije tablete ili kapsule od 400 mcg na dan.

Kalcij: Kombinacija 500 mg kalcija i 250 mg magnezija dva puta na dan, uz 400 i.j. vitamina D. (Da biste održali odgovarajuću ravnotežu minerala, morate da uzimate kalcij sa magnezijem. Vitamin D je neophodan da bi potpomogao apsorbiranje kalcija).

Rak pluća - Kako nastaje i kako da ga liječimo?

Dok je rak dojke isključivo ženska bolest, rak pluća dugo je bio smatran pretežno muškom bolešću. To je stoga što je on ubica muškaraca broj 1 i, sve doskora, nije bio smatran velikom prijetnjom kada je riječ o ženama. Međutim, 1994. godine su istraživači Andersonovog centra za rak u Hjustonu objelodanili iznenađujuću procjenu o broju od 56.000 žena za koje se smatralo da će te godine umrijeti od raka na plućima. Na taj način ta je bolest stekla žalosnu „čast", postavši rak od koga umire najveći broj žena. Oko 85% svih slučajeva raka pluća prouzrokovano je pušenjem, navikom koju su žene masovno prihvatile nakon Drugog svjetskog rata. Nažalost, djelovanje decenija pušačkog staža sada uzima svoj veliki danak i medu ženama.

Dim cigareta sadrži poznate karcinogene koji doprinose formiranju slobodnih radikala, koji ugrožavaju zdrava tkiva. Pušenje nije opasno samo po one koji upražnjavaju tu nezdravu naviku, već i za one oko njih koji su, ni krivi ni dužni, primorani da udišu taj dim.

Najbolji način da se zaštitite od kancera pluća jeste da ne pušite i da ne udišete duhanski dim. Imajte stalno na umu da je taj dim samo jedan od nekoliko zagađivača koje udišemo svakog dana. U zavisnosti od toga gdje živite, vazduh je ispunjem smogom, izduvnim gasovima iz automobila i autobusa, i ozonom, koji također doprinosi formiranju slobodnih radikala u našem organizmu. Od suštinske je važnosti da svoj organizam očvrsnemo, da može da odolijeva napadima slobodnih radikala, tako što ćemo uzimati dovoljno antioksidanta.

Vitamin E — Vitamin E je nezaobilazno oružje u borbi za poništavanje djelovanja ovih slobodnih radikala na delikatno tkivo pluća, što nam, zauzvrat, pruža zaštitu od raka pluća.

Karotenoidi - Istraživanjima je utvrđeno da je da je ishrana bez dovoljno povrća, voća i karotenoida u neraskidivoj vezi sa povećanim rizikom od raka pluća. Karotenoidi se nalaze prvenstveno u voću i povrću, zatim u retinolu u mliječnim proizvodima, jajima, džigerici i obogaćenim cerealijama.

Zeleni čaj, o kome je već bilo riječi u ovom poglavlju, izgleda da ima inhibitorni efekt na kancerozne agense u samom organizmu. Ljubav Japanaca prema zelenom čaju možda je ključ zagonetke zašto su japanski muškarci, iako strastveniji pušači od američkih muškaraca, u manjem stupnju skloni obolijevanju od raka pluća. Ispitivanjem koje je vršeno na laboratorijskim miševima, utvrđeno je da konzumiranje zelenog čaja smanjuje rizik od ove bolesti za čitavih 45 procenata. Nemojte, međutim, da se zanosite da će vam šalica zelenog čaja, popijena uz cigaretu, predstavljati zaštitu od raka pluća. Jer, mada istraživači smatraju da zeleni čaj može da bude jedan od najpraktičnijih načina za prevenciju raka, teorija je ipak samo teorija. Nepobitno je da definitivno povećavate svoje šanse da nikada ne dobijete rak pluća jedino ako potpuno prestanete da pušite.

Faktor masnoće — Pušenje je ustanovljeno kao uzrok raka, ali mi i dalje ne znamo zbog čega 23.000 nepušača u Sjedinjenim Državama svake godine umire od raka pluća. Ova brojka predstavlja otprilike 15 procenata od ukupnog broja slučajeva plućnog kancera.

U „Žurnalu Nacionalnog instituta za kancer" (1994) objavljen je Članak o jednoj studiji epidemiologa sa Medicinske škole Jale univerziteta tokom koje su ispitivali odnos ishrane i rizika od pojave plućnog raka kod nepušača. Ekipa je radila sa 826 ispitanika oba pola; polovina je bolovala od raka, a druga polovina predstavljala je kontrolnu grupu. Svi sudionici ispitivanja bili su ili nepušači ili su pušenje ostavili najmanje deset godina prije samog ispitivanja.

Istraživači su od dobrovoljaca tražili da procjene svoje uobičajeno konzumiranje dvadeset šest različitih namirnica. Statistička analiza pokazala je da konzumiranje presnog povrća i svježeg voća u značajnoj meri smanjuje kod nepušača rizik od pojave kancera na plućima. Procjene pokazuju da nepušači taj rizik mogu da smanje za fantastičnih četrdeset procenata jednostavnim dodavanjem jedne i po porcije takvog voća i povrća svojoj svakodnevnoj ishrani.

Selen — Još jednom studijom koja se pozabavila povezivanjem ishrane i rizika od raka na plućima podvrgnuto je ispitivanju više od 120.000 muškaraca i žena u Holandiji, od pedeset pet do šezdeset devet godina starosti. Kod pacijenata je provjeravan nivo raznih vitamina, minerala i karotina u krvi. Za osobe sa visokim nivoom selena, još jednog potentnog antioksidanta, utvrđeno je da imaju smanjen rizik od pojave raka na plućima. Selen sudjeluje u proizvodnji glutation peroksidaze, enzima koji štiti ćelije od oksidativnog oštećenja.

Erlov recept za borbu protiv raka

Vitamin E: Najviše dvije kapsule od 400 i.j. na dan, poželjno u suhom obliku zbog boljeg apsorbiranja.

Selen: Jedna kapsula ili tableta od 100 mcg na dan.

Rak grlića materice - cervikalni rak

Folna kiselina — Nova studija, rađena na Univerzitetu države Alabame, u Birmingemu, izgleda da je razotkrila vezu između pomanjkanja folne kiseline (B-vitamina zvanogfolacin) i rizika od razvoja cervikalnog raka. Tokom jednog ispitivanja, čiji su rezultati objavljeni u „Žurnalu Američkog medicinskog udruženja" (1992), 726 žena je pregledano zbog cervikalnog raka. Pronađeni su mnogobrojni faktori koji povećavaju rizik od dobijanja ove vrste raka, medu koje spadaju prerano stupanje u seksualne odnose, seksualni promiskuitet, a moguće je i pušenje cigareta.

Najznačajniji faktor rizika za obolijevanje od raka grlića materice jeste infekcija humanim papilomavirusom (HPV), koji može da prouzrokuje pojavu genitalnih bradavica i cervikalnu displaziju, nekontrolirani razvoj ćelija koji kasnije može da dovede do raka. Iznenađujuća je činjenica da je kod žena sa HPV koje imaju visok nivo folne kiseline u krvi manja učestalost cervikalne displazije nego kod žena koje imaju nizak nivo folne kiseline. Nije otkrivena nikakva povezanost između nekog drugog vitamina i raka grlića materice. Istraživači nagađaju da folna kiselina mora imati nekakvo zaštitno djelovanje protiv HPV virusa. Citrusno voće i paradajz, žitarice, kvasac, džigerica i lisnato zeleno povrće odlični su prirodni izvori folne kiseline, koja je također dostupna i u obliku dodataka.

Likopen — Izgleda daje i likopen, karotenoidno jedinjenje poznato kao borac protiv slobodnih radikala, također dobra zaštita od cervikalnog raka. Jedna nedavna studija, objavljena u „Međunarodnom žurnalu o raku", pozabavila se navikama u ishrani i nivoom karotenoida u krvi 102 žene sa cervikalnom displazijom i podjednakim brojem zdravih žena. Rizik za obolijevanje od cervikalne displazije pokazao se kao najmanji kod žena koje su konzumirale najveće količine likopenom bogatih namirnica, za razliku od onih koje su unosile male količine likopena putem ishrane. Razlika od male do velike količine na dan ravna je, ni manje ni više nego - jednom paradajzu. Čak i prerađeni sok od paradajza i kašasti paradajz imaju visok sadržaj karotenoida. Crveni grejpfrut i slatke crvene paprike također su dobri prirodni izvori likopena. Likopen je dostupan i u formi dodataka.

Pušači, povedite računa: Postoji studija, koju su udruženim snagama sproveli Odjeljenje za nauku o ishrani i epidemiologiju na Univerzitetu države Alabame u Birmingemu, Centar za istraživanje raka u Liti Roku, Arkanzas, i Medicinski prehrambeni proizvodi R i D, Kolambas, Ohajo, da bi odredili djelovanje pušenja na koncentraciju folne kiseline i vitamina B12 u cirkulaciji i tkivima direktno izloženim dimu cigareta.

Rezultati pokazuju da pušenje ima negativno djelovanje na sposobnost organizma da skladišti, iskorištava i izvlači ono što je dobro iz vitamina B12, a žene sa višim nivoom B12 pokazale su smanjeni rizik za obolijevanje od raka grlića materice. Pušačima je potrebno unošenje više folata i više B12 nego onima koji ne puše. Još bolje, uopće nemojte da pušite!

Oralni rak

Oko 75% svih slučajeva oralnog raka izazvano je pretjeranom upotrebom alkohola, žvakanjem duhana i pušenjem. Jasno je da se jednostavnim eliminiranjem ovih navika može učiniti mnogo a smanjenje rizika od ovakve bolesti. Međutim, istraživanja vršena u posljednje vrijeme otkrivaju da vitamini i određene fitohemikalije također mogu da budu od pomoći.

Vitamin E — Studija Nacionalnog instituta za rak, Odjeljenja za etiologiju kancera u Betezdi (Merilend), navodi na pomisao da vitamin E može doslovno da prepolovi rizik od dobivanja oralnog raka. U ovoj studiji, istraživači su uspoređivali unošenje ovog vitamina kod 1100 osoba oboljelih od oralnog raka i kod skoro 1300 zdravih osoba. Jedna je neočekivana činjenica izronila iz ovog ispitivanja: kod onih koji su uzimali dodatke vitamina E pokazao se značajno niži stepen rizika od razvoja oralnog raka ili raka grla. Budući da je nivo vitamina E u namirnicama relativno nizak, čini se prilično razumnim potezom da dodatak vitamina E uključite u svoj svakodnevni režim.

Mada princip mehanizma na osnovu kojeg vitamin E djeluje kao zaštita protiv raka nije potpuno razjašnjen, istraživači ga pripisuju njegovoj sposobnosti da odbije nestabilne štetne molekule zvane slobodni radikali, a sumnjaju također i da djeluje tako što jaca imunološki sistem, koji potom povećava sposobnost organizma da iskorjenjuje kancerozne ćelije.

Beta-karotin — Postoje i izvjesni dokazi da beta-karotin, koji se u prirodnom stanju nalazi u mnogim vrstama zelenog lisnatog povrća i u mrkvi, može da pomogne u odolijevanju oralnom raku. Tokom jedne preliminarne studije, osobe sa pretkanceroznim oralnim lezijama tretirane su svakodnevno sa 60 mg beta-karotina u periodu od tri mjeseca. (To odgovara količini od otprilike četiri do pet mrkvi na dan). Rezultati testova pokazali su impresivno smanjenje od 50% broja lezija.

Zeleni čaj — Ispijanje zelenog čaja također se povezuje sa smanjivanjem rizika od obolijevanja od oralnog raka kod ljudi, naročito raka jednjaka. Studija objavljena u „Žurnalu Nacionalnog instituta za kancer" (juna 1994), poredila je 900 sredovječnih Kineza i Kineskinja oboljelih od raka jednjaka sa preko 1500 zdravih muškaraca i žena. Među nepušačima i antialkoholičarima, konzumiranje zelenog čaja smanjuje rizik od raka jednjaka za čitavih 60%. Istraživači antikancerozna svojstva zelenog čaja pripisuju njegovim antioksidantnim komponentama zvanim polifenoli.

Spirulina — Plavozelena mikroalga spirulina može da se kupi u trgovinama zdrave hrane širom Amerike. Otkriveno je da je ona značajan prirodni izvor pro¬teina, karotenoida i ostalih mikro hranljivih materija. Eksperimentalna ispitivanja na životinjama demonstrirala su inhibitorsko djelovanje spiruline na oralni rak.

Studija objavljena u časopisu „Ishrana i kancer" (1995), sprovedena medu žvakačima duhana u Indiji, imala je za rezultat potpuno povlačenje pretkanceroznih oralnih lezija kod 45% ispitanika kojima je tokom dvanaest mjeseci davan ekstrakt spiruline. Ovo je bilo prvo ispitivanje u kome je spirulina bila primenjena u liječenju raka kod ljudi i, nesumnjivo, mnoga će tek da uslijede.

Recept protiv raka

Vitamin E: Dvije kapsule (400 i. j.) na dan, uz jelo, poželjan je suhi oblik zbog lakšeg apsorbiranja.

Beta-karotin: Jedna kapsula od 5.000 do 10.000 i. j. na dan.

Zeleni čaj: Ispijajte jednu do tri šalice zelenog čaja (oslobođenog kofeina) na dan, ili uzimajte jednu do tri kapsule ekstrakta zelenog čaja na dan.

Spirulina: Jedna do dvije tablete na dan, pola časa prije jela.

Rak želuca - Zbog čega nastaje i kako da ga liječimo?

Široko rasprostranjena upotreba frižidera u Sjedinjenim Državama uvelike je smanjila broj slučajeva raka želuca u zapadnom svijetu. To je stoga što određena jedinjenja koja su prirodni sastojak namirnica mogu da se pokvare i postanu karcinogena ukoliko se namirnice ne drže na odgovarajuće niskoj temperaturi. Rak želuca je, međutim, još uvijek prilično česta pojava u Kini, gdje frižideri nisu uvijek obavezan dio domaćinstva, pogotovo po malim selima u ruralnim oblastima.

Postoje, pak, dokazi da vitamini, naročito antioksidanti, mogu da doprinesu smanjivanju rizika od raka želuca.

Antioksidanti — Američki i kineski naučnici su udruženim naporima istraživali djelovanje kombiniranih vitaminskih dodataka na rak (naročito na rak jednjaka i želuca) kod oko trideset hiljada stanovnika jedne ruralne oblasti u Kini. Nakon otprilike pet godina, istraživači su utvrdili da je kod ljudi koji su uzimali specifičnu antioksidantu vitaminsko-mineralnu kombinaciju (beta-karotin, vitamin E i selen) došlo do statistički značajnog opadanja u stopi smrtnosti, i to ne samo u slučajevima kada je u pitanju bio rak. Kod onih koji su uzimali kombinirani dodatak došlo je do smanjenja stope smrtnosti od svih tipova raka u iznosu od 1%, a kada je bila riječ o raku želuca, to smanjenje iznosilo je 21%.

Blokatori nitrosamina - Određeni aditivi koji se dodaju namirnicama prilikom prerade također su osumnjičeni kao uzročnici raka želuca. Na primjer, nitriti, aditivi koji se upotrebljavaju da bi se održale mesne prerađevine, kao što su slanina ili viršle, kombiniraju se sa aminokiselinama koje se nalaze u želucu i formiraju jedinjenja poznata kao nitrosamini, koji su visoko karcinogeni. Nitrosamini mogu da uništavaju DNK i dovedu do kancerogenih promjena u ćelijama.

Mnoge sasvim obične, svakodnevne namirnice koje Amerikanci konzumiraju u stanju su da umanje štetu koju nanose nitrosamini. Prije dvije godine, naučnici sa Kornelovog univerziteta objavili su podatke koji su svjedočili da konzumiranje zelenih paprika, ananasa, mrkve, jagoda i, naročito, paradajza, može da potisne formiranje nitrosamina kod ljudi. Mada je dobro poznato da ove namirnice sadrže mnogo vitamina C, koji sam po sebi umanjuje formiranje nitrosamina, istraživači su se namjerili da pronađu ono za što su osjećali daje još moćniji blokator nitrosamina nego što bi to mogao da bude sam vitamin C.

Istraživači sa Kornela identificirali su dva nova blokatora nitrosamina-p-kumarik i klorogeničnu kiselinu, koji osiguravaju oko četrdeset posto inhibitorske aktivnosti paradajza u odnosu na nitrosamine.

Bijeli luk — Bijeli luk je još jedan moćan razbijač nitrosamina. U jednoj studiji provedenoj Institutu za istraživanje raka u Pekingu, u razgovorima sa 564 pacijenta oboljelih od raka želuca i 1131 zdravim stanovnikom jedne kineske oblasti u kojoj je inače prisutna visoka stopa tog oboljenja, otkriveno je da je rizik za obolijevanje od raka želuca bio značajno manji kod onih koji su jeli mnogo povrća iz porodice Allium, odnosno sve vrste povrća poznate po svome oporom mirisu, u koje spadaju crni i bijeli luk, drobnjak, praziluk i vlasac. Sposobnost bijelog luka da inhibira formiranje nitrosamina potkrepljena je ispitivanjem koje je na Državnom univerzitetu u Pensilvaniji sprovedeno nad pacovima i čiji su rezultati pokazali da dodavanje bijelog luka u prahu u ishranu pacova izaziva značajno opadanje stope pojave raka.

Zeleni čaj - Strasne „čajopije" u Japanu također spadaju među one kod kojih je rizik obolijevanja od raka želuca smanjen. Nekoliko studija, koje su uspoređivale ishranu onih kod kojih je dijagnosticiran rak želuca i ishranu zdravih osoba, pokazalo je da ljudi koji piju zeleni čaj često i u velikim količinama imaju manju vjerojatnoću da obole od taka želuca. Istraživači nagađaju da jedinjenja u zelenom čaju mora da djeluju zaštitno u odnosu na nitrosamine.

Recept protiv raka na želucu

Antioksidanta kompleksna formula: Preporučujemo antioksidantu kompleksnu formulu koja uključuje alfa i beta-karotin, vitanim C, vitamin E i selen. Uzimajte dvije kapsule na dan, uz jelo.

Zeleni čaj: Pijte dvije do tri šalice zelenog čaja na dan (gledajte da bude oslobođen kofeina), ili uzimajte dodatak u vidu ekstrakta zelenog čaja (također bez kofeina), dva do tri puta na dan.

Bijeli luk: Jedna tableta od 500 mg sirovog, zrelog bezmirisnog bijelog luka na dan.

Rak kože

Ova vrsta raka je najčešća medu muškarcima i ubrzano postaje velika prijetnja za oba spola. Pošto muškarci u prosjeku provode na suncu dvostruko više vremena nego žene, predstoji im i mnogo veća mogućnost da umru od melanoma, najsmrtonosnije forme ovog oboljenja, nego što je to slučaj sa ženama. U stvari, učestalost melanoma kod muškaraca i kod žena je u izraženom porastu posljednjih godina, i nema spora o razlogu za to: gotovo svi se slažu da pretjerano izlaganje suncu može da dovede do raka kože.

Rasprostranjeno je uvjerenje da sunčevi ultraljubičasti zraci mogu da povećaju proizvodnju slobodnih radikala, koji su potom u stanju da unište zdrave ćelije i pretvore ih u kancerozne. Kreme sa zaštitnim faktorima mogu da filtriraju štetne UVA i UVB zrake i da spriječe opekotine od sunca, ali mnogi istraživači vjeruju da je i najmanja preplanulost kože znak oštećenja i da izlaganje suncu treba da bude maksimalno ograničeno.

Antioksidansi — Neke studije također navode na pomisao da antioksidanti, bilo oni iz namirnica, ili oni u formi dodataka, mogu da umanje rizik od raka kože. Na primjer, jedno ispitivanje koje je nedavno sprovedeno u Australiji pokazalo je značajan inverzan odnos između rizika od dobivanja raka kože i konzumiranja povrća kao što su artičoka, bundeva, prokelj, kupus i prokule. Ove namirnice sadrže nekoliko različitih tipova karotenoida, među koje spadaju alfa-karotin, beta-karotin i vitamin C, koji su poznati antioksidanti.

Uz to, istraživači Odjeljenja za nauku o ishrani, sa Univerziteta države Alabame, u Birmingemu, sproveli su neke laboratorijske testove da bi odredili djelovanje antioksidantnih hranljivih sastojaka na rak kože. Rezultati ukazuju na to da povećane oralne doze vitamina E i glutationa smanjuju rizik od raka kože kod pacova.

Drugi potentni antioksidant širokog spektra jeste ekstrakt grožđanog sjemena, koji sadrži jedinjenja zvana proantrocijanodini. Proanrrocijanodini su moćni antioksidanti, koji se nalaze u vinu i soku od grožđa.

Smanjite unošenje masnoća — Ishrana bogata masnoćama također može da ima udjela u povećanom riziku od obolijevanja od raka kože. To je teorija koju su razvili istraživači u Medicinskom centru za pomoć veteranima „Teksas" u Hjustonu, koji kažu da ishrana sa niskim sadržajem masnoće umanjuje rizik od ozlijeda koje dovode do najrasprostranjenije vrste raka među odraslim bijelcima u Sjedinjenim Državama.

Savjet za sprečavanje raka kože

Uvijek koristite djelotvornu zaštitu od sunčevih zraka (zaštitni faktor neka je bar petnaest), kada se nalazite napolju.

Recept protiv raka kože

Antioksidanta kompleksna formula: Da biste se zaštitili od raka kože, preporučujemo sveobuhvatnu antioksidantu formulu koja sadrži alfa i beta-karotin, vitamin C, vitamin E, selen, ekstrakt grožđanog sjemena i ekstrakt zelenog čaja.

Rak dojke - Kako preventivno djelovati?

Kancer, odnosno rak dojke je drugi vodeći uzrok smrti uslijed kancera kod žena (prvi na listi je rak pluća). Ova dijagnoza se svake godine postavi kod više od 200.000 žena, a za više od 46.000 oboljelih ima smrtonosan ishod.

Samo se mali broj slučajeva kancera dojke (ugrubo, nekih 6 %) može povezati sa određenim genom, u većini slučajeva mi jednostavno pojma nemamo šta prouzrokuje kancer dojke. Odnos između načina ishrane i pojave kancera dojke pažljivo je ispitan. Slično kanceru prostate, i kancer dojke je učestaliji u zapadnim zemljama, a relativno je retka pojava u Aziji i Africi. Mnogi istraživači misle da je ishrana, naročito ona sa visokim sadržajem masti koja je karakteristična za zapadne zemlje, u najmanju ruku činilac koji doprinosi visokom stupnju obolijevanja od raka dojke u zemljama kao što su Sjedinjene Države. Amerikanci 36%svog dnevnog broja kalorija uzimaju u obliku masti, i to većinom zasićenih masti iz mesa i mliječnih proizvoda. Mnoge studije izvještavaju o povezanosti ishrane bogate mastima i gojaznosti središnjeg dijela tijela (izbočenosti abdomena), za koji se zna da je faktor rizika kada je riječ o raku dojke. Najmanje jedna studija pokazala je direktnu korelaciju između unošenja masnoća i ponavljanja kancera dojke kod žena kod kojih je već jednom bila dijagnosticirana ista ta bolest. Mada su proučavanja koja su pokušavala da povezu konzumiranje masnoća sa kancerom dojke ostala nedorečena, pošto već znamo da je ishrana bogata masnoćama faktor rizika kod srčanih oboljenja i kod drugih oblika kancera, naročito kancera debelog crijeva, sasvim razumno zvuči da treba da ograničite unošenje masnoće na manje od 20%od ukupnog broja vaših svakodnevnih kalorija.

Ograničenje masnoće može da bude samo jedan dio priče. Konzumiranje vlakana izgleda da je isto toliko važno. Na primjer, žene iz Finske jedu još masniju hranu nego američke žene, pa ipak je kod njih stepen smrtnosti od kancera dojke znatno niži. Međutim, za razliku od žena u Americi, Finkinje konzumiraju veoma mnogo vlakana, čime možda potiru negativno djelovanje ishrane bogate masnoćama. Vlakna pomažu da hrana mnogo brže prođe kroz stomak i crijeva, olakšavajući na taj način organizmu da se riješi otrova (kao što su insekticidi i druge kemikalije) prije nego što uspiju da mu naude. Uz to, neka istraživanja su pokazala da određeni oblici vlakana, kao što su pšenična vlakna, mogu da pomognu u snižavanju nivoa određenih potentnih estrogena koji možda iniciraju razvoj tumora na dojkama.

Lan — Hiljadama je godina laneno sjeme bilo sasvim uobičajen dio ljudske ishrane. Danas se, međutim, upotrebljava prvenstveno za izradu tkanine. Laneno sjeme bogato je lignanima, jedinjenjima sličnim prirodnom estrogenu koji se proizvodi u organizmu. Vjeruje se da Iignani deaktiviraju potentne estrogene koji mogu da iniciraju razvoj tumora. Ulje od lanenog sjemena prodaje se u vidu kapsula ili tečnosti u prodavnicama zdrave hrane.

Selen - U „Evropskom žurnalu o prevenciji kancera "(1991) objavljena je studija po kojoj žene koje konzumiraju najviše minerala selena imaju najnižu stopu smrtnosti uslijed kancera dojke. Ovo je prilično logično, pošto znamo da je selen moćan antioksidant koji može da pruži zaštitu od mnogih oblika raka. Medu dobre prirodne izvore selena spadaju bijeli luk, crni luk, riba, ljuskari, crno grožđe, prokelj, integralna pšenica i žitarice, jaja, brazilski orah i piletina. Selen je dostupan i u formi dodataka.

Limonen — Ispitivanja vršena na životinjama pokazala su da ovo jedinjenje, koje se nalazi u esencijalnim uljima citrusnog voća i limunove trave, može da inhibira razvoj tumora dojke. Nedavno su u londonskoj bolnici „Cering kros" započete probe sa ciljem da se provjeri koliko limonena može da bude koristan u liječenju raka dojke. Dobar prirodni izvor limonena jeste ona mekana bela potkorica koja obavija citrusno voće - može da se nabavi i kao dodatak.

Melatonin — Jedno zanimljivo istraživanje na temu faktora rizika od raka dojke, ukazuje na to da su žene izložene niskofrekventnim magnetnim poljima podložnije riziku od ove vrste raka, jer izlaganje takvim poljima može da smanji noćnu proizvodnju antikanceroznog hormona zvanog melatonin od strane epifize (pinealne žlijezde). Smanjena koncentracija melatonina u krvi podstiče razvoj ćelija raka dojke, kažu istraživači iz Sjeverozapadne pacifičke laboratorije u Ričlandu (Vašington). Istraživanja se nastavljaju, kako bi se utvrdilo da li izlaganje uređajima u domaćinstvu, kao što su mikrovalne peći, televizori i fenovi za kosu može da poveća rizik od raka dojke i ostalih vrsta raka. Melatonin je dostupan u obliku kapsula i tableta.

Recept kako protiv raka dojke

Ulje od lanenog sjemena: Jedna jušna žlica ulja ili tri kapsule na dan. (Specijalni proizvodi od lanenog sjemena mogu da se nadu u trgovinama zdrave hrane). Upotrebljavajte samo proizvode koji sadrže stabilizirano laneno sjeme, jer se ono obično vrlo brzo užegne.

Selen: Jedna tableta ili kapsula od 100 mg, svaki dan, uz jelo.

Melatonin: Uzimajte jednu sublingvalnu kapsulu (onu koja se razlaže pod jezikom) od 1 mg, na 5 do 15 minuta prije odlaska na spavanje. (Melatonin će da vas učini veoma sanjivim, nipošto ne sjedajte za volan nakon što ste ga uzeli).

Rak prostate - Što je i kako se liječi?

Rak prostate je druga po učestalosti vrsta raka kod muškaraca (rak kože je na prvom mjestu) i veoma je zabrinjavajuća činjenica da broj slučajeva izgleda da raste. Prostata je mala žlijezda veličine oraha, smještena između bešike i penisa, iznad rektuma. Kod više od dvije stotine hiljada muškaraca se svake godine ustanovi rak prostate, a odgovoran je za blizu četrdeset hiljada smrtnih slučajeva godišnje. (Brojčani podaci odnose se na područje SAD-a.)

Rizik od pojave raka prostate uvelike raste s godinama starosti. Rijetko se javlja kod muškaraca mlađih od pedeset godina, a neka prosječna starost u kojoj se najčešće pojavljuje iznosi sedamdeset dvije godine. Uzrok raka prostate je nepoznat, ali neprestana istraživanja otkrila su intrigantnu povezanost između te bolesti i načina ishrane. Studija objavljena u „Žurnalu Nacionalnog instituta za rak" (1993), izvještava o rezultatu istraživanja kojim je mjeren odnos između ishrane bogate masnoćama i raka prostate. Za ukupan unos zasićenih masnoća utvrđeno je da se nalazi u direktnoj relaciji sa rizikom od uznapredovanog raka prostate. Do ove asocijacije dovele su prvenstveno masti životinjskog porijekla. Zanimljivo je da crvena mesa koja imaju visok sadržaj zasićenih masnoća, predstavljaju grupu namirnica sa najjačom pozitivnom asocijacijom u odnosu na poodmakli rak. Masnoće iz mliječnih proizvoda, sa izuzetkom maslaca, i one iz ribe, nisu povezane sa rizikom. Rezultati podržavaju hipotezu da su masnoće životinjskog porekla, naročito one iz crvenog mesa, povezane sa povećanim rizikom od uznapredovanog raka prostate.

Likopen — Karotenoidi su jedinjenja koja voću i povrću daju boju, a za mnoga od njih se vjeruje da imaju antikancerozna svojstva. Na primjer, jedan član porodice karotenoida, likopen, može da pomogne u prevenciji raka prostate. Likopen se nalazi u mnogim vrstama voća i povrća, a paradajz, lubenice I palmino ulje su naročito dobri izvori. Sada je dostupan i u vidu dodatka. Nedavno su istraživači sa Univerziteta u Harvardu izvijestili da muškarci koji nedjeljno konzumiraju bar deset porcija obroka baziranih na paradajzu, u veoma velikoj meri smanjuju kod sebe rizik od razvoja raka prostate, pa oni nagađaju da likopen može da bude taj zaštitni faktor. U jednoj drugoj studiji, njemački istraživači su nedavno utvrdili da likopen može da smanji oštećenja uslijed djelovanja slobodnih radikala na ćelijama izloženim kemikalijama koje doprinose stvaranju slobodnih radikala.

Lutein - Lutein je još jedan član porodice karotenoida sa moćnim antioksidantnim svojstvima. Ima ga mnogo u povrću zelene boje, kao što su spanać, kelj i prokelj. Budući da mnogi muškarci ne konzumiraju redovno ove namirnice, preporučujemo uzimanje dodataka luteina.

Rak - Što je rak i kako protiv njega?

Ima mnogo različitih vrsta raka, ali, u osnovi, svi oblici ove bolesti uključuju abnormalno razmnožavanje ćelija. Da biste razumjeli šta je to rak i zbog čega predstavlja takvu prijetnju, tražim od vas da zamislite svoj organizam kao veliku tvornicu koja zapošljava milijarde radnika: u ovom slučaju, radnici su svaka pojedinačna ćelija. Ćelije su tegleći konji organizma, sastavni su dijelovi praktično svih tjelesnih funkcija. Tokom našeg života, ćelije neprestano rastu, obnavljaju se, transformiraju unesenu hranu u energiju i popravljaju štetu nanesenu organima i tkivima organizma. Srž ove aktivnosti jeste smrt i regeneracija miliona ćelija svakog dana. Normalne ćelije se umnožavaju i razlikuju po specijaliziranim individualnim vrstama programiranim za izvođenje specifičnih zadataka unutar određenih tjelesnih sistema. Na primjer, ćelije pluća imaju određenu ulogu u disanju, dok su ćelije srca dizajnirane tako da održavaju neprekidno kucanje ovog vitalnog organa. Unutar ovih sistema, ćelije „gledaju svoja posla", što znači da se svaka ćelija pridržava svog mjesta, veličine i odgovornosti. Kancerozni proces počinje zastranjivanjem jedne ćelije, koja doživljava mutaciju, to jest, podleže promjeni i počinje divlje da se umnožava. Ove „loše" ćelije zaboravljaju na svoju namjenu i, rastući, ugrožavaju susjedne grupe ćelija, lišavajući ih dragocjenih hranljivih sastojaka. Ukoliko se dozvoli da ove abnormalne ćelije nesputano rastu, one naposljetku poubijaju zdrave ćelije, uništavajući tako kompletne sisteme važnih organa. Da se vratimo na analogiju sa velikom tvornicom: to je kao kada bi jedna grupa radnika sa montažne trake krenula da zauzima druge dijelove te trake, ne dozvoljavajući radnicima koji na njima rade da obavljaju svoj posao. U stvarnom životu, montažna traka bi na kraju bila zatvorena i ne bi više radila. U vašem tijelu, rak svojim rasprostiranjem može da napadne različite sisteme organa, čineći nemogućim normalno funkcioniranje vašeg organizma.

Zašto i kako ove kancerozne ćelije podivljaju, jeste pitanje vrijedno 64.000 dolara. Postoji mnogo teorija o tome zašto ćelije postaju maligne (zloćudne), ali tek nekoliko konkretnih odgovora. Znamo da su neki tipovi raka nasljedni. Kod žena, na primjer, gen poznat kao BRAC 1 i 2, identificiran je kao pokazatelj povećanog rizika od raka dojke, a isti taj gen povezuje se i sa rakom prostate kod muškaraca. Međutim, za većinu slučajeva raka se vjeruje da nemaju veze sa genetskim nasljeđivanjem. U stvari, Nacionalni institut za rak procjenjuje da je najmanje polovina svih slučajeva raka prouzrokovana faktorima iz životne sredine, kao što su pušenje, prekomjerno piće, ishrana i način života. Ono što je naročito intrigirajuće jeste činjenica da je tokom posljednjih pet godina sprovedeno veoma mnogo istraživanja posvećenih ulozi koju razne vrste namirnica i dodataka mogu da imaju u držanju raka na odstojanju.

Hrana kao lijek - Postoje novi, uzbudljivi dokazi o tome da vitamini, minerali i jedinjenja koja su prirodan sastojak voća i povrća, fitohemikalije, mogu da spriječe mnoge različite bolesti, uključujući i razne oblike raka. (Za više informacija, upućujemo vas na Eri Mindelovu ishranu kao lijek, izdanje „Fajersajda" 1994.) Na primjer, mnoge namirnice sadrže prirodne antioksidante koji mogu da doprinesu zaštiti od kancerogenih elemenata u našoj životnoj sredini, koji podstiču formiranje slobodnih radikala u organizmu. Kao što sam već ranije objasnio, slobodni radikali su nestabilni atomi kisika koji se spremno vezuju za druge atome. Kad se slobodni radikali vežu sa drugim atomima, emitiraju energiju koja može da nanese štetu zdravim ćelijama i navede ih na mutaciju. Postoje dvije vrste antioksidanta, neki se umiješaju u različitim stadijima kako bi spriječili formiranje slobodnih radikala, dok drugi, zvani skupljači otpada slobodnih radikala, pročešljaju sve ono što bi slobodni radikali mogli da pronesu kroz organizam prije nego što uspiju time da mu nanesu štetu. Za duhanski dim, zagađivače, rastvarače i pesticide se vjeruje da doprinose formiranju slobodnih radikala. Armija antioksidanta puna je poznatih imena, kao što su vitamin C, vitamin E, selen, cink i bakar, kao i neka jedinjenja sa nazivima egzotičnog prizvuka, kao što su likopen i lutein, oba članovi porodice karotenoida, grupe koja sadrži više od 600 jedinjenja koja se u prirodnom stanju nalaze u voću i povrću. U namjeri da prirodnim putem uzimate što više antioksidanta, dnevno morate da konzumirate bar pet obroka koji sadrže voće i povrće. (Kada je riječ o voću, kao jedan obrok uzima se voćka srednje veličine ili 2 decilitra sveže pripremljenog voćnog soka. Što se tiče povrća, jednim obrokom smatra se šalica sirovog lisnatog povrća ili 2 decilitra soka od povrća). Mnogi antioksidanti kojih ima u namirnicama sada su dostupni i u formi dodataka. Vjerujemo da bi svako trebalo da uzima jedan vitaminsko-mineralni dodatak sa antioksidantima, širokog spektra, koji sadrži alfa i beta-karotin, vitamine C i E, selen i glutation, aminokiselinu. Uz to, u zavisnosti od vaših godina, spola, osobne medicinske povijesti i genetskog nasljeđa, možda ćete htjeti da dodate toj kombinaciji određene dodatke koji mogu da pomognu u prevenciji specifičnih oblika raka.