TETRLJAN ili MARULJA - Marrubium vulgare

Ljekoviti dijelovi biljke: Nadzemna biljka - Marubii herba

Ljekovite i djelotvorne tvari: Biljka u cvatu sadrži gorku tvar marrubin, eterično ulje, tanin, smolu, mnogo soli, masti, vosak i biljnu sluz. Pretpostavlja se da sadrži još dvije vrste gorkih tvari.

Ljekovito djelovanje: Tetrljan se ubraja u najstarije ljekovito bilje pa je bio osobito cijenjen već u starom Egiptu. Rimljani su ga upotrebljavali za liječenje malaričnih oboljenja. Sok tetrljana pomiješan s medom slovio je kao glasovito sredstvo za liječenje plućnih bolesti.

Tetrljan je prije svega dobro sredstvo za liječenje pluća a upotrebljava se kod starih, suhih katara, kod hripavca, bronhitisa kao i za liječenje tuberkuloznih plućnih katara. Tetrljan se upotrebljava i u liječenju kroničnog grčevitog kašlja, osobito kod starijih osoba, kod tipičnog staračkog kašljucanja, dugotrajne bolesti ždrijela, slabokrvnosti i opće tjelesne slabosti. Gorka tvar u tetrljanu ne samo da povećava tek nego nastupa i bolja sekrecija jetre, bolje izlučivanje žuči, tako da se tetrljan preporučuje kod žutice, kod oštećene jetre i protiv steriliteta.

Tetrljan se može upotrijebiti kao ljekovita biljka i u liječenju srca i to kod smetnji srčanog ritma (nepravilni otkucaji srca - aritmija srca). Tinktura i ekstrakti tetrljana djeluju primjetno umirujuće na nemiran i nervozan rad srca.

STOLISNIK - Achillea millefolium

Ljekoviti dijelovi biljke: Cvatuća biljka (bez korijena) - Millefolii herba

Ljekovite i djelotvorne tvari: Stolisnik prije svega sadrži gorku tvar ahilein i eterično ulje s plavim ugljikovodikom azulenom. Istraživanja su pokazala da ulje stolisnika djeluje na sprečavanje razvoja klica. To eterično ulje sadržano je znatno više u cvjetovima nego u listovima. Djelovanje ulja stolisnika na sprečavanje razvoja klica od istog je značenja kao ulje timijana, odnosno, eterično ulje luka. Ulje stolisnika sadrži nadalje još cerotinsku kiselinu, cerilni alkohol, oleinsku kiselinu, linolensku kiselinu i dr. Od ostalih ljekovitih i djelotvornih tvari stolisnik sadrži sterin, palmitinsku, salicilnu, mravlju, octenu kiselinu.

Recept

Komovica sa stolisnikom. Stolisnik je prilično rasprostranjena biljka u našim krajevima. Preporuča se staviti 50 g svježih biljaka u cvatu u bocu, zaliti l litrom komovice i ostaviti macerirati tridesetak dana, te procijediti. Pripravak dobro djeluje za jačanje unutarnjih organa, liječi hemoroide. Kneipp, za istu svrhu, preporučuje vino sa stolisnikom. Približna količina svježeg bilja za maceraciju na 1l vina je također 50 g. Preporučljiva dnevna količina za uzimanje vina je 2 puta po 0,2 dl prije jela.

Ljekovita svojstva i primjena: Zbog eteričnog ulja i gorkih tvari stolisnik se ubraja u skupinu mirisno-gorkih biljaka (Amara aromaticd), te kao takav ima primjenu u liječenju želuca, za poticanje teka i za olakšanje crijevnih i žučnih tegoba. Eterično ulje koje sadrži azulen ima dezinfekcijsko djelovanje te dobro utječe na upale i smirivanje grčeva. Značajna količina kalija potiče — zajedno s drugim ljekovitim tvarima - rad bubrega, pa je stolisnik vrlo primjeren za proljetne i jesenske kure, obično kao sastavni dio čajnih mješavina. Osim toga, zaustavlja unutarnje i vanjsko krvarenje (iz pluća, crijeva, nosa, maternice, bubrega).

Osim toga, primjenjuje se protiv glavobolje, noćnih grčeva u nogama (potkoljenici), protiv glista, kod prejakih menstruacija, slabokrvnosti, bijelog pranja u mladih djevojaka te za liječenje prišteva, gnojnih rana, krvarenja.

Prema legendi, kentaur Hiron je uputio Ahila i njegova prijatelja Patrokla u način liječenja rana stolisnikom. Vjerojatno ta biljka, koju su upotrebljavali stari Grci i koju navodi Dioskorid, nije potpuno ista kao naš stolisnik jer u južnim krajevima Europe rastu neki njegovi bliski srodnici. Zanimljivo je, da su nekada umjesto hmelja dodavali stolisnik i u pivo.

SRČANIK - Gentiana lutea

Ljekoviti dijelovi biljke: Podanak srčanika - Gentianae radix

Ljekovite i djelotvorne tvari: Srčanik se ubraja u ljekovite biljke s gorkim tvarima (amara), jer gorka tvar koju sadrži u najvećem je dijelu zastupljena u sastavu ljekovitih i djelotvornih tvari. Osim toga, korijen sadrži niz glikozida kao genciopikrin, gencin, genciamarin, ulje, gencian kiselinu, gen-cianozu, trisaharide, mineralne soli i drugo. Iz korijena se proizvodi tinktura srčanika (Tinctura Gen¬tianae) ili ekstrakt (Extractum Gentianae).

Ljekovito djelovanje

Srčanik se smatra najstarijom ljekovitom biljkom u povijesti. Naše, za tu biljku uobičajeno ime »gencijana« dolazi od latinskog naziva Gentiana kojem trag ide do poznavaoca bilja, ilirskog kralja Gentisa koji je živio u starom vijeku i koji je srčanik preporučivao kao biljku za liječenje kuge. Uz mnoge druge narodne liječnike i poznati bilinar Kneipp veoma je cijenio srčanik te je jednom rekao: »Onaj tko ima i najmanji vrt, trebao bi u njemu imati srčanik, kadulju i pelin, pa će tada imati istovremeno i ljekarnu u kući.«

Taj savjet Kneippa trebalo bi mnogo više slijediti. Korijen srčanika vrijedi kao jedno od najboljih sredstava za želudac. Kneipp naročito hvali ekstrakt srčanika kojeg treba uzimati dnevno kroz dulje vrijeme i to 20 do 30 kapi na pet žlica vode. To pospješuje probavu, otklanja pritisak u želucu, mučninu, a brzo otklanja i napadaje nesvjestice.

Iz korijena se proizvode gorke kapi za želudac (Tinctura amara) i tinktura s alojem (Tinctura Aloes composita). Uzimanjem po 2 g praha korijena srčanika, l do 2 puta dnevno, ubrzo uklanjate svaku probavnu smetnju i pospješuje se apetit.

Recept

Vino od srčanika priprema se tako da se 30 do 40 g korijena stavi močiti tijekom 14 dana u 1,5 litru bijelog ili crvenog vina. Osobe sa slabijim želucem piju 0,5 do 1 dl toga vina dnevno. Iz korijena srčanika peče se i rakija koja nije za svakog, ali bolesnicima i slabima jača želudac, liječi probadanja, razara zgrušanu krv a vrlo je djelotvorno zaštitno sredstvo protiv gripe.

Rakija od srčanika neophodna je planinarima-alpinistima jer je jedan gutljaj te rakije dovoljan da otkloni prijeteću iznemoglost od gladi i hladnoće te da pobudi mišiće i ojača želudac.

Srčanik otklanja slabokrvnost i bljedoću, srčane i živčane slabosti i dobro je sredstvo protiv groznice. Kod nedovoljnog stvaranja želučanog soka, kod slabog pražnjenja želuca, podrigivanja, žgaravice, kod kronične začepljenosti, srčanik je velika pomoć i pridonosi brzom ozdravljenju. Prah srčanika uzet s gutljajima vina ili topla tekućina u kojoj je skuhan korijen, čisti jetru i slezenu, uništava gliste, čisti bubrege, pospješuje mokrenje, umiruje grčeve u trbuhu, jača želudac, čisti dišne organe od sluzi, pospješuje menstruaciju i poboljšava krvnu sliku. Srčanik također liječi sve duboke, nečiste, otvorene rane i ostale ozljede.

Popratne pojave: Uzimanjem pripravaka od srčanika u navedenim količinama ne javljaju se štetne posljedice. Ipak, ne trebaju ih uzimati trudnice i bolesnici s visokim krvnim tlakom jer oni većinom vrlo teško podnose srčanik. Oprezno se koristi i tinktura srčanika čija je maksimalna doza 35 kapi na dan.

Srčanik u rakiji

Sastojci

15-20 g srčanika 5 dl 96% alkohola ili 1l lozovače 50%

Priprema

Cijeli korijen (15-20 g) prvo prokuhajte cca 30 minuta u 2 dl vode. Ohlađeni i kuhani korijen ribežom naribajte u staklenu posudu (sa zatvaračem od cca 1,5 dl), zatim dodajte vodu u kojoj se je kuhao korijen, te dodajte jednu litru lozovače i dobro zatvorite posudu.

Ukoliko umjesto lozovače koristite 96%-tni alkohol nakon završene maceracije potrebno je dodati 4 dl destilirane vode u tu mješavinu. Ostavite 4-6 tjedana mješavinu da se macerira na toplom mjestu. Tekućinu potom procijedite, profiltrirajte i ulijte u čistu bocu. U dobro zatvorenoj boci ostavite da odleži taj pripravak još dva mjeseca da poprimi punu aromu. Pije se 2 puta na dan po 0,3 do 0,5 dl prije jela.

Recept za vino od srčanika

Uzme se 0,7l dobrog crvenog vina (frankovka, npr.) kojim se prelije 20 g korijena srčanika. Maceracija traje oko 14 dana. Dovoljno je popiti 0,5 dl tog pripravka dnevno pa da se riješimo želučanih tegoba.

Neka iskustva govore da srčanik ubrzava krvotok, pa je možda zato rakija od srčanika (lincura) tako omiljena. Isto se tako primjenjuje i rakija od različitih drugih vrsta biljaka iz roda Gentiana, najčešće pod imenom »encijan«.

SLADIĆ - Glycyrrhiza glabra

Ljekoviti dijelovi biljke: Bere se korijen (Liquiritiae radix) koji se iskapa u ožujku i travnju ili u listopadu i studenome.

Ljekovite i djelotvorne tvari: Glavna ljekovita tvar je glicirizin, tvar slada od šećera 50 puta, koja ima jednaka svojstva kao saponin, neotrovna je, a njezino djelovanje očituje se u rastvaranju i lakšem izlučivanju sluzi. Ta ljekovita tvar ne uzrokuje nikakav nadražaj na sluznicu. Korijen nadalje sadrži dušične spojeve, malo tanina, masti, mnogo škroba, eterično ulje, gorke tvari, asparagin, malo oksalne kiseline, smole i flavonoide.

Ljekovito djelovanje: Sladić se ubraja u najstarije ljekovite biljke u povijesti te je već s pohvalom spomenut kao sredstvo za liječenje kašlja u jednom staroegipatskom papirusu, oko 3000, godine pr. n. e. Dok Hipokrat primjenjuje korijen samo izvana, kod Teofrasta iz Erezosa, Dioskurida a također i kod Plinija, preporuča se kao sredstvo protiv kašlja kod tuberkuloze pluća i kao sredstvo za liječenje želuca. Korijen sladića i od njega dobiveni sok smiruje upale i grčeve. Koristi se u liječenju kašlja, kod gastritisa i čira na želucu. Korijen je čest sastojak čajeva protiv kašlja i nagomilavanja sluzi, a i čajeva za želudac. Koristi se i sam korijen sladića bez dodataka kao blago sredstvo za čišćenje.

SENA - Tinnevely-Sena i Cassia senna - Alexandrina-Senna

Ljekoviti dijelovi biljke: Listovi - Sennae folium i plodovi (mahune) - Sennae fructus angustifoliae, plod aleksandrijske sene - Sennae fructus acutifoliae

Ljekovite i djelotvorne tvari: Među brojnim ljekovitim tvarima te biljke najznačajniji su glikozidno povezani i slobodni antrakinoni.

Ljekovita svojstva i primjena: Listove sene ubrajamo medu najpouzdanija i najdjelotvornija sredstva za čišćenje koja uopće poznajemo. Njih sadrže brojni čajevi za čišćenje i mršavljenje. I plodovi (mahune) koriste se za istu svrhu, ali ipak je njihovo djelovanje blaže. Čaj od listova ili plodova sene često nam propisuje liječnik kod akutnog crijevnog zatvora. Međutim, duža upotreba sredstava za čišćenje, tako i biljnih, ne preporuča se jer trajno nadraživanje crijeva sredstvima za čišćenje može biti opasno po zdravlje.

RUŽMARIN - Rosmarinus officinalis

Ljekoviti dijelovi biljke: Cvijet — Rosmarini flos, list — Rosmarini folium

Najčešće se sabiru listovi (Rosmarini folia) tako da se ljeti režu grane i stave sušiti. Kad su se grane osušile, listovi se otresu i pomoću sita očiste od nepoželjnih primjesa.

Destilacijom listova ili grančica dobiva se ružmarinovo ulje (Aetheroleum Rosmarini). Ulje je sastavni dio ružmarinove masti (Unguentum Rosmarini compositum) i špirita za rane.

Cvjetovi, kao i biljka u cvatu, beru se u travnju i svibnju i suše u hladu; biljka se čuva najbolje u zatvorenim posudama, kako je to općenito propisano kod biljaka koje hlape.

Ljekovite i djelotvorne tvari: Uz eterično ulje, ružmarin sadrži smolu, tanin, gorke tvari i male količine saponina.

Ljekovito djelovanje: Ljekovito djelovanje ružmarina na bolji protok krvi čini ga prikladnim za liječenje slabosti probave i tromosti želuca, nedovoljne opskrbljenosti krvlju i bljedoće. Djelovanje ružmarina može dovesti do poboljšanja funkcije jetre i sekrecije žučne vrećice, što pridonosi poboljšanju općeg stanja cijelog organizma.

Za otklanjanje navedenih bolesti pije se čaj od ružmarina, dnevno 2 šalice; uzima se 1 čajna žlica suhih i sitno izrezanih listova i cvjetova ili samih cvjetova za l šalicu čajnog oparka.

Ružmarinovo ulje u malim količinama djeluje na proširenje krvnih žila a time i na bolju cirkulaciju. Povisuje krvni tlak, omogućava bolju koncentraciju i pamćenje. Kao i kod mnogih ljekovitih biljaka, i kod ružmarina nepovoljno djeluju prekoračenja bilo u količini ili u vremenu primjene, jer mogu izazvati bolne upalne procese.

Alkoholna otopina ružmarina (Spiritus Rosmarini) služi kao sredstvo za masažu kod uzetosti, reumatizma mišića, gihta, živčanih napetosti, glavobolje i duševne ili tjelesne iznemoglosti.

Recept

Špirit od ružmarina možete sami izraditi ako 10 g ružmarinova ulja, prelijete s 1 litrom 70%-tnog alkohola ili 70%-tne vinske žeste. Mješavinu treba dobro protresti.

Kod duševne iscrpljenosti, bljedoće, kod slabog čula i vida, za čišćenje krvi i za pospješenje izlučivanja mokraće, pije se ružmarinovo vino tri puta dnevno po l malu čašicu (0,3 dl)i to ujutro natašte, te l sat prije ručka ili večere.

Recept za ružmarinovo vino

Ružmarinovo vino se priprema tako da se 70 g listova ružmarina stavi 4 dana, močiti u l litru dobrog bijelog vina, a zatim procijedi, i pije tri puta na dan po 0,3 dl.

Još jedan recept za ružmarinovo vino

Priprema vina od ružmarina: 10 do 20 g listova od ružmarina stavimo u vinsku bocu i prelijemo s 2,5 dl laganog bijelog vina i ostavimo 5 dana da se macerira. Zatim ga procijedimo. Pijemo 2 puta dnevno po jednu čašicu (1 dl).

Priprema alkoholnog ekstrakta od ružmarina

Prelijemo 50 g listova od ružmarina s 2,5 dl 70-postotnog alkohola i ostavimo da se macerira 10 dana. Nakon toga tekućinu procijedimo i pro filtriramo.

RUTA - Ruta graveolens

Ljekovite i djelotvorne tvari: Eterično ulje, malo tanina, kumarinski derivati, alkaloidi i flavonski glikozid rutin.

Ljekovita svojstva i primjena: Ruta ima čitav niz dobrih svojstava, ali je njeno eterično ulje otrovno, pa je treba oprezno upotrebljavati. Količine koje ćemo navesti ne smiju se prekoračiti. Čaj upotrebljavamo kao blago sredstvo za umirenje, i to posebno prije spavanja, za smirivanje grčeva i izlučivanje vode.

Tu su ljekovitu biljku upotrebljavali (i još danas je upotrebljavamo) protiv pomanjkanja teka, vrtoglavice, lupanja srca, navale krvi u glavu, menstruacijskih tegoba, živčanih bolesti, teškog disanja, želučanih tegoba, uganuća, iščašenja, oteklina od tupih udaraca, jakog nadražaja na mokrenje, vodene bolesti, reume, gihta i kožnih osipa.

Popratne pojave: Uzimanjem prevelikih količina rute nastaju želučane i crijevne smetnje, oticanje jezika i jako slinjenje. Osobe s osjetljivom kožom mogu već kod sabiranja ruta dobiti svrbež i upalu kože s mjehurima. Nije prikladna za trudnice. Bradavice će nestati navlažimo li ih rutinim sokom u nekoliko navrata. Nagluhost ćemo izliječiti parom od listova, koju ćemo lijevkom usmjeriti u slušnu cijev; to činimo pet dana. Listove kuhamo s octom. Šum u ušima, ako mu uzrok nije slabost srca, liječe kapi rutvičina ulja; mlačne ih kapamo u slušnu cijev. Pregršt rutinih listova kuhamo s malo svježega maslaca i procijedimo kroz platnenu krpu u staklenku te upotrebljavamo po potrebi. Čaj od rute otjerat će gliste i druge crijevne nametnike. Piti ga smijemo samo na gutljaje. Razblažimo ga dodatkom kičice, borovnice, kadulje i drugih biljaka korisnih za crijeva i želudac (anis, kopriva, laneno sjeme, mažuran, metvica, matičnjak, maslačak, stolisnik, kupina, dubčac, zlatnica). Pijemo samo topao čaj. Ruta će vrlo djelotvorno otjerati različitu gamad: muhe iz stana, moljce iz ormara, buhe iz postelja, a i stjenice. Mjestu na kojemu raste ne približavaju se ni zmije. Pomaže i kod bolne mjesečnice. Oprez! Trudnice neka ne koriste rutin čaj!

RUDBEKIJA - Echinacea angustifolia

Ljekoviti dijelovi biljke: Cijela biljka ili samo korijen

Ljekarnički naziv: Rudbekija - Echinaceae, korijen rudbekije - Echinaceae radix

Ljekovite i djelotvorne tvari: Ehinacin, eterično ulje, smole, gorke tvari, fitosterini, škrob, šećer i baktericidni glikozid ehinakozid.

Ljekovita svojstva i primjena: O primjeni te biljke u ljekovite svrhe doznali smo od sjevernoameričkih Indijanaca. Oni upotrebljavaju korijen i listove za liječenje najraznovrsnijih rana. Takva primjena je znanstveno istražena. Od 1950, godine poznato je da rudbekija sadrži glikozide, koji djeluju antibakterijski. Osim toga, takvo djelovanje podupiru neke tvari koje kao nespecifična nadražujuća sredstva pojačavaju obrambene snage i time smanjuju mogućnost infekcije. Iz navedenih su razloga pripravci od rudbekije vrlo cijenjeni. Naime, jednako je važno jačati otpornost organizma kao i, na primjer, sulfonamidima ili antibioticima suzbijati uzročnike bolesti. Vjerojatno je da se te ljekovite tvari sušenjem gube, pa čaj od rudbekije nije dosta ljekovit, te se za unutarnju primjenu najčešće uzimaju kapljice (tinktura) a za vanjsku masti. Kapljice se koriste prvenstveno protiv zaraznih bolesti i kao potpora u kemoterapiji, protiv lakših infekcija, za sprečavanje gripe, kod sklonosti na prehlade i kao dodatno sredstvo u liječenju raznih kožnih bolesti, npr. protiv ljuštenja i prhutanja kože (»lišaj«). Masti, priređene od rudbekije, uspješno liječe rane.

Rudbekija u narodnoj medicini: Naša narodna medicina ne poznaje tu biljku, a u narodu je poznata samo kao ukrasna. Općenito, ukrasne biljke narod rijetko upotrebljava u ljekovite svrhe. Američki Indijanci obilno upotrebljavaju rudbekiju i to vrlo uspješno.

Preporuča se da rudbekija ude u sastav rakija sa složenim kombinacijama ostalih biljaka u malim količinama.

U prodaji u ljekarnama rudbekija se nalazi u obliku tinkture (kapljice) koja sadrži 20% alkohola i određenu količinu biljnog ekstrakta.

ROSOPAS OBIČNI - Chelidonium majus

Ljekoviti dijelovi biljke: Bere se biljka u cvatu (Chelidonii herbo) u svibnju i lipnju, dok se korijen (Chelidonii radix) iskapa prije cvatnje u ožujku i travnju. Ubrana biljka se mora vrlo brzo osušiti u hladu, a očišćeni korijen se suši na zračnom mjestu.

Ljekovite i djelotvorne tvari

Sigurno obilježje za rosopas je njegov sok koji kod trganja izlazi iz biljke i neposredno nakon toga trganja oboji prste crvenkasto. U tom mliječnom soku utvrđen je čitav niz alkaloida koji prema novijim rezultatima istraživanja imaju određenu sličnost s alkaloidima opijuma.

Smatra se da je donekle otrovan alkaloid heleritrin i žuta smola, dok naprotiv alkaloid helidonin nije ocijenjen kao otrovan. Nadalje su utvrđene sljedeće djelotvorne tvari: protopin (fumarin) sangvinarin, helidoksantin (berberin), helidonska, helidoninska, limunska i jabučna kiselina, nadalje, sparcein i eterično ulje. Od soli se nalazi kalcijev i amonijev magnezij fosfat. U posljednje vrijeme dokazano je do sada sporno postojanje jantarne kiseline.

Ljekovito djelovanje: Rosopas je bila nekoć glasovita ljekovita biljka kojoj je čak pripisivana ljekovitost protiv raka i tuberkuloze kože (lupus). Povoljno djeluje na želudac, žuč, jetru, umiruje grčeve kod pojave svih astmatičkih bolesti.

Rosopas pomaže i kod vodene bolesti, a liječi i uslijed žutice nastale bolove u očima, kao i žutu obojenost očiju.

Recept

30 g biljke rosopasa zajedno s korijenom, namoči se 1-2 sata u 5 dl bijelog vina, zatim se istiješti i sve dobro promiješa. Ovako priređeni napitak s uspjehom se uzima protiv vodene bolesti i za pospješenje znojenja, a pije se polagano u gutljajima. Veoma je ljekovita tinktura od rosopasa koja se priprema na način da se šaka sitno izrezane biljke u cvatu i korijena stavi močiti tijekom 8 dana u 5 dl jake rakije. Od toga se uzima 3 puta dnevno po 5 kapi kod gihta, reumatizma, hemoroida, i kod raka na želucu. Zbog prisutnosti alkaloida doza se ne smije povećavati. Izvana: tinktura rosopasa odlično je sredstvo protiv bradavica. Mazati bradavice 2-3 puta dnevno, više tjedana ili mjeseci.

PIRIKA - Agropyrum repens

Ljekovite i djelotvorne tvari: Podanak pirike (Rhizoma Graminis) u službenoj je upotrebi i sadrži vrijedne ljekovite učinke. Različita ljekovita djelovanja počivaju s jedne strane na visokom sadržaju ugljikohidrata, posebno na jednom ugljikohidratu sličnom inulinu, na triticinu, saponinima i sluznatim tvarima, te s druge strane na visokom sadržaju kalijevih soli, kremičnoj kiselini i željezu. Na kraju treba navesti kao i značajne količine vitamina A i B i organske kiseline, kao npr. jabučna kiselina i druge.

Ljekovito djelovanje: Podanak pirike izvanredno je sredstvo za čišćenje krvi te bi ga trebalo uzimati svake godine u proljeće kao čaj za čišćenje krvi.

Djelotvorna je upotreba svježe istiještenog soka iz podanka pirike i to kod onih pojava bolesti koje počivaju na pomanjkanju mineralnih soli i vitamina, pa tako kod skrofuloznih pojava, otečenih žlijezda, kod rahitisa, bljedoće, slabokrvnosti, smetnji u izmjeni tvari, sklonosti gnojnim upalama, kod suhih i vlažnih ekcema i dr.

Podanak pirike upotrebljava se kao čaj ili svježe istisnuti sok kod reumatizma i gihta, bolesti mjehura: katara mokraćnog mjehura, bolesnog zadržavanja mokraće, kod povišenog kolesterola, stvaranja kamenca u mokraćnim organima, zatim kod bolesti žuči, jetre, slezene, žutice te katara želuca i crijeva.

Podanak pirike je, radi visokog sadržaja kremičke kiseline, izvrsno sredstvo za pluća, pa se čak i tuberkulozna oboljenja pluća mogu liječiti duljom i redovnom čajnom kurom.

Primjena u pučkoj medicini

Pomiješa se 4 šake usitnjenog podanka u 2 litre bijelog vina i kratko se prokuha. Nakon što je uvarak pola sata odstajao, procijedi se. Podanak se također dobro istiješti, a procijeđeni uvarak napuni u boce.

Ovaj kućni lijek preporuča se kod teškoća s mokrenjem, žutice, teškoća žuči ili jetrom, bolova u bubrezima i kod svih vrsta kamenca.

Dnevno se piju 2-3 male čašice, ali samo onda kad bolesnik nema povišenu tjelesnu temperaturu.

PETOPRSTA - Potentilla tormentilla

Ljekoviti dijelovi biljke: Tormentillae rhizoma

Ljekovite i djelotvorne tvari: Podanak petoprste sadrži prije svega taninsku kiselinu, djelomično tormetilsko crvenilo, glikozid tormentilin, eterično ulje, elagnu kiselinu, kinovu kiselinu, gumu, škrob, smolu i kalcij ev oksalat.

Ljekovita svojstva i primjena: Petoprsta ima i vanjsku i unutarnju primjenu. Služi za grgljanje ili ispiranje upaljene usne šupljine i ždrijela, upale desni i sluznica općenito. Naročito je djelotvorno grgljanje kod upale krajnika. Uvarak od petoprste koristi se i kao djelomična kupelj ili oblog kod ozeblina i rana koje teško zacjeljuju, kod hemoroida i opekotina. Unutarnju primjenu petoprsta ima kod želučanih i crijevnih smetnji, naročito kod nadimanja i proljeva.

Ponegdje se primjenjuje protiv proljeva, nadimanja (pomiješana s metvicom, 1:1) i želučanih tegoba. Narodna medicina cijeni je i kao sredstvo protiv ozeblina. Umjesto čaja koristi se i u prahu; u crvenom vinu uzima se tri do pet puta dnevno (po jedna čajna žličica).

Recept za tinkturu

Za tinkturu namačemo (maceriramo) 100 g petoprste u l litri rakije) u toku 4-6 tjedana, svaki dan protresemo. Po završetku maceriranja procijedimo u staklenku i uzimamo gotovi pripravak po potrebi 10-12 kapi na dan.

Recept za obloge

Šaka izrezanog korijena (cca 30 grama) prokuha se u jednoj litri razrijeđenog vinskog octa (3-5%) i pusti da odstoji 5 do 10 minuta. Od toga se pripremaju topli oblozi koji liječe ekceme, ospice, tvrde otekline, kraste i čireve.

I tinktura od petoprste koristi se u vanjskoj i unutarnjoj primjeni. Kod proljeva uzima se u jednokratnoj primjeni od 50 kapljica. Za grgljanje ili djelomične kupelji uzimamo 2 čajne žlice tinkture na 5 dl vode.

Poseban savjet: Kod upale grla ili krajnika nije dobro odmah uzimati neke jake lijekove, npr. antibiotike ili sulfonamide. Za takve bolesti postoje dobri ljekoviti čajevi. Preporučuje se za grgljanje i petoprsta, pomiješana s kaduljom i kamilicom, ili treba grgljati sa svakim od tih čajeva naizmjenično. Sve tri biljke imaju vlastito ljekovito djelovanje, a međusobno se dobro nadopunjuju. Tegobe brzo nestaju, što se i može očekivati, a organizam razvija i vlastite obrambene snage, što nije slučaj kod primjene ranije spomenutih jakih lijekova.

PELIN - Artemisia absinthium

Ljekoviti dijelovi biljke: Nadzemni dio biljke - Absinthii herba

Ljekovite i djelotvorne tvari: Pelin sadrži niz ljekovitih tvari, a prije svega eterično ulje, sastavljeno od niza kompliciranih organskih spojeva. Osim toga, sadrži gorki glikozid absitin i gorke tvari artemisin, absintiin i anabsintiin, a od organskih kiselina nalaze se u pelinu jabučna, taninska i jantarna kiselina. Utvrđene su i tvari poput parafina čiji sastav nije još točno određen.

Osim toga, u listovima se nalazi zeleno-plavo eterično ulje tujon, nadalje terpen, među njima azulen, tanaceton i konačno soli kalija i mangana.

Ljekovito djelovanje: Pelin pripada ponajčešće opisanim biljkama i vjerojatno najčešće upotrijebljenoj ljekovitoj biljci za pospješenje probave i pobuđivanje apetita. Pelin je sredstvo za jačanje (tonicum), on pobuđuje izlučivanje žuči i jetre i otklanja veoma brzo sve probavne smetnje i nadimanja. Čaj od pelina preporučamo bolesnicima kojima je operativnim putem uklonjena žučna vrećica. Čaj od pelina odlično je sredstvo protiv grčeva u želucu i crijevima, protiv katara želuca, kronične začepljenosti, proljeva, prevelike kiseline u želucu, debljine, žutice, žgaravice te protiv žuto obloženog jezika i lošeg zadaha iz usta.

Budući da se izlučivanje bubrega u znatnoj mjeri pobuđuje pomoću eteričnog ulja sadržanog u pelinu, to se čaj od pelina može uzimati u malim količinama za liječenje katara mjehura, a i kod upalnih nadražaja bubrega. Veće količine pripravaka nisu prikladne samo pri posljednjoj spomenutoj bolesti, jer prejako nadraživanje bubrega može čak zaustaviti izlučivanje mokraće i pojačati upalu bubrega. Kao isključivo gorka biljka, pelin djeluje na stvaranje i poboljšanje krvi kao i na poboljšanje cirkulacije.

Pelin se posebno preporuča ženama jer je nakon uzimanja čaja od pelina, utvrđeno je pospješenje menstruacije. Bolja prokrvljenost ima znatniji utjecaj na olakšanje poroda, naročito kada krhkom tkivu zdjeličnih organa treba dati veću rastezljivost. Pelin ima dokazano djelovanje na pospješenje trudova te se majkama preporuča i u tim trenucima.

Mnogostrana ljekovita djelovanja pelina povoljno utječu na cjelokupni organizam tako da indirektno liječe niz poteškoća koje izravno ne spadaju u područje liječenja pelinom. Nestaju teške smetnje u izmjeni tvari, debljina, šećerna bolest i duševne smetnje koje sve više ili manje imaju dublji uzrok u neredovitom radu probavnih organa, smetnjama u radu jetre, žuči i slezene i funkcijama ženskih spolnih organa.

Recept za tinkturu od pelina

Često se upotrebljava alkoholna tinktura pelina (Tinctura absinthii) a koja se uzima 8 do 10 kapi na kocki šećera, 1 do 3 puta dnevno, a priprema se maceracijom 10 g pelina u 2 dl lozovače(45%).

Recept za pelinovo vino

Pelin se stavlja u bijelo vino, za pripremu toga vina uzima se 20 g biljke pelina u 1 litru vina. Pusti se da vino izvlači (macerira) pelin do željene gorčine (ne pretjerano!) zatim se procijedi i pelinovo vino je gotovo, a koristi se 2-3 puta dnevno po 0,5 dl.

Tinktura je također korisno sredstvo za vanjsku uporabu, masiranje kod bolova i grčeva u želucu ili kod bolnog podrigivanja, nakon masiranja stavlja se na bolno mjesto ugrijana vunena tkanina. U tu će svrhu za vanjsku upotrebu poslužiti i pelin kuhan u vinskom octu (20 g pelina na l litru octa). U taj pripravak namočite tkaninu, lagano iscijedite i što je moguće toplije stavite na želudac. Tim se oblogom odstranjuje i glavobolja nastala prehladom.

Recept za još jednu tinkturu od pelina

Posebna tinktura od pelina, mješavina s drugim ljekovitim biljem kao sredstvo za želudac: 10 g biljke pelina, 4 g dobro usitnjenog podanka iđirota, 4 g dobro usitnjenog korijena srčanika i 4 g usitnjene kore od naranče namoči se tijekom 8 dana u 2 dl vinske žeste ili jake rakije( 45-55% ), nakon čega se procijedi. Kod svih teškoća u želucu uzima se 15 do 20 kapi s isto toliko kapi vode i to 2 do 4 puta dnevno.

Kao prva pomoć kod otrovanja gljivama, veoma je dobar pelin ako se pije kuhan u octu.

ORAH - Juglans regia

Ljekoviti dijelovi biljke: Listovi se beru u mjesecu lipnju, brzo se osuše kako bi i nakon sušenja zadržali zelenu boju i na taj način ostali djelotvorni, nezreli plodovi beru se u lipnju i srpnju mjesecu za proizvodnju orahove rakije (orahovice) koja služi za jačanje želuca, zreli plodovi imaju izrazito balzamičan miris i oštar, gorak i trpak okus. U suhom stanju miris se gubi.

Ljekovite i djelotvorne tvari: Listovi oraha sadrže tanin, eterično ulje ugodna mirisa, gorke tvari, jedan alkaloid i druge tvari. Vanjsko usplođe obiluje solima, nadalje sadrži ulje, tanin, jabučnu, citronsku i oksalnu kiselinu, hidrojuglon, peroksidazu i emulzin.

Ljekovito djelovanje: U službenoj su upotrebi listovi oraha (Folia Juglandis) i osušeno zeleno usplođe ploda (Cortex Juglandis fructuš). Čaj od listova oraha primjenjuje se kao sredstvo za čišćenje krvi. Za vanjsku uporabu čaj od listova oraha koristi se za jačanje kao: kupelj, oblozi ili za ispiranje kod skrofuloze, otečenih žlijezdi, rahitičnog oboljenja kostiju, krvarenja zuba, očnog katara, oboljenja zubnog mesa i kod stanja opće slabosti. Vrlo dobri rezultati pokazuju se kod bubuljica, krasta na glavi, lišaja na bradi, mliječnih krastica, gnojnih osipa te kod prekomjernog znojenja nogu i bijelog cvijeta.

Recept

Protiv šećerne bolesti i žutice uzima se 5 velikih žlica usitnjenih i osušenih listova koji se stavljaju močiti tijekom 24 sata u l litru bijelog vina. Nakon što je procijeđeno, pije se po 1 mala čašica macerata ujutro natašte i uvečer prije spavanja.

Rakija orahovica se koristi kao univerzalno sredstvo za sve vrste želučanih teškoća. Recept za pripremu orahovice (orahove rakije iz zelenih plodova).

Zeleni se orasi uberu krajem lipnja ili najkasnije početkom srpnja, operu hladnom vodom, osuše, narežu na tanke ploške i stave u bocu. Tome se doda đumbira, klinčića ili cimeta i sve se prelije lozovačom (45-50%). U l litru rakije stavlja se 20 do 25 nezrelih oraha, te po 1/2 g đumbira i cimeta kao i 1 g klinčića. Boca se dobro začepi i kroz mjesec dana ostavi na suncu ili u blizini peći. Zatim se boca otvori i doda 2,5 dl šećerne vode. Šećerna voda se priprema iz zasićene šećerne otopine koja se jednom prokuha i ohladi. Tek nakon toga smije se uliti u raniji pripravak. Sada se ponovo rakija ostavi dobro začepljena na suncu daljnjih 3 do 4 tjedna, nakon čega se konačno procijedi. Orahovica je djelotvornija i ukusnija što dulje odleži.

Recept za masiranje vlasišta glave

Priprema se smjesa 200 g prosušenih zelenih oraha, koji se preliju s 0,5 litre crnog vina i 0,5 litre maslinova ulja. Smjesa je odlično sredstvo za jačanje kose i protiv nastajanja peruti.

OMAN - Inula Helenium

Ljekoviti dijelovi biljke: Korijen - Inulae radix

Ljekovito djelovanje: Uklanja zastoje u probavnom sustavu, i kao mast liječi puknuća mišića. Narodni liječnici srednjeg vijeka preporučivali su korijen omana protiv nadimanja, u liječenju plućnih bolesti te kao sredstvo za pospješenje iskašljavanja, za pospješenje izlučivanja mokraće i protiv šećerne bolesti. U srednjem vijeku omanovo vino (Vinum enulatum nazvano i Potio soneti Pauli) igralo je znatnu ulogu kao ljekoviti napitak te su ga tražili u velikim količinama kao univerzalno sredstvo protiv gotovo svih bolesti glave, pluća, želuca, a što više, i protiv kuge i svake vrsti zaraznih bolesti.

Ljekovite i djelotvorne tvari: U podzemnim dijelovima omana ima l do 3% eteričnog ulja u kojem je glavni sastojak helenin i do 44% inulina. Medu značajnije ljekovite tvari spadaju također alantolakton koji je kemijski prilično srodan santoninu, ljekovitom protiv glista, zatim gorke tvari i voćni šećer (fruktoza).

Recept za omanovo vino

40 g usitnjenog omanova korijena prelijte decilitrom jake komovice (prepečenice). Maceracija traje jedan dan. Zatim smjesu prelijte litrom bijelog suhog vina i macerirajte na suncu ili toplom mjestu 3¬4 dana. Vino procijedite i spremite u boce. Pije se 0,3 decilitra prije ručka. Osobito se preporučuje rekonvalescentima i tjelesno slabijim muškarcima, a Hipokrat ga je namijenio i ženama.

Recept za omanovu tinkturu

Decilitrom i pol prepečene komovice prelijemo usitnjenu smjesu biljaka: 5 g omanova korijena, 2 g pelina, 3 g kičice i 5 g narančine kore. Maceracija traje dva tjedna na toplom mjestu. Smjesa se tješti i procijedi preko vate. Tinktura se uzima triput dnevno po 15 kapi sa žlicom šećera.

NEVEN - Calendula officinalis

Ljekoviti dijelovi biljke: Cvijet nevena - Calendulae flos

Ljekovite i djelotvorne tvari: Utvrđeni su tragovi eteričnog ulja, smola, saponini, gorke tvari, guma, sluz koja sadrži dušik, bjelančevine, kalendulin, prozirna poput karotina žućkasta boja koja nabubri u vodi, topiva u alkoholu i octu, a netopiva u eteru. Nadalje su dokazani laurin, miristin, soli fosforne kiseline i ostale mineralne soli, te palmitinska, jabučna i salicilna kiselina.

Ljekovito djelovanje: Mnogi ljekoviti sastavni dijelovi koji su sadržani u nevenu stavljaju ga u položaj izvanredne ljekovite biljke, iako joj taj položaj do sada nije u cijelosti priznat. Po vanjskoj upotrebi nije neven samo sličan brđanki nego joj se približava i u pogledu njezinog ljekovitog djelovanja i to prije svega u primjeni kao biljka za rane. Neven čisti (čak ponešto nagriza), steže, pobuđuje cirkulaciju i pospješuje rast novog tkiva kod liječenja rana (granulaciono tkivo). Tinktura od nevena (jedna šaka nevena stavlja se močiti 5 do 6 tjedana u vinsku žestu ili jaku rakiju) razblažena kuhanom vodom, prikladna je za obloge rana, nagnječenja tkiva, podlijevanja krvi, nategnutih mišića i dr. Osim toga ti su oblozi od izvanrednog djelovanja kod gnojnih rana, gnojnih čireva, kod čireva uslijed proširenih vena, kod otvorenih rana nastalih dugotrajnim pritiskom, ležanjem te za liječenje oteklina. Prema nekima, neven se preporučuje kod zloćudnih čireva na prsima. Poput Kneippa koji se svojevremeno zalagao za neven kao prirodni lijek kod gnojnih i zloćudnih čireva, u najnovije vrijeme američki liječnici dokazali su jedinstvenu ljekovitost nevena upravo kod zloćudnih čireva.

Jednako je vrijedna kod svih nabrojenih bolesti i teškoća upotreba masti od nevena. Priprema te masti je vrlo jednostavna.

U narodnoj medicini je vrlo omiljena mast od nevena na osnovi maslaca. Njom se maže trbuh ako je bolan, masiraju bolesni zglobovi i mišići pa se tako brzo i bezbolno liječe sve rane.

Priprema masti od nevena

Maslac izmiješamo sa zgnječenim listovima nevena u težinskom omjeru 1:1 i malo ugrijemo da maslac postane tekuć. Listovi sjednu na dno, a ljekovite tvari ostanu u maslacu. Umjesto maslaca možemo upotrijebiti i svinjsku nesoljenu mast.

Mast jako brzo pomaže i kod upale vena, otvorenih čireva na venama, fistula, ozeblina i rana od opekotina. Mast od nevena je odlično sredstvo za liječenje gljivičnih oboljenja nogu.

Recept za tinkturu

Tinktura: Punu šaku cvjetova ostavimo u 1 litri rakije (45%) 14 dana na suncu ili na toplom mjestu (oko 20°C) da se macerira, a tada profiltriramo i odvojimo tinkturu.

MUŠKATNI ORAH - Myristica fragrans

Ljekoviti dijelovi biljke: Sjeme, lupina sjemena i iz sjemenki dobiveno eterično ulje

Ljekovite i djelotvorne tvari: Glavni sastojak muškatnog oraha je biljno ulje, bjelančevine, škrob i eterično ulje. Sjemenke ga imaju 7 do 15%, a sadrže još terpene (eugenol, borneol, geraniol, safrol) i oko 3 do 4% otrovnog miristicina.

Ljekovita svojstva i primjena: Sam se muškatni oraščić rijetko upotrebljava za olakšavanje želučanih tegoba. Naprotiv, manje količine muškatova eteričnog ulja ulaze u sastav različitih sredstava za jačanje i lijekova za želučane tegobe. Unatoč tome se primjena muškatnog oraha i za te svrhe sve više napušta. Muškatno ulje ima vanjsku primjenu uz ulje kamfora i eukaliptusa, za utrljavanje u kožu kod prehlada i reumatičnih oboljenja.

Nuspojave: Već je rečeno da prevelike količine muškatnog oraščića djeluju omamljujuće i da se tom biljkom ponekad izazivao pobačaj. Zato ponovo upozoravamo da ne treba uzimati veće količine, također ni u začinjanju jela.

METVICA PAPRENA - Mentha piperita

Ljekoviti dijelovi biljke: List - Menthaepip. Folium

Ulje od paprene metvice Aetheroleum menthae pip. znatno se razlikuje od eteričnog ulja ostalih ljekovitih biljaka, jer ima naročit učinak na živce osjetljive na hladnoću. Iznutra uzeto, umiruje bolove i smiruje grčeve. Vanjska upotreba u obliku laganog trljanja smanjuje ili sasvim odstranjuje lokalne bolove, otklanja glavobolju a neuralgični se bolovi smanjuju ili sasvim nestaju.

Metvičino ulje sa svojim sastojcima djeluje na bolji rad žuči, odstranjuje grčeve prouzrokovane žučnim kamencima ili pijeskom, smiruje želučane i crijevne grčeve, ublažuje podražaj na povraćanje, te otklanja srčane teškoće uzrokovane nadimanjem želuca ili drugim nepravilnostima u radu želuca i crijeva.

Budući da paprena metvica djeluje na smirenje bolova i uklanja grčeve, ona uklanja i sve nervozne smetnje, kao npr. nervozno lupanje srca i pridonosi da se znatno ako ne i potpuno uklone sva hipohondrična duševna stanja koja se pojavljuju uslijed grčeva i bolova. Kneipp ističe upravo to ljekovito djelovanje paprene metvice. Ulje od metvice uzima se s gutljajem vode ili s kockom šećera i to 2 do 4 kapi najednom, 3 do 4 puta na dan.

Alkoholom razrijeđeno eterično ulje daje tzv. »kapljice od metvice« koje možemo kupiti u ljekarni. Njihovo je djelovanje slično čaju od metvice, a uzima se po 15 kapljica u vodi.

Ljekovite i djelotvorne tvari: Metvica sadrži: 0,8-4% eteričnog ulja s mentolom, mentilacetatom i mentonom, pulegonom i mentofuranom. U lišću ima 1-2% ružmarinske kiseline, fenolkarbonskih kiselina, triterpenskih kiselina: oko 0,3% ursolske i oko 0,1% oleanolske kiseline, flavonoida: rutina, hesperetina i mentozida, zatim karotinoida, betaina, kolina i 8-13% mineralnih soli.

Recept protiv reume

Protiv reume treba u litri maslinova ulja 6-8 tjedana močiti jednake dijelove metvice i odoljena. Boca mora biti zatvorena probušenim papirom. Ulje se zatim procijedi i odlije u drugu bocu. Njime se tada masiraju oboljela mjesta.

Alkoholatura od metvice pije se 15-20 kapi u čaši vode, nakon jela.

Posebno je dobra, za želučane i crijevne bolesti, kombinacija jednakih dijelova metvice i kamilice.

MEDVJETKA - Arctostaphyllos uva ursi

Ljekoviti dijelovi biljke: List - Ume urski foliumi

Ljekovite i djelotvorne tvari: Arbutin, metilarbutin, slobodni hidrokinon, tanini (galotanini i elatanini), flavonoidi i nešto eteričnog ulja

Ljekovita svojstva i primjena: Medvjetka odstranjuje otrovne tvari kod mnogih bolesti bubrega, mjehura i ostalih mokraćnih putova. Ta ljekovita svojstva su potvrdila sva suvremena istraživanja, ipak novija iskustva su pokazala da se čaj iz te biljke donedavno posve krivo priređivao. Naime smatralo se da listove treba — zbog njihove debljine i čvrstoće — vrlo dugo kuhati, da bi iz njih izvukli što više ljekovitih tvari. Na taj se način dobivao neukusan čaj koji je opterećivao želudac. Danas je poznato da u liječenju bolesti mokraćnih putova, značajnu ulogu ima samo arbutin, a da dugim kuhanjem u čaj ulaze i brojni neželjeni tanini. Otkako znamo da iz listova medvjetke možemo i hladnom vodom izvući dovoljne količine arbutina, a samo male količine neugodnih tanina, postao je čaj od medvjetke vrlo omiljen.

MAŽURAN - Orriganum majorana

Ljekoviti dijelovi biljke: Cijela cvatuća biljka - Majoranae herba

Ljekovite i djelotvorne tvari: Glavna sastojina je eterično ulje, kojega ima i do 0,6%, ovisno o kvaliteti posušene biljke. Učinak dopunjuju gorke tvari i tanini.

Ljekovita svojstva i primjena: Brojni liječnici i danas propisuju mažuran kao lijek protiv tegoba želuca, crijeva i žuči. Bolesnici redom potvrđuju dobar učinak kod slabe probave, pomanjkanja teka, napinjanja, grčeva i proljeva. Mažuran pomaže i kod glavobolje, migrene, vrtoglavice i epilepsije. Drugi liječnici smatraju mažuran samo vrlo dobrim i zdravim začinom. Još su veće razlike u tumačenju vrijednosti mažuranove masti koja je nekoć bila vrlo cijenjena kao sredstvo protiv hunjavice, za mazanje protiv bolova pojedinih živaca te u liječenju uganuća, rana i čireva. Trebalo bi svakako mažuran isprobati i kao suhu biljku i mast.

Priprema masti od mažurana: Čajnu žličicu u prah zdrobljena mažurana prelijemo čajnom žličicom vinske kiseline i ostavimo tu mješavinu nekoliko sati. Zatim dodamo čajnu žličicu svježega, neslanog maslaca i sve skupa grijemo u vodenoj kupelji oko 10 minuta. Sve procijedimo kroz rupčić i ostavimo neka se hladi. Tom mašću, koja je vrlo aromatična, možemo mazati nos i izvana i iznutra. Ta se mast slabo čuva, te je priređujemo u manjim količinama. Trajnija, a također djelotvorna mast od mažurana priređuje se s bijelim vazelinom, iako kažu da je mast priređena s maslacem neusporedivo bolja.

Za vanjsku upotrebu upotrebljava se: ili iz svježih biljaka u cvatu destilirano eterično ulje, ili se za kućnu upotrebu svježe biljke mažurana stavljaju močiti u maslinovo ulje. Moči se na suncu tijekom 2¬3 tjedna. Tim se uljem mažu proširene vene koje se potom omotaju zavojem. Ulje se također upotrebljava za masažu kod gihta, reumatizma, ukočenih zglobova nakon dulje bolesti, kod napornog pješačenja, kod otvrdnuća žlijezda ili kod kvržica na prsima.

Kod bolova i pritiska u želucu iznenađujuće pomaže stavljanje na želudac toplog obloga pripremljenog od mažurana u cvatu, gusto ukuhanog u bijelom vinu. Isti oblog smanjuje ugrušanu krv i ublažuje bolove kod iščašenja.

MATIČNJAK - Melissa officinalis

Ljekoviti dijelovi biljke: List - Malissae folium

Ljekovito djelovanje: Najbolji poznavalac matičnjaka, Mattioli, hvali ga riječima: »Matičnjak ima izvanredno dobro svojstvo da jača i oživljava srce, naročito onome tko se u noći boji i kome srce lupa. Nadalje čisti krv, otklanja neraspoloženje i tugu, snižava krvni tlak.«

Matičnjak je postao veoma poznat i po tzv. »melisa špiritu«, odnosno, »karmelićanskom špiritu« koji je 1611. godine u Parizu počeo proizvoditi red »bosonogih karmelićanki« u početku kao tajno sredstvo. Tzv. »melisa špirit redovnica« (»Klosterfrau-Melissengeist«) utemeljila je 1775. god. redovnica Marija Klementina Martin.

Ovaj melisa-špirit ili u ljekarni nabavljen u jednostavnijem obliku ili pripravljen kod kuće djeluje izvana kao sredstvo za masažu, ili se pije kao pripravak i to: 1 čajna žlica toga špirita pomiješana sa 1-2 žličice vode, uzima se po potrebi l do 3 puta dnevno. Osvježuje i oživljava kod tjelesnog ili duševnog umora. Matičnjak pobuđuje apetit, pogotovu kod rekonvalescenata nakon duže bolesti.

Preporučuje se kod histerije, hipohondrije, menstruacijskih smetnji, grčeva, kod nadutosti, grčeva u crijevima, proljeva i želučanih teškoća, te povraćanja na nervnoj podlozi, kod određenih oblika astme, kroničnog bronhijalnog katara, svih depresivnih stanja i onih pojava čiji su uzroci nervna slabost ili premorenost. Matičnjak je cijenjeno sredstvo u liječenju migrene, zubobolje, glavobolje i osjećaja vrtoglavice kod trudnica.

Kod teške nesanice veoma je preporučljivo uzimanje melisa-špirita ili melisa-ekstrakta, koji se nabavlja u ljekarni i to oko 20 kapi razrijeđeno s malo vode prije spavanja. Kod neuroznih srčanih smetnji, neuroznog lupanja srca i stezanja u području srca, ipak je bezuvjetno potrebno zatražiti liječnički savjet jer, iako matičnjak donosi osjetno olakšanje i stišava bolove, ipak tim srčanim teškoćama može biti uzrok organsko oboljenje pa je potreban temeljiti liječnički pregled i liječnička kontrola.

Melisa-špirit je izvanredno sredstvo za masažu kod reume i obloge kod nagnječenja tkiva (kontuzija), kod oteklina, čireva, uboda insekata, izljeva krvi, upale živaca i mastitisa kod dojilja.

Dobro je uzimati u dozama matičnjakovu tinkturu ili rakiju u šećeru 8 puta dnevno, tj. svaka 2 sata, po 12-15 kapi, ili 3-4 puta dnevno 20-30 kapi. Djeci se daje polovicu doze za odrasle.

Recept sa rakijom od matičnjaka

Matičnjakova rakija (macerat) priprema se tako da se u litrenu bocu do jedne trećine stavi uvenula lišće matičnjaka (cca 100 g svježeg ili 30 g suhog lišća), a do vrha se nalije 40-50postotna rakija ili konjak. Boca se dobro začepi i ostavi da macerira 6-8 tjedana, zatim procijedi, odvoji bilje i filtrira.

Recept za pripremu ulja od matičnjaka

Ulje od matičnjaka priprema se na isti način, samo se umjesto alkohola nalije maslinovo ulje (cca 100 g svježeg matičnjaka na l litru ulja), boca se ne začepi čvrsto, nego samo komadićem vate, i ostavi se da stoji na toplom 4-6 tjedana. To ulje služi za masažu protiv reume i uzetosti udova.

Matičnjak i vino

U litri bijelog vina 10 min se kuha 32 g lišća matičnjaka (suhog) sa 4 velike žlice meda (koji se dodaje u rashlađeno vino) pa se zatim procijedi. Taj se pripravak uzima svaki sat po l velika žlica (0,2 dl). Time se otklanja lupanje srca, melankolija, histerija, trzanje i slabost srca živčanoga podrijetla, nesvjestica, strah, grčenje živaca i zujanje u ušima.

Još jedan ljekoviti recept od matičnjaka

Mješavina u jednakim težinskim količinama od po 33 g lišća matičnjaka, narančina i limunova usplođa (nezrelo voće) pripremi se za maceraciju. 100 g te mješavine stavi se macerirati u litru jake rakije ili starog vina, češće promiješa i nakon 8 dana se profiltrira. Radi jačanja probavnih organa pije se po 1 velika žlica (0,2 dl) pola sata prije jela.

MAJČINA DUŠICA - Thymus serpyllum

Ljekoviti dijelovi biljke: Biljka - Thymi herba

Ljekovite i djelotvorne tvari: Uz obilje eteričnog ulja (Aetheroleum Serpyllt), koje se iz biljke može dobiti destilacijom, u biljci se nalazi timol i karvakrol, koji imaju veliku dezinfekcijsku moć, nadalje neimenovani kiseli saponin i jedan još pobliže neistraženi glikozid. Biljka sadrži i tanin i znatnije količine mangana.

Ljekovito djelovanje: Majčina dušica je, poput timijana (Thymus vulgaris L.) ljekovita biljka za rastvaranje i lakše izlučivanje sluzi, a ima i jaku moć dezinfekcije pa je veoma prikladna kod prekomjerne sluzi u organima za disanje, kašlja, hripavca, bronhijalnog katara i drugog.

Daljnji uspjesi u liječenju postižu se, ako se majčina dušica upotrijebi kao sredstvo za jačanje želuca i živaca, kao vrlo djelotvorni napitak kod oboljenja želuca i crijeva — naročito smanjuje želučane grčeve — kao i kod nesanice odraslih i djece. Majčina dušica pomaže i u liječenju skrofuloze, bljedoće i slabokrvnosti.

Recept od majčine dušice

U rakiju (45%) komovicu ili lozovaču namočimo (maceriramo) cvjetove ili listove majčine dušice (80g na litru rakije). Taj pripravak se dobiva nakon 20 dana maceracije, a nakon čega se isti profiltrira i odvoji od biljke. Koristi se za vanjsku uporabu za masažu i jačanje udova kod slabe ili skrofulozne djece, kod reume, gihta, uganuća, nagnječenja tkiva i kod oteklina. Osim toga djeluje i na smanjivanje bolova i grčeva.

Recept za reumu

Za reumu zglobova i giht može se pripremiti posebno sredstvo za vanjsku uporabu i masažu tako da se moče u istoj takvoj rakiji jednaki težinski dijelovi majčine dušice i ružmarina (po 40 g na litru).

Majčina dušica, kuhana u vinu s jednakim težinskim dijelovima korijena oslada (Polipodium vulgare) i komorača (Fructus foenicult), liječi kašalj s krvarenjem i ublažuje astmu. Pije se ujutro, natašte po 0,2 dl.

Recept za tinkture

20 g majčine dušice prelijemo s 250 g 70-postotnog alkohola i ostavimo macerirati 10 dana, zatim profiltriramo i možemo koristiti za vanjsku uporabu.

LJUPČAC - Levisticum officinale

Ljekoviti dijelovi biljke: U prvom redu sabire se korijen (Levistici radix), koji se kopa u proljeće ili u kasnoj jeseni. U pučkoj medicini sabiru se i mladi ogranci s listovima (Herba Levistici) a upotrebljava se i sjeme. Svi biljni dijelovi suše se u hladu, a spremaju se nakon sušenja u tamne staklene posude.

Ljekovite i djelotvorne tvari: Korijen sadrži eterično ulje, invertni šećer, saharozu, škrob, tanin, gumu, mast, smolu, jabučnu i angelika kiselinu. I u zelenim biljnim dijelovima ima eteričnog ulja, smole i drugog.

Ljekovito djelovanje: Već su kod Dioskurida i Plinija bili opisani korijen i sjeme kao veoma ljekoviti. Biljka je dobro sredstvo za liječenje želuca kod probavnih teškoća, slabosti želuca i prekomjerne sluzi u želucu.

Ljupčac je sredstvo za izlučivanje vode i pomaže kod vodene bolesti, naročito kod otečenih nogu uslijed te bolesti (dr. Madaus), kod katara mokraćnog mjehura, upale bubrežne nakapnice i uopće kod bubrežnih oboljenja, poteškoća s mokrenjem, kod bjelančevine u mokraći, a veoma se preporuča kod migrene, uzrokovane lošom funkcijom bubrega. Ljupčac je dobro sredstvo za žene za pospješivanje slabe menstruacije. Žene u drugom stanju ne smiju upotrebljavati Ljupčac a općenito se ljupčac ne smije uzimati kod povišenih tjelesnih temperatura.

Vrlo dobri uspjesi u liječenju postižu se nadalje protiv nastajanja bubrežnih kamenaca, kod teškoća uslijed reumatizma i gihta, kod izbijanja neugodnog i jakog znoja i, konačno, kod opće živčane slabosti.

Ako se korijen moči u rakiji (macerira) taj će pripravak pomoći kod želučanih grčeva, grčeva u crijevima, pospješit će probavu i apetit.

Ljupčac kao začin: Češće nego u ljekovite svrhe, ljupčac se koristi kao začinska biljka (njegov korijen i listovi), kao dodatak hrani i likerima zbog ugodna mirisa, zatim u gorkim rakijama za želudac.

Recept

Sjeme se smatra najdjelotvornijim dijelom biljke. Sjeme Ijupčaca se zdrobi i jedna jedaća žlica tako zdrobljenog sjemena stavi močiti u 5 dl bijelog vina. Ako se od toga dnevno ujutro i natašte pije l mala čašica (0,3 dl), to poboljšava funkciju jetre i slezene. Tako spravljeni ljupčac, pospješit će i izbacivanje kamenaca i pijeska iz bubrega. Iz sjemena. Ijupčaca se ponegdje tiješti i ulje, te se kod boli i grčeva u trbuhu pije 5-8 kapi toga ulja u maloj čašici toplog bijelog vina.

Još jedan recept

Plodovi ljupčaca samljeveni u prah pomiješani s jednakim težinskim dijelovima plodova anisa i komorača, i s isto toliko cimeta i šećera, smanjuju nadutost trbuha. Uzima se dnevno po l žličica sjemena namočenog u vinu. To sredstvo djeluje i protiv nervoze, jača želudac i regulira probavu.

LIŠAJ ISLANDSKI - Cetraria islandica - Ljekovite i djelotvorne tvari

Islandski lišaj sadrži preko 50% sluzi, vitamin B12, nadalje lišajev škrob, lišajevu gorku kiselinu, gorku tvar cetrarin, lihenin, šećer, gumu i još neke pobliže neistražene antibiotske djelotvorne tvari. Za ovaj se lišaj drži da od svih kopnenih biljaka sadrži najviše joda. Od mineralnih tvari utvrđena je uglavnom kremična kiselina i nešto eteričnog ulja. Vitamin B12 ubraja se u najdjelotvornije sredstvo protiv slabokrvnosti.

Ljekovito djelovanje

Islandski lišaj je ljekovita biljka koja ublažuje nadražaje i rastvara sluz. Zato je treba mnogo više primjenjivati kod svih vrsta prehlade. Vrlo dobri uspjesi mogu se postići kod bronhalnog katara, kašlja, hripavca, prehlade s prekomjernom sluzi, kod svih oboljenja pluća kao i kod slabih pluća te sklonosti k prehladama pri najneznatnijim vremenskim promjenama.

Svojstvo islandskog lišaja da krijepi i jača značajno je kod stanja iscrpljenosti svake vrste, npr. za vrijeme ili nakon teških bolesti, kod gubitka krvi uslijed operacija i nesretnih slučajeva, nakon ospica, nakon teških infektivnih bolesti, nakon bolesti želuca i crijeva i drugo.

Islandski lišaj vrlo povoljno utječe na sekreciju mlijeka kod majki koje doje.

Daljnje područje primjene su oboljenja želuca i crijeva: akutni ili kronični proljevi, odnosno začepi, probavne smetnje, želučani ili crijevni katari, odnosno otklanjanje nenormalnih procesa vrenja i normaliziranje izlučivanja žuči. Islandski lišaj uspostavlja ravnotežu želučane kiseline bilo da je ima previše ili je ima premalo. Primjena islandskog lišaja kod slabokrvnosti se preporuča, jer ljekovita tvar cetrarin pobuđuje stvaranje crvenih i bijelih krvnih tjelešaca u pravilnom omjeru. Ljekovitost islandskog lišaja u posljednje je vrijeme ponovo znanstveno dokazana kao točna i to kliničkim ispitivanjima jer posjeduje i antibiotičke djelovanje, te se može usporediti s djelovanjem penicilina.

LAZARKINJA - Asperula odorata

Ljekoviti dijelovi biljke: Biljka - Asperular herba

Ljekovite i djelotvorne tvari: Kao glavna tvar utvrđen je u lazarkinji kumarin, nadalje tanin i gorka tvar. Također su dokazani rubiklor, limunska i katehu kiselina. Niz elemenata koji se javljaju u tragovima obogaćuju biljku djelotvornim tvarima.

Ljekovito djelovanje: Kumarin, koji je sadržan u biljci, bistri mokraću i vrši antiseptično djelovanje. Pripravci od lazarkinje pospješuju mokrenje, umiruju bolove u trbuhu, reguliraju nepravilan rad srca, uklanjaju nesanicu, djeluju bez sumnje na čišćenje krvi i uzrokuju lagano izlučivanje znoja.

Pripravci od lazarkinje odličan su napitak kod zastoja normalnog rada jetre i kod žutice, a preporučuju se i kod sklonosti stvaranju pijeska i mokraćnih kamenaca.

Konačno, dokazano je da pripravci od lazarkinje djeluju kao sredstvo za umirenje bolova kod migrene i neuralgije, a veoma umirujuće djeluju i kod nemira i histerije.

Recept za majski napitak (s vinom) od lazarkinje

Ljekovitost lazarkinje prvi put je opisao benediktinac Wandalbertus god. 854. Iz toga vremena potječe sljedeći stari samostanski recept za pripremu »majskog napitka«. U tu svrhu potrebno je: 30 g svježe biljke lazarkinje u cvatu, 20 g listova šumske jagode i po 10 g listova crnog ribiza i dobričice. Navedene biljke, odnosno listove, stavi se u umjereno ugrijanu porculansku zdjelu, posipa se 150 g šećera u prahu, pokrije i nakon 2 sata na to se nalije 2 do 2,51 dobrog starog suhog bijelog vina, ostavi se stajati 2 do 3 sata i naposljetku se procijedi. Ovo piće jako osvježuje, jača srce i pospješuje probavu, a treba ga piti poslije jela.

Ako se poznata bola od lazarkinje umjereno uživa, ona je prijatna, osvježuje i pospješuje probavu.

Svojevrstan miris biljke potječe od kumarina koji nije sadržan samo u cvjetovima nego u čitavoj biljci. Miris biljke naročito se razvija kada se biljka osuši. Sličan je okus kada se biljka namoči u vinu.

Recept za bolu od lazarkinje

Svježe ubrana lazarkinja ostavi se u hladu da malo uvene, pa se šaka uvenute biljke složi u staklenu ili porculansku posudu, na nju se narežu 3 do 4 naranče na tanke kolutiće (koštice se odstrane), te se na tu mješavinu posipa malo šećera (po ukusu) i prstohvat cimeta pa ostavi da stoji 2 sata; zatim se mješavina prelije litrom bijelog suhog vina i macerira (namače) 2 sata na hladnom (na temperaturi do 10°C). Prije uporabe rashlađene bole u čaše se stavi nekoliko jagoda (bolje su šumske jagode) i medu prstima malo svježe lazarkinje, i na to se nalije procijeđena pripremljena bola. Pije se triput dnevno po 1 čaša (1 do 2 dl) poslije jela, tijekom mjesec dana.

Posjet ginekologu i važnost pregleda kod žena

O pregledu dojke

Postoje neki rani simptomi (znaci i pojave) kod kojih zaista više ne treba razmišljati nego odmah, ali odmah, otići na pregled.

Dojka

Usprkos tome što je dojka dostupna za pregled, na liječenje dođe tek 2/3 žena - tek kad je bolest uznapredovala!

Neoštro ograničen, čvrst, bezbolan „čvor" u dojci.

Iscjedak iz bradavice.

Vrat maternice

Već naglašena redovita i jednostavna kontrola!

Iscjedak iz rodnice.

Tragovi krvi na rublju.

Kontaktna krvarenja (postkoitalno).

Tijelo maternice

Rak tijela maternice je prije svega oboljenje žena u postmenopauzi. Usprkos anatomskom položaju maternice može se već rano raspoznati ako smo dovoljno pažljivi i ne zanemarimo znakove!

Povremeni iscjedak iz rodnice neugodnog mirisa.

Manji tragovi krvi na rublju.

Veća krvarenja (poput menstruacije).

Bolovi slični menstrualnima.

Jajnici

Rak jajnika vrlo dugo ne uzrokuje poteškoće, tako da se oboljenje u polovine bolesnica ustanovi tek kad se već raširi, stoga jedino redovite kontrole ginekologa omogućuju pravilan nadzor nad tom bolesti!

Osjećaj težine i napetosti u donjem trbuhu.

Bolovi u donjem trbuhu.

Vanjsko spolovilo

Ova lokalizacija je najčešća kod žena u kasnoj postmenopauzi.

Promjene na koži stidnice.

Izraženiji svrbež kože stidnice.

Izrasline na stidnici.

Ove   obavijesti   i upute ne bi trebale djelovati zastrašujuće, već  naprotiv! Prihvaćajući ovaj „vodič" žene bi trebale optimističnije gledati na ono što donosi život te tako čuvati svoje zdravlje i vratiti ga ako je već narušeno.

Konačno: kada i koliko često odlaziti na pregled!?

GINEKOLOŠKI PREGLED

Posjet - potrebno je obaviti odmah na početku spolnog života, a najkasnije u 20-oj godini života. Ostali - svaka žena taj pregled treba do svojih visokih godina obavljati barem jednom godišnje - eventualno učestaliji posjeti ginekologu ovise o nalazu, dogovoru te odluci ginekologa, a i citologa.

PREGLED DOJKI

Žene bez pojave raka dojke u bliže rodbine od 20 do 35 godina. Samo-pregled dojki 1 put mjesečno, klinički pregled dojki svake 2-3 godine, UZV po odredbi liječnika.

Od 35 do 40 godina samo-pregled dojki 1 put mjesečno, UZV pregled 1 put godišnje i klinički pregled 1 put godišnje. Mamografiju treba obaviti svake dvije godine.

Više od 40 godina samo-pregled dojki 1 put mjesečno, UZV pregled 1 puta godišnje, klinički pregled 1 put godišnje i mamografija svake dvije godine.

Žene s pojavom raka dojke u bliže rodbine samo-pregled dojki 1 put mjesečno, klinički pregled 2 puta godišnje, UZV pregled 2 puta godišnje i prva mamografija s 35 godina.

Migrena i akupunktura

Glavobolja je subjektivni simptom. Sa stajališta kineske medicine, uzroci migrenozne glavobolje su najčešće emocionalnog podrijetla (produženi stres, frustracije), disbalans u prehrani, deficit životne energije...

Ubod iglom u određenu akupunkfurnu točku potiče se izlučivanje endorfina - prirodnih tvari što pospješuju proizvodnju hormona, glasnika živčanog sustava koji pomažu imunološkom sustavu. Efekti primijećeni prilikom stimulacije akupunkturnih točaka su subjektivne i objektivne prirode. Jedan od subjektivnih efekata je blaga bol na mjestu uboda, što je primjenom odgovarajuće tehnike loli i modernizacijom akupunkturne metode (lase i elektroakupunktura) je zanemarivo, a kod laserske i elektro i ne postoji.

Drugi važan subjektivni efekt je spoznaja posebne senzacije, koja se na kineskom naziva "deqi". Mi bi to rekli -pretrpjeti, a pacijent osjeća kombinaciju ukočenosti, slabog bola i nadutosti. Puno više je objektivnih učinaka akupunkturom, a obično ih se izdvaja sedam.

Jedan od najpoznatijih je analgetski (pain relieving) učinak koji se postiže podizanjem praga boli. To je fiziološka osnova akupunkturne anestezije što objašnjava kako ova metoda djeluje pri smanjivanju boli kod artritisa, zubobolja, glavobolja, bolova u leđima i sličnih bolnih sindroma. Stimulacija akupunkturnih točaka dovodi i do sedacije. Neki ljudi mogu čak i zaspati tijekom tretmana i bude se potpuno svježi. Dokazano je ne EEG-u da akupunktura odlično djeluje na nesanicu, anksioznost, ovisnost, epilepsije, mentalna oboljenja i probleme ponašanja. Treći objektivni efekt je tzv. homeostatski ili regulacijski efekt koji potpomaže održavanje unutarnje ravnoteže u tijelu.

Akupunkturnim tretmanom dolazi do znatnog poboljšanja imunološkog sustava u organizmu, što je ujedno četvrti ključni učinak akupunkturnog tretmana. Otpornost tijela prema upalama i infekcijama se izrazito povećava. Do toga dolazi uslijed povećanja bijelih krvnih zrnaca-leukocita, antitijela-globulina i drugih tvari koje povećavaju imunološku otpornost organizma. Peti učinak ove kineske metode je anti-upalni i anti-alergijski učinak do kojeg dolazimo uslijed izlučivanja kemijskih supstanci (derivati arahidonske kiseline) koji smanjuju i sprječavaju upalne procese u tkivima. Psihološki efekt akupunkture podrazumijeva smirivanje pacijenta što se razlikuje od obične sedacije. Taj se učinak ostvaruje preko određenih formacija u srednjem mozgu. Istraživanje metaboličke biokemije mozga pokazuje da tretiranjem akupunkturnih točaka dolazi do povišenja količine dopamina u moždanom tkivu.

Najčešće se migrene javljaju vezano uz hormonalne promjene (menstruaciju). Lijek-remediju za migrenu odrediti će homeopat na osnovu razgovora s pacijentom.

Kao prva pomoć pri napadaju migrenozne glavobolje mogu pomoći neki od slijedećih preparata:

IRIS VERSICOLOR - migrena počinje sa zamućenjem vida i bolovima u desnoj strani glave. Prisutno je vodenasto povraćanje i mučnina. Ova vrsta glavobolje se često javlja nakon prestanka mentalne napetosti ili naprezanja. Do poboljšanja dolazi pri boravku na svježem zraku.

SANGUINARIA - glavobolja je pekuća, javlja se i osjećaj probadanja, obrazi su crveni. Migrene su periodične (najčešće svakih sedam dana), bol počinje u zatiljku, širi se prema tjemenu i završava nad desnim okom. Stanje pogoršavaju mirisi, svjetlo, kretanje, a poboljšava se mirovanjem i ležanjem u tami.

Kao neku vrstu preventive kod hormonalnih migrena, uzimaju se slijedeće dvije remedije u jačini 7 ili 9 C, 5 granula jednom dnevno. Počinje se uzimati 15. dana ciklusa do kraja menstruacije.

CYCLAMEN - uz glavobolje de javlja i vrtoglavica. Glavobolja je jača prije nastupa menstruacije.

ACTEA RACIMOSA - upotrebljava se kad je jačina glavobolje proporcionalna jačini menstruacije.

Alergije i alergijske reakcije

Preosjetljivost imunološkog sustava može biti odgovorna za čitav niz simptoma pa bi se testiranju valjalo podvrgnuti ako dulje vrijeme patite od curenja nosa, svrbeža, suznih očiju i slično.

Alergični na pelud, alergični na sunce, na prašinu, na hranu, na lijekove... Jedina alergija koja još nije službeno potvrđena, našalit ćemo se, jest ona na rad. Šalu na stranu, no alergije su, potvrdili su to znanstvenici i liječnici diljem svijeta — bolest modernog čovjeka.

Tvrdnja da je otuđenost od prirode jedan od uzroka baš "ne drži vodu" s obzirom na to da je i sama priroda, biljke i hrana koju iz nje dobivamo prilično zagađena pa povezivanje s prirodom teško može pomoći u bitci s alergijama.

Prema nekim prognozama njemačkih znanstvenika, od alergija će do 2050. godine bolovati svaki drugi čovjek.

"Preslagivanje" organizma

Glavni je okidač za alergije dobro nam poznati stres. Zabilježeni su slučajevi oboljelih koji nisu imali alergijske reakcije na bilo koji od uzroka ako nisu bili pod stresom. U umjetno izazvanim stresnim okolnostima njihovo je tijelo reagiralo burno, a organizam se nije uspio "presložiti" i reagirao je na alergene.

Kako nastaju peludne alergije dišnih organa?Prvo i najvažnije jest dijagnosticirati da je riječ o alergiji, a ne o proljetnoj prehladi. Tek tada valja ustanoviti o kakvoj je vrsti alergije riječ i na što organizam reagira kako bi se na vrijeme spriječili najsnažniji simptomi i izbjegao razvoj bolesti koji može dovesti i do astme.

Jedan od čimbenika koji dovodi do alergija jest i zagađenje okoliša (intenzitet izloženosti peludi, respiratorne infekcije i sl.), stanje imunološkog sustava te genetska predispozicija. Naime, ako je jedan roditelj alergičan mogućnost da dijete bude alergično jest čak 25%, a ako su oba roditelja alergičari, i do 50%. Transplacentarni prijenos alergena i prvi susret s alergenom kojem je izložena majka u trudnoći može dovesti do pokretanja senzibilizacije. Dinamika preusmjeravanja subpopulacija T-limfocita u alergičara s Th2 na Th1 ovisi o genetskoj predispoziciji, ekspoziciji alergenima i mikrobnim infekcijama.

Kod alergijske reakcije imunološki sustav pokazuje burnu reakciju praćenu neugodnim simptomima poput sužen ja očiju, kihanja...

Mjerenje reakcija izazvanih alergenima

Testiranje na alergene vrlo je važno da bi se odredila terapija i, što je još važnije, da bi se oni uspješno izbjegavali. Provode se tzv. vivo testovi — kožni testovi ubodom u kožu podlaktice kojim se unose vrlo male količine alergena te promatra i mjeri reakcija, funkcionalni testovi dišnog sustava (spirometrija i dr.) te provokativni ("challenge") testovi (bronhalni i nosni) kod kojih se mjere reakcije izazvane udisanjem alergena. In vivo testovi u krvi analiziraju specifična antitijela na alergene i predstavljaju pouzdaniju i neophodnu dodatnu obradu da bi se alergije ustanovile, potvrdile ili isključile. Uz kapljicu krvi rezultati su gotovi za desetak minuta.