Divlja gorušica

Sinapis arvensis

U nadzemnim dijelovima biljke prisutni su glikozidi gorušičinog ulja ljutog okusa i karakterističnog mirisa. U današnje vrijeme druge vrste gorušice imaju puno jaču ljekovitu vrijednost, a od divlje gorušice se povremeno koriste mladi listovi pikantne arome. Koriste se prijesni i sitno isjeckani kao dodatak za salate, jela od sira, omlete ili sir začinjen biljkama. Od izmljevenih ili izmrvljenih svježih sjemenki zajedno sa malo soli, maslinovog ulja, meda i vinskog octa može se spraviti jako blagi začinski senf. Cvjetove bogate nektarom posjećuje veliki broj insekata, prije svega mali leptiri i kornjaši.

Crna gorušica

Brassica nigra

Glavni sastojak je glikozid gorušičina ulja sinigrin jako ljutog okusa. Medicinski se koristi izvana i prema uputi liječnika kao flaster za poticanje prokrvljenosti, kao kašasti oblog ili gotova krema za opekline. Homeopatija aktivne tvari gorušice preporučuje za unutarnju primjenu protiv napadaja vrtoglavice i kolika probavnih organa. Za spravljanje senfa potrebno je 50 grama sjemenki gorušice, izmrvi ih se u malo vinskog octa, pomiješa s pola čajne žličice meda, malo soli i maslinovog ulja i miješa se dok ne postane gusta kaša. Okus se ublažava dodatkom bijele ili divlje gorušice. Biljka je vrlo prikladna za uzgajanje u vrtu.

Bijela gorušica

Sinapis alba

Eterično ulje biljke sadrži jako blagi glikozid gorušičinog ulja sinalbin. Sinalbin potiče apetit i djeluje protiv upala, a te osobine se u lijekovima pretežno koriste za unutarnju primjenu. U homeopatiji se upotrebljavaju i kod glavobolje i katara gornjih dišnih putova. Od žućkastih sjemenki gorušice zajedno s drugim sastojcima može se pripremiti senf blagog okusa. Za to se često koristi mošt. Ljute vrste senfa osim kajenskog papra i hrena sadrže i veću količinu crne gorušice.

Ljekovita bijela gorušica