BUJAD - Pteridium aquilinum

Velika paprat, bujača, gorska paprat, orlova paprat, stelja, hostni praprot.

Višegodišnja biljka, visoka 50 do 150 cm. Veliki listovi su na veoma dugačkim jakim drškama koje su s donje strane ižlijebljene. Trokutastog su oblika i dvostruko do trostruko izdijeljeni.

Veoma je rasprostranjena po cijeloj zemlji, od nižih brda pa do visokih planina. Raste na više suhim mjestima u rijetkim, svjetlijim šumama, na proplancima, krčevinama, šumskim čistinama, na zapuštenim mladih izdanaka.

Podanak (podzemna stabljika) bujadi sadrži dosta velike količine škroba. Može se vaditi s jeseni ili krajem zime i mljeti u brašno, pa tako upotrebljavati kao dodatak sirovinama za spravljanje kruha ili se iz takve mase može ispiranjem izdvojiti škrob.

Ukusna i zdrava jela od ljekovitog bilja.

Divlja maćuhica

Viola tricolor

Saponini, flavonoidi i glikozidi biljke upotrebljavaju se u raznim gotovim pripravcima iznutra i izvana kod kroničnih oboljenja kože (seboroični dermatitis kod dojenčadi), također i u homeopatiji kod oboljenja kože i reumatskih tegoba. Oparak (1-2 čajne žličice/šačica, ostaviti da odstoji 10 minuta), pripremljen od iste količine zeleni divlje maćuhice, korijena maslačka, cvjetova lipe i plodova komorača, preporučljiv je kućni lijek kod prehlada i za čišćenje krvi. Biljka se zbog rijetkosti ne prikuplja u prirodi. Upotrebljava se uzgojena.

Divlja maćuhica

Divlja ruža, pasja ruža

Rosa canina

Duguljasti, brašnasto-mekani šipci su nepravi, sočan, jagodast plod. Nastaju povećavanjem cvjetišta, a dlakave sjemenke zapravo predstavljaju prave oraščiće. Šipkov čaj (2-3 čajne žličice/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta) potiče izlučivanje mokraće i djeluje blago laksativno, te kod prehlada zbog bogatstva vitamina (posebno vitamin C). Pri spravljanju ukusne voćne kaše ili marmelade potrebno je pažljivo odstraniti sjemenke jer njihove bjelkaste kukaste dlačice koje ih okružuju izazivaju nadraženja u crijevima. Također se mogu koristiti i drugi zreli šipci ostalih prisutnih domaćih divljih ruža.

Divlji šipak ili pasja ruža

Divlja gorušica

Sinapis arvensis

U nadzemnim dijelovima biljke prisutni su glikozidi gorušičinog ulja ljutog okusa i karakterističnog mirisa. U današnje vrijeme druge vrste gorušice imaju puno jaču ljekovitu vrijednost, a od divlje gorušice se povremeno koriste mladi listovi pikantne arome. Koriste se prijesni i sitno isjeckani kao dodatak za salate, jela od sira, omlete ili sir začinjen biljkama. Od izmljevenih ili izmrvljenih svježih sjemenki zajedno sa malo soli, maslinovog ulja, meda i vinskog octa može se spraviti jako blagi začinski senf. Cvjetove bogate nektarom posjećuje veliki broj insekata, prije svega mali leptiri i kornjaši.