Kako sačuvati liniju nakon prestanka pušenja?

Stručnjaci ističu da je ovisnost o nikotinu samo malo slabija od heroinske, što znači da je apstinencijalna kriza veoma izražena.

Osim nervoze i anksioznosti, javlja se povećana potreba za hranom i slatkišima, naročito za čokoladom koja povećava lučenje serotonina - hormona sreće. No, osim kratkotrajnog zadovoljstva, neumjerenost u konzumiranju takve hrane donosi i probleme, a jedan od najtežih svakako je gojaznost. Međutim, postoje i osobe jake volje koje se uzdržavaju od slatkiša ili prekomjernog unosa hrane, a ipak se debljaju.

Dobra vijest je to što se radi o kratkoročnoj pojavi, a nauka ima objašnjenje zbog čega se javlja.

Što se dešava s tijelom kada mu se uskrati nikotin?

Nikotin pospešuje trošenje kalorija, pa se u prva dva mjeseca po prestanku pušenja obavezno nabaci nekoliko kilograma, a dolazi i do promjena u crijevnoj flori. U istraživanju švicarskih naučnika, u kome je učestvovalo 20 ispitanika - po pet pušača i nepušača, te 10 osoba koje su prestale da konzumiraju cigarete tjedan dana prije toga, ustanovljeno je da se tjelesna težina doskorašnjih pušača povećala usprkos tome što je unos kalorija ostao potpuno isti. Do toga dolazi jer se nakon prestanka pušenja formira nova crijevna flora koja mnogo efikasnije koristi energiju iz hrane, uslijed čega dolazi do debljanja. Ovaj problem, kako ističu naučnici, može se riješiti adekvatnom ishranom koja će spriječiti radikalne promjene u sastavu crijevne flore, dok je nesagorene kalorije moguće potrošiti fizičkom aktivnošću.

Zdrava ishrana

Prestanak pušenja predstavlja šok za tijelo, pa nije preporučljiva drastična promjena načina ishrane, jer bi to moglo multiplicirati stres i izazvati više štete nego koristi. Najbolje je da se organizam polako privikava na novonastalu situaciju. Prvih dana po prestanku pušenja trebalo bi jesti više manjih, raznovrsnih obroka. Poželjno je tijekom prve dvije nedjelje voditi dnevnik i zapisivati sve što se konzumira tijekom dana jer se tako neće pretjerivati.

Obroke je neophodno uzimati uvijek u isto vrijeme, a između njih piti što više vode i svježe cijeđenih sokova. Osjećaj gladi se smanjuje i ako se jede dosta sirovog povrća. Namirnice bogate vitaminom C smanjuju želju za nikotinom pa se preporučuje svakodnevno konzumiranje agruma - limuna, pomoranče i grejpfruta. Ovo voće bogato je vlaknima koja čiste organizam, ali i antioksidansima, inače odličnim zaštitnicima od svih bolesti.

Riba, jaja, soja i bobičasti plodovi obiluju proteinima, pružaju osjećaj sitosti i održavaju optimalan nivo šećera u krvi.

Idealan jelovnik

Nije preporučljivo preskakati doručak. Korisno je dan započeti kriškom raženog kruha sa dijetalnim džemom i šalicom zelenog čaja. Za međuobrok može se uzeti voće, a za ručak juha, pečena riba ili meso sa barenim povrćem začinjenim maslinovim uljem. Popodnevna užina sastoji se od voćne salate ili frapea, dok se za večeru preporučuju nemasno meso i salata. U odvikavanju od pušenja pomažu i namirnice koje povećavaju baznost organizma - ovas, suho grožđe, badem, smokve, špinat, blitva, maslačak. Bazna hrana osigurava duže kruženje nikotina kroz organizam, pa samim tim smanjuje želju za pušenjem. Mlijeko suzbija potrebu za nikotinom a najbolje je da se pije sa malo nemasnog kakaa koji je bogat magnezijem i odlična je zamjena za čokoladu.

Mogu mu se dodati rogač i cimet jer smanjuju potrebu za slatkišima, ali i nikotinom. Umjesto cigarete, u ustima držite štapić cimeta i polako ga sišite. Slatkasti ukus ovog aromatičnog začina stvorit će prijatan osjećaj u ustima i smiriti živce.

Izbjegavajte meso i šećer

Meso može da izazove želju za cigaretom jer supstanca purin iz njegovog sastava povećava količinu amonijaka koji se oslobađa prilikom raspadanja složenih proteina iz ove namirnice. Taj proces stimulira rad centralnog živčanog sistema, stvara nervozu i jača želju za cigaretom. Slatkiši nisu preporučljivi jer smanjuju nivo vitamina B1, zaduženog za jačanje živčanog sistema. Uz svaki obrok trebalo bi unijeti dvije žlice pšeničnih klica.

Fitoterapija

Bokvica sadrži vitamine C i K, provitamin A, limunsku kiselinu i kalij, a naučna istraživanja pokazala su da ova biljka, naročito čaj pripremljen od njenog lišća, smanjuje želju za cigaretom. Može se jesti sirova, kao salata ili se pak dodavati jelima. Valerijana također smanjuje želju za cigaretama i opušta, a preporučena doza je dvije šalice čaja dnevno. Zbog specifičnog mirisa i ukusa, može da se kombinira sa drugim biljkama, ali nikako sa onima koje imaju sedativno djelovanje,kao što je, na primjer, kamilica. Žvakanje osušenog korijena iđirota također suzbija želju za nikotinom, a pomaže i čaj koji se priprema na sljedeći način: kašičicu suhog usitnjenog korijena preliti sa 2dl mlake vode i ostaviti da prenoći. Ujutro zagrijati, pustiti da kratko provri i ostaviti poklopljeno dvadesetak minuta. Procijediti i piti po gutljaj prije i nakon svakog obroka. Napitak od mješavine hmelja, valerijane i anisa odlično je sredstvo za ublažavanje apstinencijalne krize: pomiješati jednake dijelove biljaka, pa dvije žlice mješavine preliti čašom vrele vode. Piti tri šalice dnevno u gutljajima.

Rak grlića maternice

U početnoj fazi ovu bolest ne prate nikakvi simptomi, a kada se jave, velika je mogućnost da su atipične promjene, nakon višegodišnjeg zanemarivanja, prerasle u rak.

Rak grlića materice jedno je od najčešćih malignih oboljenja, a statistički podaci pokazuju da se posljednjih desetak godina broj oboljelih rapidno povećava. Glavni problem predstavlja činjenica da mnoge žene ne odlaze na redovne kontrole kod ginekologa ili traže pomoć ljekara kada je bolest već uzela maha. Nažalost, tada su šanse za izlječenje zaista male.

U velikom broju slučajeva maligne promjene na početku bolesti veoma su blage i prolaze spontano, bez liječenja. Međutim, dešava se da sitna oštećenja, ukoliko se na vrijeme ne otkriju i ne uklone, mogu da prerastu u rak grlića materice. Taj proces može da traje godinama, pa ukoliko se blagovremeno dijagnosticira, veoma lako i uspješno se liječi. Dakle, glavna preporuka svim ženama jeste da redovno kontroliraju zdravlje reproduktivnih organa, jer to može da im sačuva život.

Uzročnici

Smatra se da je glavni krivac za nastanak raka grlića materice humani papiloma virus (HPV), a otkriveno je preko sto različitih tipova ovog mikroorganizma. Virus može da izazove benigne promjene koje se, u prosjeku, kod osam od dvadeset žena razvijaju u maligni tumor. Pored virusa, u nastanku oboljenja značajnu ulogu igra još nekoliko faktora među kojima su pušenje, rano stupanje u seksualne odnose, česte promjene partnera, loša spolna higijena, hormonska kontracepcija, infekcije klamidijom i virusom herpes simpleks, kao i pad imuniteta.

Simptomi

Nažalost, prvi simptomi ukazuju na to da su atipične promjene, nakon dugotrajnog zanemarivanja, prerasle u bolest. Najčešći znaci rane faze raka grlića materice jesu sve vrste krvarenja van redovnog ciklusa. Dakle, pažnju bi trebalo obratiti na pojavu stalnog vaginalnog sukrvičastog vodenastog iscjetka i krvarenja tijekom seksualnog odnosa, između ciklusa ili nakon menopauze, kao i preobilne menstruacije. U kasnijoj fazi bolesti, javljaju se bolovi u kostima i maloj karlici, problemi s mokrenjem, opstipacija, gubitak težine, umor, kao i oticanje nogu.

Papanikolau test je općeprihvaćena i bezbolna metoda kojom se uzima bris sa grlića materice, citološki obrađuje i pregleda pod mikroskopom pri čemu se mogu razlikovati sljedeće vrste stanica: normalne, one koje su napadnute infekcijom, premaligne i kancerozne.

Uspostavljanje dijagnoze

Papanikolau test je jednostavna i bezbolna metoda kojom se pregledaju stanice dobivene brisom grlića maternice, a pokazuje upalu, kao i prisustvo atipičnih ili kanceroznih stanica. Za uzimanje odgovarajućeg uzorka neophodno je da prođe pet-sedam dana od posljednje menstruacije ili seksualnog odnosa, a prije uzimanja brisa zabranjena su vaginalna ispiranja i primjena vaginaleta. Prva (I) i druga (II) grupa Papa brisa predstavlja uredan nalaz. Međutim, neki ljekari ističu da čak 30% rezultata ovih analiza nije vjerodostojno, odnosno da žena sa urednim Papa nalazom može imati prekanceroznu promjenu. Zbog toga se savjetuje testiranje jednom godišnje. Kada su tri uzastopna nalaza Papa testa negativna, pregledi se mogu prorijediti na dvije do tri godine. Treća (III) grupa predstavlja sumnjiv nalaz, može biti uzrokovana infekcijom i ukazivati na postojanje premalignih promjena na stanicama.

Četvrta (IV) i peta (V) grupa ukazuju na prisustvo stanica raka u brisu. U dijagnostici raka grlića maternice primjenjuje se i kolposkopija, pregled pomoću uređaja koji uvećava površinu koja se posmatra i do četrdeset puta. Ako postoji sumnja na premaligne ili maligne promjene, uzima se isječak (biopsija i kiretaža). Dobiveni materijal nakon obrade pregleda patolog i daje definitivnu dijagnozu.

Liječenje raka grlića maternice

U slučaju premalignih promjena, izmijenjeni epitel grlića materice odstranjuje se smrzavanjem (krioterapija), spaljivanjem (kauterizacija) ili laserom. Nakon ovih intervencija očekuje se stvaranje novog, zdravog epitela. Također, primjenjuje se konizacija, uklanjanje dijela grlića u obliku konusa a preostali dio se rekonstruira. U ovisnosti od stadija bolesti i starosne dobi pacijentice, izvodi se i histerektomija - vađenje materice, jajovoda, jajnika i okolnih limfnih žlijezda. Nakon toga odlučuje se o eventualnoj terapiji citostaticima ili zračenjem.

Ishrana

Prije svega, iz ishrane treba izbaciti mlijeko, meso i mesne prerađevine, konzervirane namirnice, prženu i začinjenu hranu. Neophodno je jesti što više svježeg voća i povrća, a namirnice moraju da budu svježe pripremljene, jer se termičkom obradom gube skoro svi hranljivi sastojci. Preporučuje se i konzumiranje svježeg soka od cikle jer su mnogobrojna istraživanja pokazala da ovo povrće sadrži supstance koje zaustavljaju razvoj tumora. Sok od crvene cikle povećava smanjenu oksidaciju stanica raka od četiri do deset puta. Međutim, treba ga piti postepeno da ne bi izazvao mučninu, opadanje pulsa i arterijskog pritiska, kao i opću slabost organizma.

Da bi se ovi problemi izbjegli, u početku se unosi po žličica soka, a doza se postepeno povećava ili se sok od cikle miješa sa sokom od mrkve i jabuke. Također, što češće treba jesti kašu od heljdinog brašna, jer jača organizam, pospješuje detoksikaciju i suzbija širenje raka.

Budwig dijeta

Čuvenu dijetu bogatu omega-3 masnim kiselinama kreirala je dr Johanna Budwig (šest puta nominirana za Nobelovu nagradu). Koristi se kao lijek i preventiva protiv raka, ali i u slučaju oboljenja jetre i kardiovaskularnih bolesti, te osteoartritisa, osteoporoze, Alzheimerove bolesti, dijabetesa, migrene i kroničnog umora. Dr Budwig smatra da odsustvo linolinske kiseline uzrokuje stvaranje oksidanasa, što pomaže širenju stanica raka i izaziva mnoge kronične poremećaje. Korisni fermenti oksidanasa uništavaju se termičkom obradom ulja, kao i solima i nitratima koji se koriste za konzerviranje mesa. Asimilacija kisika u tijelu podstiče se proteinskim sastojcima koji sadrže sumpor i čine ulje rastvorljivim u vodi, a prisutni su u siru, orasima, crnom i bijelom luku, praziluku i posebno u bijelom mekom siru. Najvažnije je da se koristi samo nerafinirano, hladno-cijeđeno ulje sa visokim sadržajem linolinske kiseline, a unosi se zajedno sa hranom koja sadrži odgovarajuće proteine, jer će u suprotnom izazvati više štete nego koristi.

Najbolja kombinacija jeste ona koja uključuje bijeli meki (švapski) sir i ulje sjemena lana. Za vrijeme dijete strogo su zabranjeni: šećer, rafinirano bijelo brašno, rafinirani ugljikohidrati, ulja i sol, hidrogenirana hrana, maslac, margarin i konzervirano meso.

Doručak: Biljni čaj

Krem dr Budwig za koji su potrebne četiri žlice mladog sira ili jogurta, po dvije žlice ulja od sjemena lana i svježe samljevenog sjemena lana, a po želji mogu se dodati sok od pola limuna, jedna banana, svježe sezonsko voće ili žličica meda. Staviti sve u blender i izmiksati.

Užina: Biljni čaj

Čaša svježeg soka od mrkve, jabuke, celera ili cikle.

Ručak: Presna salata

Pored klasične zelene salate, mogu se koristiti mrkva, rotkvice, cikla, a radi boljeg ukusa dodati usitnjen hren, sitni luk (vlasac) ili peršin. Povrće kuhano na pari, integralni pirinač, heljda ili proso. Posno meso, riba ili sir.

Užina: Biljni čaj

Sok od svježeg voća. Sveže sezonsko voće. Koštunjavo voće.

Napomena: Svi kolači, keks, gotove cerealije i slatkiši napravljeni su od rafiniranog šećera, brašna i ulja koji daju samo prazne kalorije, stoga ih treba u potpunosti izbaciti iz jelovnika.

Večera: Salata

Povrće kuhano na pari. Juha od povrća. Topao obrok sa heljdom, ovsom, prosom, ječmom ili sojom.

BRAŠNJENIK - Chenopodium bonus henricus

Porodica Chenopodiaceae — pepeljuge, divlji spanać, ciganski spanać, dragi jurko.

Višegodišnja zeljasta biljka, koja naraste od 30 do 80 cm, sa uspravnom uglastom stabljikom malo razgranatom, pokatakad crvenkastom.

Listovi su tamnozelene boje, kopljasto-trouglasti, prizemni imaju duge peteljke, a gornji su kao brašnom posuti. Mnogobrojni sitni neugledni cvjetovi bjeličasto-zelenkaste boje složeni su pri vrhu stabljike u klasastu cvast.

Cvjeta od maja do oktobra.

Rasprostranjen je skoro po cijeloj našoj zemlji, od brdskih predjela pa sve do preko 2000 m nadmorske visine, gdje raste na đubrovitom tlu, najviše na mjestima gdje se kreće i zadržava stoka, oko stočarskih ljetnih stanova (katuna), torova, u okolini planinskih naselja, staja, oko plotova, pored puteva i na sličnim mjestima, često u velikoj količini.

Mladi listovi i sočni ovršci stabljika upotrebljavaju se za spravlja-nje čorbi, variva, pirea, za nadjeve i slično, sami ili, još bolje, pomiješani sa drugim divljim povrćem. Mogu da se koriste od proljeća do sredine ljeta, a i kasnije, ali samo naknadni mladi izbojci i sočni listovi, inače stariji listovi postaju grubi i nagorki.

Sasvim mladi proljetni izbojci prije razvijanja listova mogu da se prirede kao špargla, Na mjestima na kojima se brašnjenik javlja u većoj količini, jedan čovjek može za jedan čas da nabere do 5 kg upotrebljivih biljnih dijelova. Mogu se upotrebljavati bez ograničenja. Ne postoji opasnost da se zamijeni sa nekom sličnom škodljivom biljnom vrstom, ali berač koji još nije dobar poznavalac ove biljke, može da je zamijeni sa srodnim biljkama - smrdljivom pepeljugom (Cbenopodium vulvaria) i srcolisnom pepeljugom (Chenopodium bybridum), koje nisu otrovne, ali imaju neprijatan miris, po čemu ih je lako razlikovati kad se rastrljaju među prstima.

VIJUŠAC — Polygonum convolvulus

Papunac, petešak, čukunda.

Stabljika se najčešće povija po tlu. Raste po livadama i poljima.

Rasprostranjen je skoro po cijeloj našoj zemlji. Mladi listovi se upotrebljavaju za čorbe i variva.

Sjeme sadrži proteine, škrob i masnoće a upotrebljava se za spremanje kaša ili se melje u brašno za kruh.

ALPSKI SRČENJAK - Polygonum alpinum

Ima bijele cvjetove i duguljasto-kopljaste listove.

Raste na planinskim livadama i kamenjarima svih naših visokih planina. Listovi i sočni dijelovi stabljike sadrže vitamin C, proteine i dosta drugih materija.

Mogu da se upotrebljavaju za salatu, čorbe, variva i kao zamjena za čaj.

MALI SRČANIK — Polygonum viviparum

Višegodišnja biljka sa jajolikim ili kopljastim listovima.

Rasprostranjena je na svim našim većim planinama, a raste na planinskim livadama. Korijen sadrži dosta škroba i tanina i osušen i samljeven može da se koristi za spravljanje kaša, kao dodatak drugim krušnim sirovinama i slično.

Od korijena se kuha i ukusan čaj kao zamjena ruskom čaju.

PAPRAC — Polygonum hydropiper

Paprica, papreni lisac, vodena biberka, vodena paprika.

Sličan je liscu, samo je malo sitniji od njega, a raste na sličnim staništima. Cijela biljka ima papren ukus. Upotrebljava se kao začin i dodaje se salatama, čorbama i varivima.

Sjeme može da se upotrebi kao zamjena za biber.

SRČENJAK — Polygonum bistorta

Srčanik, trava od srdobolje, želudnjak, jermen, srčano zelje.

Listovi su mu širi, a u donjem dijelu sužavaju se u dršku. Cvjetna stabljika je dosta široka, a pri vrhu nosi klasastu cvast od sitnih ružičastih cvjetova. Ima oveći okruglasti podanak.

Rasprostranjen je u većem dijelu naše zemlje, po visokim brdima i planinama, a raste na vlažnim livadama i u uvalama, često u velikom mnoštvu.

Sasvim mladi listovi i stabljike mogu da se koriste kao salata, za čorbe i variva.

LISAC - Polygonum persicaria

Ljutača, praskvinac, andreselj, broskova trava ili koštren.

Jednogodišnja zeljasta biljka, visoka 50—80 cm, sa razgranatom člankovitom stabljikom, duguljastim, kopljastim, prilično širokim listovima i zelenkasto-bijelim ili crvenkastim cvjetovima, koji su složeni u klas pri vrhu ogranaka stabljike, Cvjeta od jula do septembra.

Rasprostranjen je skoro po cijeloj našoj zemlji, a raste po vlažnim mjestima, oko bara i močvara, po jarcima ukraj puteva, potoka, na vlažnim livadama, po svijetlim nizinskim šumama i sličnim mjestima, često u velikoj količini.

Mladi listovi i sočni ovršci stabljika prije cvjetanja mogu da se upotrebe za spravljanje miješanih salata, čorbi i variva.

Koksaki virus je opasan za srce

Iako je u pitanju bolest prljavih ruku, koksaki virus može da dovede do oštećenja stanica srčanog mišića pa čak i do infarkta.

Pojedine namirnice kao što su med, propolis, određeni čajevi mogu pomoći da se organizam izbori protiv ove infekcije.

Umor, malaksalost, gubitak apetita, groznica,bol u grlu, plikovi u ustima, na šakama i stopalima, trnjenje lijeve ruke... Ovo su pouzdani znaci infekcije koksaki virusom, bolesti prljavih ruku, koja se rijetko javlja, ali je vrlo opasna jer može napasti srčani mišić i izazvati njegovo trajno oštećenje. Zato je veoma važno prepoznati je na vrijeme i što prije potražiti medicinsku pomoć.

A i B tip virusa

Infekcija koksaki virusom A tipa naziva se i bolešću šaka, stopala i usta, mada može izazvati i konjunktivitis. S druge strane, tip B najčešće uzrokuje plućne tegobe, groznicu, bol u stomaku i glavobolju, a oba ova virusa ponekad dovode do meningitisa, miokarditisa i perikarditisa.

Uslijed oštećenja stanica, srčani mišić više nije u stanju da normalno radi, pa srce više ne šalje dovoljnu količinu krvi u organizam. U odbrani od virusa, stvaraju se antitijela koja se sa njim bore, što ponekad aktivira autoimune procese (tijelo počinje da napada svoje stanice). Koksaki virus može trajno da ošteti srčani mišić, pa samim tim ugrozi i cjelokupno zdravlje i budućnost pacijenta.

Simptomi po kojima prepoznajete koksaki virus

Infekcija koksaki virusom uglavnom se ispoljava nakon nepreležane "bezazlene" prehlade i manifestira se slično prehladi i gripu. Ponekad prolazi bez ikakvih simptoma i zato se često naziva "bolest sa 10 lica". Najčešće pogađa djecu i tinejdžere i u većini slučajeva prolazi bez posljedica, a jak imunološki sistem ključan je za obranu od ovog oboljenja.

U početnoj fazi javljaju se slabost, pospanost, nelagodnost i mršavljenje, ponekad praćeni proljevom i grloboljom. Tegobe koje slijede jesu povišena temperatura, glavobolja, povraćanje i bol u trbuhu, nakon čega nastupa takozvana meningealna faza čiji su najvažniji znaci glavobolja i povraćanje (kod odojčadi napetost fontanela), obrambeni refleks koji ukazuje na povećan tonus vratnih i leđnih mišića, preosjetljivost na svjetlost i zvukove, te neurovegetativni poremećaji bradikardija (usporen rad srca), opstipacija (zatvor) i poremećaj svijesti. Nakon tri do pet dana svi simptomi nestaju i bolesnik se brzo oporavlja.

Kako prepoznati oštećenje srca?

Simptomi koji ukazuju na to da je koksaki virus napao srce jesu umor, ubrzan srčani rad, preskakanje srca, gušenje i oticanje nogu. Kako bolest napreduje, umor je sve veći, tako da bolesnik mora da zastane i da se odmori čak i kada napravi samo nekoliko koraka. U teškim slučajevima dolazi do infarkta ili naglog popuštanja srca sa smrtnim ishodom.

Dijagnoza i liječenje

Prisustvo koksaki virusa nije moguće otkriti standardnim biokemijskim analizama, pa se u slučaju sumnje na infekciju rade specifični testovi, u specijaliziranim ustanovama. Lijek za ovu bolest ne postoji, a terapija se sastoji od liječenja aritmije, srčane slabosti, i eventualno, autoimunih procesa. Neophodno je mirovanje i jačanje imuniteta, što će pomoći da se organizam sam izbori sa izazivačem bolesti.

Kako ojačati imunitet da se lakše borite sa koksaki virusom?

Ojačajte imunitet za borbu protiv koksaki virusa

Poboljšajte probavu za bolju obranu od koksaki virusa.

Osim što izaziva čitav niz tegoba, loša probava negativno utječe i na imunološki sistem. Zato je pravilna ishrana od velike važnosti, ali se mora voditi računa o tome da se namirnice dobro kombiniraju kako bi se osigurala optimalna apsorpcija hranljivih materija.

To podrazumijeva razdvajanje proteina i ugljikohidrata, konzumiranje voća samo na prazan stomak, uzimanje vode pola sata prije jela i minimalno tri sata nakon obroka.

Izbjegavajte industrijsku hranu i pića

Grickalice, slatkiše, juhe iz kesice, proizvode od bijelog brašna, rafinirana ulja i upotrebu soli svesti na minimum...

Započnite dan vitaminskom bombom

Kašičicom meda, cijeđenim sokom od limuna, grejpfruta i naranče i porcijom sezonskog voća.

Redovno uzimajte propolis kapi

Tri puta dnevno po 30 kapi u malo vode.

Uz svaki osnovni obrok jedite veliku porciju svježe sezonske salate

Konzumirajte svjež bijeli luk koji, osim što jača imunitet, suzbija virusne infekcije i koristan je za zdravlje srca.

Uzimajte mješavinu meda, matičnog mliječa i propolisa.
Ostavite cigarete i smanjite unos alkohola.
Koristite kapi od ehinacee.

Lipa - Tilia platyphyllos

Kako izgleda? Lipa je drvo čije stablo dostiže visin od 25 do 30 metara, sa bogatom krošnjom i tamno-zelenim, srcolikim listovima prekrivenim dlačicama. Cvjetovi su do polovine srasli sa pricvjetnim listom i prijatnog su mirisa, dok su plodovi nalik malim orasima.

Gdje raste? Raste po brdskim šumama, a prija joj plodna i duboka zemlja.

Kada se bere? Cvjetovi se sakupljaju čim otvore krunice, dok se listovi beru u maju i junu. Precvjetala lipa nema nikakvo ljekovito djelovanje.

Primena: Cvjetovi lipe od davnina važe za efikasan lijek protiv prehlade (pospješuje znojenje) i bolesti disajnih puteva, kroničnog kašlja i dijareje. Čaj se koristi i za otklanjanje umora i grčeva, blagotvorno djeluje u slučaju opekotina i rana, čisti krv od toksina, snižava krvni pritisak i odlična je prevencija angine pektoris, infarkta i upale vena. Listovi, kao i cvjetovi, sadrže obilje vitamina C, dok je sjeme lipe bogato masnim uljem sličnim maslinovom. Napomena: veća količina čaja od lipe može izazvati oštećenje srca.

Obloge za opekotine i rane: 100 g cvjetova lipe preliti litrom vrele vode i poklopiti. Ostaviti da odstoji tri sata, nakon toga procijediti i napraviti obloge.

Zdravac - Geranium macrorrhizum

Kako izgleda? Zdravac je zeljasta, niska i neupadljiva biljka sa uspravnom stabljikom i brojnim listovima raspoređenim na tankim, dugim peteljkama. Cvijet je crvenkasto-ljubičast i ima jak miris, a oblikom podsjeća na rodin kljun.

Gdje raste? Uspijeva na sjenovitim mjestima u brdskim i planinskim područjima, ali gaji se i kao baštenska vrsta.

Kada se bere? Od aprila do juna, u vrijeme cvjetanja, sakuplja se rizom koji se zatim suši na suncu.

Primjena: Zdravac se upotrebljava kao sredstvo za površinsko skupljanje tkiva, liječenje manjih oštećenja i zapaljenja kože i sluzokože, kao i protiv upala sluzokože organa za varenje. Ova biljka sadrži tanine, gorke spojeve i flavonoide i djeluje kao blagi antiseptik. Može se koristiti u slučaju dijareje i kao tečnost za ispiranje usta i grla. Destilacijom vodenom parom iz nadzemnog dijela biljke dobija se etarsko ulje prijatnog mirisa koje se koristi u kozmetici. Pomaže protiv nesanice, jer djeluje umirujuće na živčani sistem i ublažava nervozu srca. Čaj od ove biljke pozitivno djeluje na rad bubrega, jača imunitet, smanjuje simptome iscrpljenosti, a pomaže i u slučaju menstrualnih tegoba.

Čaj: 10 g osušenog zdravca preliti sa 2 dl ključale vode, poklopiti i ostaviti da odstoji pola sata. Procijediti i piti dvije šalice dnevno.

Grah - Phaseoli legument

Kako izgleda? Grah je najrasprostranjenija biljka iz porodice mahunarki, sa krupnim ili sitnim zrnima koja imaju visoku hranljivu vrijednost. Obrazuje visoku ili nisku stabljiku sa krupnim tamnozelenim listovima i sitnim, bijelim cvjetovima.

Gdje raste? Pogoduje mu rastresito i plodno zemljište. Zbijena i kisela podloga mu ne prija.

Kada se bere? Ljekoviti su svi dijelovi biljke osim korijena. Mahuna se bere kada zrna dostignu veličinu tipičnu za sortu (za 70-90 dana od sjetve).

Primjena: Grah je odlično sredstvo za reguliranje nivoa kolesterola i šećera u krvi. Dovodi se u vezu sa smanjenjem rizika od određenih oblika tumora, a upotrebljava se i u slučaju zapaljenja mokraćnih putova, anemije i bolesti srca, ali i bronhitisa, glavobolje i pada imuniteta. Stablo, list i cvijet graha u narodnoj medicini smatraju se diuretikom. Zahvaljujući kombinaciji vlakana i folne kiseline, ova biljka smanjuje rizik od moždanog udara, bolesti srca i debelog crijeva, a djelotvorna je i protiv nesanice, osteoporoze, gripa, hemoroida i kroničnog umora.

Čaj za reguliranje šećera u krvi: 150 g mahuna kuhati 15 minuta u pola litra vode. Ostaviti da odstoji tri sata i piti nakon svakog obroka.

Hibiskus - Hibiscus

Kako izgleda? Hibiskus je listopadni žbun koji naraste do 5 m visine sa tamnozelenim nazubljenim listovima i krupnim, zvonastim cvjetovima bijele, crvene ili ljubičaste boje.

Gdje raste? Kod nas se hibiskus njeguje kao ukrasna biljka, u vrtovima i baštama.

Kada se bere? Bere se u vrijeme cvjetanja, od jula do septembra.

Primjena: Ljekovita svojstva hibiskusa potiču od enzima, eteričnih ulja, željeza, vitamina C, flavonoida i antioksidanasa koji štite krvne sudove. Čaj od cvjetova snižava krvni pritisak i povišen kolesterol, poboljšava apetit, ublažava grčeve u stomaku, crijevima i materici. Zahvaljujući obilju vitamina C, odlično je sredstvo protiv prehlada i kašlja, primjenjuje se u liječenju srčanih i nervnih oboljenja, nesanice, bolova i otoka u gornjem respiratornom traktu, ali i površinskih rana. Voćne kiseline iz hibiskusa djeluju kao blagi laksativ, pa su snažno sredstvo za izbacivanje viška tečnosti iz organizma. Neki sastojci ove biljke imaju svojstvo antibiotika, pa hibiskus može da se upotrebljava i protiv bakterijskih upala.

Čaj od hibiskusa: Žlicu osušenih cvjetova hibiskusa preliti sa 2 dl ključale vode, poklopiti i ostaviti da odstoji 10 minuta.

Čaj protiv groznice: Žlicu suhi listova hibiskusa preliti sa pola litra ključale vode, poklopiti i držati dva sata. Dodati malo limuna i piti pomalo tokom cijelog dana.

Ako vas muče hemoroidi pazite na higijenu

Osobe koje imaju hemoroide moraju da vode računa o osobnoj higijeni.

Preporučuje se pranje analne regije svaki put nakon pražnjenja crijeva, ali samo vodom, bez upotrebe jakih higijenskih sredstava. Naime, često pranje sapunima i korištenje kupki dovodi do oštećenja hidrolipidnog zaštitnog sloja na koži.

Kada se ošteti ova prirodna barijera, koža postaje sklonija iritacijama i svrabu, što pogoršava stanje.

Također, preporučuje se pranje hladnom vodom. Hladna voda sužava krvne sudove pa tako i hemoroide, što dovodi do prestanka krvarenja i povlačenja hemoroida.

Lijek za uklanjanje hemoroida

Učinkovita mješavina od korijena zlatice i meda za samo dva mjeseca uklanja sve tegobe izazvane hemoroidima.

Hemoroidi predstavljaju proširenje vena ispod sluzokože završnog dijela debelog crijeva, oko analnog otvora. Izgledaju kao izbočine čija veličina zavisi od stadija bolesti, mada se, prije ili kasnije, pojavljuju kod većine ljudi, a problemi nastaju kada počnu da krvare i bole. Uslijed djelovanja različitih faktora kao što su dugotrajno sjedenje, loša ishrana i nedovoljna fizička aktivnost, dolazi do znatnog uvećanja hemoroida i javljaju se ozbiljni problemi. Najopasnije su svakako gnojna upala i tromboza (krvni ugrušci mogu dospjeti do srca ili pluća i ugroziti život bolesnika).

Travar iz Niša, Slavoljub Stanojević otkrio je još prije deset godina veoma efikasan lijek protiv hemoroida.

"Na sve načine pokušavao sam da resim svoj problem sa hemoroidima, a jedan prijatelj me je posavjetovao da probam sa biljkom zlaticom koje ima u izobilju na livadama i u šumarcima oko Niške Banje. Napravio sam preparat sa medom i zlaticom, čije sam blagotvorno djelovanje prvo isprobao na sebi", priča Slavoljub.

Cvijet zlatice oblikom podsjeća na ljubičicu pored koje ova višegodišnja biljka najčešće i raste. U narodu je poznata još i kao zlatica sa kamena ili ledinjak, jer često može da se nađe na ledini između kamenja, a dostiže visinu i do 20 cm.

"Zlatica može da se koristi za čišćenje krvi, pospješuje mokrenje i znojenje, pomaže u liječenju oboljenja živčanog sistema i pluća. Izvanredni su i melemi spravljeni od ove biljke, kao i ljekovite kupke. Cijelu biljku berem za vrijeme cvjetanja, dok u proljeće i jesen sakupljam korijen koji se koristi za liječenje hemoroida. Sadrži veliku količinu fenolskih heterozoida, etarskog ulja i saponina, a nakon sakupljanja se melje i jede pomiješan s medom. U toku liječenja, koje traje 60 dana, pacijentu savjetujem da ne pije alkohol i kavu, i ne koristi jake začine poput ljute paprike i bibera. Ukoliko se striktno pridržava mojih preporuka, svakodnevno jede usitnjen koren zlatice pomiješan s medom, pravilno se hrani i redovno održava higijenu, hemoroidi će nestati posle dva mjeseca", objašnjava Slavoljub.

Istraživanja pokazuju da nedovoljna količina vlakana u ishrani izaziva probleme sa probavom i pojavu zatvora, što je u direktnoj vezi sa nastankom hemoroida. "U liječenju šuljeva od izuzetnog je značaja pravilna ishrana. Vrlo je važno da se obroci svakog dana uzimaju u isto vrijeme i da jelovnik sadrži što više čorbastih jela. Tokom terapije pacijentima preporučujem da jedu dosta kuhanog graha i kupusa, i to sa crnim kruhom. Za doručak predlažem pečeni krumpir i poparu, a preko zime ujutro, na prazan stomak, treba piti po decilitar rasola. Zabranjeni su slatkiši, turšija, pečeno i pohano meso, suhomesnati proizvodi, ali i roštilj, pomfrit, gazirana pića. Kada je riječ o voću, najbolji izbor su dunje, mušmule, oskoruše, drenjine, maline, kupine, šljive, jabuke i kruške. Također, savjetujem da se jede isključivo mladi sir, dok se tvrdo kuhana jaja moraju zamijeniti rovitim", naglašava travar.

Svrab i bol

Postoje dvije vrste hemoroida - unutrašnji i vanjski. Oba tipa uzrokuju iste simptome, kao što su krvava stolica, svrab i bol, pa ih je teško razlikovati. Mogu biti veličine zrna graška do veličine loptice za golf, a što su veći, više bole. Vanjski se lakše uočavaju i jednostavnije liječe. Njihova boja varira: što su veći, to su crveniji, a ako se tek formiraju, uglavnom su plave boje. Unutrašnji hemoroidi se nešto teže otkrivaju, ali jedan od uobičajenih simptoma jeste pojava krvi u stolici ili na toaletnom papiru nakon brisanja. Često ih prate jak svrab, sluz iz analnog otvora i snažan bol.

Što se duže čeka i ignoriraju simptomi hemoroida, stanje se samo pogoršava i zato ih treba liječiti čim se pojave prve tegobe.

TROSKOT — Polygonum aviculare

Porodica Polygonaceae — troskoti (ptičji troskot, troska, dvornik, ptičji dvornik, kameničac, troskovac, krupnik, molava, ptičji dresen, treskovac, truskavac, crljena rusomača).

Jednogodišnja je zeljasta biljka, sitna, neugledna, najčešće polegla po zemlji, veoma razgranata i člankovita, sa sitnim eliptično-kopljastim listovima na sasvim kratkoj peteljci. Cvjetovi su sitni, ružičasti, zelenkasti ili bijeli. Cvjeta od kraja proljeća do jeseni.

Veoma je rasprostranjena biljka u cijeloj našoj zemlji, od nizina pa do oko 1200 m nadmorske visine. Raste na poljima, niskim travnjacima, pokraj puteva, na stazama, na pustim mjestima — svuda gdje se gazi i gdje stalno gaženje onemogućava drugim travama da se održe.

Mladi listovi i mladi sočniji vršci stabljika mogu da se upotrebljavaju za spremanje miješanih salata, čorbi, variva i sli. Na mjestima na kojima se troskot javlja u većoj količini, jedan čovjek može za jedan sat da nabere do 1 kg sitnih listova i ovršaka stabljika.

Troskot je također ljekovita biljka.

MALI KISELJAK — Rumex acetosella

Mala kiselica, ovčiji kiselj, sitni kiseljak.

Rasprostranjen je po cijeloj našoj zemlji. Raste po više suhim, najčešće pjeskovitim mjestima, koja su siromašna u kreču, i to od nizina do visoko u planine. Sličan je prethodnoj vrsti (Rumex acetosa), ali je mnogo manji, listovi su mu znatno sitniji i izrazitije kopljasti.

KISELJAK — Rumex acetosa

Kiselica, veliki kiseljak, kisavec, ajdovec ili kiselca.

Višegodišnja zeljasta biljka, koja može da narasle i do 100 cm u visinu. Stabljika je uzduž izbrazdana, često je crven kaste boje. Najčešće se iz jednog korijena razvija po više stabljika.

Listovi su strelastog oblika. Mnogobrojni sitni crvenkasti, cvjetovi složeni su u metlastu cvast pri vrhu stabljike. Cvjeta od maja do jula, a katkada i po drugi put u jesen.

Rasprostranjen je po cijeloj našoj zemlji, a raste po svježim i vlažnim livadama i travnjacima, blizu potoka, po rijetkim zatravljenim šumskim proplancima i rubovima svjetlijih šuma. Često može da se nađe u velikom mnoštvu, tako da se livada u vrijeme cvjetanja biljke zacrveni.

Mladi sočni listovi i izdanci su prijatnog kiselog ukusa. Upotrebljavaju se svježi za salatu ili kuhani za čorbu, variva, pirea, nadjeve i slično, najčešće u mešavini sa drugim vrstama divljeg povrća. Zbog dosta velikih količina oksalne kiseline, ne treba ih koristiti mnogo u jednom obroku jer tada mogu da budu škodljivi.

PLANINSKO ZELJE - Rumex alpinus

Planinska kiselica, alpsko zelje, alpski štavelj, pluštur, ravent, staglina ili ravet.

Višegodišnja zeljasta biljka sa snažnom stabljikom, koja može da naraste i do 2 m u visinu. Prizemni listovi su veoma veliki, a mogu biti dugački i do 50 cm i veoma široki, zaobljeno srcastog oblika.

Rasprostranjeno je skoro u cijeloj našoj zemlji, i to samo u planinskim predjelima od oko 1300 do blizu 2500 m nadmorske visine. Raste naročito na mjestima kuda se kreće ili zadržava stoka, oko planinskih pašnjaka, torova, katuna, zatim oko planinskih potoka i po drugim planinskim vlažnim mjestima, često u veoma velikoj količini, pokrivajući katkad u neprekidnom ćilimu površinu od po više hektara.

Sasvim mladi, još pomalo žućkasti listovi i mladi izdanci mogu da se upotrebljavaju za spremanje miješanih salata, za čorbe, variva, pirea, nadjeve i slično. Također mogu da se kisele kao kupus i da se ostavljaju za zimu. Beru se od ranog proljeća i u toku cijelog ljeta sve do kasne jeseni, budući da za sve to vrijeme izbijaju naknadni mladi listovi. Mogu da se upotrebljavaju bez ograničenja. Stariji listovi su kruti i pomalo gorki. Na mjestima na kojima se biljka javlja u velikoj količini jedan čovjek može u proljeće za jedan sat da nabere 5 kg upotrebljivih  listova i izdanaka.

U ljeto i u jesen skupljanje ide sporije, pošto moraju da se odaberu samo najmlađi listovi. Korijen sadrži škroba, nešto šećera, tanina i drugih materija. Može da se kuha i upotrebljava za jelo.

KONJSKI ŠTAVELJ - Rumex obtusifolius

Konjštak, trava od konjštaka, konjsko zelje, uličnjak.

Naraste i do 120 cm u visinu. Listovi su pri zemlji veliki i često pri dnu crvenkasti i na dužim peteljkama. Veoma je rasprostranjen skoro u cijeloj našoj zemlji, od nizina pa sve do blizu 2000 m nadmorske visine. Raste na sličnim staništima na kojima i prethodna vrsta (Rumex crispus).

ŠTAVELJ — Rumex crispus

Porodica Polygonaceae — troskoti (poljsko zelje, konjski štavelj, štavalj, savije, šćavelj).

Višegodišnja je zeljasta biljka, koja naraste od 50 do 100 cm, sa jakom, slabije razgranatom stabljikom. Listovi su duguljasti, pri zemlji su veći i širi, a uz stabljiku uži i malo manji. Svi listovi su po ivici kovrčavo naborani. Cvjetovi su sitni, zelenkasti, mnogobrojni i nalaze se u brojnim klasastim cvastima pri vrhu i u gornjem dijelu stabljike. Cvjeta u junu i julu.

Rasprostranjen je u skoro cijeloj našoj zemlji i veoma je čest od nizina do oko 1500 m nadmorske visine. Raste po svježim i vlažnim mjestima, oko potoka, jarkova, na zapuštenim travnjacima, pašnjacima i njivama, često kao korov i u većoj količini.

Mladi listovi mogu da se upotrebljavaju za spravljanje čorbi, variva, pirea, za nadjeve i slično, i to u neograničenoj količini. Skupljaju se od ranog proljeća do kraja maja, prije nego što se razvije cvjetna stabljika. Često mogu da se koriste i naknadni listovi koji izbijaju krajem ljeta ili u jesen, naročito nakon košenja livade. Na mjestima na kojima se štavelj javlja u većoj količini, jedan čovjek može za jedan sat sakupi do 2 kg upotrebljivih listova.

Hrana koja nas oslobađa lošeg kolesterola

Zanima li vas hrana koja utječe na snižavanje opasnog kolesterola u krvi? Povišene razine lošeg kolesterola povećavaju rizik od srčanog i moždanog udara pa vam poznavanje najosnovnijih nutricionističkih spoznaja može spasiti život.

Lista namirnica koje popravljaju odnos lošeg i dobrog kolesterola u krvi

Zob - Jednostavno rješenje povišenog kolesterola može biti doručak koji uključuje zob. Opasni LDL kolesterol u samo šest tjedana može se smanjiti za 5,3 posto. Zob sadrži beta-glukan, sastojak koji apsorbira LDL, a tijelo ga zatim izbacuje.

Crveno vino - Čašicom do zdravlja, moglo bi se reći. Jedno istraživanje je pokazalo da vino od sorte grožđa Tempranillo značajno utječe na razinu kolesterola. Španjolski stručnjaci s Universidad Complutense de Madrid ustanovili su da se zbog umjerenog uživanja u crnom vinu opasni kolesterol smanjuje za 9%, a kod onih koji imaju izrazito visoke razine LDL-a i za 12%.

Orašasti plodovi - Želite li smanjiti razine kolesterola trebate hrskati orašaste plodove. Oni koji redovito pojedu šaku oraha dnevno, nakon mjesec dana imaju za 9.3 % niže razine LDL kolesterola. Dobri su i bademi.

Grašak i grah - Grašak i grah odlični su za srce. Znanstvenici na Arizona State University Polytechnic ustanovili su da ljui koji jedu pola šalice graha u juhi imaju do 8% manje razine kolesterola. Ključna stvar kod ovih namirnica je veća količina vlakana koja usporava apsorpciju kolesterola iz drugih namirnica.

Čaj - Osim što njegovi antioksidanti štite od raka, crni čaj snizuje lipide u krvi do 10 posto u samo tri tjedna. Bio je to zaključak veće studije koja je pokazala da čaj pomaže pri smanjenju rizika od srčanih bolesti.

Detaljnije pročitajte na linku.

LJUTA KOPRIVA - Urtica pilulifera

Drobna kopriva, veprima.

Jednogodišnja je zeljasta biljka, rasprostranjena u primorskim predjelima i u toplijim dijelovima Makedonije.

Kao i kod ostalih vrsta koprive, radi se o jestivoj biljci koja se u mnogim slučajevima koristi i u narodnoj medicini.

Svakako pročitajte još na temu o ovoj ljekovitoj biljci.

MALA KOPRIVA - Urtica urens

Sitna kopriva, grčka kopriva.

Također je veoma rasprostranjena u nas. Jednogodišnja je zeljasta biljka. Manja je od velike koprive, a naraste do 60 cm. Listovi su joj sitniji.

Kopriva je inače jako ljekovita biljka. Da bi pročitali nešto o ljekovitim svojstvima koprive slijedite link.

Također, postoje i mnoga ukusna jela od ove biljke kao na primjer Špinat od koprive.

KOPRIVA — Urtica dioica

Porodica Urticaceae — koprive (žara, velika kopriva, žegavica, žgoča kopriva, kropiva).

Višegodišnja zeljasta biljka. Može da naraste i preko 100 cm u visinu. Stabljika je četvrtasta. Listovi su jajoliko-duguljasti, sa produženim šiljastim krajem, po ivici zupčasti.

S obe strane pokriveni su kratkim mekim dlakama. I stabljika i listovi obrasli su još i dužim, lomljivim dlakama punim kiseline koja žari i izaziva plikove na koži. Sitni, neugledni zelenkasti cvjetovi skupljeni su u razgranani grozdastu cvast pri vrhu stabljike ili njenih ogranaka. Cvjeta u junu i julu.

O ljekovitim svojstvima ove biljke pročitajte na linku.

Veoma je rasprostranjena u cijeloj našoj zemlji, od nizina do visokih planina. Raste po zapuštenim mjestima, kao korov pokraj putova, oko naselja, torova, kraj ograda, po šumama, močvarama, zapuštenim njivama i voćnjacima i na sličnim mjestima, često u velikom mnoštvu na jednom mjestu.

Mladi izdanci i listovi, kao i ovršci mladih stabljika mogu da se upotrebljavaju za spravljanje čorbi, variva, pirea, za nadjeve i sl., a također mogu da se prže na ulju ili masti. Isušeni i samljeveni u prah mogu da se čuvaju za kasniju upotrebu, a mogu i svježi da se konzerviraju na različite načine. Ne postoji opasnost da se zamijene sa nekom drugom škodljivom biljnom vrstom i mogu da se upotrebljavaju bez ograničenja.

Listovi se najviše upotrebljavaju u proljeće, ali i kasnije, pa i u jesen od naknadnih izbojaka. Na mjestima na kojima se kopriva javlja u većoj količini jedan čovjek može za jedan čas da nabere do 4 kg listova i sočnih ovršaka stabljike.

MALJAVA BREZA - Betula pubescens

Puhasta breza, breza cretuša.

Raste u većem dijelu naše zemlje u planinskim krajevima, po svježim i vlažnim šumama i na močvarnim mjestima (tresavama). Manja je od prethodne vrste (Betula verruosa).



Još o brezi i njezinim ljekovitim svojstvima možete pročitati na donjim linkovima:

BIJELA BREZA (Betula pubescens) Fam. Betulaceae
Ljekovita biljka - Breza
Prirodni recepti od breze

BREZA - Betula verruosa, porodica Betulaceae

Breze (bijela breza, briza, žalosna breza, jadika).

Drvo visoko do 25 m, sa glatkom bijelom pokožicom preko kore, koja se ljuska i Iako odvaja. Grančice su joj tanke, savitljive, crvenkasto-mrke boje. Listovi nisu veliki, zaobljeno trokutasti su a po ivici zupčasti.

Žućkasto-mrki cvjetovi razvijaju se u proljeće, istovremeno sa listovima. Muške rese mogu da budu dugačke do 10 cm i više, dok su ženske kraće i stoje uspravno.

Rasprostranjena je u šumskom području cijele naše zemlje, od brdskih predjela do visokih planina, a raste na sušijem, pjeskovitom zemljištu u rijetkim svijetlim šumama, na ivici šuma, prorijeđenim šumskim mjestima, krčevinama, požarištima i slično.

Lisni pupoljci i sasvim mladi listovi mogu da se upotrijebe u mješavini sa drugim divljim povrćem za spravljanje čorbi, variva i pirea. Stariji listovi postaju gorki i neprijatni za jelo. U vanrednim prilikama rese se u toku zime i ranog proljeća beru, suše, melju i miješaju sa brašnom za miješenje kruha, a mogu da se i proprže kao zamjena za kavu.

Kad se u mladim stablima izvrti rupa, dobija se sok (narodni naziv buza ili musa), koji sadrži šećera i brezovo eterično ulje, i može da se pije svjež, ukuhan kao sirup i na različite načine spremljen. Od jednog stabla za 48 sati može da se dobije prosječno 4,5 litara soka, a za cijelu sezonu oko 170 litara. Po nekim podacima, u vrijeme gladi upotrebljavana je i brezova kora mljevena u brašno kao sirovina za kruh.

PUKINJA — Juniperus macrocarpa

Slična je prethodnoj vrsti (Juniperus oxycedrus), ali su joj grane povijene prema zemlji. Bobice su nešto krupnije od bobica prethodne vrste i kad sazru slične su boje kao i kod prethodne vrste (Juniperus oxycedrus).

Rasprostranjena je samo u priobalnom pojasu primorja, ali je reda od prethodne vrste.

Upotreba je kao i kod prethodne vrste.

CRVENA SMREKA — Juniperus oxycedrus

Šmrika, smrčika, crvena borovica ili morska borovica.

Žbun ili omanje drvo visine od 5 do 6 metara sa kosim naviše usmjerenim granama. Slična je prethodnoj vrsti (Juniperus communis) ali je veća i sa krupnijim bobicama crvenkasto-mrkaste boje.

Rasprostranjena je u čitavom sredozemnom području, a zalazi i u kopneni dio naše zemlje u sve dijelove koji se odlikuju većom toplotom i sušnošću (tzv. sub-mediteranske oaze) dospijevajući u visine do oko 800 m nad morem. U našem primorju je vrlo česta na kamenjarima, u makiji (primorskom šibljaku) i na degradiranim površinama.

Bobice se mogu koristiti presne, mada im je ukus malo prejako aromatičan na terpentin, ili kuhane u vodi ili mlijeku, a također i kao začin različitih jela, naročito mesnih.

KLEKA — Juniperus communis

Porodica Cupressaceae - čempresi (borovica, venja, smreka, brinam, brinje).

Četinarski žbun visok 0,5 do oko 3 m, nepravilno razgranat, sa oštrim i uskim zimzelenim listovima (četinama). Vrlo sitni cvjetovi razvijaju se u pazuhu listova. Plod je bobica, koja sazrijeva u jesen i plavičasto-crnkaste je boje.

Kleka je jako ljekovita.

Rasprostranjena je od pobrđa do srednjeg planinskog pojasa u skoro čitavoj našoj zemlji, izuzev primorja.

Četine se mogu upotrijebiti za spravljanje aromatičnog vitaminskog čaja, a isto tako i bobice, koje sadrže i izvjesne količine šećera. Bobice se koriste i kao začin pri spravljanju različitih jela, naročito od mesa divljači.

Slično se upotrebljava i podvrsta obične kleke polegla kleka - Juniperus nana, koja je znatno niža i sa polegnutim granama, a raste iznad visinskog pojasa u kome se javlja obična kleka.

Saznajte sve što vas zanima o gljivama!

Osim što su toliko ukusne da u trenu mogu obogatiti baš svaki obrok, gljive su vrlo zdrava namirnica koja bi se svako toliko trebala naći na vašem tanjuru. Naime, samo 80 grama gljiva sastavom može zamijeniti jedan dnevni obrok voća i povrća. Želite li maksimalno uživati u ovoj namirnici pripremite ih kako je opisano u tekstu ispod.

Kao prirodni izvor vitamina B5, koji tijelu daje snagu i izdržljivost, ova je namirnica kao stvorena za osobe koje žive užurbanim načinom života. Isto tako, gljive su niskokalorične te su idealne za sve koji na zdrav način žele izgubiti pokoji kilogram viška. No baš kao i svaku drugu namirnicu i gljive treba znati pravilno očistiti i pripremiti za jelo.

Nutritivne vrijednosti gljiva: Gljive su prirodni izvor velike količine vitamina (B1, B2, C i D) i minerala (kalij, željezo, cink, kalcij). Prepune su vitamina B5 koji tijelu pomaže da apsorbira i maksimalno iskoristi energiju iz hrane koju pojedemo. Gljive imaju vrlo nisku kalorijsku vrijednost i sadrže malo masnoća te su samim time izvrstan, zdravi saveznik kod mršavljenja.

Pravilno čišćenje gljiva: Svježe gljive nikako ne smijete prati u vodi jer je one upijaju poput spužve te na taj način gube nutritivne vrijednosti i mogu postati gnjecave. Nabavite posebnu spužvicu ili četkicu za čišćenje gljiva ili ih grubom kuhinjskom krpom dobro istrljajte dok ne uklonite sve tragove zemlje.

Saznajte koje su to najtraženije vrste gljiva na našem podneblju, te kako ih razlikovati od OPASNIH dvojnika.

Priprema gljiva za kuhanje: Ne bacajte stabljiku već je dobro obrišite i izrežite po dužini na pola. Za gulaše i dinstanje klobuk narežite na polovice i četvrtine. Tako će ostati sočni i puni okusa, poput komadića mesa. Za omlet, rižoto ili umak s tjesteninom narežite ih na tanke šnite kako bi se lakše i bolje povezali s umakom ili ostatkom namirnica.

Izvor: zadovoljna.hr

BUJAD - Pteridium aquilinum

Velika paprat, bujača, gorska paprat, orlova paprat, stelja, hostni praprot.

Višegodišnja biljka, visoka 50 do 150 cm. Veliki listovi su na veoma dugačkim jakim drškama koje su s donje strane ižlijebljene. Trokutastog su oblika i dvostruko do trostruko izdijeljeni.

Veoma je rasprostranjena po cijeloj zemlji, od nižih brda pa do visokih planina. Raste na više suhim mjestima u rijetkim, svjetlijim šumama, na proplancima, krčevinama, šumskim čistinama, na zapuštenim mladih izdanaka.

Podanak (podzemna stabljika) bujadi sadrži dosta velike količine škroba. Može se vaditi s jeseni ili krajem zime i mljeti u brašno, pa tako upotrebljavati kao dodatak sirovinama za spravljanje kruha ili se iz takve mase može ispiranjem izdvojiti škrob.

Ukusna i zdrava jela od ljekovitog bilja.

ŽENSKA PAPRAT - Athyrium filix femina

Papratka, sitna navala.

Rasprostranjena je skoro u cijeloj našoj zemlji, na sličnim ali malo svježijim mjestima nego prethodna vrsta (Nepbrodium filix mas). Od nje se razlikuje najviše po tome što su joj listovi sitnije izdijeljeni. Mladi listovi sadrže više vitamina od prethodne vrste i upotrebljavaju se za hranu kuhani kao varivo ili bareni kao špargla.

Naučite pripremiti uksna i zdrava jela od ljekovitog bilja.

NAVALA - Nepbrodium filix mas

Porodica Polypodiaceae - paprati (paprat, muška paprat, navalče, pampunka, paprad, praprat, glistna podlesnica, glistovnica).

Višegodišnja biljka, visoka 30 do 100 cm. Listovi joj izbijaju pravo iz zemlje i poredani su u krug. Sasvim mladi (prilikom izbijanja) uvijeni su kao puž, a kasnije se razvijaju i postaju dugački, dvostruko izdijeljeni i nejednako zupčasti, Pod zemljom se nalazi veliki mesnati podanak.

Rasprostranjena je skoro u cijeloj našoj zemlji, a raste po šumama, od viših brda pa do preko 1500 m nadmorske visine.

Sasvim mladi, sočni, još nerazvijeni listovi, koji su još uvijeni u spiralu kao puževa kućica, mogu da se upotrebljavaju za spremanje čorbi, variva i pirea u mješavini sa drugim divljim povrćem. Stariji, razvijeni listovi su čvrsti, sadrže dosta celuloze i smatraju se škodljivim. Podanak (podzemni dio) sadrži otrovne sastojke i ne može se upotrebljavati za hranu. Na mjestima na kojima se navala javlja u većoj količini, jedan čovjek može za jedan čas da sakupi do 5 kg nerazvijenih listova. Ako je skupljač neizvježban, može da je zamjeni sa drugom vrstom paprati, ali je takva zamjena bezopasna, jer se i ta vrsta može da upotrebi za jelo.

Ako vas zanimaju ukusna i zdrava jela od ljekovitog bilja slijedite link.

Češnjak liječi mnoge bolesti

Češnjak poznajemo kao začin za hranu. Ipak, treba znati da se češnjak sve više upotrebljava u medicinske svrhe kako bi spriječio razne bolesti i tegobe. Može se koristiti svježi češnjak ili pak suplementi napravljeni od svježeg češnjaka.

Češnjak pripada porodici ljiljana i usko je povezan s ljutikom, vlascem i porilukom. Češnjak ima vanjsku koru koja varira od bijele pa do ljubičaste boje. Postoje mnoge vrste češnjaka, a najčešće se koristi bijeli češnjak.

Češnjak se uzgaja od davnina. Egipatski vladari su ga koristili za hranjenje robova kako bi im povećali fizičku snagu. U današnje doba češnjak je postao najpopularniji u pripremi jela. Odlično je što se može jesti sirov ili pripremljen. Ima dugu reputaciju u narodnoj medicini, a neka njegova svojstva (antibakterijska) su i znanstveno dokazana.

Ako vam se ne sviđa okus ili miris češnjaka, ali ste još uvijek zainteresirani za njegova ljekovita svojstva, razmislite o kupnji dodataka. Međutim, kada je riječ o kuhanju, češnjak uistinu nema zamjenu, takvu aromu ne može dati niti jedan začin.

Da bi pročitali više detalja slijedite link.

Aronija odlična za zdravlje vaših vena

Aronija Crnoplodna (Aronia Melanocarpa) dolazi iz porodice ruža, a raste kao grm sa lijepim bijelo-ružičastim cvjetovima koji krajem ljeta donose crne ili ljubičaste bobice. Plodovi svojim oblikom podsjećaju na borovnicu. Aronija naraste i do 3 metra u vis, te je jako zahvalna za uzgajanje.

Pradomovina ove biljke je istočni dio Sjeverne Amerike i južne Kanade, a kako podnosi niske temperature Aroniju uspješno uzgajaju i u Sibiru, Švedskoj i Finskoj.

Aronija u sebi sadrži mnoge biološke aktivne spojeve koji jako ljekovito djeluju na naš organizam.

Antocijani, proantocijanidini (oligomerni OPC), trijeslovine bioflavonoidi, polifenoli, sve esencijalne kiseline.
Minerali – na 100 grama suhe tvari: kalij 322mg, kalcij 55mg, željezo 1,54mg, magnezij 24mg, cink 0,27mg, bakar 0,086mg, mangan 0,256mg, jod 0,110mg.

Vitamini – vitamin P 1200mg, vitamin B (B2, B6, B9), gamalinolenska kiselina, folna i elaginska kiselina.

Upotreba Aronije u liječenju

Za mozak i srce - Korištenjem proantocijanidina stabiliziramo stjenke krvnih žila i kapilara, te tkiva građena od kolagena i elastina pa tako sprečavamo pucanje krvnih žila. Korištenjem OPC-a smanjujemo razinu oštećenja ukoliko je došlo do moždanog udara, pa tako ubrzavamo oporavak neuroloških funkcija. OPC se danas koriste kao podrška u smanjivanju krvnog tlaka, kao i u smanjivanju rizika od moždanog udara.
Liječenje vena i edema - OPC jačaju stjenke kapilara i krvnih žila sprečavajući razgradnju kolagena i elastina, dva najvažnija strukturna proteina koji krvnim žilama daju elastičnost i čvrstoću. Ovako se mogućnost nastanka edema znatno smanjuje, kao i mogućnost nastanka oteklina, pa se OPC upotrebljava i u borbi protiv oteklina na nogama, zglobovima, te u tretiranju ozljeda i ožiljaka, kao i kod proširenja vena.

Aronija protiv alergija - OPC djeluje blagotvorno kod različitih tipova alergija i astme. Način na koji OPC djeluje je inhibicija (zaustavljanje) oslobađanja i djelovanja histamina, što doprinosi smanjenju simptoma alergije, oticanja, upale i bolova. Pored toga, snažno antioksidacijsko djelovanje zaustavlja katalitičku aktivaciju enzima oksigenaze. Ova grupa enzima poznata je po reagiranju na prisutnost histamina, dozvoljavajući tako ispuštanje upalnih molekula što se očituje kao fizička manifestacija alergije.

Djelovanje na neurološki sustav - Mnoge neurološke poremećaje možemo liječiti aronijom, odnosno OPC-om. Kako OPC blagotvorni djeluje na krvožilni sustav, pa tako i na protok krvi te dobru opskrbu mozga kisikom, možemo reći da OPC djeluje dobro na zdravlje mozga i na zdravlje čitavog živčanog sustava. Studije koje su se izvodile pokazuju da proantocijanidin sprečava oštećenja i razne poremećaje na krvnim sudovima, koji su pak jedni od glavnih krivaca pogoršanja simptoma kod osoba pogođenih Parkinsonovom bolešću.

Liječenje raka pomoću aronije - OPC se može koristiti u prevenciji i kao dodatak u terapiji malignih oboljenja. Značenje oligomerni proantocijanidina u ovom liječenju proizlazi iz činjenice da su oni dobri antioksidanti, pa tako sprečavaju oksidacijska oštećenja DNK u organizmu. Utvrđeno je da OPC povećava reakciju organizma na maligne stanice tako da povećava proizvodnju stanica prirodnih ubojica (NK) te podiže opću otpornost tijela na stanice tumora za 40-50%.

Aronija za bolji vid i zdrave oči - Očno tkivo može se zaštititi od oštećenja prouzrokovanih reaktivnim kisikovim česticama (slobodni radikali) snažnim antioksidacijskim djelovanjem proantocijanidina. Mikroskopski sitne krvne žile oka su mjesto najpodložnije oštećenjima. Dokazano je da se proantocijanidini koncentriraju uzduž ovih krvnih žilica štiteći ih od oštećenja. Istraživači sugeriraju da su proantocijanidini najbolji prirodni lijek kod degeneracije makule i dijabetičke retinopatije te ostalih degenerativnih očnih poremećaja, a također odlično pomagalo za sve koji naprežu svoje oči dugotrajnim gledanjem u kompjuterski ekran. No, to nije sve. Proantocijanidini OPC se preporučuju za bolju funkciju retine svim kratkovidnim osobama.

Djelovanje aronije na kožu - Rezultati djelovanja OPC-a vidljivi su i na našoj koži. Koža se revitalizira i obnavlja, postaje zategnutija i glatka, a OPC na kožu djeluje i protuupalno.

Aronija i dijabetes - U nekim studijama provedenim u Americi, antocijani su dali dobre rezultate u liječenju dijabetesa tip 2. Antocijani su povećali tvorbu inzulina za 50%. Istovremeno povećavaju osjetljivost staničnih receptora na inzulin (stanična rezistencija) čime se povećava ulazak glukoze u stanice.

Aronija je dobra za Vaše zdravlje

Aronija je i kod nas već poznato ljekovito voće. Naime, radi se o bobičastom voću koje ima plodove jako slične borovnici. Aronija je jako korisna kod preventive od malignih oboljenja, te dosta učinkovito pročišćava organizam od štetnih tvari i teških metala.

Ova biljka se kod nas pojavila tek nedavno. Aronija je otporna na niske temperature, pa može rasti i u područjima koja imaju temperature i od minus 45 stupnjeva te je jako zahvalna za odgajanje.

U plodovima aronije pronalazimo vitamine C, A, E, B2, B6, B9 te jako rijedak vitamin P. Od minerala tu su kalcij, kalij, željezo, molibden, mangan, fosfor i jod. U samo 100 grama aronije nalazi se količina folne kiseline dovoljna ljudski organizam za čitav dan.

Kada je riječ o ljekovitim svojstvima, njih je teško sve nabrojati. Ipak, ako želimo izdvojiti neke to su: aronija potiče cirkulaciju, pročišćava krv, ublažava migrene, utječe na rad želuca i crijeva, popravlja imunitet, sprečava razvoj virusnih i bakterijskih infekcija i neke druge tegobe.

Aronija također regulira rad štitnjače, odlična je u borbi protiv dijabetesa i raznih oboljenja žuči.

Zahvaljujući visokoj količini antioksidanata, aronija uništava stanice raka. Zbog toga se ovu biljku treba uključiti u terapiju u borbi protiv raka.

Osim toga, sok od ove biljke se preporuča u borbi protiv Alzheimerove bolesti i demencije.

Nisu zanemariva ni njena kozmetička svojstva, jer sprječava pojavu bora i ubrzava zacjeljivanje rana.

Da biste izvukli najviše iz aronije, i naučili kako je koristiti u ljekovite svrhe pročitajte kompletan članak o ovoj jako ljekovitoj biljci, koja je kod nas još uvijek slabo poznata.

Kako koristiti kurkumu u liječenju?

Kurkuma se može koristiti u dva oblika, odnosno u prahu ili kapsulama, a može se nabaviti skoro u svim trgovinama zdrave hrane i biljnim apotekama.

Kurkumu koristimo jer je dobra u liječenju i prevenciji karcinoma. Najbolje djelovanje ima na rak debelog crijeva, tankog crijeva, želudca, jetre, prostate, dojke i jajnika.

Ljekovito djelovanje kurkume, odnosno sastojka kurkumin koji se pronalazi u ovom začinu je bazirano na dva procesa koji su nužni za preživljavanje stanica raka:

Apoptoza - stanice raka izbjegavaju apoptozu ili samouništenje stanica, što im kurkumin ne dozvoljava. Kurkumin se ovdje ponaša kao pametni lijek djelujući razorno samo na stanice raka.

Angiogeneza - kurkumin spriječava stvaranje novih krvnih žilica angiogenezom prekidajući time tumorima dovod hrane (energije) tako da tumori slabe i ugibaju. Kurkuma izbacuje kortikosteroide.

Znamo da nam je klasična medicina za sve upale, bolove i otekline (edemi) davala kortikosteroide (Medrol i sl.) koji su doista pomagali ali uz visoku cijenu posljedica. Kurkuma (kurkumin) rješava te poteškoće učinkovito, prirodno i bez posljedica.

Kurkuma ima moć oduzimanja tzv. supstance P živčanim završecima. ’Supstanca P’ je upravo prijenosnik boli. Upravo upale prethode stvaranju boli i one su uzročnici aktiviranja imunog sustava kod autoimunih bolesti (CRP), kurkuma (kurkumin) koči sintezu loših prostaglandina (PGE2) koji su medijatori boli. Kurkumin također potiče nadbubrežne žlijezde da oslobode hormon kortizon koji je zadužen u tijelu da kontrolira upalne procese i bol. Nadamo se da će kurkuma izbaciti zloglasne kortikosteroide i uspostaviti prirodnu ravnotežu u organizmu bez posljedica.

Kurkuma liječi slijedeće bolesti (popis je velik, što dobro pokazuje koliko je kurkuma ljekovita): upalne bolesti - reumatske, reumatoidni artritis, artritis, psorijazu, ekceme, astmu, autoimune bolesti, bursitis i tenditis, čireve, čukljeve, glavobolju, bol, gljivične infekcije, jedan od najboljih je čistača jetre i mikroflore u crijevima, kamen u žući i bubrezima, snižava znatno kolesterol (moždani i srčani udar), oticanje, protiv depresije,  dobro djelovanje kod liječenja raka, kao i prevencije (rak prostate, dojke i jajnika), najbolji prirodni preparat kod raka debelog crijeva, tankog crijeva, želudca i mjehura, prirodni je lijek protiv bolova, zacjeljuje rane i djeluje na štitnjaču.

Prstohvat kurkume možete dodati u rižu, jela od povrća, tijesto za palačinke, juhu. Kurkuma će dati jelu lijepu zlatno-žutu boju i ugodnu aromu raznim tjesteninama.